Riječ je potezu osobe koja je ne tako davno sama napisala u vlastitoj knjizi kako je »diplomacija elitno zanimanje« i »nije za uhljebljenje...«
Bisera Turković o kojoj je riječ je kao još uvijek ambasadorica BiH u Kataru, a samo petnaestak dana prije nego što je postala potvrđeni kandidat Izetbegovićeve Stranke demokratske akcije, zvanično je posjetila trenutno vodećeg duhovnog vođu »Muslimanske braće« Jusefa El Karadawia u njegovim odajama u Dohi.

Tamo mu je tamošnja vlada pružila utočište nakon bjegstva iz Egipta. Vijest je na svom twitteru 1. decembra objavio on lično. Prema fotografiji sa susreta, ambasadorica u odjeći prikladnoj svojim uvjerenjima i »bratovim« svjetonazorima, bila je vidno zadovoljna susretom.

Polazeći i od činjenice da je ambasadorica obnašala ovo »elitno zanimanje« na mnogim za bh diplomaciju značajnim i probranim mjestima, uz ostala od Hrvatske, preko Beča, SAD do evo Katara, da je osoba od posebnog povjerenja porodice Izetbegović još od prije rata i posebno da je Bakir Izetbegović poznati »fan« Muslimanske braće i njihove filozofije i lidera poput nedavno preminulog Mohameda Morsija pri čemu se u tome istakao više puta zgražavajući mnoge u diplomatskim krugovima u BiH i svijetu, nije naodmet nekoliko napomena o toj organizaciji čijeg je aktuelnog duhovnog vođu u egzilu posjetila buduća ministrica vanjskih poslova BiH.

Sa očiglednim zadovoljstvom ali i izvjesno ne i bez dogovora sa njenim pravim šefom, predsjednikom SDA. Tema je bitna uopće ne zbog privatnih afiniteta pomenute gospođe na koja naravno ima pravo, već isključivo radi funkcije ambasadora i države koju predstavlja. Danas kao diplomate a sutra kao šefa diplomacije. I još više radi onih koji će joj u ovoj šizofreno podijeljenoj državi izvjesno davati ovakve i slične naputke i mimo onoga što bi morao biti sistem. Naputke političke ali i mnoge druge usađene – kako ambasadorica piše u svojoj novoj knjizi – u glasovitoj »tekiji na Mejtašu, u avliji punoj cvijeća sa šadrvanom... osjećajući se poput žedne pred neiscrpnim izvorom znanja...«

Zajednički i najvažniji imenitelj svake varijante Muslimanske braće, bez obzira na različita viđenja jeste – politički islam. Taj termin obuhvata čitavu lepezu organizacija i pojedinaca čiji je cilj stvaranje država i društava isključivo na temeljima islamskih principa. Muslimansku braću (Gama’at al-ihwan al-muslimin), kao pokret osnovao je u Egiptu 1928. godine Hassan al-Banna, sa jedinstvenim ciljem oporavka umme, muslimanske zajednice ili bratstva posvuda u svijetu. I, najvažnije, osnivanju jedinstvenog islamskog halifata.

Pojednostavljeno kazano, za njih je svaki musliman bilo gdje na svijetu »brat« a shodno tome ni država ni nacija izvan toga de facto su nepostojeći. U našoj stvarnosti, »nemuslimani« su zapravo to. Za »braću« je islam dio političkog života. A povratak istinskoj vjeri pretpostavka je za uspostavljanje islamske države. Za ovako definirane ciljeve pokreta temeljni smisao postojanja Bosne i Hercegovine kao ravnopravne zajednice tri naroda (i ostalih) naprosto je poguban.

U doktrinarno značajnoj knjizi »Braće« danas, »Znakovi pored puta« Saida Kutbe, koja je svojevrsni političko-vjerski manifest islamskog fundamentalizma, piše i ovo: »Istok i Zapad su poraženi, pa je sada islam alternativa kao spoj vjerovanja i prakse... Put spasenja vodi kroz formiranje zajednice koja će ići ispred ostalih tako što će povesti ‘veliki rat’, pribjeći sili kako bi se promijenilo postojeće stanje...«

Šta je to buduća ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, države više naroda i više vjera mogla da čuje novo ili poruči – zajedno sa svojim istinskim mandatarom za ovo mjesto – diplomatski potpuno nepotrebnom pa i apsurdnom, ali suštinski znakovitom posjetom duhovnom vođi Muslimanske braće, izbjeglom iz Egipta u Katar.

Čovjeku čija ideologija poziva na »sveti rat« protiv nemuslimana kao i muslimana koji ne slijede pomenuti nauk. Uostalom, Braća i njihovi nalogodavci iz pozadine sjajno su se inkorporirali u istorijsko obećanje i mit o kalifatu i sretnoj prošlosti.

Znamo do čega je to dovelo, za sada na Bliskom istoku. Ove teorije, djela na njihovom tragu i misli od kojih sve potiče u našem kontekstu su poražavajući. Posebno po Islam u Bosni i Hercegovini koji se tradicionalno ogledao u miroljubivom suživotu sa sljedbenicima ostalih religija, u dijalogu sa Zapadom i sa Istokom, u usklađenosti sa zahtjevima vremena i potrebama sekularnog društva... A danas nam se, evo, kliče da moramo svi pod tuđe zastave, jer su one zapravo i naše. Tako ćemo i mi biti »braća«. Pa zato »braću« treba zvanično posjećivati i na diplomatskom nivou.

Ta pozicija je pripala Muslimanima a Turkoviceva je njihov izbor.Ne bi bili srecni ni sa bilo kojim drugim muslimanskim izborom kao sto ni Muslimani nisu srecni sa izborom drugih za pozicije u zajednickim organima.
Missim u cemu je razlika izmedju Predraga Kojovica,Zlatka Lagumdzije,Ramiza Salkica,Reufa Bajrovica ... i Turkoviceve ?

Ta pozicija je pripala Muslimanima a Turkoviceva je njihov izbor.Ne bi bili srecni ni sa bilo kojim drugim muslimanskim izborom kao sto ni Muslimani nisu srecni sa izborom drugih za pozicije u zajednickim organima.
Missim u cemu je razlika izmedju Predraga Kojovica,Zlatka Lagumdzije,Ramiza Salkica,Reufa Bajrovica ... i Turkoviceve ?

Da, ali mislio sam na medije, jesu li vaši prenijeli ovu poslasticu?

Zato i nas a bome i vas medijsko Sarajevo razvaljuje.
Dok mi serviranu loptu ne znamo iskoristiti.
Umjesto da se na sva zvona trubi o vezama bošnjačke političke vrhuške s terorističkim organizacijama.