Izvor:
https://croativ.net/kultura-sjecanja-sr ... ros-50371/KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločini u općini Kotor Varoš
Udio Hrvata u stanovništvu općine Kotor Varoš smanjio se od 29% (10.695, popis iz 1991.) na 5,7% (1.116, popis iz 2013.). Broj Hrvata u općini Kotor Varoš manji je za 89,57% (9.579).
U općini Kotor Varoš ratni zločin izvršen je nad 142 Hrvata (izvor: Davor Marijan i suradnici).
Kronologija zločina
U Kotor Varoškoj općini Srbi su ubili oko 300 stanovnika (Hrvata i Muslimana), a 350 stanovnika se vode kao nestali. Ubijeni su, ali se ne zna gdje su posmrtni ostatci žrtava.
Srbi su 12. lipnja 1992. godine artiljerijom do temelja srušili selo Hrvaćani.
U Kotor Varošu je 14. lipnja 1992. ubijeno 10 civila. Okolna sela opljačkana su i zapaljena.
U selu Bilice Srbi su 23. lipnja 1992. godine ubili 13 civila, među njima i dječaka od 14 godina. Napad na selo organizirao je bivši kotorvaroški učitelj Mišo Pavičević. Navodi se da je svakom vojniku darovao kutiju šibica.
U predjelu Kukavice je 25. lipnja 1992. ubijeno 6 civila. Nekoliko civila je ubijeno na mostu preko Vrbanje, a tijela su bačena u rijeku. U Kotor Varošu je ubijeno još 30 civila.
Ispred policijske postaje, koja je bila i zatvor, izvedeno je i streljano 12 zatočenika.
Prestrašeni civili su se na poziv srpskih vojnika predali u Vrbanjcima zajedno s muškarcima koji su položili oružje te ih je bilo strijeljano oko 180. Preživjeli iz okolice su sabrani kao stoka i poslani u Kotor Varoš.
Višestruki zločini počinjeni su u gradu i općini Kotor Varoš.
Počinjeni su zločini u selima: Dobovci, Draguljići, Duratovci, Jakotina, Kotor, Kotorište, Novo Selo, Orahovo, Plitska, Podbrđe, Ripište, Rujevica, Slatina, Sokoline, Šibovi, Viševice, Vrbanjci, Zabrđe, Zagrađe.
Lokalitet Teočak: 9 osoba, zarobljeni Hrvati koji su bili u srbijanskim logorima i koji su ubijeni na prvoj crti bojišnice.
Danas u Kotor Varošu živi samo 250 Hrvata, a na području općini oko 1.000 Hrvata. Većina sela je do temelja spaljena, a sva imovina je opljačkana.
Srpske postrojbe (vojne i paravojne) okupirale su 11. lipnja 1992. godine Kotor Varoš. Hrvati i Bošnjaci (civili) uhićeni su i smješteni u četiri logora: u zgradu Starog suda, zgradu Pilane, srednju školu i u selo Maslovare. U zgradi Pilane bili su zatočeni župnik fra Ivan Franjić, fra Mato Pranjić te dvije časne sestre. S njima su bili i imami koji su dovedeni iz džamija gdje su se spremali za bajramske molitve.Drago Anušić,policajac Ilija Draguljićijedan Bošnjak iz Donjega Varoša ubijeni su u zgradi Pilane.
Trojicu predstavnika hrvatskoga naroda: Antu Mandića, Nedjeljka Marića te Miru Petrušića uhitili su srpski specijalci i odveli u Banja Luku gdje su bili u zatvoru punih 178 dana. Sve je bilo dobro planirano, pripremljeno i izvedeno. Svi muškarci (Hrvati i Bošnjaci) stariji od 15 godina bili su uhićeni i zatočeni u logorima. Tijekom uhićenja bili su, pred članovima obitelji, ponižavani i fizički maltretirani. Nakon što su muškarci odvedeni, uslijedilo je pljačkanje, malteritiranje i silovanje preostalog stanovništva.
Etničko čišćenje
Biskup mons. Franjo Komarica prvi je put pohodio Kotor Varoš u rujnu 1992. godine te je organizirao humanitarni konvoj za ovo mjesto. Mons. Komarica inicirao je prebacivanje preostalog hrvatskog i muslimanskog stanovništva pa su oni u 30 autobusa napustili područje Kotor Varoši. Oko 13.000 Hrvata iz općine Kotor Varoš izbjeglo je i prognano. Imovina hrvatskih i bošnjačkih stanovnika je opljačkana. Srpske postrojbe su većinu sela do temelja spalili.
Ubijena su 174 Hrvata, 300 Muslimana, a 350 se vode kao nestali. Nakon vojno-redarstvene operacije “Oluja” preostali Hrvati i župnik fra Ivan Franjić su protjerani.
Izvršene su ekshumacije iz masovnih grobnica, ali još se ne zna gdje su tijela 282 kotorvaroška Bošnjaka i Hrvata.
Katolička crkva u Kotor Varoši zapaljena je i izgorjela 2. srpnja 1992.
Za počinjene zločine nad hrvatskim i bošnjačkim stanovništvom od početka lipnja 1992. do sredine 1994. godine Tužilaštvo BiH tereti: Boška Peulića, Slobodana Župljanina, Aleksandra Petrovića, Manojla Tepića, Janka Trivića i Nedeljka Đekanovića. Terete se za ubijanja, deportaciju, zatvaranje, mučenje, silovanja i tjeranja zatočenika na prisilni rad.
Za zločine počinjene na području Kotor Varoši do sada su pred Sudom BiH za silovanje osuđeni Bosiljko i Ostoja Marković na deset, odnosno 11 godina zatvora. Za zločine počinjene u ljeto 1992. na području Kotor Varoši osuđeni su na sedam godina pred Državnim sudom i Ljubiša Vranješ i Mladen Milić.
Pred Sudom BiH za zločine u Kotor Varoši vode se postupci protiv Save Tepića, Ilije Kurušića, Duška Vujičića i Duška Maksimovića, kao i protiv Boška Peulića, Slobodana Župljanina, Manojla Tepića, Janka Trivića i Nedeljka Đekanovića.
Predmeti protiv Radojka Keverovića i Dragoslava Bojića, koji su bili optuženi zajedno s Tepićem, u fazi su mirovanja zbog njihova zdravstvenog stanja.
Izvori:
Željko Ivković, Katolički tjednik
Petar Horvatić
Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić: Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. (knjiga I. i II.), Udruga Hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb – Mostar, siječnja 2020.