Danas je više nego jasno da blickrig koji su pokušali ambasador isteklog roka Michael Murphy i njegovi politički puleni Elmedin Konaković, Nermin Nikšić i Edin Forto nije polučio nikakav rezultat.

Naprotiv, bageri i gumice kojima su Konaković i ostatak Trojke pokušali ukloniti Dodika i obrisati njegove tragove iz vlasti pretvorili su se u višecijevni ispaljivač želja i ciljeva kojim je Dragan Čović pokušao iskoristiti pat poziciju.

Potcjenjivanje snage Dragana Čovića i njegove uloge u pokušaju rušenja Milorada Dodika dovelo nas je u situaciju da SNSD-ovi ministri drže ključ srpskog pariteta u Vijeću ministara, dok istovremeno SNSD ima kontrolni mehanizam u Domu naroda. Dakle, država je ostala zarobljena, jer Čović nije ni pomislio pucati u leđa starom prijatelju i partneru Miloradu Dodiku.

Odlaskom Murphya Trojka je ostala obezglavljena, a blickrig se pretvorio u fijasko koji danas državu drži u političkom haosu, a istovremeno je vuče u ozbiljne sigurnosne i ekonomske probleme.

Trojkin pokušaj da se izvuče u partnerstvu sa slabašnom opozicijom iz Rs nije imao ni teoretske šanse za uspjeh. Prvo što ta opozicija nema objektivnu snagu u Parlamentu BiH, a drugo i kudikamo teže što je Čović ne želi mijenjati korpulentnog Dodika za političku siću u likovima poput Vukanovića, Borenovića i Miličevića.

Ipak, Čović je u slabosti opozicionara iz Rs i odanosti Trojke vidio šansu da realizuje ciljeve koje protekle dvije decenije nije mogao. A ključni cilj svih ciljeva latina iz hacijende je model Izbornog zakona kojim se trajno omogućava HDZ-u član Predsjedništva BiH, dok se entitet FBiH dijeli na dvije izborne jedinice. Sve to je upakovao u celofan kroz koji Trojka ne vidi sakrivenu suštinu, a opoziciju iz Rs ionako ne interesuje.

Rješenje svekolike krize u Bosni i Hercegovini tako je zapelo između prvostepeno presuđenog napadača na ustavni poredak i političkih ciljeva mudrog Čovića. Oko tog procjepa ukrug se vrti politički nedoraslo Murphyevo obdanište.

Pat pozicija ne odgovara nikome. Čovićev prijedlog ne odgovara Bosni i Hercegovini, jer bi njegova realizacija značila njenu konačnu podjelu. Jedini koji je spreman da o svojim ciljevima, presudi i optužbama razgovara je zapravo Milorad Dodik.

I smatram da je vrijeme da se u Sarajevu neko izdigne iz plutanja u mulju i pokaže spremnost za razgovor. Jer, ma koliko nam aktuelni sarajevski vlastodršci i njihovi analitičari nudili argumente kako s napadačem na ustavni poredak nema pregovora i razgovora, neumoljiva je činjenica da je Milorad Dodik i prije 27. februara vršio široku lepezu napada na ustavni poredak, pa to nije smetalo trokolici da nam ga nudi kao legalnog i legitimnog partnera za vlast, epitetirajući ga evropskim Dodikom.

Danas je i njima jasno da Dodik nije ni reformisan ni evropski, ali je jedina snaga u entitetu Rs s kojom se dogovoreno može realizirati. To je faktičko stanje i ono diktira učesnike za pregovaračkim stolom. To šta i kako će sarajevska politika donijeti za pregovarački sto mora biti šire definisano, jer nažalost u gradu na Miljacki nemamo nikog sličnog Dodiku i Čoviću, pa bi im javnost morala otvoriti oči i tražiti da sa Dodikom uslov za pregovore bude državna imovina, konačno rješenje pitanja granica, vraćanje u ustavno-pravne okvire BiH…

Alternativa pregovorima s Dodikom nije i ne može biti kockanje s interesima države i svakog pojedinca u njoj, a upravo to će biti posljedica navikavanja na pat poziciju kao novu normalnost pod ucjenom interesa Dragana Čovića za otvaranje puteva ka trećem entitetu. Jer, Trojka nam danas nudi priču o Čoviću onako kako nam je jučer pričala o Dodiku.

I da, što se tiče presude Dodiku zbog nepoštivanja odluke Christiana Schmidta, ona ne bi trebala biti pitanje koje opterećuje i koči sarajevsku politiku da se odazove Dodiku. Jer, Bošnjaci su u Sarajevu poštovali njegove odluke pa im se to sada kao efekat bumeranga vraća po vertikalama i horizontalama. Umjesto da na vlasti ima one koji nose legalitet izbornih pobjednika, za predstavnike imaju Schmidt-Murphy političku nedonoščad. Dodik nije želio sebi to dopustiti, a hoće li platiti cijenu ovisi od drugostepene presude, ali do tada je pravosnažno nevin.

Sarajevska, bosanska, bošnjačka ili ma kako je definisali politika mora se osloboditi okova naivnosti da će neki centri moći riješiti naše probleme, jer evidentno je da trenutno cijeli svijet grca u teško rješivim problemima. A sve i da ne grca, znamo da taj svijet koji zovemo međunarodna zajednica nikada nije bio spreman do kraja kvalitetno rješavati pitanje Bosne i Hercegovine.

Vrijeme je zbog svih nas da se s Dodikom pokuša pregovarati, jer on ipak govori bosanski bolje nego engleski!

Muslimani bi ipak još malo vrtili. Nije im još do fajrunta. Ali partnera za vrtnju skoro više pa i nema

Cijela stvar je dosta jednostavna.Bejha treba da se vrati u okvire ugovora zainteesovanih strana iz Dejtona a vjerovatno Efbij u okvire sporazuma iz Vašingtonskog ugovora.
Ono što radili stranci nije volja zainteresovanih strana.

A kako se to neće dogoditi, BiH će se raspasti.

Ukratko: Srbima ne možemo ništa, stoga udri po Hrvatima.

Isti kurac kao i '93, a mi nikako da se opametimo.

Iz razloga što bih nikada nije bio cilj, već sredstvo.

Nacionalna vjerska država, a ako ona (trenutno) nije moguća onda svi Suniti u istoj državi, t j Srpski Svet.

To je tako od kada su od*ebali F. T i Generala Nijaz Batljak u Kanadi koncem 80-ih.

Međutim dok svi - uključujući mene, dapače - skuže o kakvom se mentalnom sklopu i skupu vrijednosti radi…

Ukratko: Srbima ne možemo ništa, stoga udri po Hrvatima.

Isti kurac kao i '93, a mi nikako da se opametimo.

Tko kaže da nismo sada pametni?

Svi hrvatski legitimni predstavnici u BiH su u jedan glas oko ovih pitanja.

To što piše u ovom članku su samo pokušaji muslimanske glume da još imaju značaj, i neku stranu za pregovore, u rangu onog: "Idemo s Kinom, Rusijom i Iranom".

Iza toga ne stoji nikakvo zaleđe već samo inat, zapad nas razočaro, hrvati ucjenjuju, pa ćemo kontra.

Sve i da se okrenu Dodiku opet on ne želi dva muslimanska člana u Predsjedništvu, ako mu se uopće i razgovara o opstanku nakarade.

Jer moguće je recimo da njegova opcija izgubi izbore za člana Predsjedništva, kako bi mu onda tek dobro došlo da hrvati mogu nešta zablokirat, kao što je i on za nas zablokirao..!

Uglavnom, to šta Dodik traži, na to oni ne bi pristali, oni "hoće da razgovaraju" zato jer u razgovorima vrte ukrug.

Nekad čak imam razumijevanja i žalim Bošnjake, jer kakvu perspektivu imaju njihova djeca kad pogledaju brda iznad glavnog grada i žive sa spoznajom da im iznad glave visi potencijalna Velika Srbija.

Puna su im usta državnosti a nemaju faktično vlast na 75% BiH.

Mislim da bi svatko drugi bio frustriran u takvim okolnostima.

Ok. Mi nemamo entitet, ali oni u teoriji imaju državu a u praksi nemaju, više imaju razlog za frustracije nego mi i Srbi.