Vjerojatno vam je poznata zanimljiva/luda teorija po kojoj živimo u simulaciji? https://en.wikipedia.org/wiki/Simulation_hypothesis

Ali ovo nije diskusija o meritumu teorije, jer se osobno s tim stvarima ne zamaram. Ono što me vraća na tu teoriju je sve veći broj nevjerojatnih slučajnosti koje su sve češće. Doduše, i to se može objasniti na način da mi je mozak sad izdresiran da primjećuje stvari koje odudaraju od očekivanih.

Opće objašnjenje za sve slučajnosti koje ću i ja i vi nabrojati je da vjerojatno podcjenjujemo vjerojatnost određenih događaja. Problem s rođendanima je jedan primjer: https://en.wikipedia.org/wiki/Birthday_problem

Mojih par, ovaj prvi me dobro protresao, u tom trenu sam dobio dojam kao da sam konačno skužio Matrix. Ili pak dojam da mi neko, ko majmunu u Zoološkom vrtu trese kavez da vidi kako ću reagirati.

1. Vozim u mjesto iz kojeg sam inače porijeklom, cirka dva sata. Na prilazu tome mjestu, točnije na jednom dužem izlazu sa AC (bez ikakvih sadržaja) vidim svoga kuma (koji ne živi u tome mjestu, a na toj lokaciji nikad prije nije bio) kako prelazi cestu sa svojim djetetom. Nemam neku dobru RH paralelu, ali otprilike, kao da ste iz Splita, i vidite svog najboljeg prijatelja kad silazite s AC u npr Osijek, a da ta osoba nikad inače ne ide tamo, a vi možda 3-4 puta u godini. Zamislite koliko se varijabla moralo posložiti da tu osobu vidite na tom mjestu, od toga da se potrefio odlazak istog dana tamo gdje nikada ne idete, od vremena kretanja od kuće, do prosječne brzine, preticanja, vremena, i više od toga.

2. Radio s jednom osobom prije 20 godina, i kad smo promijenili kompanije, više se nikad nismo susreli niti mimoišli u gradu. Jednog dana vidio da radi u jednom fondu s kojim sam imao neka posla, i pošaljem mu poruku na LinkedIn. Za dva dana ga vidim u gradu, po prvi put nakon 20 godina.

Za ovaj prvi nemam objašnjenja, a za ovaj drugi je moguće reći da sam ga možda i prije viđao ali da ga mozak nije registrirao, sve dok slanje poruke nije reaktiviralo mozak za prepoznavanje.

To na stranu, pogotovo ove godine se dogodilo nekoliko iznimno pozitivnih slučajnosti, koje daju naznaku da Bog (ili kreator simulacije) možda ipak voli HB Hrvate, ali ne mogu za sad više o tome.

Znaci tema je glitches in the Matrix.

Ja sam 40% siguran da zivimo u nekoj formi Matrixa ili simulacije.

A dajem 5-10% sanse da ne postoji nitko osim mene a svi "ljudi" oko mene su botovi https://en.wikipedia.org/wiki/Philosophical_zombie mada u praksi to ide blize ka 0% (sjetim se te ideje jednom godisnje, vecinom kroz salu) jer mi mozak potiskuje tu ideju kao very disturbing !

Imam i ja hrpu osobnih slucajnosti, ali ne znam koliko bih o njima jer idu u privatnost.

Ali mogu komentirati generalne slucajnosti u background storyju u kojeg smo postavljeni, odnosno pozornici.
Evo recimo jedan zadatak za statistiku.

Zemlja je stara 6 milijardi godina, zivot se razvija vec 5.5 milijardi, ljudi kao vrsta traju oko 2 milijuna godina.

Kolika je sansa da se rodite bas u stoljecu kada ljudi prvi put odu u svemir, otkriju DNA, a mozda budemo svjedocili i stvaranju prave AI.

Stoljece traje oko 100 godina, a 2 milijuna godina postojanja ljudi je 2 000 000, to je 0.005% sanse da se rodis u tako dobrom stoljecu.
A mogao si biti i buba rodjena prije 3.67 milijardi godina. Ako se uzmu u obzir sva ziva bica i svih 6 milijardi godina, u tom slucaju je sansa da dobijes dobar avatar... 0.00000000000000000000000001%.

Netko tko pravi igricu, sigurno ce te staviti u dobar i zanimljiv avatar, a vremenski, idealno "na prijelomu" i kriticnu tocku. Da bi igrica bila sto zanimljivija. Recimo od 100 000 generacija ljudskog roda, mi smo 99 998 generacija udaljeni od pocetna ljudske vrste, a samo smo mozda 2 generacije udaljeni od produzavanja zivota unedogled tehnikama pomladjivanja (starenje je bioloski proces koji se tehnicki moze zaustaviti, a tek smo prije par desetljeca otkrili genetski inzenjering). Zar nije ta nasa pozicija na vremenskoj crti iznimno cudna.

Meni je cudna i i jedna stvar koju ljudi uzimaju zdravo za gotovo (ili su programirani da se tome ne cude), a to je postojanje snova i uopce potrebe da spavamo. Ono, agenda je da se svijest "mora" periodicki prekidati i mozak gasiti (odrzavanje sistema simulacije? Reboot programa radi updates?) a za to je izmisljena neka bioloska izlika, toboze mozak ne moze raditi neprekidno predugo, dok sve drugo (srce, pluca) moze. Not suspicious at all, lol! Kao dijete nisam volio spavati, imao sam neki dubinski osjecaj da se radi o nekoj prevari , pred vrijeme za spavanje nelagoda, osjecaj kao da idem na giljotinu.

Cudno je i da Mjesec na nebu skoro savrseno se poklapa s velicinom Sunca, tako neke stvari kao da Matrica namiguje. Ali dobro, to lako moze biti slucajnost jer je sansa mozda 1%, sto je daleko vise od ovih sansi prethodno spomenutih gore.

Recimo da je bilo 100 000 generacija otkako je ljudi.
Prvih 99 997 generacija su bile bezvezne.

Mi smo generacija broj 99 998.

Dosad je prije nas baceno 99 997 generacija, a za samo 2 do 4 generacije ce postojati dovoljno jaka tehnologija da se naprave simulacije koje su jednako vjerne kao stvarnost. Odnosno upravo simulacija iz naslova. Za samo par generacija cemo to i sami znati izvesti. To znaci da smo mozda vec sada u tome.

Mislim da je vrijeme da neka random bakica na ulici izvadi cekic i lupi me po glavi i restartira program. Preblizu sam dosao.

Roberte ako možeš pročitati ovo to znači da smo te uspjeli kontaktirati. Nalaziš se u komi i sve što proživljavaš je san. Isprobavamo nove metode da te probudimo. Izdrži, liječnički tim SKB Mostar radi sve što je u našoj moći da ti se pomogne. Tvoja obitelj šalje pozdrave.

Bilo je intrigantno do "SKB Mostar".

[quote="Robbie MO"]

A dajem 5-10% sanse da ne postoji nitko osim mene a svi "ljudi" oko mene su botovi /quote]



U raskošnom spektru hinduističkih mudrovanja postoji jedno učenje po kojem postojiš samo ti (JA), sve ostalo je privid i varka.

Ja sam npr. siguran u svoje postojanje, kao i vi (možda) u svoje, s tim da ja vas smatram obmanom, a i vi mene (možda), kao i sve što nas okružuje. Samo JA i ništa drugo, nikakvi ljudi, nikakav kosmos...

Nevidljiva sila me gurne udesno da zamjenim mjesto sa ovime što je bio pored mene i izbjegnem jedan neugodan susret sa trećom osobom kojoj sam napravio dosta neugodnosti, nešto me maklo kao šahovsku figuru taman 5 sekundi prije i nismo se prepoznali.
X sličnih situacija. I to sam čuo od dosta ljudi, kako te kao nešto upozori i taman izbjegneš prometnu nezgodu i sl.

A najjače mi je to kad se spomeneš nekoga koga nisi vidio godinama i sutra dan da ne kažem istu večer eto ga na ulici direkt na tebe hahah. Pa kako to objasnit?

Ima tu i nekih iskustava ono baš sa vjerske strane koja ne bih dijelio, stvari od kojih se naježim i suze mi krenu...

Nekad mi se čini da baš ništa u životu nije slučajno, kao i da je jako istinita ona "pazi što želiš možda da ti se i ostvari", od života generalno do najmanjih sitnica...


Slučajno nastao svemir, slučajno se milijardu stvari posložilo kroz milijarde godina da bi mi sad ovdje o tome tipkali i ti svi događaji iz osobnog života su isto sve slučajnosti koje se potrefe eto tako baš u sekundu. Bojim se da u to ne mogu vjerovati. Svaka čast ateistima koji mogu. To je baš posebna vrsta vjere.

Da. Čudno je da od svih mogućih svjetova i vremenaa egzistiraš baš u ovome.
Da ti svijest titra baš u ovoj galaksiji, na ovom planetu, da si baš čovjek koji piše na ovome forumu. Da si Hrvat koji se rodio baš u ova vremena. Da si se rodio baš u tom tijelu, baš u toj nakupini bjelančevina i izgrađen baš od tih stanica koji imaju baš taj DNA potpis.

I da imaš baš tu vrstu osjećaja, promišljanja i iskustava koji te zajedno sa tvojim tjelesnim oblikom determiniraju u jednu jedinstvenu jedinku kakvu mi poznajemo.

Nemoguće da to jeste slučajnost.

Što se slučajnosti tiče, evo jedne predratne.
4-5 puta godišnje sam vozom išao do NS ili BG i skoro svaki put sretao istog lika, momka muslimana iz okoline Jajca kojeg sam na kraju tih putovanja i upoznao. I to je trajalo par predratnih godina. Sve je to OK, ali kad sam ga sreo u vozu s kojim sam iz Pule putovao kući, to je bio paf za mene, jer je to bila linija kojom sam tad putovao prvi put.
I ništa, to se ponavljalo dok valjda i jedan i drugi nismo skontali da je vrijeme i da se upoznamo. Popijemo i piće na stanici u BG i kao da smo tim upoznavanjem stavili tačku na te susrete, jer se nikad više nismo sreli, a i rat je ubrzo izbio.

Pokrenuo bi novu temu o povijesno-političkim koincidencijama, al ajde reko idem pisat ovdje, pa nek se briše ako je pre-offtopic ili nek se napravi još jedna tema. Nisu životne koincidencije, ali ako ste pratili internet sigurno ste čuli za ovu neobičnu paralelu... 1938. - svjetsko u Francuskoj, 1939. - veliki požari u Australiji, 1940. - otkazane olimpijske igre u Tokiju... 2018.- svjetsko u Francuskoj, 2019. - veliki požari u Australiji, 2020. - otkazane olimpijske igre u Tokiju... Provjeravao sam više puta i nije šala... ovome bi još dodao nešto što sam osobno primjetio 1990. - Litva napušta SSSR, Slovenija Jugu, 2020. - Britanija izlazi iz EU, 1990. - proglašenje SAO u Hr, barikade, zauzimanje stanice u Kninu... 2020. - proglašenje autonomne zone u Seattlu, barikade, preuzimanje policijske stanice...

Pa, postoji vec primjer jednog takvog univerzuma za kojeg se svi slazemo da postoji, u kojem postojis samo ti, a svi likovi su botovi.

-Snovi.

Snovi su simulacija univerzuma naseg mozga. Znaci ne samo da mozak se iskljuci i odmara, nego simulira novu stvarnost, novi svijet! (barem kad je u REM fazi)

U snovima se takodjer rijetko sjecamo viseg levela postojanja, a to je ovo sto nazivamo realnoscu, a sto opet moze biti samo jedan u nizu slojeva, kao u filmu Inception.

1941 proglasena NDH
2021...nastavi niz


jedan pametan stricek po imenu Albert je navodno izjavio da su slucajnosti Bozji nacin da ostane anoniman. pametno receno.

Čini mi se da ovaj forum uz Božju pomoć pomalo probija matricu realnosti.

Jos jedna stvar koja je meni cudna, i koja predstavlja najvecu slucajnost u mom zivotu, je to da mislim da sam dobio malo predobre karte za igranje. Sumnjivo dobre.

To iz moje perspektive povecava vjerojatnost i sumnju da je sve simulacija ili igra, jer netko tko je u igri sigurno nece izabrati nekog najgoreg avatara.

Takodjer neke druge "ubacene" stvari, koje kao da idu ka maksimalizaciji zanimljivosti i filmicnosti igre.

Sve se poklapa... Dogodine u Mostaru!! HRHB

Bezveze. Nema ustaša.

Prije koju godinu sam čitao neke knjige o kvantnoj mehanici, teoriji struna, astrofizici i općenito o tim “pametnim” pitanjima. Inače nisam nikada rije toga pokazao veće zanimanje ali nakon jednog dokumentarca na tv-u naprosto sam počeo čitati sve što mi je pao pod šape o tim temama. Uglavnom stvarnost je zaista čudna, sama realnost svemira u kojem živimo je neobična i jako puno toga još nije objašnjeno i nema smisla. Recimo nitko još nije stvorio opću teoriju kako funkcionira svemir koja bi dobro objasnila ponašanja od najsitnijih čestica ( kvarkova, jezgara atoma itd. ) do ponašanja galaksija i drugih velikih stvari u svemiru. Dakle imamo za sada zakone koji mogu objasniti ili jedno ili drugo a naprosto ne funkcioniraju za sve. Još jedan primjer su Crne rupe koje prema nekim zakonima ne bi smjele postojati tj. neka njihova svojstva doslovce razbijaju zakone fizike. Sve to podupire tu teoriju da živimo u simulaciji, na primjer kao kad se igra neka igra i poželite napraviti određenu stvari ili otiči negdje a simulacija vam to ne dopušta zato što to nije isprogramirano. Dakle te nepravilnosti u svemiru mogu biti namjerne mane u simulaciji, postavljene tako da ih ljudi ne mogu dokučiti zato što bi za njihovo pravilno funkcioniranje zahtjevalo previše energije i memorije. Kao kad pokušavate naprviti simulaciju u nekom programu, često se to svodi samo na osnove kako bi simulacija bila tečna bez lagova. Druga možda i važnija stvar koja mi govori da smo vrlo vjerojatno u simulaciji je sama teorija velikog praska. Dakle prema tome je čitav svemir nastao iz jedne jedine tocke iz prostora gdje je sva materija bila sabijena na sičušan volumen. Kako to drugačije nazvati nego ishodnišnom točkom kordinatnog sustava. Ta točka je bila 0 odakle se sve kreće, odakle sve nastaje. Zašto je to važno? Zato što sve simulacije i programi moraju odnegdje početi moraju imati neko sidro ili temelj odakle se sve nadograđuje. Ne može se jednostavno nabacati stvari tako da budu nepovezane.
Znanstvenici nemaju nikakvog pojma što je bilo prije velikog praska niti imaju načina kako bi to saznali. Jedini način kako bi uspješno mogli otkriti što je bilo prije toga je da se maknemo iz ovog svemira iz ove reanosti i putovanjem unazad kroz vrijeme gledamo kako je do big banga uopće došlo.
Još jedan veliki dokaz da je ovaj svemir neprirodan je entropija. Dakle stvari prirodno teže kaosu i kako se odjednom dogodi da se sva materija skupi u jednu sitnu uniformnu točku odakle je nastao čitav svijet. Ako pretpostavimo da je prethodni svemir prestao širiti se i da je odjenom kolabirao nazad u singularnost to bi značilo da su se zakoni fizike odjenom preokrenuli, kao da je neko pritisnio sklopku s 1 na 0. što nema smisla. Zamislite da se zakoni fizike i sve što znate o stvarnosti u kojoj živimo od sutra preokrene naopačke. Stvari više ne padaju na pod nego ih zemlja odbija, vrijeme teće unatrag a razbijena čaša se skuplja nazad u čitavu. Sve to navedeno smrdi na jednu simulaciju, tko zna možda smo svi mi samo školski projekt na nekom alien fakultetu...

Jedna blesava slučajnost koja se meni desila nekoć davno.

Htio sam na jedan koncert, ali više nije bilo karata. A išlo mi se baš.

I ja u očaju zavapim: - Dragi Bože daj mi kartu molim te!

Kad odjednom, ugledam kako vjetar nosi kartu pravo meni pred noge.

Ne zezam, to mi se doista desilo.


Druga blesava slučajnost mi se desila u srednjoj školi kada sam zvao jedan broj telefona (za neki tečaj engleskog). Javi mi se neki glas, ja pitam je li to za tečaj engleskog a on kaže da sam pogriješio broj.

Sutradan u školi mi moj školski drug sa kojim sam sjedio u istoj klupi reče da ga je neka budala zvala jučer i pitala je li to nekakav tečaj engleskog.
Ispostavilo se da je to bio njegov broj a ovi u oglasu su nešto zeznuli sa pozivnim brojem. S tim da ja nisam znao broj telefona mog frenda pa nisam mogao podsvjesno pogriješiti i okrenuti baš njegov broj.

Prije tjedan dana s prijateljem inače rodom iz jednog grada u Hercegovini ulazim u razgovoru o sinkronicitetu, Bogu, slučajnostima, fizici, simulaciji... Prije par dana član obitelj mi nićime izazvan pokreće razgovor o slučajnostima, kako nema koincidencija, prepričavamo nevjerojatne događaje... Danas kolega inače porijeklom iz istog grada kao i ovaj s početka priče šalje sliku s neta o ovom šta sam pisao '38, '39, '40... odmah nakon toga, otvaram na browseru forum i prva tema koja izađe bude baš ova... Takve slučajnosti su mi se događale i prije, doslovno do te razine da čovjek zaključi da živimo u nekoj matrici i ta neka tema je jednostavno na tapeti u kolektivnoj svijesti... anđeli iz drugih dimenzija daju inspiraciju, evo šta reći...

Čitam temu i sjetim se da se neki od vas rugaju vjernicima

Postojanje neke više sile samo budala može osporavati, izrugivaju se poneki (koliko pravedno ili nepravedno ) ovim fanaticima, koji to guraju ispred apsolutno svega gdje je iz spektra vjere i potrebno i nepotrebno.

Dakle, nekad davno napustio sam posao i počeo se baviti nekim biznis idejama, ali to naravno nije išlo glatko ni lako kako sam očekivao.

Uvijek sam bio u strahu bankrota, da ću ostati bez novca, da će mi svi reći: eto jesmo ti rekli da si lud, zašto nisi ostao na sigurnom poslu... I zaista i jesam bio barem dvije godine konstantno na rubu, nikad ne znajući hoću li platiti sljedeći račun od struje, mobitela, interneta. I to nisam nikome govorio, ni obitelji ni prijateljima, svi su mislili da ja radim normalno.

Ono što je zanimljivo kad govorimo o nevjerojatnim slučajnostima, je da sam možda i preko dvije godine konstantno i precizno bio na rubu. Bez stalnog prihoda, ali od nekud, uvijek točno kad treba novac bi se "stvorio". Ili bih dobio neki ugovor, ili bih prodao neki softver i tako preživio sljedeći tjedan ili mjesec. Naravno vremenom mi je sve to postalo sumnjivo. Umjesto straha, postao sam sumnjičav. Kako to da se novac uvijek stvori u zadnji trenutak, tako reći u zadnjoj minuti???

Neki slučajevi su bili bizarni, poput slučajno pronađem 500€ u ormaru a na koje sam odavno zaboravio, ali ja ih pronađem točno kad me uhvati očaj i ostanem bez novca. Vrhunac je bio jednom kad više zaista nisam imao nikakve ideje. Svi računi su kasnili, kreditna kartica već opterećena, dizao sam novac s kartice da platim prethodni mjesec, a novca ni od kuda.

Mogao sam eventualno posuditi od roditelja, ili prijatelja, ali to bi srušilo moj ugled, svi bi saznali da mi ne ide. Do tada su samo sumnjali.

I tako iz očaja, odem u banku tražiti kredit. I tijekom razgovora sa službenicom shvatim da ne ispunjavam uvjete za kredit. Međutim, službenica to ne primijeti i odobri mi kredit! Ja šutim, klimam glavom na sve što mi kaže, a vidim da je pogriješila i potpisujem dok se nije predomislila.

Nešto kasnije, kad sam imao novac u rukama, 6000KM da ih vratim tijekom 1 godine, hodam i razmišljam: Ovo više nema nikakvog smisla. Stalno strahujem, stalno na rubu godinama, a nikako da propadnem. Kako je uopće moguće da se uvijek nešto dogodi i spasi me baš u zadnji trenutak?

I onda se obratim "nekome": Ha, skužio sam što radite! Samo me zezate! Cijelo vrijeme uopće nisam u opasnosti nego se netko igra sa mnom. E pa sad ćemo ovako, ja više ne strahujem, baš da vidim hoću li propasti. Evo izazivam režisera da propadnem.

Nakon toga me krenulo, odjednom. Što god sam probao uspjelo mi je, novac je samo dolazio. Moje mišljenje je da su odustali kad su vidjeli da sam skužio matricu.

Mada ne znam zašto vam ovo sve objašnjavam, likovima u igrici, jesam lud.

Jednom davno smo prizivali duhove sa čašom. Nekih 5 puta. Dok čaša u nevjerojatnoj brzini nije odletjela u zid i razbila se.
To nešto smo provocirali i što smo se više smijali i provocirali čaša je brže i brže vrtila. Toliko brzo da na kraju svima nama prsti spadnu sa nje.

Ne znam jel to nešto u nama bilo ili izvana. Znam da više nikad nisam imao želju to raditi.

No dobro, nije tema o tome.
To nas naučio tip iz Podrinja. Tamo to ljudi rade normalno kao uz kavu. Možda se zato toliko pokolju svako malo.
(Prvo smo nas četvorica mislili par dana da nas taj tip voza i zajebava. Pa jedan dan on otišao sjesti na kauč da mi nastavimo.)