Srpska dobrovoljačka garda je bila srpska nacionalistička paravojna formacija koju je za vreme jugoslovenskih ratova osnovao i predvodio Željko Ražnatović Arkan, usled čega je bila poznata i pod imenom Arkanovi tigrovi.

Srpska dobrovoljačka garda će ostati zapamćena po mnogim zločinima koje su njezini pripadnici počinili u ratu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Beli Orlovi (takođe poznati kao Šešeljevci, Četnici ili Osvetnici) su bili srpska paravojna formacija u čijem je organizovanju učestvovala Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja.[1][2]

Siniša Vučinić osniva četničku postrojbu Srpski sokolovi, a u travnju 1992. organizaciju Zbor, obnavljajući pronacističku stranku Dimitrija Ljotića koja je djelovala 1934-1945.

Knindže je naziv za specijalne dobrovoljačke jedinice u RSK osnovane 1991. Glavni instruktor bio je Dragan Vasiljković koji se popularno zvao Kapetan Dragan (uhićen siječnja 2006. godine u Australiji) Riječ Knindža nastala je spojem imena Knin (grad u Hrvatskoj i bivše sjedište RSK) i nindža (naziv tajnovitih japanskih ratnika). Raspadom RSK, većina pripadnika Knindža prelazi u "Crvene beretke".

Osnovan je još niz drugih četničkih formacija podjednako "slikovitih" imena: "Dušan Silni "Šiltovi". Sve su imenovane po uzoru na one iz Drugog svjetskog rata.

Počinili su strahovite zločine nad hrvatskim, muslimanskim, ali i srpskim stanovništvom Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U Hrvatskoj su uništili ukupno 1426 katoličkih crkava te učinili brojna druga nedjela. Čak su u nekim prilikama izvodili vojne vježbe po pravoslavnim crkvama i oskvrnuli ih u temeljitoj mjeri te onda za to optuživali "ustaše"…

jula 1995. godine i podrazumijeva masovna planska ubistva velikog broja bošnjačkih muškaraca i dječaka između 12 i 77 godina. Genocid se dogodio u regionu Srebrenice, a izvele su ga Vojska Republike Srpske pod komandom generala Ratka Mladića uključujući i paravojnu formaciju "Škorpioni", pod kontrolom Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije.

: Državna bezbjednost Srbije komandovala dobrovoljcima
Dugo mi je trebalo da iz vokabulara izbacim riječi "paravojne jedinice iz Srbije", jer sad sam apsolutno svjestan da su to bile itekako vojno organizirane i plaćene jedinice pod komandom Slobodana Miloševića, Jovice Stanišića, generala Momčila Perišića...

Banditski čopori

U posjedu smo ekskluzivnih dokaza koji to potvrđuju. Među njima je i potvrda koju je 21. oktobra 1992. godine potpisao načelnik vogošćanskog odsjeka Ministarstva odbrane RS kojom se potvrđuje da je jedan "srpski borac-dobrovoljac" iz Apatina "hrabro poginuo" 1992., a potvrda se izdaje "radi regulisanja svih prava njegove porodice koja im pripadaju po Zakonu o vojnoj obavezi".

Objavljujemo, također, i platnu listu desetorice pripadnika Specijalne jedinice "Pivarski" u aprilu 1992. te potvrdu o "prevozu posmrtnih ostataka poginulih boraca 24. marta 1993. na relaciji Bratunac - Novi Sad - Beli Manastir".

Zasigurno, horom srbijanskih plaćenika je u najvećoj mjeri dirigirao Jovica Stanišić, šef Resora državne bezbjednosti Srbije, današnji haški stanovnik. Godinama Srbija nastoji njihovom navodnom "paravojnom" prirodom, odnosno formalnom nevezanošću za ratno pravo ili vlastiti pravni poredak, umanjiti vlastitu odgovornost za ratne zločine u BiH.

Nesreća Bosne je uvijek dolazila sa strane. Pažljivo probrane grupe regionalnih bandita okupljale su se u zločinačkim formacijama koje su u Srbiji naoružavane, logistički u svakom smislu osiguravane, često čak i artiljerijom, protivzračnim oružjima, oklopnim i protivoklopnim sredstvima, prebacivanim helikopterima...

Pretpostavlja se da je više od 10 hiljada pripadnika raznoraznih takvih formacija iz Srbije haralo po BiH tokom agresije od 1992. do 1995. godine. Njihovi krvavi tragovi ostali su u svim gradovima u kojima su se pojavili.

Prethodnica svim čoporovima četničko-zločinačko-pljačkaških bandi bila je najorganiziranija i za pljačku najosposobljenija jedinica među njima - Srpska dobrovoljačka garda ili "Arkanovi tigrovi".

Uz oklopna vozila i protivavionska oružja koja su dobili na poklon od Štaba Novosadskog korpusa JNA u pograničnom mjestu Badovinci u Mačvi, 2. aprila 1992. u potpunosti je Arkan s pripadnicima SDS-ovih terorista okupirao Bijeljinu. Arkanovci su prvo ubijali bogate ljude, a zatim sve na šta naiđu.

Arkanove zločine nad bošnjačkim civilima svjetska javnost vidjela je zahvaljujući američkom fotoreporteru Ronu Havivu. Na jednoj od fotografija smrti u Bijeljini, na kojoj arkanovci ubijaju mesara Redžepa Šabanovića, njegovu suprugu Tifu i ostale članove familije, te ih i mrtve šutaju nogama, prepoznat je izvjesni Bokser. Ovaj zločinac je i danas na slobodi.

Najveća zlodjela

Arkan je sa svojom ekipom ubio na desetine Bijeljinaca, među kojima je i Mustafa Komšić te njegovi sinovi Adnan i Rijad. Uhapisli su Ferida Zečevića, uglednog ugostitelja koji je kasnije ubijen u Batkoviću. U smrt su odveli i Asima Fidahića, vlasnika kafića "Kazablanka", koji je bio viđen i bogat čovjek, Hasiba Kupusa, bivšeg komandira Stanice milicije, bokserskog šampiona Salku Nargalića Ćosu...

Nakon Bijeljine, srbijanske grupe plaćenika krenule su na Zvornik, koji je okupiran 8. aprila 1992. I ovdje je kolovođa smrti bio Arkan.

Petko Panić, bivši pomoćnik komandanta rezervne policije u Zvorniku, kazao je 20. septembra ove godine, na suđenju Radovanu Karadžiću u Hagu, da je "dolazak Arkanove jedinice u Zvornik plaćen 300.000 maraka". Arkanova jedinica nije išla u ozbiljnije vojne akcije.

Nakon Arkanovog ubistva u beogradskom "Interkontinentalu" 15. januara 2000., priča o njegovim zločinima u Slavoniji, Bijeljini, Zvorniku i Sanskom Mostu poprilično je utihnula, a većina zločinaca koji su učestvovali u njima danas su slobodni građani Srbije.

"Svoju dužnost" ubijanja Bošnjaka u Zvorniku i okolici u maju i junu 1992. obavile su i druge jedinice pod kontrolom srbijanskog KOS-a, među kojima i "Žute ose", šešeljevci, Specijalni odred "Pivarski" kojim je komandovao Stojan Pivarski iz Zrenjanina, zatim jedinice Kapetana Dragana, izvjesnog Niškog, Kapetana Crnog...

U Zvornik je 4. aprila 1992., po naređenju KOS-ovog potpukovnika Jovanovića, stigao Vojin Vučković Žućo u pratnji svoga brata Dušana zvanog Repić i formirao jedinicu "Žute ose". Najveća zlodjela pripadnici te jedinice počinili su tokom maja, juna i jula 1992. U Dom kulture u Ćelopeku 28. juna 1992., gdje je bilo zatvoreno više od 150 Bošnjaka Diviča, "upao" je Žućin brat Repić i izvršio "vidovdanski masakr".

Stojan Pivarski navodno je poginuo na majevičkom ratištu 1993., a u Beogradu se trenutno za zločine nad Bošnjacima Zvornika sudi pripadnicima njegove jedinice Darku Jankoviću Pufti, Saši Ćilerdžiću i Goranu Saviću.

Kapetan Dragan vodio je akciju u selu Glumine, gdje su kasnije u jednoj masovnoj grobnici pronađeni posmrtni ostaci 274 Bošnjaka. Nadalje, tokom cijelog perioda agresije u BiH su boravile i plaćeničke jedinice čiji je glavni komandant bio Vojislav Šešelj.

- Svaki put kad sam trebao slati ljude u Bosnu, Milošević je to od mene lično tražio - Šešeljeve su riječi.

Šešeljevi dobrovoljci iz Srbije su u BiH uglavnom bili pod komandom domaćih četničkih vojvoda, Slavka Aleksića na Grbavici, Vasilija Vidovića Vasketa u Ilijašu, Branislava Gavrilovića Brneta na Ilidži, Mitra Maksimovića Mande na Majevici, Mirka Blagojevića u Bijeljini, Radovana Radovića u Bileći, Branislava Vakića i Olivera Denisa Bareta u Nevesinju i Mostaru.

Mnogo je krvavih tragova iza njih, a posebno se izdvajaju zločini u Lješevu kod Ilijaša, strijeljanje 27 vogošćanskih logoraša na brdu Žuč, snajperska djelovanja s Jevrejskog groblja po civilima Sarajeva, ubistvo više od 80 bošnjačkih žena i djece u Nevesinju tokom juna 1992., te strijeljanje 114 Bošnjaka i Hrvata iz mostarskog naselja Zalik na Uborku.

Vikend četnici

Tokom genocida i agresije na BiH ime "Beli orlovi" je Bosnom bezbroj puta izgovoreno kao sinonim velikog zla. Praksa im je bila da se četvrtkom navečer okupljaju ispred Crkve svetog Marka u Beogradu i za vikend odlaze na ratišta.

Vikend akcije "Belih orlova" završavale su velikim transportima opljačkane robe iz Bosne. Popularno su nazivani "vikend četnici". Jedinicu je osnovao Dragoslav Bokan, po zanimanju TV reditelj, kojeg su neki mediji u Beogradu prozvali "koljač opšte prakse".

U Obrenovcu je početkom 1992. formirana jedinica "Osvetnici", za čijeg je komandanta postavljen Milan Lukić. Javna je tajna da je ova jedinica osnovana uz pomoć Milanovog bližeg rođaka, generala srbijanske policije Sretena Lukića, porijeklom iz Ruišta kod Višegrada, jednog od najpovjerljivijih Miloševićevih saradnika, haškog osuđenika na 22 godine zatvora za zločine na Kosovu.

"Osvetnici" su počinili najmonstruoznije zločine u Višegradu i okolini. Monstrum Milan Lukić osuđen je prošle godine u Hagu na doživotnu robiju, a njegov rođak Sredoje na 30 godina zatvora.

Državljani Srbije, plaćenici, prema evidenciji Bratunačke brigade Vojske RS, stizali su tokom cijele 1992., ali i 1993. godine te učestvovali u zločinima nad Bošnjacima Bratunca.

Poznati videosnimak na kojem zloglasni srpski "Škorpioni" 16. jula 1995. u selu Godinjske Bare kod Trnova ubijaju šestoricu Srebreničana, Smaila Ibrahimovića (35), Safeta Fejzića (17), Azmira Alispahića (17), Sidika Salkića (36), Saiba Salkića (20) i Dinu Salihovića (17), šokirao je svjetsku javnost.

"Škorpioni" su jedinica koja je organizirana poput svih ostalih tzv. paravojski "onog vremena", uz pomoć Specijalne policije MUP-a Srbije, odnosno terenskog čovjeka Radovana Stojčića Badže, generala srpske policije, ubijenog 11. aprila 1997. u restoranu "Mama mia" u Beogradu.

- Novac za plaćanje "Škorpiona" dolazio je iz SDB-a Srbije. Povremeno su imali legitimacije MUP-a, povremeno SDB-a i većina je poslije akcija vraćala te legitimacije. Milan Milanović Mrgud bio je zadužen za raspoređivanje jedinica SDB-a na terenu i za naoružavanje. "Škorpioni" znaju da je kontaktirao mrežu svih tih jedinica i bio veza sa šefom SDB-a Jovicom Stanišićem i sa Slobodanom Miloševićem - izjavila je Nataša Kandić, izvršna direktorica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda.


FAKTI
Dušan Vučković zvani Repić je 17. marta 2005. uhapšen i nakon istrage našao se na optužnici Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu, zajedno s još šestoricom optuženih za najmonstruoznija zvjerstva počinjena u Zvorniku i okolici. No, Repić se nije oglasio na jutarnju prozivku šestorice pritvorenika u grupnoj sobi beogradskog Centralnog zatvora 20. novembra 2005. Ostao je u krevetu hladan i ukočen i nije bilo teško ustanoviti da je mrtav.

Umro je osam dana prije početka suđenja za ubistvo najmanje 22 i protjerivanje 1.822 Bošnjaka. Zvanično je objavljeno da je umro usljed teškog oboljenja srca, mada su prve reakcije na njegovu smrt bile da je zločinac zauvijek ušutkan.

Pripadnicima "Žutih osa" je 12. juna 2008. u Beogradu određena kazna od 31 godine zatvora. Dragan Slavković Toro iz Kraljeva osuđen je na 15 godina, Ivan Korać Zoks iz Kraljeva na 13, Siniša Filipović Lopov iz Rume na tri. Komandant Vojin Vučković Žućo nikada nije smijenjen s dužnosti "komandanta ubica". U Beogradu je amnestiran za strašne zločine koji su pod njegovom komandom počinjeni u Zvorniku.

Šešeljeve podređene četničke vojvode su na slobodi i aktivno učestvuju u njegovoj haškoj odbrani, dok su neki od njih poginuli pod misterioznim okolnostima.

Vojvoda Manda je poginuo u saobraćajnoj nesreći kod Bijeljine, vojvodu Radovića ubio je Krsto Savić u Bileći, dok je zločinac Oliver Denis Baret, za kojeg je pred Haškim tribunalom utvrđeno da je Albanac po imenu Mujo Bunjaku, ubijen 1994. na Novom Beogradu.

Osnivač "Belih orlova" Dragoslav Bokan nije otišao u Hag, čega se najviše pribojavao, već u novosadski istražni zatvor zbog razbojništva. Uhapšen je pod sumnjom da je zajedno sa svojim vojnicima Aleksandrom Šarcem, Aleksandrom Momićem, Aleksandrom Cvijetićem i Ljubišom Radosavljevićem učestvovao u pljački Tomislava Đorđevića, vlasnika kompanije "Yuco", u selu Bukovcu kod Novog Sada. Bokan je 17. maja 2009. za ovu pljačku osuđen na godinu zatvora.

U Srbiji su 2006. za otmicu i ubistvo 16 Bošnjaka iz Sjeverina pravosnažno osuđeni monstrumi iz "Osvetnika" Dragutin Dragičević na 20, a Đorđe Šević iz Rume na 15 godina zatvora, dok je zločinac Nebojša Ranisavljević iz Despotovca, presudom Višeg suda u Bijelom Polju, 9. septembra 2002. osuđen na 15 godina zbog otmice i ubistva 19 Bošnjaka i jednog Hrvata iz voza Beograd - Bar, 27. februara 1993. godine u Štrpcima.

Đorđe Šević se sumnjiči da je zajedno sa "Siminim četnicima", kojima je komandovao Sima Bogdanović iz Rume, 12. jula 1992. godine učestvovao i u ubistvu 23 Roma, među kojima je bila i žena u poodmakloj trudnoći, u selu Skočić kod Zvornika. Pred Višim sudom u Beogradu za ovaj zločin se sudi srbijanskim državljanima Simi i Damiru Bogdanoviću, Zoranu Stojanoviću i Tomislavu Gavriću.


Na suđenju pripadnicima "Škorpiona" u Beogradu samo je optuženi Pero Petrašević priznao zločin i iskazao kajanje: "Ubio sam šest muslimana, kriv sam pred Bogom. Izvršavao sam naređenja. Majke, izgovoriću ovu istorijsku rečenicu zbog koje je možda bolje da sam tamo ostao da ležim na livadi s njima. Ubili smo ih zato što su bili muslimani."

Vijeće za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu 10. aprila 2007. izreklo je četvorici od petorice optuženih pripadnika formacije "Škorpioni" ukupno 58 godina zatvora. Slobodan Medić Boca, komandant "Škorpiona", osuđen je na maksimalnu kaznu zatvora od 20 godina.



Top: Srbima sam prodavao muslimanske uši za 50 maraka

Slobodan Mišić Top: Rezao "levo uvo"

Krvnici iz svih dijelova Srbije su tokom agresije svakodnevno prelazili Drinu te ubijali i pljačkali bošnjačke civile na području srednjeg Podrinja. Jedan od njih, Slobodan Mišić Top iz Vranja, bio je 1992. smješten u Fakovićima kod Srebrenice. Javno se u "Vranjanskim novinama" pohvalio da je sam ubio oko 80 muslimana.

- Kad sam bio bez para u Ljuboviji, Srbima sam prodavao muslimanske uši za 50 maraka. Hoće ljudi imati muslimansko uvo. Rezao sam muslimanima koje sam ubijao samo levo uvo. Jedno uvo, jedan musliman. U Ljuboviji najviše je muslimanske uši kupovao jedan bogati trgovac - izjavio je Top, koji slobodno živi u Vranju.

Monstrum Lugar ubijen nakon rasprave o tome ko je pobio više muslimana

Predug je spisak ubica iz Srbije koji su zulumćarili Bosnom.

U Vogošći se po zločinima i mučenjima logoraša isticao Nebojša Lazić Nele iz Zemuna, u Ilijašu Mićo Sijeković iz Sombora, poznat kao Mićo Četnik, u Bosanskoj Krupi jedinica "Suha rebra", u Bosanskom Šamcu "Sivi vukovi" pod komandom Dragana Đorđevića Crnog iz Vranja i Slobodana Miljkovića Lugara iz Kragujevca.

Lugar, monstrum koji je ubijao i mučio posavske Bošnjake i Hrvate, prijeratni kamiondžija, ubijen je u Kragujevcu ispred kafane "Kod Gileta" u noći između 7. i 8. avgusta 1998. Branislav Luković, radnik Državne bezbjednosti MUP-a Srbije, ubio ga je iz službenog pištolja.

Pričao mi je čovjek u Šumadiji da je Lugarovom ubistvu prethodila kafanska svađa o tome ko je tokom 1992. pobio više muslimana u Bosni.

Sabrana djela čuvenog propagandiste Avde Huseinovića,koga neki nazivaju i muslimanski Gebels. Taj čovjek je zaista nešto posebno,on je jedan od onih ljudi kojima se ćetnici priviđaju čak i na nebu u vedroj noći. Njegove priče su toliko nevjerovatne i idiotske,da zaista izaziva čuđenje kako postiže toliki uspjeh kod publike.
U ovakve konstrukcije ne bi povjerovali ni afrički crnci,ali na žalost u našoj neposrednoj blizini živi jedna grupa ljudi,koja ne samo da vjeruje u ovo nego prosto obožava da sluša ovakve bajke.

Dok god ovakvi hohštapleri koji profitiraju na tuđoj nesreći,uzdižući je do neslućenih razmjera budu imali plodno tlo kod najbrojnijeg naroda,ovde neće nikad biti ni mira,a kamoli države.

Stvoreni samo sa jednim ciljem, uspjesna odbrana srpskog naroda,hrabri Vukovi sa Drine su krvlju upisali stranice srpske istorije......Ovom naredbom pocinjali su svaku bitku, kao vukovi su kidisali su na turske rovove i hrabroscu ostvarili ono za sta su stvoreni.............Legedna ostaje legenda ( ko zna shvatice ).....Ovo su snimci sa smotre jedinice 1999 u Zvorniku i poslednje ratne smotre posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma 1995...Uostalom tu se nalazi i obracanje generala Mladica

Grbavica, 7. oktobar 1992. godine. Krenula akcija oslobađanja Trga "Pere Kosorića", poznata još i kao akcija kod "Jedanaest plavih". Akcija je bila dojavljena muslimanima, pa su oni znali tačan plan i vrijeme napada.. .

Tog dana je na Grbavici izginulo deset pripadnika Prve romanijske pješadijske brigade. Njihove porodice iz Sokoca, Han Pijeska, Rogatice, Pala i Nevesinja će na ovaj dan do kraja života paliti svijeće i sjećati se svojih voljenih. Na taj dan živote su izgubili:

Slaviša Savčić
Milanko Đerić
Petar Petrovski
Manojle Borković
Dragan Savić
Vaso Glišić
Nedeljko Ninković
Velemir Delić
Milanko Kanostrevac
Vojislav Jovanović



Ovaj dan ću zauvjek da pamtim po tome što je, igrom slučaja, Milanko Kanostrevac - Kane takoreći umro na mojim rukama. Dok sam se spuštao niz Vrace u pravcu Sarajeva koje je gorilo, pred ambulantom hitne pomoći me zaustaviše dva poznanika, koji su užurbano otvarali zadnja vrata na Pincgaueru:

"Drži ga!" - povika jedan od njih.

Pritrčah vozilu i odmah prepoznah Kaneta. Nije čak bio ni na nosilima, uhvatismo ga za maskirnu uniformu potrčasmo u ambulantu. Tamo prepoznah doktora Šupića, koji nakon kratkog pregleda reče:

"Ne vrijedi, gotov je!"
"Ma kako?" - razočarano uzviknu jedan od njegovih saboraca - "Pa nema ni pet minuta kako je ranjen!"

Doktor Šupić rasječe uniformu i pokaza na jednu malu ranu u predjelu prepona. Šrapnel od tromblona koji je Kane lično ispalio, u predjelu noge mu je napravio omanju ranu, dovoljno veliku da kroz nju isteče čitav jedan ljudski život i to za svega tri do pet minuta. Tada sam se u to uvjerio vlastitim očima, a kasnije sam taj isti podatak u više navrata pročitao u medicinskim enciklopedijama.

Pa i nama su pricali da neko srpskom djecom hrani lavove u Zooloskom vrtu,pa ne znaci da je bilo puno ljudi koji su u to povjerovali...
Naravno da su postojale paravojne formacije,i nisu bile uglavnom pod nicijom komandom. Fakticki su sami sebi komandovali.

Kasnije,kad se organizovala i sabrala VRS,paravojske su stavljene pod kontrolu,a oni koji su se tome opirali,deportovani su odakle su i dosli. I Arkan je dvaput istjerivan iz RS u toku rata,Mladic je licno naredio da ga protjeraju,jer nije postovao autoritete.

Sam naziv teme ti uglavnom nema veze sa zivotom,cuj ti to,paravojne jedinice pod komandom DB?!?
Znaci po tvom,neki visoki oficir iz Beograda bi skupljao olose s'koca s'konopca i slao ih u Bosnu da namjerno ubijaju,i time prakticno sam sebi kopao grob (zatvor). To nijedan sud,pa cak i onaj Haski nije dokazao sefovima DB Srbije,ali ti znas. Pa idi svjedoci u Hag,tuzilastvo jedva ceka takve!

Pa Srbiji a ni MZ sigurno ne odgovara dokazivanje da su tkz paravojne formacije bile u sluzbi drzave.To bi dodatno zakompliciralo i onako kompliciranu situaciju i bacilo sasvim drugo svijetlo na umiješanost Srbije u dogadjaje devedesetih.
MZ bi takodje pretrpjela štetu jer je u dosadašnjim sudskim procesima zanemarivala činjenice.Bošnjaci i Hrvati bi stekli uvjete i temelje za nove optuznice protiv drzave Srbije.Povuklo bi se neminovno pitanje ratne oštete i sl.

Što se tiče pionirske doline i lavova, strašni su.Zvijeri !

Paravojne ili ne, postrojbe kojima su direktno zapovijedale AID i DB su postojale,..."ševe" i "škorpioni", prljavi poslovi, unutarnji obračuni, atentati, droga, šverc,...pa rat je nije okupljanje molitvene grupe.

Za postavljačicu teme:

Ne kaže se ošteta već oDšteta.
Takođe se ne kaže prestavnik već preDstavnik.

Jako mi smeta kad čitam nepismene tekstove. Poradi malo na opštem obrazovanju.

Sta sad ovo bi,"Srbiji i MZ"? Sta kazes,sve je to zavjera Srba i njihovih francuskih i engleskih saveznika protiv Dobrijeh Bosnjana a bogami i Hrvata.
A sto se tice "agresije" Srbije da BiH,pa znas valjda da je i Zloba umro kao nevin covjek. Podsjeticu da je svako nevin dok se ne dokaze suprotno.
Perisic je oslobodjen neki dan. Stanisic i Frenki su u Hagu,i sva je prilika da je Tuzilastvo odustalo od dokazivanja njihovog ucesca (a samim tim i Srbije) u gradjanskom ratu u BiH.

Njih dvojicu ce teretiti samo za Kosovo,i onda ko god bude spominjao Hagresiju Srbije na BiH,treba da odgovara za sirenje lazi. Jel se slazes? Ratne odstete necu ni spominjati...

Nego,jesul' lavovi bili mladi ili ste hranili matore mrcine? Ima se moze se,briga vas!

Nije to udruženje pčelara,nit smo na teferiču pa da raspredamo...

Frejzer: ABiH granatirala svoje civile i Srbe optuživala za to



Beta - 06.12.2012 15:46
HAG - Bivši oficir Unprofora Dejvid Frejzer (David Fraser) izjavio je danas na suđenju Ratku Mladiću pred Tribunalom u Hagu da je Armija BiH 1994-95. godine bar jednom granatirala svoje civile u Sarajevu, u namjeri da za žrtve optuži bosanske Srbe.
Kanadski general Frejzer u to vrijeme je bio vojni pomoćnik komandanta Unprofora u sektoru Sarajevo. Kao svjedok optužbe, juče je izjavio da Vojska Republike Srpske podvrgavala Sarajevo neselektivnoj i pretjeranoj artiljerijskoj i snajperskoj vatri.
Tadašnji komandant Vojske Republike Srpske i general, Mladić (69) optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima, 1992-95.
Dok ga je unakrsno ispitivao Mladićev branilac Dragan Ivetić, Frejzer je izjavio da je "u jednom slučaju" bilo utvrđeno da je minobacačka granata sa položaja ABiH doletjela na mjesto u centru Sarajeva koje je neposredno prije toga pogodila granata ispaljena sa položaja VRS.
Svjedok je naznačio da su obje granate izazvale civilne žrtve.
Kanadski general potvrdio je i da je muslimanski snajperista aprila 1995. ubio francuskog vojnika Unprofora na sarajevskom aerodromu. Snajperisti ABiH djelovali su i centru Sarajeva, iz zgrada UNIS-a i Izvršnog vijeća.
Upitan da li se slaže sa tvrdnjom iz knjige tadašnjeg zapovjednika Unprofora Majkla Rouza (Michael Rose) da su na tramvaje u Sarajevu pucali srpski snajperisti, ali i "tajna policija koju je organizovao (član predsjedništva BiH) Ejup Ganić", svjedok je uzvratio da "nije čuo takve informacije".
Odgovarajući na pitanja branioca, Frejzer je kao tačno prihvatio i da je Armija BiH kršila primirja, otvarajući vatru iz Sarajeva, u kojem je bilo zabranjeno teško oružje i da je jednom pucala na vozilo komandanta sarajevskog sektora Unprofora.
Upitan da li je zbog toga Unprofor ikada zaprijetio muslimanskoj strani napadima NATO iz vazduha, svjedok je odgovorio da nije, ali da je stalno ulagao proteste vlastima u Sarajevu.
"Mi nikada nismo zatražili vazdušne napade zato što je u gradu nije bilo primjerenih meta... Nismo znali gdje su pokretni minobacači ABiH i stalno smo ih tražili... Nikada ne prijetite, ako niste spremni da prijetnju ispunite. Unprofor nije pribjegavao lažnim prijetnjama... Nikada nismo prijetili Muslimanima, samo smo protestovali", rekao je Frejzer, odgovarajući na više puta ponovljeno pitanje Mladićevog branioca.
Svjedok je, međutim, odbacio sugestiju odbrane da je Unprofor bio pristrasan u korist muslimanske strane i da je, stoga, uprkos tome što je ABiH kršila primirje i sporazume, krajem septembra 1994. zatražio vazdušne napade NATO na VRS koji su i sprovedeni.
"Mi nismo bili u ratu sa srpskom stranom, tamo smo bili sa mandatom UN. Vazdužni napadi bili su izazvani akcijama srpske vojske koja je na vrijeme bila upozorena", kazao je Frejzer.
Branilac Ivetić nastavlja unakrsno ispitivanje svjedoka Frejzera.
General Mladić optužen je i za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština; etničko čišćenje nesrba širom BiH i uzimanje vojnika Unprofora za taoce, 1992-95. godine.

Osvrćući se na istragu o eksploziji tri granate koje su u Livanjskoj ulici u Sarajevu 8. novembra 1994. ubile troje civila, Mladićev branilac Miodrag Stojanović predočio je svjedoku da je UNPROFOR utvrdio da je prva granata – koja je ubila maloljetne brata i sestru – bila ispaljena sa položaja Armije BiH (ABiH).

Mioković je prihvatio da je to bio stav UNPROFOR-a, te da je zbog toga sutradan obavljen uporedni uviđaj međunarodnih snaga i sarajevske policije.

Dok ga je unakrsno ispitivao Mladićev branilac Branko Lukić, Rose je posvjedočio da je tadašnji potpredsjednik Predsjedništva BiH Ejup Ganić “organizovao tajnu policiju koja je otvarala snajpersku vatru na tramvaje” (op.a: Seve, srpska paravojna formacija u Sarajevu )u Sarajevu.

Potvrdio je i da tuzlanski aerodrom nikada nije bio otvoren za dostavljanje humanitarne pomoći zato što je predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović odbio da isporuke tamo nadgledaju i srpski “inspektori”.

Izetbegović je, kako je izjavio Rose, rekao da će “radije gledati 10.000 Bosanaca kako umiru od gladi nego da prihvati ijednog Srbina na bosanskoj teritoriji”.

Na Lukićevu sugestiju da su “muslimani bili za produžetak rata”, Rose je odgovorio da su vlasti u Sarajevu “u jednom trenutku 1994. napustile mirovni proces, nakon što su Amerikanci naoružali i obučili njihove snage poslije potpisivanja muslimansko-hrvatskog sporazuma u Washingtonu”.

“Oni su smatrali da je povratak ratu u njihovom interesu. Moje uvjerenje je bilo da je to potpuno pogrešno i to sam rekao Izetbegoviću i Ganiću”, izjavio je Rose.

Potvrdio je i da su prvi nalazi francuskih istražitelja na Markalama sugerisali da je granata bila ispaljena sa položaja ABiH, ali da je kasnije to “postalo manje jasno”.

Kanadski vojni obavještajac: Muslimani granatirali svoj narod


BETA - 16.01.2013 18:31
HAG - Kanadski vojni obavještajac je, svjedočeći danas na suđenju Radovanu Karadžiću pred Tribunalom u Hagu, rekao da su bh. Muslimani artiljerijski gađali sopstveni narod u Sarajevu da bi za to okrivili Srbe i izazvali međunarodnu intervenciju protiv njih.



.....