Imao sam takvu situaciju samo jednom, ali sam se toga nagledao kod drugih, pa evo:

Moja top lista ******** je:
- optuži te da si pomagao zbog vlastitog ega
- pomogneš hrpu puta, jednom ne pomogneš odmah si *** koje nikad nije ni valjao
- pomogneš hrpu puta, pa kasnije kad *** nešto stekne "glumi engleza"

Pomagati je sasvim u redu, ali treba isti momenat nakon pomoći zaboraviti na to. Ne treba nikoga zaduživati nečim zbog toga što ga je pomogao u određenom trenutku. Biti bogat i uticajan povlači za sobom to da mora pomagati, bilo iz religijskih ili nametnutih pravila, ali isto tako ne treba zaboraviti da siromašni i neuspješni ne praštaju uspjeh. Oni koji pamte, pa i sitnom pažnjom uzvrate vrijedniji su pomena od dobročinitelja.
I jos nešto da dodam vezano za temu....Zašto je SPC najmanje darežljiva prema svojim vjernicima, narodu....? Rijetko ili gotovo nikada ne čujem da je pomogla nekoj porodici ili pojedincu u teškim slučajevima. Da je pokrenula nekakvu akciju i sl. Samo traže, rijetko daju. Karitas je tu daleko ispred i Merhameta i SPC.

zato si ti horus, a ona svetica.

Stvar je u biti jednostavna.

Statistički gledano, recimo netko tko je mlad i zdrav a koji konstantno živi na rubu recimo gladi, takva osoba je vrlo vjerojatno problematična (lijen, agresivan, prevarant ili patoloski lazov, krši sve dogovore pa mu nitko ne želi pomoći, nitko mu ne zeli dati posao zbog loseg iskustva, trosi sve pare na droge...).

Manjina ljudi koji konstantno trebaju pomoć su ljudi koji imaju neke probleme koje sami ne mogu kontrolirati, recimo bolest, ili stari ljudi ali sam zato gore i napisao "mladi i zdravi".

Naravno, može biti i kombinacija, netko tko ima zaista kroničnih zdravstvnih problema ali ima i gornjih osobina.

Ili jednostavno, rođak, pa postoji ta tobože "obaveza" pomaganja.

I sad, što.

Ako takvoj osobi počneš pomagati, uvlačiš ju u svoj krug poznanika, zbližavaš se jer veliki problemi ljude emocionalno priblizavaju (bez obzira sto su svi problemi - od te osobe a ne tvoji ) ako je već bio rođak postaje bliski rođak, i ta poveznica se samo produbljava i produbljava. Prirodno, ako se previše družiš sa problematičnim ljudima i dozvoliš im da se povežu s tobom (pa taman i dugovima), problemi će se početi prelijevati na tebe. Svaki njihov problem ces ti osjetiti, tebi ce prvom dolaziti jer si ti im dozvolio da im budes "rjesenje".

Takva osoba će naravno pokušati iscijediti iz tebe koliko god se može, sve dok ne otkačiš, a reakcija će biti potpuno prirodna, kao otkidanje pijavice s kože.

U tom slučaju će te sigurno napasti, a ako je narkić možda i nožem. Možda će te skoro i uvjeriti da si loša, pokvarena, škrta ili egoistična osoba koja misli samo na sebe, jer eto kao emocionalno se najviše pamti ono zadnje što se kronološki dogodilo kad se čaša prelila pa ti popizdio.

Da, svi imamo takva iskustva.

Ljudi mrze biti dužni nekome. Kad pomogneš nekome u teškoj situaciji, oni to podsvjesno smatraju kao dug, pa pokušavaju relativizirati pomoć i tražiti razloge da budu nezahvalni. Pojedinici totalno izignoriraju pomoć i odu na bezobrazluk - u stilu pomoć je došla i sad je gotovo, biti bezobrazan i ispasti debil samo kod jedne osobe nije velika cijena koju ću platiti, da mu se ne osjećam više dužan. Odnosno ukalkulirani bezobrazluk.

Ja se i ne sjećam kad sam nekome pomagao. Zaboravim brzo. Mislim da autor očekuje pretjerano bombardiranje zahvalama i priznanje njegovog prosvijetljenog lika.
Možda nikad nikome i ne pomažem, i ta teorija je plauzibilna. Devil did it !

Slažem se da ne treba ništa zazuzvrat očekivati.

Ali ovdje pričam adresatu pomoću ne adresantu, jer pretpostavljam da pomažeš zobg iskrene pobude, a ne radi neke potencijalne računice u budućnosti.

Zato me malo čudi nastup i pristup takvih adresata.

ja sam božanstven... ti je po hierahijskoj ljestvici iznad za bar dva koplja.

Na vrijeme sam se "cijepio" protu takvih, tj. vidio sam kako su roditelji prošli sa svojim krpeljima.
Tako da sam učio na "tuđim" grješkama.

Zato sam valjda samo jednom doživio situaciju br 2.
Žena i ja tek kupili novi stan, a lumen žica pare jer nije imao za stanarinu a plaću je dobio tipa tjedan dana prije toga.

Sudeći po tvom forumaškom opusu, ovo drugo je u pitanju.

Najgore od svega, ali baš najgore, je saznanje da kad pomogneš "da se podigne na noge", dotična osoba se još manje trudi i potpuno se preda uživanju, zajebanciji tih par dana dok pare traju.

Onda sam probao postavljati uvjete kao MMF.
Pomoć malo po malo, i uvjetovana redovitim i cestim nadzorom, i materijalnim dokazima da osoba pokazuje veći trud u sređivanju svoje situacije i progres.
To je malo pomoglo, ali ne dovoljno jer oni koji žicaju čitav život su profesionalci u tome i imaju veliku praksu kako se izvući, odgoditi nesto, izvrsiti napola, prelijevati iz jedne posude u drugu... Dodatno sam optuzen da "uzivam da druge drzim u saci i da kontroliram druge".

Na kraju sam jednostavno otkačio krpelje kad sam skužio da im najbolje možeš pomoć tako da im ništa ne pomažeš, jer jedino u ekstremnoj krizi možda mogu malo naučiti kako se organizirati, mada nažalost to uglavnom nije priča sa sretnim zarvršetkom, ljudi koji glupo potroše svoje pare će to raditi čitav život. Moja savjest je mirna jer godišnje doniram pare, ali odabranim službenim projektima.

To je bio trik komentar. Vidiš da si egoist i ufuran da niko drugima ne pomaže nego samo ti. Mogu misliti koliko je velika tvoja pomoć drugma, kao Mount Everest.

bbc da ti adresa nije možda u beču? jesi ti slučajno reinkarnacija dr. freuda? ili si samo njegov id, ego ili superego?

Još jedan tip ziceraša: oni koji su otkrili koncept Ponzi sheme

Posuđuju od osobe A, i onda posude od osobe B i vrate osobi A simbolični dio duga da bi lažirale volju za povratkom duga i održale povjerenje, pa posude od osobe C da žive od toga i lažiraju osobi A i B svoju "kreditnu sposobnost"... i tako raste broj kreditora u beskonačnost dok dotična ponzi shema ne doživi kolaps i svi prestanu posuđivati.

aka mlm...
ili danas tzv. bitcoin...

Tesko onome ko ceka i moli pomoc. Covjek je takvo bice da ne moze sam da zivi i opstaje, od samog rodjenja. Rodimo se, pomazu nam roditelji da prezivimo, odrastemo, pa mi pomazemo njima, u medjuvremenu zenimo se i udajemo, pa pomazemo potomcima, ne samo mi, svi, cijela zajednica je ukljucena u pomaganje. Ako ista mrzim to je skrtost, pa cak mrzim i ljude koji vode pretjerano racuna o novcu i nikada se ne raspistolje, pa makar grcali radi tog uzitka danima. Vi ne znate da zivite. Kakvi su to zivoti????


Gabi duso, evo stize jesen. Sta ces s saksijama na balkonu, onim u cosku. Ima li Joze da pomogne i zalije rascvalu orhideju?

Škrtost je smrtni grijeh.

kakvi ste vi ljudi i kakvim ljudima ste okruženi???

Ne znam kako da dam definiciju kakvi smo, nekada ovakvi, nekada onakvi, ali nismo nadmeni i nepristupacni. Razumni, prizemni. Porodicni, socijalno aktivni, mislim u smislu druzeljubivosti, a ne tamo nekakve samoreklame npr.pravobraniteljice za djecu, koja nema smisla za zivot, a kamo li za djecu. Eto takvi smo.

Dobro si prozborio!

Ja mislio tema o Bošnjacima.

E pa nije.

Ne možete na svakoj temi bit u centru pažnje.

Cudo.
Hrvatine pomogle Bosnje, eto rajska Djevo kraljice Hrvata kako nam vracaju.

Mujo naporan si, ako imaš što reći na temu onda reci, ako nemaš pravac medresa.