Danas su sigurno pale pokoje suze ponosa i slave nakon riječi dragog vođe Erdogana u Prizrenu.

"Turska je Kosovo, Kosovo je Turska. Toliko smo svi mi bliski da je Kosovar iz Peći napisao riječi naše nacionalne himne", rekao je Erdogan.

"Jezici koji se govore mogu biti različiti. Vjera, sekta, lica mogu biti različita, ali smo svi mi djeca iste zemlje", rekao je Erdogan.

Turski premijer je potom kazao da je Kosovo njegova druga kuća.

"Moja porodica, ja i ministri u mojoj delegaciji osjećamo se kao kod svoje kuće. Danas tu pozdravljam sve nas Albance, Bošnjake, Turke i Gorance"

Prema neprovjerenim informacijama iz Mešihata Islamske zajednice BiH vjerski velikani dobrih Bošnjana Cerić i Zukorlić su ovom prilikom pozvali na još ustrajnijoj borbi za građanskom i demokratskom domovinom temeljnog naroda dobrih Bošnjana na autohtonoj arapskoj molitvi nakon čega su u koloni bijelih X5 terenaca odjurili u nepoznato.

Ostavio mu Alija Kosovo u amanet. Što vam vrijedi Turska, RS ne možete ni zapeti. Niti ćete im ikada moći nešto. Ne možete izaći na kraj sa Hrvatima.

A Kosovari bi rada glumili Europljane. To je narodm koji iz dna duse mrze sve Slavene.

Wtf, kakava je ovo tema ccc...

Odlicna tema

Katarina nas je ostavila Vatikanu, Kosovo nek ide Turskoj...

Samo neka jos uvjeri Albance da je Skenderbeg (narodni heroj) koji se borio protiv osmanlija ustvari ratni zlocinac i to je to.

ovo je s peščanik.net-a:

"Svi smo mi Turci

Buduće iseljenike su posebno demoralisali pitanje nacionalnog identiteta muslimana i njegova legalna dimenzija. Odlika ovog prostora je inače bila prevaga značaja verskog identiteta nad nacionalnim. Stanovništvo se uglavnom identifikovalo sa crkvom, selom i porodicom, a za nacionalnim određenjem je posezalo tek pod spoljnim pritiscima i izazovima (poput propagande, straha, državne represije, iseljavanja).

Turski uticaji su bili jači u gradskim sredinama, pa su Albanci po varošima usvajali turski jezik i nacionalno osećanje, posle čega se gotovo nisu razlikovali od Turaka. Do najizraženijih tursko-albanskih asimilacija došlo je u Skoplju, Kumanovu i Tetovu, a mnogi istaknuti turski begovi i age imali su zapravo albansko poreklo.

Nakon serije gotovo rasističkih traktata objavljenih u listu Borba o „B krvnoj grupi“, koja je navodno karakteristična za jugoslovenske muslimane i azijske narode, muslimani su na popisima stanovništva u Jugoslaviji dobijali sledeće izbore: „Musliman-neopredeljen“ (1948), „Jugosloven-neopredeljen“ (1953), „Musliman u etničkom smislu“ (1961), a na popisima 1971. i 1981. „Musliman u nacionalnom smislu“. Termin „Musliman“ bio je svojevrsni kompromis između komunističke retorike o ravnopravnosti i srpsko-hrvatske nacionalne i političke tradicije.

Godine 1951. oživljena je ideja o iseljavanju Albanaca i muslimani su masovno počeli da se izjašnjavaju kao Turci da bi bili uzeti u obzir za emigriranje po lakšoj proceduri. Tako je između dva popisa stanovništva na Kosovu (1948-1953) broj ljudi koji su se identifikovali kao Turci narastao čak 26 puta! Ovo iznuđeno izjašnjavanje trebalo je da sačuva Jugoslaviju i Tursku od neprijatnih međunarodnih reakcija povodom ekspatrijacije Albanaca.

Budući da je procedura za iseljavanje u Tursku bila najjednostavnija za pripadnike turske manjine, i makedonski Pomaci su se na popisu 1953. masovno izjasnili kao Turci u svih 129 sela u kojima su činili većinu. Naime, prema uputstvu republičkih organa unutrašnjih poslova od 28. juna 1955, otpust iz državljanstva se mogao izdati samo Turcima, dok su ostali, među kojima i Albanci, razmatrani posebno, od slučaja do slučaja. Međutim, ovaj kriterijum je ubrzo liberalizovan za Albance i Pomake „iz razloga humanosti“, to jest radi spajanja sa pripadnicima svojih širih, ranije iseljenih porodica.

Povećano interesovanje za emigriranje socijalističke vlasti su pripisivale verskom fanatizmu i simpatijama emigranata za turski kapitalizam. Albanski intelektualci su ulagali napore protiv propagande za iseljavanje, ali je ona kontinuirano dolazila i sa jugoslovenske i sa turske strane. Nova generacija muslimana koja nije bila rođena na prostoru Osmanskog carstva žurila je ka „domovini“ koju nikada nije videla, podstaknuta jakom ateističkom propagandom koja je bila suviše radikalna za shvatanja konzervativne i patrijarhalne muslimanske zajednice.

U albanskim sredinama, hodže i inteligencija počeli su da propagiraju ostanak u Jugoslaviji, kako se albanski element na Kosovu ne bi razredio uoči neprekidno očekivanog referenduma (o pripajanju Kosova Albaniji). Ova propaganda bila je primetna u džamijama, gde su hodže savetovale Albance da se ubuduće ne deklarišu kao Turci. Konfuzna definicija potencijalnih iseljenika – „narod turske kulture“ (1938) ili „turske narodnosti“ (1953) – služila je i kao opravdanje turskim vlastima da periodično obustavljaju useljavanje albanskih emigranata.


Tranzit kroz Makedoniju

Od 1951, reka muslimana iz Sandžaka, BiH, Kosova i Crne Gore počela je da se sliva ka Makedoniji, jer je u ovoj republici bilo najlakše dobiti otpust iz državljanstva. Sticanjem makedonskog državljanstva njihove šanse za iseljenje postajale su realne. Glavni problem je bio taj što su doseljenici kupovali zemlju i na njoj samo životarili, čekajući dokumenta za odlazak u Tursku. Od 1951. do kraja 1956. u NR Makedoniju je došlo 18.110 ljudi: sa Kosova 11.526, iz Sandžaka 4.540, Crne Gore 1.184 i BiH 860. Većina njih se naselila u gradovima, pre svega u Skoplju (81%). Ovi „privremeni“ doseljenici su od Turaka kupovali stare kuće, koje su prema urbanističkim planovima bile predviđene za rušenje"

Ne znam koliku korist od posjete Erdogana Prizrenu imaju Bošnjaci pošto Albanci pouzdano ne vole Slovene, a ni Turke nešto posebno ne mirišu tako da Bošnjacima bi bilo bolje da se "vežu" više za Srbe i Hrvate negoli za Turke i Albance mada u tom ljubavnom šestouglu svako svakog je u određenom vremenskom periodu ..bavao tako da najbolje bi bilo da se svako u se i za se ponaosob kreće svojim putem.