Što je učinilo vrijeme u ovih 30 godina?

- Najmlađi sudionik rata kao vojni učesnik, sada ima 45 godina. I to da je u rat stupio sa 16 godina pred sam kraj rata 1995'te godine, znači sad će napuniti 45 godina. I to sam uzeo ekstreman primjer.

Činjenica je da većina učesnika u ratu, kao vojne osobe, ili kao političke osobe, ili itko relevantan za ratna zbivanja nije više ni u svojim 50'tim godina, a ako još i radi negdje broji sitno do mirovine.

- Svi novi 30'togodišnjaci ove godine nisu ni kao bebe iskusili rata.

Nove generacije, odraslih ljudi, od kojih neki imaju malu djecu u školi, uopće nisu iskusili rata ikako. Njima govoriti da "zbog rata" im netko treba nešto dati jer su njegovi ovi ili oni stradali, počinje zvučati smješno kao kad crnci traže reparacije za ropstvo u Americi.

Zemlju preuzimaju nove generacije, pozivanje na ratna zbivanja i međusobna okrivljivanja među "svojima" što smo dali, gdje smo pustili a nismo trebali i sl. su teme za povjesničare, a realni ljudi gledaju sadašnje stanje, i gdje se može utjecati, što treba ponuditi sadašnjim moćnicima da se izboriš za sebe i svoje.

Rat je daleko sada i iza nas, i mi koji smo ga iskusili smo davno zaboravili kakav je život u takvom stanju, bar ja koji sam mlađi. Sjećam se samo da to ne želim opet. Ali ne mogu davati nekakva relevatna svjedočanstva iz tog vremena. I to ja koji se rata sjećam, a svatko mlađi od mene se može samo sjećati manje.

Izuzev pojedinaca koji su možda kao djeca svjedočili nekakvom zvjerstvu, mi ostali "mlađi" zbilja nemamo razloga da nosimo opterećenje iz tog vremena.
I to nije podcjenjivanje ratnog vremena, nego odbacivanje života u prošlosti i mentaliteta žrtve. Trubiti o tom, kao nacija, znači biti rob vlastite prošlosti.

Da stavimo u neki kontekst, drugi svjetski rat je završio, 45'te, pa kao da je sada nastupila 1976'ta. Tko još gleda sedamdesete godine kroz nekakvu prizmu drugog svjetskog rata?

Tako se ni BiH ne može više gledati, i mislim da bi naši trebali krenuti u tom smjeru. Naše Županije recimo i dalje imaju ministarstva branitelja, i uprave za pitanja branitelja, kako gdje, i ja mislim da se treba krenuti s ukidanjem takvih ministarstava, utapanjem njih pod socijalnu politiku, i otvaranjem novih ministarstava okrenutim europskim integracijama.

Braniteljima povećati naknade, ako ih imaju, i prava povećavati, ali ne trebaju nam takva ministarstva. Ionako prava branitelja ne ovise o broju službenika koji su negdje uhljebljeni nego o konkretnim pravima koja su im osigurana, najčešće iz proračuna.

Ostaviti bošnjake da pričaju o prošlosti i pokušavaju ishoditi još malo sažaljenja za događaje iz svoje prošlosti. Jer to je propala priča koja nama ne treba

Ma grešiš ba iz jednostavnog razloga, večita žrtva.

Večitoj žrtvi kome vazda pripada sadaka i koja je puna sebe sa beskonačnim brojem ALI, realizam i stvaran svijet vidi kao skandalozno, kontroverzno i sramno gdje uvijek netko mora i treba nešto njima predati.

Generacije su odrasle u Jugoslaviji koja je samo nudila partizansko herojstvo kao ideal, nikako napredak.

Bolji smo bili jer smo pobjedili u Drugom svjetskom ratu. I samo za to.

Što nakon rata?

I divljak neki može biti pobjednik u ratu, iako se rjeđe dešava, ali moguće. Što nakon rata?

Napredak se stvara u mirnodobskim uvjetima, u ratu samo vojna tehnologija napreduje brže. Sve ostalo uglavnom u miru.

I neka je Sjeverna Koreja naprednija od obje moje države u vojnom aspektu ne bih htio tamo živjeti.

Onima koji su Jugoslavenski odnos prema Drugom svjetskom ratu samo preslikali na svoj odnos prema Domovinskom ratu poručujem da su promašili bit cijele borbe: oslobođenje koje je trebalo biti kako fizičko tako i psihočko, mentalno, od svake zadrtosti zaostalih ideologija.

Zanimljiva tema

Međutim poslijeratne generacije nisu preuzele ništa, tek su ratne generacije ili bolje reć pozadinci preuzeli kormilo države. Milanović, Kolinda, Karamarko, Orešković ili kako se zvao onaj iz Most-a, Plenković, opet Milanović.

Čak i u BH su ti Komšo i Dodik (nedavno smjenjen) ratne generacije, ne znam ovaj musliman koja je generacija al nebitno kad će se Bakir opet vratit ove godine koji je isto ratna generacija.

U Federaciji Krišto i isto ratna generacija, a Čović je čak i stariji mogli bi reć Jugo-generacija.



Ja bi problem detektiro ovako, Jugo generacije su se zadržale predugo, jer jednostavno nisu bili dorasli vremenu i izazovima '90i i nakon rata tu proizlazi većina problema u Hrvatskoj.
Najveći problem je što se Jugo generacije uopće nisu upotpunosti povukle nego su se samo prebacili u pozadinu i biraju ove iz ratni generacija koji im odgovaraju. Praktički i dalje Jugo Generacije upravljaju državom.

Ratne generacije devastirane ratom i poraćem nisu više u mogućnosti da nešto mjenjaju.
Njima je jedina nada da X generacija '80i preuzme državu, jer kako sada stvari stoje Jugo generacija baš to želi spriječit i napravit most prema Y generaciji '90i koja se nesjeća rata i na taj način da niveliraju DR u rang nekakve antifašističke borbe.

Pogledaj pripadnike X generacije aktivne u političkom životu, to su većinom Hard Core JNA ekipa, navedimo ih par...

Tomašević i ekipa
- gradonačelnik Zagreba zabranio koncert branitelju Thompsonu

Marković
- gradonačelnica Hvara nedavno uklonila grafit braniteljima

Grbin
- gradonačelnik Pule bivši predsjednik SDP

Radić
- gradonačelnik Osijeka zabranio da Glavaš koji je Alfa i Omega obrane Osijeka polaže vijence u službenom protokolu


Najbolji primjer za to je MOST (di su praktički svi X generacija)
Svi živi su im postavljali kajle di god su stigli.
Dok recimo Tomaševića tetoše ko bebača i sav njegov kriminal ili Peđu i njegovu ženu muslimanku koja je krivotvorila medicinsku diplomu i dalje radi s krivotvorenom diplomom.
Sandra Benčić i Peđa Grbin koji su krivotvorili podatke o prebivalištu.

Zamisli da je Božo Petrov krivotvorio podatke o prebivalištu koji bi to linč bio...

Dobro, političko vodstvo jesu uglavnom stariji ljudi, tako da su oni "ratna generacija" ali nisu ratno rukovodstvo. Oni su u ratu bili "obični" ljudi ili nižerangirani političari.

Moja konstatacija o preuzimanju zemlje ne odnosi se toliko na političare, koliko na ljude koji, u svakodnevnici, obavljaju poslove, rade sve, od biznisa, uprave, MUP-ova, sudstva itd.. su uglavnom ljudi mlađi od 50 godina, a to su ljudi čije stavove ni formiranje, u odrasle osobe, nije uvjetovao rat. Ne nose taj žig od rata.

Jednostavno vrijeme je nastavilo.

Prekjučer smo stupili u četvrto desetljeće od prestanka rata.

1995. se smatra ratnom godinom, kad god da su ratna zbivanja prestala, ali 1996. se ne smetra ratnom godinom.

Ja se s uvodnim postom u načelu slažem, ali kako to očekivati od susjednog naroda s posebnim potrebama, kad su npr za hrvatske navijačke skupine (čiji su pripadnici isto rođeni nakon 2000) glavne teme prošli ili pretprošli rat?

Zašto se čudip navijačima kad je to glavna tema hrvatske politike, medija i društvene elite??

Navijači su samo kontrakultura koja gura drugu stranu u tom ratu.

Ne bih ja navijačke skupine stavio kao mjerilo, njima treba neprijatelj, funkcioniraju po tom principu. Kada nije neprijatelj srbin ili bošnjak biti će im neprijatelj drugi hrvat jer je iz drugog mjesta.

Koliki je postotak ljudi u društvu "pripadnik navijačke skupine"?

Ima ih, realno, u promilima.

Govorim o aktivnim članovima, a ne netko tko je par godina bio nešto aktivan pa se i dalje smatra članom. Govoreći o onima koji aktivno djeluju, pjevaju kontroverzne pjesme i sl. Jako ih je malo.

Tko god se zaposli negdje ozbiljno ili krene u neki život s malo ambicije razmislit će da li mu treba noćenje u zatvoru i nekakva prekršajna ili kaznena prijava

Obični ljudi su generacija koja je zakoračila u četvrto desetljeće od rata.

Vaditi zločine od prošlog rata kao nekakve argumente sada već zvuči kao srpsko zazivanje Jasenovca. Podjednako udaljeno do sadašnje stvarnosti i nerelevantno.

Srebrenički genocid je, od ove godine, Jasenovac. Nesretni događaj iz prošlog vremena za koje današnji srbi nisu odgovorni. Pa čak i kad se neki vole pohvaliti njime, opet to ne širi odgovornost ni na te srbe koji se hvale.

Evo da se ja hvalim kako su hrvati istrebljivali srbe u Jasenovcu, sve i da jesam takvog mentaliteta, to se nikako nemože povezati samnom, samo zato jer sam hrvat i jer su neki od hrvata, koji su živjeli u to davno doba, radili to.

Nešto kao kad se bošnjaci hvale silovanjima turskih osvajača.

Negdje u 1980-ima navijači su bili (pod kontrolom službi) jedina javna oporba dominantnim narativima. Da su se ponašali kao ovi današnji, skandirali bi drugu Titu, oslikavali grafite s likovima narodnih heroja i nosili transparente odobrene od režimske propagande.

A jel, oni nose transparente odobrene od režimske propagande pa su zato i Dinamo i Hajduk danas kanjeni za te transparente?'

Režim očito želi neke druge transparente

Šokantno, režimski Dinamo i režimski Hajduk su kažnjeni za nešto, znači da su veliki buntovnici...

Nije baš tako , nego režim mora zauzdati pretjerane ekstreme i ako su na istoj strani ili se praviti da to radi. Pa i u Jugoslaviji bi završili u zatvoru da su 80-ih upali u zajednicu Talijana i prekidali program, ili da su došli u hotele s Nijemcima dok su ovi jeli kolače i plesali na terasi i vikali "ubij Nijemca" i "smrt fašizmu".

Ako si režimski pas, ne znači da ćeš uvijek biti nagrađen, nekad moraš biti i kažnjen.

Režim bi volio da kao navijači St.Paulija u Njemačkoj navijači mašu gay zastavama. Za to nebi bili kažnjeni.

Ministarstvo branitelja HNŽ je podijelilo po 350KM djeci branitelja koja studiraju.
Ne skrbe samo za branitelje nego i za njihovu djecu

Pa i treba ih nagradit, jedni od rijetki koji su svoj posao odradili besprijekorno do kraja su pripadnici HVO-a.
Sve ovo ostalo šta je bilo poslije Mate Bobana je kriv isključivo nonšalantni hrvatski narod.

To je isto moglo podijeliti i ministarstvo socijalne skrbi, ili ministarstvo obrazovanja, da su sredstva predviđena za svrhu stipendija djeci branitelja.

Inače i te djece će bivati manje kako godine idu. Naravno, branitelj može imati dijete i kad ostari, pa će djece studenata od branitelja, moguće, biti i u 2040'tim godinama, to ne opravdava postojanje čitavog ministarstva.

Treba se okretati budućnosti, a tu su EU integracije.

Trebaju nam ministarstva EU integracija, zato jer su to prikrivena ministarstva vanjskih poslova. Županije nam nemaju pravo na ministarstvo vanjskih poslova ali imaju pravo na ovo, a krajnji cilj je komunikacija, direktna, bez posredstva federalnog i državnog nivoa s EU institucijama i EU državama. Naravno i s Republikom Hrvatskom s kojom već naši održavaju odlične odnose.