Da bi bio na društvenoj mreži trebaš htjeti nešto promijeniti, a naši imaju samo jednu partiju.
Pogledaj malo, sigurno ima republikanaca i sličnih na mrežama, samo ih nitko ne prati, nemaju nikakav svoj medij.
Kada netko od opozicije kod bošnjaka ili srba nešto kaže imaju i svoje dezignirane medije koje njihov tweet prenesu, ali hrvatska opozicija je jako mala, baš zbog toga što je HDZ veoma jak. Šire od toga, hrvatske stranke dijele zajedničke interese kroz HNS pa opet ima manje razloga da se odstupa od tih nekih zajedničkih ciljeva.
Na kraju se sve sve na to: "Čemu svrha?"
Recimo i ja mogu biti nezadovoljan s 1000 stvari koje radi, ili ne radi HDZ i HNS, ali znam da sam još više nezadovoljan činjenicom da nas bošnjaci lako mogu preglasat da se fragmentiramo.
Ni nemam političkih ambicija, ali i da imam, razmišljao bih prvenstveno što je bolje za moj narod, pa ako sam nezadovoljan valjda bih prije otišao nego ostao tu voditi nekakvu kampanju fragmentacije.
Sve i da mi je svejedno što će se dogoditi biračko tijelo, oni koji prate, brzo bi prepoznali da s mojom kritikom samo pomažem da nas se preglasa pa moje tweetanje ne bi dalo nekakav učinak, stoga bi postalo nebitno.
Ovi koji su u stranačkoj stegi se boje tweetanja, boje se da ne zasjene velikoga vođu u svojoj stranki.
Vidjelo se da Borjana Krišto nesmije dati neke izjave kada je država bila pred rasulom, nego samo neutralnost, sve dok se Čović nije prvi oglasio onda je ona samo prihvatila stav vođe. I to kad je direktno pitana izbjegava odgovor, zašto bi onda takva osoba samostalno stavljala izjave koje bi potencijalno naljutile čelnika stranke
Općenito, uvođenje žena u našoj politici više djeluje kao način da se glavni vođa, muškarac, i patrijarh zaštiti od unutarnje konkurencije kroz svoju stranku, a Europi prikaže kako ima žena u našoj politici.
To je svrha koju je Ana Brnabić služila Vučiću.
Općenito su žene manje sklone riziku i da idu u preotimanje stranke, iznimka je možda Jadranka Kosor, međutim mislim da su nju više potaknuli ostali u stranci da ide u preuzimanje jer su prodisali kad se je Sanader maknuo, nego što je to bila njena izvorna ideja. Vidimo i kako je završilo to s njom, nije preuzela stranku, nego samo preotela od Sanadera da bi je bacila u limbo.
Možda sam otišao u širinu ali poanta je da strah od centrale stranke općenito smanjuje komunikaciju članova te stranke s javnošću, dok opozicija, kao što rekoh:
-nema medije koji ih prenose,
-njihova kritika prema hrvatskom rukovodstvu nema svrhe jer nam je veća ugroza preglasavanje,
-s previše kritiziranja HDZ-a počnu te prenositi muslimanski mediji, pa ni kriv ni dužan dobiješ percepciju da si novi Komšić.
Sve to utječe na manju vidljivost naših na medijskom prostoru.
I naravno, mnogo nas je manje u odnosu na bošnjake i srbe, pa time i manje postova. I živimo lagodnije.
