Grad Wenzhou u provinciji Zhejiang, južno od Šangaja, pravi je tvornički grad. S 8 milijuna stanovnika, a taj broj raste, na glasu je kao najpoduzetniji grad u Kini - mjesto gdje vlada slobodno tržište, a uloga države je minimalna. Krajolik kojim dominiraju tvornice tekstila i gomile ugljena odmah bi bio prepoznatljiv viktorijancu - to je azijski Manchester. Radna etika pokreće svakoga, od najimućnijeg poduzetnika do najnižeg tvorničkog radnika. Ljudi u Wenzhouu ne samo da ne odrađuju više sati godišnje nego Amerikanci - nego i uštede mnogo veći dio svojih prihoda. Između 2001. i 2007., u vrijeme kad je američka štednja propadala, kineske stope štednje porasle su iznad 40 posto bruto nacionalnog dohotka. Kineska kućanstva prosječno uštede više od petine novca koji zarade - korporacije uštede još više u obliku zadržane dobiti.

Međutim ono što uistinu zapanjuje jest to što ljudi iz Wenzhoua nisu sa Zapada uvezli samo radnu etiku. Uvezli su i protestantizam. Jer sjeme koje su britanski misionari posadili ondje prije 150 godina niknulo je sa zakašnjenjem na najneobičniji način. Dok je prije kulturne revolucije bilo 480 crkava u gradu, danas ih je 1339 - a to su samo one koje je odobrila vlast. Crkva koju je George Stott sagradio prije stotinu godina sada je krcata svake nedjelje. Druga, koju je 1877. utemeljila Unutrašnja misija, ali je zatvorena za vrijeme kulturne revolucije i opet otvorena tek 1982., sad ima pastvu od 1200 vjernika. Ima i novih crkava, često s jarkocrvenim križevima na krovu. Nije čudo što Wenzhou nazivaju kineskim Jeruzalemom. Još 2002. oko 14 posto stanovnika bili su kršćani - danas je taj broj sigurno veći. A to je grad koji je Mao 1958. proglasio "slobodnim od religije". Još 1997. dužnosnici su ondje pokrenuli kampanju uklanjanja križeva. Sada se čini da su odustali. Sela oko Wenzhoua otvoreno se nadmeću čija će crkva imati najviši zvonik.

Kršćanstvo je danas u Kini daleko od opijuma za mase. Među najpobožnijim su vjernicima u Wenzhouu takozvani kršćanski šefovi, poduzetnici poput Hanpinga Zhanga, predsjednika Aihaoa (kineski znak koji može značiti "ljubav", "dobrota" ili "hobi"), jednog od najvećih proizvođača olovaka na svijetu. Pobožni kršćanin, Zhang je živo utjelovljenje između duha kapitalizma i protestantske etike, točno onako kako ju je shvatio Max Weber. Nekoć je bio ratar, a 1979. pokrenuo je posao s plastikom i osam godina poslije otvorio je svoju prvu tvornicu olovaka. Danas zapošljava 5000 radnika koji proizvedu do 500 milijuna olovaka godišnje. Prema njemu, kršćanstvo cvate u Kini zato što nudi etički okvir ljudima koji se nastoje nositi sa zapanjujuće brzom društvenom tranzicijom iz komunizma u kapitalizam. U današnjoj Kini nema dovoljno povjerenja, rekao mi je. Vladini dužnosnici često su korumpirani. Poslovni parteri varaju. Radnici kradu od poslodavaca. Mlade se žene udaju i zatim nestanu sa teško zarađenim mirazom. Dječja hrana svjesno se proizvodi s toksičnim sastojcima, škole se grade od manjkavih materijala. No Zhang osjeća da može vjerovati drugom kršćaninu jer zna da su obojca marljivi i pošteni. Baš kao i u protestantskoj Europi i Americi u ranim danima industrijske revolucije, vjerske zajednice djeluju i kao kreditne mreže i kao lanci opskrbe kreditno sposobnim, povjerenja dostojnim kolegama vjernicima.

…

U samom Pekingu vjernici se okupljaju u Sionskoj crkvi velečasnog Jina Mingrija, neslužbenoj crkvi s 350 članova, od kojih gotovo svi dolaze iz poduzetničke ili profesionalne klase i gotovo svi su mlađi od 40 godina. Kršćanstvo je postalo moderno u Kini. Bivši olimpijski nogometni vratar Gao Hong je kršćanin. Također televizijska glumica Lu Liping i pop pjevač Zheng Jun. Kineski akademici poput Tanga Yija otvoreno spekuliraju da će „kršćanska vjera naposljetku možda pokoriti Kinu i kristijanizirati kinesku kulturu“ – iako on misli da je vjerojatnije da će „kineska kultura naposljetku apsorbirati kršćanstvo, slijedeći primjer budizma (…) pa će ono postati bezgrešna religija u kineskom stilu“ ili da će „kršćanstvo zadržati svoje temeljne zajedničke karakteristike i na kraju postati supkulturna manjinska religija“.

Nakon mnogo oklijevanja, čini se da danas barem neki od kineskih komunističkih vođa prepoznaju kršćanstvo kao jedan od najvećih zapadnjačkih izvora snage. Prema jednom stručnjaku iz Kineske akademije društvenih znanosti:

„Zatražili su od nas da istražimo što objašnjava (…) nadmoć Zapada diljem svijeta. (…) Isprva smo mislili da je to zato što imate moćnije oružje nego mi. Zatim smo mislili da je to zato što imate najbolji politički sustav. Potom smo se usredotočili na ekonomski sustav. No u posljednjih dvadeset godina shvatili smo da je srž vaše kulture vaša religija: kršćanstvo. To je razlog zašto je Zapad tako moćan. Kršćanski moralni temelj društvenog i kulturnog života ono je što je omogućilo pojavu kapitalizma i zatim uspješnu tranziciju prema demokratskoj politici. Nimalo ne sumnjamo u to.“

Drugi akademik, Zhuo Xiping, ustanovio je da je „kršćansko shvaćanje transcedentnosti“ imalo „presudnu ulogu u tome da ljudi prihvate pluralizam u društvu i politici na suvremenom Zapadu:

Samo prihvaćajući to shvaćanje transcedentnosti kao svoga kriterija možemo razumjeti pravo značenje ideja kao što su sloboda, ljudska prava, tolerancija, ravnopravnost, pravda, demokracija, vladavina prava, univerzalnost i zaštita okoliša.

Yuan Zhiming, krščanski filmaš, slaže se s tim. Najvažnija stvar, srž zapadne civilizacije jest kršćanstvo. Prema profesoru Zhao Xiau, koji je i sam obraćenik, kršćanstvo nudi Kini novi „zajednički moralni temelj“ koji može ublažiti korupciju, smanjujući jaz između bogatih i siromašnih, promičući čovjekoljublje, pa čak i sprečavajući onečišćenje. „Ekonomska održivost zahtjeva ozbiljan moralni etos“, riječima drugog stručnjaka, „više od pukog hedonističkog konzumerizma i nečasnih strategija“. Čak se govorilo da je Jiang Zemin, ubrzo nakon što se povukao s položaja kineskog predsjednika i vođe Komunističke partije, rekao okupljenim visoko rangiranim partijskim dužnosnicima da, kad bi mogao izdati proglas za koji zna da bi se poštovao u Kini, njime bi proglasio „kršćanstvo službenom religijom u Kini“. Godine 2007. njegov nasljednik Hu Jintao održao je radnu sjednicu Politbiroa bez presedana – tema je bila religija – na kojoj je rekao 25-orici najmoćnijih kineskih vođa da se „znanje i snaga religioznih ljudi moraju uzeti u obzir za izgradnju uspješnog društva. Četrnaesti centralni komitet Kineske komunističke partije dobio je izvještaj u kojemu se navode tri uvjeta za održiv gospodarski rast: vlasnička prava kao temelj, zakon kao zaštita i moral kao potpora.