Bravo Tihomire
Teror regije
Medijski posredovana regija nije „prostor jugoistočne Evrope“, jer o široj jugoistočnoj Evropi, Bugarskoj, ako hoćete Grčkoj ili Albaniji nikad ni slova u medijima. Ima li tamo književnika, pjevača, umjetnika? Regija kao zadani okvir kojem se klanjanju svi mediji nije čak niti „prostor bivše Jugoslavije“ jer iz Makedonije, sa Kosova, ili iz Crne Gore u pravilu ne stižu nikakve vijesti.
Kroz vijest o tome da je umrla glumica koja je glumila „glavnu sporednu“ ulogu u socrealističkoj seriji „Povratak otpisanih“ a koju su objavili doslovno svi mogući hrvatski mediji zrcali se sva isforsirana, histerična, nevjerojatno uporna i iritantna fama o našoj fatalnoj upućenosti i povijesnoj predodređenosti na- regiju! Najprije, Marija iz Otpisanih, rečena Zlata Petković, glumila je praktički samo u nizu sporadičnih tv serija, a kronolozi podsjećaju da je zadnju ulogu imala u seriji za koju me je sram i reći da se zove „Selo gori, a baba se češlja“!
__________piše: Tihomir Dujmović l dnevno.hr
Vijest o iznenadnoj i nesumnjivo preranoj smrti nije dakle do nas došla jer je umrla nezabilježena filmska diva, vijest o njenoj smrti je u hrvatske medije došla kao okidač neprežaljenim jugonostalgičarima da nas podsjete u taj sjetni trenutak na kultnu seriju uz koju smo rasli i odrasli. Samo to je poruka te vijesti: nostalgija, sjeta, glas za dobra stara vremena, svojevrsni emocionalno politički podsjetnik! No, kad se danas govori da je dotična serija bila „kultna“ onda bi današnju publiku trebalo podsjetiti da smo u doba kad se ta serija prikazivala imali doslovno jedan jedini tv kanal, pa ste se između gledanja kultne serije i gledanja u prazan ekran vrlo lako odlučili za „kultnu seriju“. Naime, bilo kakav pluralizam medija bio je krivično kaznena kategorija! Publiku bi trebalo isto tako podsjetiti da je serija i onda i danas bila sjevernokorejski socrealistička jer su dva ilegalca u svakoj epizodi likvidirala dva kamiona retardiranih njemačkih vojnika, digli bi im u zrak poštu, tvornicu, željeznički kolodvor i skladište streljiva. Paralelno s tim patetika je curila kroz ekran! I tako iz tjedna u tjedan!
I umjesto da sa podsmjehom danas pogledamo na taj socrealistički uradak starih dana, umjesto da već jednom progovorimo o zastrašujućoj patetici natopljenoj ideologijom preko svake mjere, umjesto da bar danas na glas kriknemo kako su od nas radili budale i kako su nam prali mozak, o svim tim relacijama nema ni slova! Bitno je samo to da određeni fond vijesti stiže iz regije i ako je ikako moguće da te vijesti budu u funkciji nove ljubavi ili resentimenta prema starim vremenima. Tome je tako jer je regija postala obavezni zadani okvir pa kao što nitko ne postavlja pitanje što je nama danas serija „Povratak otpisanih“ tako nitko ne postavlja niti pitanje kako se medijski posreduje regija i što je uopće nama – regija. Medijski posredovana regija nije „prostor jugoistočne Evrope“, jer o široj jugoistočnoj Evropi, Bugarskoj, ako hoćete Grčkoj ili Albaniji nikad ni slova u medijima. Ima li tamo književnika, pjevača, umjetnika?
Regija kao zadani okvir kojem se klanjanju svi mediji nije čak niti „prostor bivše Jugoslavije“ jer izMakedonije, sa Kosova, ili iz Crne Gore u pravilu ne stižu nikakve vijesti. Piše li tamo netko pjesme? Ima li neki politolog tamo dostojan da nam rastumači recimo kaos na granici sa Kosovom? Medijski posredovana regija nije niti nešto što bi odgovaralo pojmu zapadni Balkan jer bi i tu trebalo biti mjesta za Bugarsku, Rumunjsku i ostatak Balkana.Regija dakako nije niti ono štoNATO tretira pod pojmom „šire područje jugoistočne Evrope“.Naime, medijski posredovana regija svodi se u pravilu samo i jedino na Srbiju i to je ono što iritira i to je ono zbog čega se iz zrakoplova vidi da od nas rade majmune! Uz himnu kako ne možemo podići zidove oko sebe, uz teze da susjede ne možete promjeniti već da nam je surađivati s njima, uz mantru da je sveobuhvatnma suradnja u regiji nužna, prirodna i civilizirana pojava mi zapravo medijski uopće ne komuniciramo sa regijom osim sa Srbijom i donekle sa BIH. No, susjedi su nam i Talijani i Mađari, i BIH i Crna Gora, ali medijski to nikad ne bi zaključili zar ne? Pogledajte književna gostovanja, pogledajte tribine, promocije knjiga, glazbenika, umjetnika uopće i goste koji stižu iz regije::to je u pravilu društvo iz –Srbije! Ponekad se tu nađe neki Slovenac, nekad pariteta radi pristigne i netko iz BIH, ali u pravilu to je Srbija. Kad ste čuli nekog politologa iz Albanije? Kad ste čuli nekog pjevača iz Crne Gore? Kad ste na nekoj tribini vidjeli književnika sa Kosova? Kad ste u kontekstu regionalne suradnje iz iste te regije na tv gledali bilo čiji film osim srpskog? Pa nije valjda da samo oni snimaju filmove, samo oni pišu zanimljive knjige, samo oni imaju dobre bendove? Mediji su nam puni regije ali ne i Hrvata iz BIH i njihovih problema premda bi to bilo logično obzirom na činjenicu da im se zabranjuje formiranje televizije i da su općenito ostavljeni na milost i nemolost Sarajevu i Banja Luci!
Posebno je zanimljiv odabir tema iz regije. Naime, kad se govori o regiji ne progovara se o četničkim spomenicima po Srbiji, ne progovara se o neobičnoj „vatrogasnoj bazi“ koju grade uNišu zajedno sa Rusima, ne progovara se o tome da su baš svi u regiji proveli lustraciju, da svi osim nas kritički govore o komunističkim zločinima pa u sred Skoplja imate muzej posvećen strahotama komunističkog režima. Ništa o tome! Nema reportaže o tome ni na jednoj tv! Nema istraživačkog novinarstva koje bi u Srbiji pronašlo kakvog srpskog koljača iz ovog rata premda imamo četrnaest tisuća ubijenih za koje nitko nije odgovarao! Zamislite da smo mi bili agresori što bi radila RTS, Politika i slični medijski jurišnici? Tražimo li po Srbiji oteto kulturno blago obzirom da još na tisuće predmeta tamo stoji doslovno pokradeno? Kad ste vidjeli reportažu o srpskim ratnim logorima? Premda je 30 tisuća Hrvata prošlo po srbijanskim kazamatima!.Zamislite da je bilo obratno, kako bi se „izveštavalo iz regiona“! Mi o svemu tome šutimo! Regija obavezno, ali molim: samo idila! Samo nostalgija i kopanje po sjećanjima,samo ovisnička doza jugonostalgije za nezalječene jugoslavene. Ali, što je teror ako nije teror taj medijski morfij koji uzima par postotaka pacijenata daveći najveću većinu normalnih koja ako već i ne gleda na to razdoblje bjesom izgubljenih godina, posve je sigurno ravnodušna na Tihog i Prleta, na „Filipa na konju“, Miru Banjac, Dragana Đajića i Korni grupu. Ima li nakon svega 9O posto građana ove zemlje pravo barem na tu ravnodušnost ?
http://poskok.info/wp/?p=28242
