Ja sam iskreno rečeno malo iznenađen onim što sam vidio u hrvatskim novinama.
Uvijek sam mislio da je to konstantno forsiranje vijesti iz "regiona" nešto karakteristično za Bosnu i Hercegovinu, jer samo graničimo sa zemljama tog prostora, imamo Srbe i Hrvate i tkd.

Sjećam se jebenog live news prenosa za proteste u Srbiji na stranici SLOBODNE DALMACIJE.

Da li mislite da će zbog Juge, a naročito de facto istog jezika uvijek biti te "Jugosfere", ili će se jednom desiti divergencija? Evo npr. Hrvatska graniči i sa Mađarskom, Slovenijom (koja za mene nije dio Jugosfere, niko pojma nema od nas šta se dešava u SLO), haman pa i sa Italijom. Kad će se više znati o dešavanjima u tim državama nego u Srbiji npr.?

Većina Hrvatskim medija konkretno ovih većih je ljevičarska zato i pišu o Srbiji nonstop jer u Hrvatskoj biti ljevičar znači biti Jugosloven a hrvatski Jugoslaveni ne mogu bez Beograda i Srba. Index recimo uopće nije hrvatski portal nego jugoslavenski i po vijestima koje objavljuje a po publici svako treći komentar na Indexu je od nekog Jovana ili Asima. A uvijek će se više pisati o vijestima iz Srbije nego Italije ili Mađarske. Također srpska politika je dosta "zabavnija" od Hrvatske kod Srba je stalno neki kurac u Hrvatskoj je glavna vijest da se po saboru svađaju o pozdravu Za Dom Spremni. Nemaš o čemu pisat o hrvatskoj politici osim pred izbore.

Ostat će zauvijek jugosfera zbog jezika. Da je u hrvatskoj predvladala kajkavska struja danas bi imao Slovenija-Hrvatska sferu i jugosferu Srbija-Bosna-Crna Gora.

Većina medija u hrvatskoj i jesu jugosfera.
Ali ipak je glavni razlog jezik, ostat će konstanta dok govorimo međusobno razumljivim jezikom.
Nitko ne zna šta se događa u Mađarskoj jer nitko ne zna mađarski.

Pa nije baš tak.
Jedna Petrinja, Sisak i slični gradići su ti isto bili kajkavski.

A Slovenci ti imaju 7 narječja koja se međusobno razlikuju puno više nego naša 3.

Yugosfera ex-otomani ti nikad ne bi bila moguća.

Nije to samo do medija, nemaju oni neku moć nad mlađom populacijom, nego su društvene mreže izdominirale i onda imaš taj paradoks da se recimo na Xu prepucavaju nacionalisti iz sva 3 naroda. Pritom i naši sudjeluju u tome punim plućima i još vidiš da i uživaju.

Jugosfera je de facto nestala od 1995. do 2002., tad doslovno nitko od nas nije znao što se događa kod susjeda niti je ikog bilo briga, onda se pojavio internet i sve to preokrenuo.

Još uvijek traje borba za jugoslavensko nasljeđe.

Nebi rekao da je Jugosfera devedesetih nestala nego da je samo završila jedna njena faza. Nije nestala zato što je dio duboke svjetske politike i duboke hrvatske (i ostale ex-yu) politike koja je samo produžetak svjetske. To nije neka dnevna politika koja se promjeni zbog nekog događaja i lobiranja i sl nego zacrtani pravci i procesi koji se provode desetljecima i stoljecima..

Mali ljudi imaju osjecaj da je politika nesto potpuno spontano i da mali covjek moze sam lako utjecati na istu. Demokracija i mediji dosta doprinose takvom razmisljanju jer daju ljudima iluziju da mogu nesto mjenjati, cak na dnevnoj bazi, pa se onda mali ljudi koji nemaju prakticki nikakav na utjecaj na politiku ostrasceno prepiru oko nekih dnevnopolitckih tema kao da bas o njima ovisi sudbina naroda i drzave dok politicari prolaze kroz sve to bez nekog velikog stresa jer znaju da kao sitni kotacici i oni sami eventualno mogu utjecati na svoj osobni probitak i eventualno malo utjecati na smjer neke lokalne politike. Politicki lideri su samo predstavnici sirih grupa ciju politiku provode, sto bolje provode tu politiku to duze traju na sceni.

Sto se tice drustvenih mreza, one su pod kontrolom kao i mediji, postoje mehanizmi za vrlo lagano kontroliranje svega toga. Vec sam spominjao da je sistem taj koji odreduje tko ce bit popularan, o cemu ce se pricati, sto ce se gledati i slusati. Evo samo zadnji primjer s Thompsonom, tip je odjednom nakon nekoliko godina izvucen iz ladice i od sistema nametnut kao glavna tema svih razgovora, jedini izvodac o kojem se prica, odjednom je od potpune anonimnosti i nepodobnosti dosao na mainstream i cak je na mimohodu promoviran u drzavnog pjevaca. To je naravno sve sistem odradio, Thompson je samo odradio svoj dio posla kako to inace radi, nije ulozio neki dodatni napor. Mozemo je dopustio Hipodrom, HDZ je dao sigurnosne dozvole, mediji su godinu dana pumpali narod i rezultat ne moze izostati. Te iste elite koje tenutno provode projekt Thompson su elite koje dugorocno provode Jugosferu.

Jugosfera je najgora stvar koja se može dogoditi susjednim narodima. Kano da je na nas netko bacio prokletstvo. Ta najgora stvar je kad ljudi govore sličnim jezikom, a sve drugo im je u podpunosti različito i međusobno se ne podnose. Mislim da bi između nas Hrvata i Srba bila puno manja mržnja da se malo slabije razumiemo...

Nebi rekao da je mrznja uzrokovana razumjevanjem nego neprestanim huskanjem. Dovoljno je proci malo kroz hrvatske ili srpske desne medije koji na dnevoj bazi donose nesto negativno vezano za susjednu zemlju/narod. To nije slucajno, mrznja je ta koja upucuje jedne na druge, stvara tenzije, zajednicke teme, interakciju, zapravo zblizava narode. Na taj nacin desni mediji itekako doprinose vecem priblizavanju Hrvatske sa Srbijom u odnosu na Mađarsku, Sloveniju, Italiju i sl tako sto stvaraju zajednicke teme, bez obzira sto su te teme negativne i destruktivne. Lijevi mediji, koji su u Hrvatskoj otvoreno jugoslavenski namecu zajednicke teme na drugi konstruktivni nacin, ali zapravo i lijevi i desni mediji rade na upucivanju jednih na druge i stvaranje zajednickog medijskog prostora.

Iako svi govorimo srpsko-hrvatskim jezikom, ne mora značiti da je samo jezik uzrok razmirica. Govore i Englezi, Škoti i Irci istim jezikom, pa su opet tenzije mnogo niže nego u nas.
Više je to do sveukupne kulturne i ekonomske zaostalosti, kao i do mentaliteta (impulzivnost, zadrtost i sl.).

Ne postoji srpsko-hrvatski.
Postoje dva brata koja su si jako slična, skoro pa blizanci, al nisu isti.
Jedna od prednosti buduće eliminacije bošnjačkog bit će jasnija granica između dva jezika.
Crnogorski je očito drugačiji, on ima ś i ź.

S time da smo i mi davno trebali bar ukinuti ije (prevesti ga u je, ili oboje u ie), i dž (prevesti u đ, ili skupa u ģ ili nekaj tome slično).
Možda i uvesti ļ i ń/ň za lj i nj.
Po meni i objediniti č i ć... č je dobro slovo.

Ako slovenski ima samo č, š, ž
Hrvatski bi imao č, š, ž, đ, ň i ļ
Srpski bi imao č, š, ž, đ, nj, lj, dž i ć
Crnogorski bi imao č, š, ž, đ, nj, lj, đž, ć, ś i ź
Makedonski bi imao č, š, ž, đ, nj, lj, đž, ć, ś, ź i dz
....

Nacionalni jezik nastaje standardizacijom, a to je fenomen 19. stoljeća. U 19. stoljeću su hrvatski i srpski intelektualci zajedno stvorili jedan jezični standard, koji je, uz manje stilske preinake, u uporabi do dana današnjega.

Hrvatski i srpski jezik imaju identičnu abecedu, temeljenu na istom principu, što je stvar obostrane namjere. Zašto bi hrvatski imao samo č, kad gotovo svi štokavci i čakavci imaju glas ć? Valjda zbog zagrebačko-riječkog patoa dijalekta? Glasovi ś i ź su isto tako i dio govora Konavljana. Znači li to da oni govore crnogorskim jezikom?

U Konavlima ima to ś u riječima poput śutra. No ź nema

Jedno je standard, drugo su dijalekti.
Glas ś ti se inače javlja u svim govorima koji posjeduju ć, jednačenje po zvučnosti.
Ne možeš lišće izgovoriti [lišće], ako izgovaraš ć, reći ćeš [liśće].

Nadalje, čakavci fonem ć ne izgovaraju standardno nego kao [t'], poput Slovaka ili Čeha.
U Poljaka je ć (od njih smo i uzeli slovo) nastalo kao jotacija c, ne t.
Dakle kao lj, nj i đ u našem standardu.
(iako đ ima, odnosno imalo je, gj kombinacije).

U kajkavaca je on č.
Kao i u dosta štokavskih govora, pročitaj Lisca.
U splitskom (i sarajevskom) su se č i ć izjednačili u međuglasu koji je bliži ć nego č.
Prema sjeverozapadu je to izjednačavanje bliže č.
Općenito, čuvanje odvojenog izgovora za ć je više odlika sela nego gradova, imaš jedan dobar članak koji pokazuje kako se u Imotskom za mletačke vlasti ta razlika izgubila, ali je ponovno vraćena doseljavanjem iz okolice.

Naravno, u jeziku nije bitan samo izgovor glasova, inače bi imali poseban fonem u rječi nadzor (dc, mislim da je netko predlagao da bude 3, na3or), ili banka (nk je tu kao u engleskim ng nastavcima, baŋa)... ili dva h (grlato i obično), itd...

Ć nastaje jotacijom t, ili k, i u nekim tuđicama iz k (tipa turski kebab je postao ćevap).
Kuća nastaje iz kuta, kut'a/kutja.
Fora je što je grafićka razlika premala, Gaj je bio kajkavac, zato i je uveo meko ć, da objasni drugačije označavanje dijela glasa...
Ali kod nas nema razlikovnih parova (talijanski npr. negdje koristi muklo h, da podcrta razlike između nekih riječi), da bi nam bilo potrebno.
Tako da ć više nije razlikovni fonem, nije potreban. Ostao je kao arhaizam.

Standard je rađen za jedan jezik (đ je iz islandskog uveo srbin Dančić, originalno je bilo dj, s time da ģ, ļ i ń za dž, lj i nj nisu ušli u opću upotrebu, ostali su samo u stručnoj literaturi)...
Da nije tako, ne bi mi imali dž, nit bi Srbi imali h...

Ali...
Jezik je živa stvar, mijenja se.
Valjda ga i smijemo prilagoditi sebi i svojim potrebama.

ps. zajednički jezik nije nikad profunkcionirao, Srbi su uzeli ekavski jat i još gomilu svojih rješenja.
A realno, gajica je sa svojim crticama (ć, ś, ź i sličnim poljskim gladovima) trebala biti i uzor za prebacivanje ostali ćirilićnih (bugari, makedonci, rusi, bjelorusi, ukrajinci...) naroda na latinicu.
Kombinacija čeških kvačica i poljskih crtica.

Mislim da tu nema sramote da prijeđemo na rješenja koja nam više odgovaraju.
Ovo dž u skupovima -džba, može biti č (samo što to nekim jezikoslovcima previše "miriši" na NDH), a inače đ, ili koji već graf, načelno u hrvatski dolazi kao "meko" g iz romanskih (talijanskog, a u novije vrijeme i iz engleskog, iako je tu originalno došlo iz normandijskog francuskog).

Srbi su razliku sa ć više sačuvali jer kod njih u ćirilici to i je ţ,
nije poljski znak, a gradova ionako nisu imali, pod turcima su u gradovima samo muslimani bili.

Makedonci imaju drugi znak, ķ.
Bugari koriste jat za taj zvuk u kombinaciji s t ili k, dakle ť/ț/ţ... ali na mjestima gdje je naše ć, oni imaju drugo slovo (ŝ) koje izgovaraju kao št.
Zato i je kod Srba opština i sveštenik... bugarski utjecaji.
Iako preko crkvenoslavenskog.

Gubitak slova ć bi jako uvriedio Primorce i pola Istrijana.

Oni ni nemaju ć, već ť.

ps. kad pričaju standardom kaþu č', umjesto ć.
To je riječki govor.

To vrijedi za Riječane koji su skupljeni sa svih strana (uključujući i štokavce, i to masovno). A čakavsko t' je ekvivalentno štokavskom ć.

Srbi imaju ravnopravan (i)jekavski i ekavski jat. Srbi iz BiH su u narodnom govoru izvorno govorili općina i svećenik. Nema potrebe za prijelazom ni na kakva druga rješenja kada ovo koje je trenutno na snazi sasvim dobro funkcionira. Samo se unosi pomutnja.

Ja u riječi lišće uvijek izgovorim šć, a ne ść. Mnogo Hrvata ima dž u svojim dijalektima. E sad moje pitanje, ako su srpski i hrvatski odvojeni jezici, zašto Đuro Daničić sudjeluje u standardizaciji hrvatskog jezika?

Jako je puno vijesti iz Srbije jer su Srbi vlasnici pola "hr" medija...
Večernji, 24, Nova tv, N1 Hrvatska...

Ne izgovara se isto.
Kad čakavci pokušavaju govoriti standardom mijenjaju ga za međuglas, č'...

"Ravnopravan" im je tek od 95 i neke
Preko 80% Srba su ekavci, prečana je nešto preko milijun.

Općina i svećenik je hrvatski.

Izgovara se [je:], ne ije, bar u Hrvata.
Dž se izgovara kao đ.
A u većini govornika je izjednačen i č i ć.

Fizički je nemoguće reći lišće, bar u standardu.
Ako izgovaraš li-šće, mora biti jednačenje po zvučnosti.
Ako izgovaraš liš-će, ne pričaš standardom.
Zvuk i glas nisu nužno isti.
Dao sam ti primjer za n, koje uključuje u nk/ng zvuk, h koje uključuje i grlato ch... itd.

Đuro Dančić je rođen u Ugarskoj, u Novom Sadu, a umro u Hrvatskoj, u Zagrebu.
Pogledaj malo etničko porijeklo drugih Iliraca, od Stanka Vraza, pa nadalje.

To isto treba promijeniti.