Na isti način, zastrašivanjem i lažnim tezama sustav i dalje upravlja umovima ljudi. Zašto je u tome tako uspješan? Zato jer je strah jaka emocija kojom se može manipulirati, strah dovodi do toga da ljudi donose odluke na temelju osjećaja, a ne činjenica.

Kako bi ljude držao u stalnom strahu sustav koristi propagandu - vrstu jednostrane komunikacije čiji je cilj manipulacija nad neinformiranom većinom.

Uz pomoć lažnih informacija sustav navodi ljude na krive zaključke i odluke. Glavno obilježje propagande jest da ljudi čiji se um oblikuje nisu svjesni toga da netko pokušava utjecati na njih i njihovo ponašanje.

Jednom kada shvate u pravilu je kasno, dobar primjer za to predstavlja stalno ponavljanje teza o nužnosti daljnjeg zaduživanja i očuvanja kreditnog rejtinga.

Bivši KGB-ovac Yuri Bezmenov svojedobno je objasnio da je cilj propagande promjena percepcije stvarnosti tako da ljudi usprkos svim dostupnim informacija nisu u stanju doći do razumnih zaključaka koji bi bili u interesu njih i njihovih obitelji.

Tu vrstu psihološkog rata nazvao je 'velikim pranjem mozga' koje se odvija u četri faze. Prva je demoralizacija, ona traje od 15-20 godina. Zašto tako puno? To je minimum vremena potreban da bi se promjenio način razmišljanja jednog naraštaja.

Npr. inozemni kreditori putem medija uvjeravaju naš narod da je glup, nesposoban, lijen, rastrošan, previše plaćen, a premalo radi i slično. Te da može opstati isključivo ako se podredi pripadnicima više rase tj. narodu koji je od nas navodno bolji i pametniji (npr. Njemcima, Talijanima, Mađarima, Srbima, Kinezima - potpuno nebitno).

Druga faza je destabilizacija - promjenom uloge HNB-a, odnosno ukidanjem primarne emisije novca i pretvaranjem središnje banke u mjenjačnicu stvoreni su svi preduvjeti za uništenje naše ekonomije.


Treća faza je teška kreditna i ekonomska kriza kao nužna posljedica takve politike.

Četvrta faza je 'normalizacija', to je ciničan izraz za gubitak suvereniteta odnosno podređenje naše zemlje 'superdržavi' zvanoj Europska unija.

Napisa san, jer nisu bh.svi Hrvati ostali u HRHB.

Iz knjige Ivana Pernara Mehanika novca



Usporedite ovo sludeće s onin šta su napravili nami Hrvatiman nakon 1995. a osovito nakon 2000.godine.



U slučaju bh.Hrvata, tu je pljačka i onemogućavanje rada Hercegovačke banke, četirimandatno nametanje nenarodneg pridstavnika Komšoglua, podređivanje muslobošnjački monopoliziranoj (F)BiH, itd, itd.