KO JE PAULINA JANUSZ- novinarka [size=200]izdajnik koji radi na rusenju BIH[/size]

May 24, 2014

Da iza protesta stoje elementi kojima smeta država Bosna i Hercegovina svakim danom je sve jasnije. Zbog toga se cjela priča oko protesta podjelila na dvije skupine. Jednu, koju čine obični građani koji su izmanipulirani, jer iako žive loše i „preko glave“ im je korumpiranih političara, ipak im je stalo do države BiH i protiv su rušenja i paljenja njene imovine a naročito simbola državnosti kao što je zgrada Predsjedništva.

Druga skupina su tzv. organizatori protesta, plenuma i javni promotori istih. Da među njima stranih medijskih agenata, sumnjivih lica, sa sumnjivim biografijama, imenima i akcentima svima, ko je bar jedan dan učestvovao u protestima i sastancima, je postalo jasno. Za to je dobar primjer i poljska novinarka Paulina Janusz, koja je u službi razbijanja države BiH angažovana u bestijalnim napadima na sve one patriote koji ukazuju na pozadinu protesta.

Ismijavanje Srebrenice

U svojoj analizi koja je objavljena na kontrapress.com pod nazivom „Nacionalizmom protiv gladnog stomaka“ objavljenoj na bosanskom i engleskom jeziku ova Poljakinja pokušava se obračunati sa svim snagama koji štite državu BiH. Kao pandam njima, Paulina Janusz stavlja rušitelje države iz Republike Srpske, s ciljem povlačenja znaka jednakosti između žrtve i dželata. No, ova novinarka se ne zaustavlja na tome. U svom tekstu oštricu i težište stavlja na Bošnjake, Bakira Izetbegovića, Sadika Ahmetovića, srebrenička udruženja i na perfidan način ismijava njihovu borbu, pa čak i žrtvu koju su podnijeli Srebreničani.

Posebno poglavlje u tekstu posvećuje dvojici bošnjačkih novinara i publicista Fatmiru Alispahiću i Almiru Mehoniću, uredniku magazina Diwan. Odnosno, njihovim tekstovima koje citira, a u kojima su razobličene namjere i stvarni ciljevi organizatora paljenja i rušenja države. Naravno, ne zaobilazi se u toj analizi ni magazin Saff, dok se kao pandam bošnjačkoj strani sasvim neuvjerljivo, sporadično i u drugom djelu teksta pokušava relativizirati srpska strana.

Dakle, prvo se želi izjednačiti dželat i žrtva, a zatim se taj dželat stavlja u drugi plan, a žrtva se penje na nivo jedinoog krivca i problema. Plan je jasan, a namjere su očite.

Ko je Paulina Janusz?

No, ko je zaista novinarka Paulina Janusz, autorka sporne analize, očito napisane i prevedene za nekoga ko radi na rušenju BiH?

Ona se predstavlja kao poljska novinarka sa sarajevskom adresom. Ona je u Rimu studirala srpsku književnost i srpski jezik. Nakon toga, preselila se prvo u Zagreb, pa u Beograd i na kraju Sarajevo, u kojem boravi od marta 2013. godine, što se očito poklapa sa početkom kampanje zbunjivanja Bošnjaka uoči Popisa i planom da se smanji broj Bošnjaka tako što će se oni izjašnjavati kao Bosanci i Hercegovci.

To što nije bila ni „mjesec“ dana stanovnik (ne i državljanin) BiH nije joj smetalo da se izjašnjava kao Bosanka i Hercegovka i tako nastupa u javnosti. Naravno, samo sa jednim ciljem, zbunjivanja Bošnjaka. Sasvim je jasno da je Paulina Janusz i došla u BiH, odnosno Sarajevo, samo sa tim ciljem, a fotografija kao ilustracija ovog teksta je dokaz tome.

Ipak, kada se nije uspjelo sa planom oko Popisa (ili barem se nije u potpunosti uspjelo), ova Poljakinja je angažovana na drugim poslovima.

Analiza i napadi na pojedine bošnjačke ličnoosti, udruženja i medije, najbolje govore o tome ko vrijedi u Bošnjaka i ko smeta rušiteljima Bosne.

Zaustavite medijski linč Pauline Janusz

"Senad Hadžifejzović i Face TV obračunali su se sa Paulinom Janusz na najprimitvniji način, koji nema veze sa novinarstvom, pri tom plasirajući laži, manipulirajući sa javnošću i huškajući, iako su mogli biti svjesni činjenica kakve bi to moglo imati posljedice", navode potpisnici saopštenja, novinari iz Hrvatske, Srbije i BiH

Nakon što je sarajevska televizija Face objavila prilog u kojem se na primitivan način obračunava sa novinarkom Paulinom Janusz, oglasili su se novinari iz Hrvatske, BiH i Srbije. U saopštenju za javnost regionalni medijski radnici najoštrije su osudili hajku koju je ova kuća porenula protiv poljske novinarke, a koja je (hajka) prerasla u otvorene pretnje koje je Paulina Janusz počela da dobija u danima nakon emitovanja priloga.

Saopštenje prenosimo u celini:

Osuđujemo hajku koju je protiv novinarke Pauline Janusz pokrenuo Senad Hadžifejzović u emisiji Face TV. Zbog prijetnji preko društvenih mreža i javnog poziva na linč Paulina Janusz je na neko vrijeme morala napustiti BiH.

Nakon što je objavila na portalu Media centra Sarajevo tekst „Građani u službi građana, mediji u službi ničega“ u kojem analizira način na koji su mediji u BiH pratili katastrofalne poplave koje su zadesile regiju, uslijedio je talas kritika na njen račun.

Međutim, petominutni prilog „Ono se zove Paulina“ na Face TV Senada Hadžifejzovića, nekadašnjeg novinara godine u BiH, otvorio je sve ventile ovdašnjeg govora mržnje. Autor priloga Paulinu Janusz je označio kao razbijača BiH, piskarala, skribomana koji je napao novinare te naveo da ima želju za samopromocijom „pljuvanjem po pravim novinarima.“ Čak joj se spočitava da „pažljivo bira kome će se obratiti na ijekavici, a kome na ekavici“, da bi joj na kraju priloga poručili da je „papučarka“.

Ni jednog trenutka u tom huškačkom pamfletu ni jedna teza iz teksta Pauline Janusz nije opovrgnuta, samo je, kao u svakoj propagandističkoj priči, zatrpana gomilom uvreda kako bi se bukom zamaglila suština.

Nakon ovog priloga Paulina Janusz je počela da dobija prijetnje preko društvenih mreža, a hajka je nastavljena na komentarima.

Senad Hadžifejzović i Face TV obračunali su se sa Paulinom Janusz na najprimitvniji način, koji nema veze sa novinarstvom, pri tom plasirajući laži, manipulirajući sa javnošću i huškajući, iako su mogli biti svjesni činjenica kakve bi to moglo imati posljedice.

Paulina Janusz već dvije godine živi i radi u BiH i za tako kratko vrijeme uspjela je isključivo predanim i profesionalnim radom da se izbori za svoju poziciju u medijskom svijetu BiH. Prethodno je živjela i radila u Hrvatskoj i Srbiji. Novinarka je tjednika BH Dani i dopisnica nekoliko regionalnih medija. Zbog svog rada često je meta nacionalista, a poslednji put je protiv nje vođena kampanja na nacionalističkom portalu saff.ba.

Na hajku kojoj je izložena moramo reagirati svi skupa, jer je, u protivnom, samo pitanje vremena ko je sljedeći. Nažalost, svjesni smo činjenice da takav jezik već više od dvije decenije prevladava medijskim prostorom u regiji.

Pozivamo novinarska udruženja u BiH i regiji da se oglase. Ovo nije pitanje nekoliko profesionalaca već cijele novinarske zajednice. Ne pristajemo da poziv na linč postane normalnost u javnom prostoru.

Želim ti da krepaš čim prije!

Senad Hadžifejzović, bosanskohercegovački novinar godine i vlasnik televizije Face, u središnjem dnevniku svoje informativne kuće pokrenuo je vrlo ozbiljnu hajku na poljsku novinarku Paulinu Janusz. Njezin "grijeh" tekst je objavljen na portalu sarajevskog Media centra, u kojem je Janusz analizirala rad novinara u vrijeme poplava u Bosni i Hercegovini. Nakon što su novinar godine i njegovi podređeni u središnjoj informativnoj emisiji spomenute televizije poljsku novinarku markirali kao razbijačicu BiH, poručujući joj "evo, sad ćeš postati poznata", uslijedile su degutantne poruke i prijetnje gledatelja, zbog čega je kolegica Janusz privremeno napustila BiH.

Povod za bezočan napad, odnosno svojevrsni poziv na linč što su ga u udarnom televizijskom terminu realizirali Hadžifejzović i njegovi mlađahni novinari nađen je u tekstu pod naslovom "Građani u službi građana, mediji u službi ničega", a možete ga naći na ovom linku. Novinar godine Bosne i Hercegovine odgovorio je u stilu devedesetih, samo što je propustio objaviti i adresu na kojoj poljska novinarka živi. Ustvrdio je da je Paulina Janusz, koja već dvije godine živi i radi u Bosni i Hercegovini, analizom rada medija željela postati poznata pa joj kao medijski razbojnik, a ne novinar, poručio: "Evo, sad ćeš postati poznata!"

Uslijedio je televizijski prilog novinara Rašida Halilovića, u kojem rečeni kaže: "Upravo nepoznata Paulina radi autopromociju, udara po najjačima nadajući se da će joj netko odgovoriti, da će se za nju čuti. Ona se ruga novinarima na terenu, a svojim salonskim novinarstvom nije pokušala pokazati patnju ljudi koji su izgubili sve. Paulina piše samo tekstove u kojima kritikuje medije, a u svojim pisanjima pomenuta se okreće kako vjetar puše. Pažljivo bira kome će se obratiti na ijekavici, a kome na ekavici: kome je nešto lijepo, a kome nešto nije lepo."

Na koncu priloga novinar Halilović zaključuje: "Kolege su je već pokušale učiniti poznatom, a putem detaljne analize njezinih tekstova zaključili su da je ona u službi razbijanja Bosne i Hercegovine". A sad pogledajte kako izgleda hajka u izvedbi Face TV-a.

Građani su reagirali kako su na Face TV i očekivali: novinarka Paulina Janusz je postala poznata. Dobila je na desetine prijetnji, a naročito degutantne poruke upućene su joj preko socijalnih mreža i youtube servisa, gdje su Hadžifejzović i njegova ekipa "okačili" huškački prilog, e kako bi bili sigurni da će dobiti traženi rezultat. Prilog su naslovili "Ono se zove Paulina!" Gledatelji su se spremno odazvali tom pozivu na linč.

"U puf (javnu kuću op.aut.) s njom, gdje joj je i mjesto", piše na Facebook stranici Face TV-a izvjesni Edis Mašić. Hadžifejzovićev gledatelj Almedin Alajbegović, pak, vulgarno dodaje: "Možda joj je i ona stvar suha." Gledateljica Rasima Ognjenović zaključuje: "Paulina je glupa ko i Dodik, to treba hapsit!". Mejra Deronjić apelira: "Protjerajte je iz BiH, nije joj mjesto u BiH, lidača nepismena.". Gledateljica koja se nalazi skrivena iza profila po imenu Sena Kr kratko zaključuje: "Vještica!".

Prozivke idu dalje; izvjesni Asmir Taletović piše: "Toliko je zla donijela našoj domovini, radi neumorno na rušenju naše BiH, kaže da je pokolj u Ahmićima bila masovna tuča bošnjaka za vrijeme rata. Tu vješticu treba protjerat iz naše napaćene zemlje, a vama novinarima svaka čast, samo objavljujte sve što čujete. Tebi Senade dabogda se sve staze pozlatile, nastavi i istraj u ovom što radiš kao što si i do sada."

"Želim ti da što prije krepaš", poručuju novinarki Paulini Janusz gledatelji Face TV-a.
(FOTO: Facebook/PaulinaJanusz)

Prijetnje novinarki počinju stizati i u privatnim porukama. Evo što joj poručuje bijesni Hadžifejzovićev gledatelj, izvjesni Damir Hasanbegović: "Kravo jedna papučarska, kako te nije stid da pljuješ po normalnom i poštenom narodu koji želi samo da (pre)živi. Ako želiš već da pljuješ po nekome ko je nepošten, pokvaren i korumpiran, pa pljuj onda sama po sebi... Pretpostavljam da ne vjeruješ u Boga jer bi te bilo strah onog usijanog mijesta na koje češ da odeš kad krepaš što ti želim ćim prije... Mnogo si ti suza uzrokovala poštenom narodu, a i koji infarkt kod poštenog ćitaoca koji je slučajno naletio na tvoje kvazi-novinarske članke... I samo još jedna rečenica: Mrš kući svojoj pa tamo govna kopaj, umjesto što si vamo došla. Sve najgore!" Pravopisne pogreške, dakako, pripadaju gledatelju Hasanbegoviću.

Nisku razinu pismenosti iskazali su i svi ostali sudionici u hajci, čije smo gore navedene uvrede i prijetnje gramatički malo dotjerali. Ističemo to kako bi ukazali da su na Hadžifejzovićev poziv na hajku reagirali uglavnom polupismeni gledatelji, koji se očito ne zamaraju previše razmišljanjem vlastitom glavom.

Novinar Rašid Halilović, autor priloga koji je rezultirao prijetnjama i uvredama poljskoj novinarki



Uznemirena prijetnjama novinarka Janusz otputovala je iz Sarajeva.

"Pošto sam osjetila da je moja sigurnost ugrožena, sinoć sam do daljnjeg napustila Bosnu i Hercegovinu", rekla je Janusz za Lupigu.

O hajci na novinarku Janusz pitali smo i autora priloga, novinara Rašida Halilovića. Ovako je glasilo naše pitanje: "Cijenjeni, trenutačno obrađujemo slučaj Pauline Janusz, poljske novinarke protiv koje je pokrenuta hajka na televiziji za koju radite. Obzirom da ste radili sporni prilog, voljeli bismo da nam odgovorite na jedno pitanje. Jeste li, naime, u trenutku dok ste prilog montirali bili svjesni mogućih reakcija gledatelja Vaše televizije kad novinarku u svom prilogu nazovete razbijačicom Bosne i Hercegovine, odnosno kad sugerirate da spomenuta novinarka radi na razbijanju države? Također, molimo Vas da nam prokomentirate činjenicu da je spomenuta novinarka nakon Vašeg priloga dobila desetine prijetnji te da je u strahu za svoju sigurnost napustila Bosnu i Hercegovinu. Unaprijed Vam zahvaljujemo na odgovorima."

Odgovor "kolege" Rašida Halilovića do objave ovog teksta nismo dobili, a ukoliko ga dobijemo objavit ćemo ga na ovom mjestu.

O slučaju hajke na poljsku novinarku novinarsko društvo Bosne i Hercegovine nije se oglasilo. Generalnu tajnicu ovog udruženja Borku Rudić također smo kontaktirali želeći dobiti komentar, ali ona zbog obaveza nije bila u mogućnosti komentirati ovaj slučaj. Borka Rudić SMS-om nam je poručila: "Na konferenciji sam i nisam u prilici razgovarati."U zaštitu poljskoj novinarki stao je zasad tek Media centar na čijem portalu je njezina analiza rada medija objavljena.

"Tekst naše saradnice Pauline Janusz 'Građani u službi građana, mediji u službi ničega' izazvao je brojne i oprečne reakcije u BH javnosti. Od onih koji se u potpunosti ili najvećim dijelom slažu sa izrečenim do ništa manje brojnih kojima nije bio po volji neki od dijelova njene analize medijskog pokrivanja poplava u BiH. Sve bi ovo ostalo na nivou prihvatljivog i korektnog. Javni tekst i javne reakcije. Lični stav i više ili manje emotivni komentari iz kojih i autorica i prozvani i čitaoci mogu nešto saznati a možda i naučiti. Sve do reakcije Face TV koji su svoje nezadovoljstvo autoricinim komentarom na njihovu reportažu podigli na nivo osvetničkog napada, u kojem je naša autorica postala 'ono' dakle javno ponižena, a njen tekst prikazan kao napad na cijelu ovdašnju medijsku zajednicu, što jednostavno nije tačno", stoji u reakciji Media centra, naslovljenoj "Kako je Paulina postala slučaj". Reakciju Media centra možete pročitati na ovom linku.

BiH novinara godine koji je u predmetnom slučaju nastupio u stilu medijskog siledžije nismo uspjeli dobiti za komentar.

Lupiga.Com

Veoma brzo je Borka reagovala na Facebooku:

U službi ničega: Urednici na godišnjem, novinari recituju pred kamerama, a ZMBT u behutu jer nema ko da glasa!

Svaka krizna situacija ima svoje, ponekad potpuno neočekivane, heroje i ovih se dana jedan od njih rodio u Banjaluci. Radiotelevizija Republike Srpske, jer o njoj govorimo, nikad valjda u istoriji nije bila toliko gledana na teritoriji čitave Bosne i Hercegovine

Piše: Paulina Janusz (Media.ba)

Mediji u Bosni i Hercegovini imaju svoje prioritete, a ti su, uglavnom, politički. I kada kao ovih dana, zbog poplava, dosad nezabilježenih u istoriji naše zemlje, politika postaje nebitna, u velikom su problemu.

Tu i tamo još nalaze dobro poznate stranačke smjernice – i tako će Dnevni avaz redovno prenositi riječi Fahrudina Radončića i detaljno informisati o humanitarnoj pomoći koju distribuišu članovi SBB-a, dok će Novinska agencija Patria dobiti ekskluzivnu izjavu federalnog ministra raseljenih osoba i izbjeglica Adila Osmanovića – no promjena agende je toliko značajna da se radi o izolovanim slučajevima.

Šta se onda događa kad politika nestane iz javnog prostora? Onda se, žrtvama poplava, novinari snalaze kako znaju i umiju. Poneki se sjete šta znači „biti u službi građana“, drugi, pak, otkriju nove prilike za lov na „senzaciju“ i „ekskluzivu“, a ne fali ni onih koji katastrofu ignorišu i koji se iz poplavljene Bosne i Hercegovine sele u paralelnu „nepoplavljenu“ stvarnost.

Kome služi javni servis

Svaka krizna situacija ima svoje, ponekad potpuno neočekivane, heroje i ovih se dana jedan od njih rodio u Banjaluci. Radiotelevizija Republike Srpske, jer o njoj govorimo, nikad valjda u istoriji nije bila toliko gledana na teritoriji čitave Bosne i Hercegovine. RTRS je imala cjelodnevni otvoreni program, svoje ljude na terenu, goste u studiju i praktično je eliminisala sve sadržaje koje se ne odnose na vanrednu situaciju. Također, stalno je informisala o potrebama stanovništva, skupljala pomoć, a na ekranu se svako malo ukazivala nova sopštenja. Ironija, a možda samo još jedan od bh. apsurda, je da su najtačnije podatke ovih dana građani mogli dobiti od medijske kuće koja inače djeluje kao produžena ruka vlasti u Banjaluci i koja je sve dosad brinula ne za njihove interese već za interese vladajućeg SNSD-a.

Ipak, treba ovdje napomenuti da je RTRS specijalni program pokrenula tek u trenutku potapanja Doboja, a situacija u Federaciji je u njemu dobila manje prostora ne samo od događaja u Republici Srpskoj već i od onih u Srbiji. Ovaj se javni emiter bavi uglavom manjim entitetom i ovog se pravila urednici, očigledno, strogo pridržavju i u najkritičnijim trenucima.

I sve bi ovo bilo manje problematično da na građane Federacije nije zaboravila i „njihova“ Federalna televizija, dok je samo malo više pažnje njima posvetio BHRT. Osim Dnevnika 1, 2 i 3 je FTV emitovala uobičajen program. Istina je da su Dnevnici trajali duže, no sam format prenošenja vijesti nije se ni najmanje promijenio – radilo se uvijek o klasičnim novinarskim prilozima i ponekim uključenjima sa terena, bez ikakve praktične vrijednosti, a utisak profesionalnosti je trebao na gledaocima ostaviti stvoren posebno za ovu priliku reklamni slogan televizije: „Svaki minut, svaki sat, svaki grad u BiH.“

FTV je, još jednom, dokazala da nije dorasla velikoj odgovornosti koju ima kao najgledaniji mediji u Bosni i Hercegovini. Stanovnike ugroženih područja, te njihove porodice i prijatelje širom države, nisu zanimali ni rezlutati utakmica ni rasplet serija – nijma su trebale tačne informacije o situaciji u njihovim gradovima, upute u slučaju evakuacije ili barem malo empatije. I na taj minimum su vjerovatno računali plaćajući RTV pretplatu. Federalni javni servis, pak, mic po mic se odrekao svih programskih načela koje su mu propisane Zakonom o javnom servisu RTVFBiH. „Najviše profesionalne kriterije“ i „visoke etičke standarde“ su već odavno samo mrtvo slovo na papiru, a ovih je dana zvanično sahranjena i odredba o „služenju interesu javnosti.“

Heroji i cirkusanti

Dok je u Srbiji najviše pohvala na račun informisanja tokom poplava dobila Pink TV, bh. privatni emiteri su uglavnom izazvali veliko ogorčenje gledalaca. Televizija Hayat, naprimjer, je u kritično veče 16. maja emitovala finale šou „Zvijezda možeš biti ti“. Odluka da se finale održi, kao se navodi na zvaničnom fan-pejdžu emisije, je donesena „jednoglasno“ uz licemjerno obrazloženje da „ćemo pokušati inicirati svu domaću ali i inozemnu javnost da u slijedećih nekoliko mjeseci pomognemo porodicama kojie su ostale bez svojih domova, da se prikupi novac za gradnju domova”, te u najmanju ruku neumjesno predstavljanje televizije kao velike žrtve vremenskih neprilika: “Svjesni smo da ćemo večaras imati mnogo manju gledanost upravo zbog toga što svi koji su napustili domove, neće moći gledati finale. Mnoga domaćinstva nemaju električne energije niti telefonske linije. Neće moći ni glasati. Svjesni smo da ćemo večeras imati mnogo manju posjetu u Skenderiji.“

No, ovo je samo jedan u moru pokušaja autopromocije, koju su ovih dana vodile pojedine televizije.

Potpuno nevjerovatan autopromotivan prilog je emitirala FACE TV koja je 16. maja pratila federalnog premijera Nermina Nikšića na njegovom putovanju u područja zahvaćena poplavom. U prilogu se novinar Rašid Halilović više nego unesrećenim ljudima bavi sam sobom. Vozi se čamcem, penje na balkon poptopljene kuće a većinu priloga posvetio je trenutku u kojem je ekipa televizije bila zarobljena na putu. Pokušava pri tom biti duhovit, a prilikom montiranja nije odolio ni „sočnoj“ izjavi mladića o Civilnoj zaštiti koja donosi hranu „mudonjama“ i koja je očigledno proračunata da postane „hit na Youtube“. Kao da sve ovo nije degutantno samo po sebi, Halilović završava svoju priču slijedećom rečenicom: „Jedna rečenica opisuje FACE TV – samo nas viša sila može zaustaviti“.

Primjera novinara-heroja i novinara-cirkusanta bilo je naravno više. Svako je pokušavao namjestiti što upečatljiviji snimak, bez razmišljanja o osjećajima ljudi koji su upravo izgubili sve što su u životu stekli. Reporteri su se gurali u helikoptere i tako oduzimali vrijedna mjesta za evakuisane, snimali uplašenu i tek izvučenu iz svojih domova djecu, a novinar Al Jazeere Đorđe Kostić se za potrebe snimanja čak i pretvarao da radi na jačanju nasipa u Šamcu.

Potrage za senzacijom i ekskluzivom je bio i u štampanim medjima. Brliljao je Avaz koji je kao prvi donio „stravičan izvještaj“ iz Olova, a kasnije su se na jezik žute štampe prebacili i mnogi drugi – novinari su svi mahom „ulazili“ u poplavljene gradove i donosili iz njih „ekskluzivne“ slike.

Najbitniju, pravu informativnu ulogu su odigrale, pak, društvene mreže. Doduše, grešaka je bilo i u njihovom slučaju. Neke informacije su završavale na internetu bez prethodne provjere, pa su među stanovnike ugroženih terena unosile nemir i paniku. Na najbrojnjoj stranici na Fejsbuku „Poplave u regionu“, sa 45 hiljada lajkova, su praktične informacije potisnule slike, a i potpuno neumjesne poruke („Bili smo siromasna drzava (BIH, Srbija) sada ce mo biti jos siromasniji, ovo nas dokrajci!“), pa čak i nacionalističke dezinformacije (ЈЕДАН РУС ИЗГУБИО ЈЕ ЖИВОТ СПАСАВАЈУЋИ СРБЕ. ХВАЛА ТИ,ПОЧИВАЈ У МИРУ ХЕРОЈУ!).

KADROVSKA POJAČANJA NA FEDERALNOJ TELEVIZIJI
Borka Rudić nova urednica i voditeljica na FTV-u...

10.02.14, 16:27h

FOTO: Klizište u Topčić polju kod Zenice, ELVIS BARUKCIC/AFP / Getty Images

Mediji u Bosni i Hercegovini imaju svoje prioritete, a ti su, uglavnom, politički. I kada kao ovih dana, zbog poplava, dosad nezabilježenih u povijesti naše zemlje, politika postaje nebitna, u velikom su problemu.

Tu i tamo još nalaze dobro poznate stranačke smjernice – i tako će Dnevni avaz redovno prenositi riječi Fahrudina Radončića i detaljno informirati o humanitarnoj pomoći koju distribuiraju članovi SBB-a, dok će Novinska agencija Patria dobiti ekskluzivnu izjavu federalnog ministra raseljenih osoba i izbjeglica Adila Osmanovića – no promjena agende je toliko značajna da se radi o izoliranim slučajevima.

Šta se onda događa kad politika nestane iz javnog prostora? Onda se, žrtvama poplava, novinari snalaze kako znaju i umiju. Poneki se sjete što znači „biti u službi građana“, drugi, pak, otkriju nove prilike za lov na „senzaciju“ i „ekskluzivu“, a ne fali ni onih koji katastrofu ignoriraju i koji se iz poplavljene Bosne i Hercegovine sele u paralelnu „nepoplavljenu“ stvarnost.

Kome služi javni servis

Svaka krizna situacija ima svoje, ponekad potpuno neočekivane, heroje i ovih se dana jedan od njih rodio u Banjaluci. Radiotelevizija Republike Srpske, jer o njoj govorimo, nikad valjda u povijesti nije bila toliko gledana na ozemlju čitave Bosne i Hercegovine. RTRS je imala cjelodnevni otvoreni program, svoje ljude na terenu, goste u studiju i praktično je eliminirala sve sadržaje koji se ne odnose na izvanrednu situaciju. Također, stalno je izvještavala o potrebama stanovništva, prikupljala pomoć, a na ekranu se svako malo ukazivala nova priopćenja. Ironija, a možda samo još jedan od bh. apsurda, je da su najtočnije podatke ovih dana građani mogli dobiti od medijske kuće koja inače djeluje kao produžena ruka vlasti u Banjaluci i koja je sve dosad brinula ne za njihove interese već za interese vladajućeg SNSD-a.

Ipak, treba ovdje napomenuti da je RTRS specijalni program pokrenula tek u trenutku potapanja Doboja, a situacija u Federaciji je u njemu dobila manje prostora ne samo od događaja u Republici Srpskoj već i od onih u Srbiji. Ovaj se javni emiter bavi uglavom manjim entitetom i ovoga se pravila urednici, očigledno, strogo pridržavaju i u najkritičnijim trenutcima.

I sve bi ovo bilo manje problematično da na građane Federacije nije zaboravila i „njihova“ Federalna televizija, dok je samo malo više pažnje njima posvetio BHRT. Osim Dnevnika 1, 2 i 3 je FTV emitirala uobičajen program. Istina je da su Dnevnici trajali duže, no sami oblik prenošenja vijesti nije se ni najmanje promijenio – radilo se uvijek o klasičnim novinarskim prilozima i ponekim uključenjima s terena, bez ikakve praktične vrijednosti, a utisak profesionalnosti je trebao na gledateljima ostaviti, stvoren posebno za ovu priliku, reklamni slogan televizije: „Svaki minut, svaki sat, svaki grad u BiH.“

FTV je, još jednom, dokazala da nije dorasla velikoj odgovornosti koju ima kao najgledaniji medij u Bosni i Hercegovini. Stanovnike ugroženih područja, te njihovu rodbinu i prijatelje širom države, nisu zanimali ni rezultati utakmica ni rasplet serija – nijma su trebale točne informacije o situaciji u njihovim gradovima, upute u slučaju evakuacije ili barem malo empatije. I na taj minimum su vjerovatno računali plaćajući RTV pretplatu. Federalni javni servis, pak, mic po mic se odrekao svih programskih načela koje su mu propisane Zakonom o javnom servisu RTVFBiH. „Najviši profesionalni kriteriji“ i „visoki etički standardi“ su već odavno samo mrtvo slovo na papiru, a ovih je dana službeno pokopana i odredba o „služenju interesu javnosti.“

Heroji i cirkusanti

Dok je u Srbiji najviše pohvala na račun informiranja tijekom poplava dobila Pink TV, bh. privatni emiteri su uglavnom izazvali veliko ogorčenje gledatelja. Televizija Hayat, naprimjer, je kritične večeri 16. svibnja emitirala finale show-a „Zvijezda možeš biti ti“. Odluka da se finale održi, kao se navodi na službenoj fan stranici emisije, je donesena „jednoglasno“ uz licemjerno obrazloženje da „ćemo pokušati inicirati svu domaću ali i inozemnu javnost da u slijedećih nekoliko mjeseci pomognemo obiteljima koje su ostale bez svojih domova, da se prikupi novac za gradnju domova”, te u najmanju ruku neumjesno predstavljanje televizije kao velike žrtve vremenskih neprilika: “Svjesni smo da ćemo večaras imati mnogo manju gledanost upravo zbog toga što svi koji su napustili domove, neće moći gledati finale. Mnoga domaćinstva nemaju električne energije niti telefonske linije. Neće moći ni glasati. Svjesni smo da ćemo večeras imati mnogo manju posjetu u Skenderiji.“

No, ovo je samo jedan u moru pokušaja autopromocije, koju su ovih dana vodile pojedine televizije.

Potpuno nevjerovatan autopromotivan prilog je emitirala FACE TV koja je 16. svibnja pratila federalnog premijera Nermina Nikšića na njegovom putovanju u područja zahvaćena poplavom. U prilogu se novinar Rašid Halilović više nego unesrećenim ljudima bavi sam sobom. Vozi se čamcem, penje na balkon potopljene kuće a većinu priloga posvetio je trenutku u kojem je ekipa televizije bila zarobljena na putu. Pokušava pri tom biti duhovit, a prilikom montiranja nije odolio ni „sočnoj“ izjavi mladića o Civilnoj zaštiti koja donosi hranu „mudonjama“ i koja je očigledno proračunata da postane „hit na Youtube“. Kao da sve ovo nije degutantno samo po sebi, Halilović završava svoju priču slijedećom rečenicom: „Jedna rečenica opisuje FACE TV – samo nas viša sila može zaustaviti“.


Primjera novinara-heroja i novinara-cirkusanta bilo je naravno više. Svatko je pokušavao namjestiti što upečatljiviju snimku, bez razmišljanja o osjećajima ljudi koji su upravo izgubili sve što su u životu stekli. Reporteri su se gurali u helikoptere i tako oduzimali vrijedna mjesta za evakuiranje, snimali uplašenu i tek izvučenu iz svojih domova djecu, a novinar Al Jazeere Đorđe Kostić se za potrebe snimanja čak i pretvarao da radi na jačanju nasipa u Šamcu.


Spas na internetu

Potrage za senzacijom i ekskluzivom je bilo i u tiskanim medijima. Brliljao je Avaz koji je kao prvi donio „stravičan izvještaj“ iz Olova, a kasnije su se na jezik žute štampe prebacili i mnogi drugi – novinari su svi mahom „ulazili“ u poplavljene gradove i donosili iz njih „ekskluzivne“ slike.

Najbitniju, pravu informativnu ulogu su odigrale, pak, društvene mreže. Doduše, grješaka je bilo i u njihovu slučaju. Neke informacije su završavale na internetu bez prethodne provjere, pa su među stanovnike ugroženih terena unosile nemir i paniku. Na najbrojnjoj stranici na Facebooku „Poplave u regionu“, sa 45 tisuća lajkova, su praktične informacije potisnule slike, a i potpuno neumjesne poruke („Bili smo siromasna drzava (BIH, Srbija) sada ce mo biti jos siromasniji, ovo nas dokrajci!“), pa čak i nacionalističke dezinformacije (ЈЕДАН РУС ИЗГУБИО ЈЕ ЖИВОТ СПАСАВАЈУЋИ СРБЕ. ХВАЛА ТИ,ПОЧИВАЈ У МИРУ ХЕРОЈУ!).



No, očigledno je ovaj sadržaj mnogima odgovarao, jer je naprimjer puna korisnih informacija „Mapa poplava BiH“ s hitnim slučajevima, brojevima telefona i pozivima za pomoć uspjela da prikupi samo nepunih 7 tisuća korisnika.

Što se tiče medija, najviše su vjerovatno koristi građani imali od privatnih portala i lokalnih novinara, koji su iz poplavljenih područja izvještavali danonoćno. U čitavoj se Bosni i Hercegovini ovih dana slušalo Radio Antena Jelah iz Tešnja, a ogroman broj zainteresiranih je posjetio i mali portal Maglaj Info.

No, i na lokalnom nivou su izašle na vidjelo sve manjkavosti funkcioniranja medijskih kuća koje kontrolira bh. administracija. U Srebrenici, naprimjer, čitav posao vezan za informiranje stanovništva o situaciji je preuzeo privatni portal eSrebrenica, dok je potpuno zakazao Radio Srebrenica, plaćen općinskim novcima. Kad je vremenska situacija bila najteža v.d. direktora, Mediha Smajić, je uzela nekoliko dana godišnjeg odmora, a zaposlenicima nije odobrila vođenje otvorenog programa ni produženje njegovog emitiranja iza 14 sati. No, portal eSrebrenica vodi nekoliko mladih entuzijasta, dok je direktorica Smajić imenovana po stranačkom ključu.



Čini se da je upravno je taj „stranački ključ“ glavni razlog krajnje nonšalantnog ponašanja određenih medija prema situaciji u državi. Starih navika služenja političkim strankama teško se rješiti čak i u korist životno ugroženih i bespomoćnih građana. Zato su obični Bosanci i Hercegovci ovih dana imali brojne nepredviđene obaveze – ne samo priklupljanje pomoći i čišćenje ulica, već i korektno i temeljito informiranje onih koji pojedinim urednicima očigledno nisu prioritet.

Jebo vas Face TV. Poneki na ovom forumu su ga reklamirali kao dobru stvar za Hrvate. Nećemo upirati prstom, neka se sami posrame.

Svetlana Broz i Gradimir Gojer pružili podršku ef. Fatkiću: Očekujem od IZ-a da ispravi nepravdu

Jedan od rijetkih denunciranih imama je Asmir Fatkić iz Bihaća, koji je podnio krivičnu prijavu protiv predsjednika IZ-a i lično prozvao muftiju, jer je smatrao da postoji nesavjesno trošenje džematskih novaca.

U Bihaću svi znaju za njega, nakon što ga je komisija Rijaseta razriješila dužnosti, njegovi mještani iz Klokota kod kojih je imam, zadržali su ga u službi, na svoju odgovornost.

Iako ima ženu i djecu, prinuđen je da radi na crno, kao imam.

- Očekujem od Islamske zajednice da ispravi nepravdu prema meni, kada pod krovom tako časne institucije mogu raditi pojedini osuđeni ili pravosudno progonjeni imami, za različite vrste djela, zašto ne bih i ja mogao koji sam podnio krivičnu prijavu za korupciju, koji samo pokušava da se bori protiv onoga što se ne smije raditi. Jer bolje je da oni isprave nepravdu nego da je sud ispravlja, a dok god ima instanci, ja ću se žaliti, kazao nam je imam Fatkić.

Efendiji Fatkiću, koji željno iščekuje podršku svoje imamske struke, stiže podrška sa različitih strana.

Osim što je proljetos dobio priznanje za građansku hrabrost "Duško Kondor", a nagradu mu je uručila šefica Ureda Vijeća Evrope u BiH Mary Ann Hennessy, sve više organizacija za ljudska prava ga podržava.

Njegova priča koja podsjeća na Kafkin "Proces", dokumentovana je i u filmu koji je prikazan protekle sedmice u Bihaću.

Tim povodom gosti u njegovoj džematskoj kući u Klokotu bili su i Svetlana Broz i Gradimir Gojer.

Civilizovan svijet želi podržati nastojanja malog čovjeka koji podiže glas i traži transparentne račune. To što na kraju takve računice mali čovjek strada i biva izopćen kao što je slučaj sa Fatkićem, samo ukazuje na bolnu činjenicu da u ovom društvu otvorenost i dijalog nisu poželjni.