HercegBosna.org

Robbie MO

Često se zaboravlja da su Bugari južnoslavenski narod.

Zbog čega do toga nije došlo?

Sasvim je moguće da Bugarska u Jugoslaviji ne bi bila interes ni Hrvata ni Srba. Zakomplicirala bi Jugoslaviju dodatno.

Sama činjenica da se nitko nije trudio uključiti Bugarsku, već i sama govori da su jugoslavenski komunisti izračunali da to nije interes ovog zapadnog dijela južnoslavenskih naroda.

Može se odvojeno promotriti pitanje Prve i Druge Jugoslavije. Zašto Bugarska nije ušla u Prvu, i zatim zašto nije ušla u Drugu.

Za Prvu Jugoslaviju, očito se ne bi mogli dogovoriti Karađorđevići i bugarski car Boris III, oko toga tko će biti monarh.

Za Drugu Jugoslaviju, prostor od Vardara do Triglava je imao autentičnu partizansku borbu, i KP Jugoslavije koja je osnovana i predvodila ga, specifično se fokusirala na taj prostor dok je Bugarska imala vlastitu Komunističku Partiju.

Nakon što je WW2 završen, postojao je prijedlog da se Bugarska uključi. Bugari su rekli da će ući jedino ako im se pripoji Makedonija, inače ih ne zanima.

S hrvatske strane, mislim da nije optimalno bilo biti još manji faktor unutar Jugoslavije, jer bi onda hrvatski interesi još više pali na listi gorućih pitanja. Pravoslavci bi apsolutno dominirali takvom Jugoslavijom. Ipak, možda bi se dodatno smanjio utjecaj Srba i lakše bi se u miru raspala takva Juga. Opasnost je udruživanje Srba i Bugara pri čemu bi Bugari uzeli Makedoniju u zamjenu za podršku Srbiji da pokori zapadne dijelove Juge.

Nekakav Bugarski Tito i KP Jugoslavije kojom dominiraju Bugari i Srbi, umjesto Slovenca i Hrvata Kardelja i Tita napisali bi ustav 74. koji bi bio možda dogovor i trgovina Bugara i Srba.

Za Srbe, primanje Bugara značilo bi dobrovoljno snižavanje svoje pozicije s 1. na 2. mjesto u Jugoslaviji.

Također zamislite JNA u kojoj je 80-90% Bugara i Srba.

Ali i da svojom državom smatrate Varnu, idete studirati u Sofiju i da hrpa Hrvata danas zna Bugarski jer bi srpskohrvatski i bugarski bili dva ravnopravna službena jezika koja bi vjerojatno svi učili bar do nekog bazičnog levela, do levela do kojeg su Slovenci učili srpskohrvatski.

Izgleda da nikome nije bilo interes pa se nije ni dogodilo.

Robbie MO

Interesantno, daleko bolje bi poznavali i povijest Bugarske, gradove Bugarske itd.

Danas svi mi znamo za Ohrid, za Tošu Proeskog, ali malo o Plovdivu i plažama Varne. A pogotovo puno znamo o Srbiji i CG, još više nego o Makedoniji.

O Beogradu ili Boki Kotorskoj znamo daleko, daleko više nego o Sofiji.

Neznam · **Pridružen/a:** 08 kol 2023, 14:57 **Postovi:** 1185

Kulturološke i teritorijalne skice Jugoslavije su nastale još prije 19. stoljeća u rimskim kancelarijama tako da je nakon zamjene ilirskog imena jugoslavenskim to tada već bio gotov, definiran koncept samo sada s novim imenom. Već je Bartol Kašić okvirno definirao jezični standard na kojem će se kasnije graditi Jugoslavenstvo. Zato su u 19. st. rađene i jezične reforme za hrvatsko-srpsko usklađivanje jezika standardnog jezika. Po tim skicama je i Grašanin razradio koncept Velike Srbije, u malo kraćem obliku, ali zato na istoku ni on nije ciljao na Bugarsku.

Robbie MO

To se čini kao bitan element, da Bugarska nije sudjelovala u oblicima ideološkog i kulturnog jugoslavenstva koje je krenulo već u 19. stoljeću sa ilirskim pokretom u Hrvatskoj.

I kroz suradnju kulturnih elita, posebno jezikoslovaca.

lider30

Tito je htio Bugarsku u Jugoslaviji i to je bio prvotni plan. Bugari nisu htjeli.

potocnj

To što su Bugari isto imali komunističku borbu i vlast ne znači da su imali istu ili povezanu borbu s jugoslovenskim zemljama.

Pripajanje Bugarske ne bi bilo prirodno, a teško je neprirodno stvoriti vlast. Treba nekakva jača sila u neprirodnoj tvorevini da ona opstane, a ovakva Jugoslavija ne bi to imala. Jugoslavija s Bugarskom unutar sebe bila bi izuzetno podijeljena zemlja. Više bi se tom protivili srbi jer bi oni osjećali da su izgubili glavnu ulogu u Jugoslaviji, a vidjeli su ju kao proširenu Srbiju.

Nije za njih toliko bilo bitno jel na vlast kralj, ili nije, bitno je bilo da su srbi u njoj glavni. Tito je eto bio vladar koji nije srbin pa su opet oni i njihova politika bili najutjecajniji u Jugoslaviji. Uključiti u to Bugare protiv kojih su srbi imali povijest ratovanja, i koji se ne bi dali podčiniti, ne bi baš bilo od koristi za Beograd.

Robbie MO

Ne vidim Bugare, jednako brojne kao Srbe, da im glavni grad bude Beograd. Možda uz neki kompromis, da bude bugarski car monarh ali da stoluje u Beogradu. :zubati

Bugari bi eventualno ušli, uzeli Makedoniju i izašli.

potocnj

Uistinu, raspad Jugoslavije bi bio brži s Bugarskom. Oni bi pokrenuli tu priču.

Jedino što ne mogu biti siguran dali bi naši okorjeli komunjare, mislim na hrvatske, potaknuli hrvatski narod da ide ratovati protiv odcjepljenja Bugarske, pa da mi na neki način budemo u ulozi crnogoraca tokom rata 90'tih, a na kraju i sami hoćemo van.

sejdo.komsoglu · **Pridružen/a:** 27 ruj 2025, 12:55 **Postovi:** 1820

Po površini bi Jugoslavija bila 7 država europskog kontinenta, da su se i Bugari priključili.

slika

daramo

Ni nama, niti Srbima to nije odgovaralo.
Srbi ne bi bili najbrojniji narod.
Nama ne bi odgovaralo jer bi u tom slučaju to bila držaca s izrazitom pravoslavnom većinom.

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 16:06 **Postovi:** 36449

Možda bi nešto i bilo da Tito nije 1947. počeo prikositi Staljinu koji
nije imao ništa protiv te balkanske federacije, jer ga nije konzultirao.
Početak čuvenog raskida u što spada i pomoć grčkim komunistima tijekom
građanskog rata. Učenik je htio biti veća faca od samog učitelja.

VBA2024 · **Pridružen/a:** 26 tra 2023, 00:54 **Postovi:** 6245

Danas bi i Bugari imali Bošnjake.

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 16:06 **Postovi:** 36449

Sarajevski mujo bi bugarskom muji bio šef.
Ovako su svi lokalni autonomni, poluautonomni ili posve odvojeni.
Tito im nije ostvario veliki balkanski kalifat.
Da ne govorim što bi sve bilo da je i Albanija uključena u yu federaciju.

i_jopet · **Pridružen/a:** 12 lis 2009, 18:44 **Postovi:** 8878

Da sam Bugarin ne bih se odrekao Bugarske zbog nekakve Jugoslavije.
Mislim da jedini koje se nije pitalo su bili Slovenci, Slovaci i Hrvati tako da su upali u neželjene asocijacije.

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 16:06 **Postovi:** 36449

Nisu Bugari bili idioti. To je bila samo Titina utopija i BKP.
Oni su prvi od sl. naroda imali svoju državu na Balkanu.
A Srbima su vjerovali kao i mi. :zubati

Ceha · **Pridružen/a:** 08 svi 2009, 13:12 **Postovi:** 33019

Ajmo redom.

1. Yuga je zamišljena kao država Slovenaca, Hrvata i Srba.
Bugari su bili samostalna zemlja, da je bio neki pokret kao u CG, onda bi nešto mogli, ovako...
Problem je bio u Makedoniji, a i Bugari su 3 godine vladali s 2/3 Srbije.
Tu su napravili i pokoji pokoljčić, genocid

A Srbima nitko od velikih sila ne bi dao Bugarsku.
Inače, Makedonci (koji su se tada Bugarima smatrali) su redovno ubijali srbijanske žandare. Srpskog kralja je u konačnici ubio Bugar (iako su samo ubojstvo organizirale Ustaše).

2. Yuga je mogla obuhvatiti i Bugarsku i Albaniju.
S time da je bio plan napraviti "veliku Makedoniju" i oteti sjever Grčke.
Postoji vjerojatnost i da bi Albanija dobila Kosovo, ali...
Ovi su imali svakakvih ideja.
Zato ih je Staljin i isključio.
Imperijalne težnje, jbg.

Što se tiče nas u prvoj duplo većoj Jugi, Srbi i Bugari bi se klali, mi bi glumili Slovence.
Srbi bi se vjerojatno više krenuli zafrkavati po Makedoniji i na istoku, ne bi bi bilo toliko priča kod nas.

A za drugu jugu, slabija Srbija, nisam siguran da bi nas onda Srbi pokušavali više asimilirati. Vjerojatno bi bili jači.

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 16:06 **Postovi:** 36449

Ta federacija u praksi teško da bi funkcionirala.
Zapravo, otvorila bi nova poglavlja nacionalnih previranja, jer sama
YU već s tim nije mogla na kraj. E sad još Albanija, Bugarska, dio Grčke.
Pravi balkanski lonac animoziteta s jednom strankom. =))

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 16:06 **Postovi:** 36449

Ceha je napisao/la:

Ajmo redom.

1. Yuga je zamišljena kao država Slovenaca, Hrvata i Srba.
Bugari su bili samostalna zemlja, da je bio neki pokret kao u CG, onda bi nešto mogli, ovako...
Problem je bio u Makedoniji, a i Bugari su 3 godine vladali s 2/3 Srbije.
Tu su napravili i pokoji pokoljčić, genocid

A Srbima nitko od velikih sila ne bi dao Bugarsku.
Inače, Makedonci (koji su se tada Bugarima smatrali) su redovno ubijali srbijanske žandare. Srpskog kralja je u konačnici ubio Bugar (iako su samo ubojstvo organizirale Ustaše).

2. Yuga je mogla obuhvatiti i Bugarsku i Albaniju.
S time da je bio plan napraviti "veliku Makedoniju" i oteti sjever Grčke.
Postoji vjerojatnost i da bi Albanija dobila Kosovo, ali...
Ovi su imali svakakvih ideja.
Zato ih je Staljin i isključio.
Imperijalne težnje, jbg.

Što se tiče nas u prvoj duplo većoj Jugi, Srbi i Bugari bi se klali, mi bi glumili Slovence.
Srbi bi se vjerojatno više krenuli zafrkavati po Makedoniji i na istoku, ne bi bi bilo toliko priča kod nas.

A za drugu jugu, slabija Srbija, nisam siguran da bi nas onda Srbi pokušavali više asimilirati. Vjerojatno bi bili jači.

Srbi bi sigurno bili daleko slabiji. Energiju bi trošili na Bugare, Albanija bi dobila Kosovo, Srbi u HR i
BiH bi automatizmom imali manje pažnje, odnosno Hrvati bi više jačali. Srbi su se uvijek teško nosili
sa Bugarima koji je jak i osvješćen narod. Zapravo, Srbi bi bili u šakarama.
Makedonija bi igrala ulogu današnje BiH.

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 16:06 **Postovi:** 36449

Ceha je napisao/la:

Postoji vjerojatnost i da bi Albanija dobila Kosovo, ali...
Ovi su imali svakakvih ideja.
Zato ih je Staljin i isključio.
Imperijalne težnje, jbg.

O tome sam načuo i dok nije bilo interneta.

Grok:

Citat:

Što se stvarno događalo 1945–1948.

Tijekom rata i odmah poslije
Na Konferenciji u Bujanu (kraj 1943. – početak 1944.) kosovski i albanski komunisti usvojili su rezoluciju o ujedinjenju Kosova s Albanijom nakon rata. Jugoslavenski komunisti to su isprva tolerirali (zbog mobilizacije Albanaca), a kasnije su odustali.
Razgovori Tito – Hoxha 1946.
Prema Hoxhinim memoarima (i dijelom potvrđeno drugim izvorima), Tito mu je rekao da se u načelu slaže da Kosovo (i druga područja s albanskom većinom) pripada Albaniji, ali da „Srbi to još ne bi razumjeli“ i da trenutak nije pogodan. Rješenje bi se, prema Titu, lakše našlo unutar buduće balkanske federacije.
Kardelj – Staljin 1947.
Edvard Kardelj je u Moskvi Staljinu otvoreno rekao da jugoslavensko vodstvo planira, nakon što se veze s Albanijom još više učvrste, ustupiti Kosovo i Metohiju Albaniji. Staljin je to, prema zapisima, pozitivno primio.
Balkanska federacija
1946.–1948. ozbiljno se radilo na federaciji Jugoslavija – Bugarska – Albanija (carinska unija, vojna suradnja, gospodarska integracija). U tom okviru pitanje Kosova bi se „rješavalo unutar federacije“ – bilo direktnim pripojenjem Albaniji, bilo kao dio veće cjeline. To je bio trenutak kad je ideja bila najbliže realizaciji.

Jean Luc Picard · **Pridružen/a:** 31 kol 2021, 13:35 **Postovi:** 520

Ceha je napisao/la:

Ajmo redom.

1. Yuga je zamišljena kao država Slovenaca, Hrvata i Srba.
Bugari su bili samostalna zemlja, da je bio neki pokret kao u CG, onda bi nešto mogli, ovako...
Problem je bio u Makedoniji, a i Bugari su 3 godine vladali s 2/3 Srbije.
Tu su napravili i pokoji pokoljčić, genocid

A Srbima nitko od velikih sila ne bi dao Bugarsku.
Inače, Makedonci (koji su se tada Bugarima smatrali) su redovno ubijali srbijanske žandare. Srpskog kralja je u konačnici ubio Bugar (iako su samo ubojstvo organizirale Ustaše).

2. Yuga je mogla obuhvatiti i Bugarsku i Albaniju.
S time da je bio plan napraviti "veliku Makedoniju" i oteti sjever Grčke.
Postoji vjerojatnost i da bi Albanija dobila Kosovo, ali...
Ovi su imali svakakvih ideja.
Zato ih je Staljin i isključio.
Imperijalne težnje, jbg.

Što se tiče nas u prvoj duplo većoj Jugi, Srbi i Bugari bi se klali, mi bi glumili Slovence.
Srbi bi se vjerojatno više krenuli zafrkavati po Makedoniji i na istoku, ne bi bi bilo toliko priča kod nas.

A za drugu jugu, slabija Srbija, nisam siguran da bi nas onda Srbi pokušavali više asimilirati. Vjerojatno bi bili jači.

To bi teško funkcioniralo u praksi, nisu Bugari baš tako glupi da stvaraju zajedničku državu sa Srbima sa kojima su se prije par desetljeća klali.

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 16:06 **Postovi:** 36449

Bugarska je proglašavana najlojalnijim sovjetskim satelitom, tako da.

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 16:06 **Postovi:** 36449

Srbi bi na kraju tražili bijeg iz te Yu, slično Hrvatima i Slovencima.

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 16:06 **Postovi:** 36449

Grok:

Citat:

Kardelj – Staljin 1947.

Datum: 19. travnja 1947.
Mjesto: Kremlj, Moskva.

Sudionici:
Sovjetska strana: Josif Staljin i Vjačeslav Molotov

Jugoslavenska delegacija: Edvard Kardelj (tadašnji broj 2 u jugoslavenskom vodstvu), Stanoje Simić (ministar vanjskih poslova) i Vladimir Popović (jugoslavenski veleposlanik u Moskvi i dugogodišnji Titov osobni tajnik)

Razgovor je trajao oko sat i 20 minuta. Glavni dio sastanka bio je o gospodarskoj suradnji, ali je Staljin u jednom trenutku prešao na pitanje Albanaca i Kosova.

Ključni dio o Kosovu (prema jugoslavenskom zapisniku / izvještaju Vladimira Popovića)
Staljin je prvo pitao kako stoje stvari s Albancima i spomenuo da se Enver Hoxha žalio na jugoslavenske političke savjetnike u albanskoj vojsci (da navodno slabe disciplinu). Kardelj je rekao da im je to novo.

Zatim je uslijedio ovaj razgovor:

Kardelj:
Kod nas na teritoriji Kosova i Metohije ima i dan-danas više Albanaca nego Srba.
Mi mislimo kasnije, kad se još bolje povežemo s Albancima, da im ustupimo te teritorije.

Staljin (prema bilješkama – „to mu je bilo vrlo drago“):
Vrlo dobro, to je pravilno.
A kako su se Albanci našli na toj teritoriji?

Kardelj:
Za vrijeme Turaka zaposjeli su taj kraj, a dio stanovništva denacionalizirali.
Staljin je zatim izrazio čuđenje kako je „tako primitivan narod“ uspio to napraviti, a razgovor se nastavio u tom tonu (Staljin je Albance usporedio s Čuvašima koje su ruski carevi uzimali u osobnu gardu jer su „vjerni kao psi“ – što je bila njegova karakteristična, prilično sirova opaska).

Izvor
Ovaj zapis dolazi iz jugoslavenskog arhiva (Arhiv Jugoslavije, fond KMJ, I-3-b/639 – izvještaj Vladimira Popovića). Objavljivan je u više zbornika dokumenata i citiran u srpskim, albanskim i zapadnim povijesnim radovima. Nema ozbiljnog spora oko točnosti samog citata – razlike su uglavnom u prijevodima i tumačenjima konteksta.

Kontekst
U tom trenutku (proljeće 1947.) jugoslavensko-albanski odnosi bili su još vrlo bliski. Radilo se na carinskoj uniji, vojnoj suradnji i dugoročno na mogućoj federaciji (Jugoslavija + Bugarska + Albanija). Kardeljeva izjava bila je u skladu s tom logikom: Kosovo bi se „rješavalo“ unutar šire balkanske integracije, nakon što se veze s Tiranoom dovoljno učvrste.
Staljinova pozitivna reakcija („Vrlo dobro, to je pravilno“) pokazuje da u tom trenutku nije imao prigovora na takvu ideju. Kasnije (1948.), nakon raskida, sve se promijenilo.

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 16:06 **Postovi:** 36449

Grok:

Citat:

Evo detaljnijeg prikaza razgovora Tito–Hoxha iz 1946.
Vrijeme i okolnosti

Posjet: 23. lipnja – 2. srpnja 1946.

Enver Hoxha je na čelu albanske vladine delegacije boravio u Beogradu (i na Bledu). To je bio prvi i jedini službeni posjet albanskog premijera Jugoslaviji u tom razdoblju. Odnosi su tada bili na vrhuncu – potpisani su ugovori o prijateljstvu, uzajamnoj pomoći i gospodarskoj suradnji (carinska unija, usklađivanje planova itd.).

Što kaže Hoxha u memoarima (The Titoites / Titisti)

Hoxha tvrdi da je sam pokrenuo pitanje Kosova. Prema njegovom prikazu:
Rekao sam Titu mišljenje albanske strane da Kosovo i ostala područja u Jugoslaviji naseljena Albancima pripadaju Albaniji i da ih treba vratiti Albaniji.
Albanci su se borili da imaju slobodnu i suverenu Albaniju s kojom se sada trebaju ujediniti albanska područja u Jugoslaviji. Došlo je vrijeme da naši partijski riješe to nacionalno pitanje pravedno.

Titov odgovor (prema Hoxhi):

„Slažem se s tvojim stajalištem, ali za sada to ne možemo učiniti jer Srbi to ne bi razumjeli.“
U drugim verzijama (uključujući Hoxhine kasnije izjave iz 1966.) Tito je rekao da se slaže da se Kosovo vrati Narodnoj Republici Albaniji, ali da to nije moguće odmah zbog „srpske reakcije“ i da bi to izazvalo probleme među narodima Jugoslavije.

Hoxha je, prema vlastitim riječima, odgovorio da ako danas ne razumiju, sutra će morati razumjeti.
Veza s balkanskom federacijom

Tito je, prema Hoxhi, povezao pitanje s idejom balkanske federacije (Jugoslavija + Bugarska + Albanija). Rekao je otprilike da bi se unutar takve federacije pitanje pripojenja Kosova Albaniji riješilo znatno lakše. Nova Jugoslavija bi služila kao model i iskustvo za to.
Drugi izvori i potvrde

Sovjetski izvještaji: U razgovoru s sovjetskim izaslanikom D. S. Čuvahinom 3. kolovoza 1946. Hoxha je izvijestio da je pitanje budućnosti Kosova bilo raspravljano. Rekao je da trenutno nije prikladno razmatrati ujedinjenje, ali da će se to područje (s albanskom većinom) „u svoje vrijeme“ ujediniti s Albanijom – kad obje zemlje budu socijalističke.

Hoxha je Titu predložio da se barem u ugovoru o prijateljstvu nekako naznači buduće ujedinjenje (radi unutarnjeg položaja u Albaniji i među kosovskim Albancima), ali Tito je to odbio.
Jugoslavenska strana (povjesničari i sudionici) kasnije je osporavala ili umanjivala da je tema uopće bila ozbiljno postavljena u tom obliku. Ne postoji potpuni, neovisni stenogram koji bi u potpunosti potvrdio Hoxhine točne riječi, ali postoji konsenzus da se o Kosovu raspravljalo i da je Tito davao načelna uvjeravanja uz odgodu.

Kontekst i ishod
U to vrijeme (sredina 1946.) jugoslavensko vodstvo još je računalo na blisku integraciju Albanije (ekonomsku, vojnu, a dugoročno i političku). Ideja o ustupanju Kosova bila je logična unutar te šire strategije – ili kao dio federacije ili kao način da se Albanija „uveže“ u jugoslavenski sustav. Nakon raskida 1948. Hoxha je to tumačio kao Titovu prevaru i dokaz da Jugoslaveni nikad nisu ozbiljno namjeravali vratiti Kosovo, već da su htjeli „progutati“ cijelu Albaniju.
Ukratko: prema Hoxhinom (jedinom detaljnom) svjedočanstvu, Tito je načelno priznao da Kosovo pripada Albaniji, ali je odgodio rješenje pozivajući se na srpsku osjetljivost i buduću balkansku federaciju. To je u skladu s onim što je Kardelj kasnije (1947.) rekao Staljinu.

novem · **Pridružen/a:** 27 lis 2010, 16:06 **Postovi:** 36449

Robbie MO je napisao/la:

Nakon što je WW2 završen, postojao je prijedlog da se Bugarska uključi. Bugari su rekli da će ući jedino ako im se pripoji Makedonija, inače ih ne zanima.

Ne baš.

Grok:

Citat:

Što se stvarno dogovorilo (Bledski sporazum, 1. kolovoza 1947.)

Tito i Georgi Dimitrov dogovorili su:

Buduću jugoslavensko-bugarsku federaciju.

Ujedinjenje Vardarske (jugoslavenske) i Pirinske (bugarske) Makedonije.
Povrat Zapadnih pokrajina (Caribrod/Bosilegrad i okolica) Bugarskoj.
Ukidanje viza i pripremu carinske unije.

Bugarska je prvi put službeno priznala makedonsku naciju i jezik te se obvezala uvesti makedonske kulturne institucije i nastavu na makedonskom u Pirinskoj Makedoniji.

Bugarski stav

Dimitrov i bugari su pristali na predaju Pirinske Makedonije ujedinjenoj Makedoniji unutar federacije.
Uvjetovali su da se to dogodi tek unutar ravnopravne federacije Jugoslavije i Bugarske (a ne da Bugarska postane sedma republika unutar postojeće Jugoslavije, kako je Tito želio).
Tražili su i povrat Zapadnih pokrajina kao kompenzaciju.

Drugim riječima: Bugari su davali (Pirin), a ne tražili da im se „da Makedonija“. Njihova logika bila je da će u ravnopravnoj federaciji Makedonija biti bliža bugarskom utjecaju ili barem da neće biti potpuno pod beogradskom kontrolom.

Jugoslavenski stav

Tito je htio Bugarsku kao sedmu republiku i brže priključivanje Pirina Makedoniji pod jugoslavenskom kontrolom.

Razlike su ostale neriješene. Nakon raskida Tita i Staljina 1948. cijeli projekt je propao, a Bugarska je brzo odustala od priznavanja makedonske nacije i odustala od ustupanja Pirina.

Zaključak: Bugari nisu postavljali uvjet „dajte nam Makedoniju pa ćemo u federaciju“. Oni su pristali na ustupke oko Makedonije (priznanje nacije + planirano ujedinjenje Pirina) u zamjenu za ravnopravnost u federaciji i povrat manjih teritorija.

Kome bi onda ujedinjena Makedonija stvarno pripadala?

Ujedinjena Makedonija (Vardarska + Pirinska) ne bi „pripadala“ ni jednoj postojećoj državi u klasičnom smislu, nego bi bila federalna jedinica unutar veće jugoslavensko-bugarske federacije. Ali tko bi stvarno imao prevagu ovisilo je o tome čiji model bi pobijedio.

Dvije suprotstavljene vizije

1. Titova (jugoslavenska) vizija – prevladavajuća u praksi

Bugarska ulazi kao sedma republika u proširenu Jugoslaviju.
Ujedinjena Makedonija postaje jedna od republika te proširene Jugoslavije (uz Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, BiH, Crnu Goru i Bugarsku).
Kontrola bi bila u Beogradu. Skopje bi bilo glavni grad makedonske republike, ali strateške, kadrovske i ekonomske odluke bi dolazile iz jugoslavenskog centra.
Pirinska Makedonija bi se praktički pripojila postojećoj NR Makedoniji pod jugoslavenskim okvirom.

U ovom scenariju ujedinjena Makedonija bi stvarno pripadala jugoslavenskoj (Titovoj) sferi.

2. Dimitrovova (bugarska) vizija

Federacija na ravnopravnoj bazi: Jugoslavija i Bugarska kao dva jednaka partnera (ne Bugarska kao sedma republika).
Makedonija bi bila zasebna federalna jedinica unutar te dualne države, a Bugari su očekivali da će zbog etničkih i kulturnih veza imati jači utjecaj na nju.
Dimitrov je smatrao da bi se Makedonija „više vezala“ uz bugarsku stranu ili barem da ne bi bila potpuno pod beogradskom dominacijom.

U ovom scenariju Makedonija bi bila zajednička, s većim bugarskim utjecajem nego što je Tito bio spreman dopustiti.
Što bi bilo najvjerojatnije?
Titov model je bio jači i realniji jer je Jugoslavija bila veća, vojno i politički superiorna, a Tito je imao jasniju kontrolu nad vlastitim kadrovima. Bugari su bili u slabijoj poziciji (poražena sila u ratu, manja država, ovisniji o Moskvi). Staljin je u početku tolerirao dogovore, ali nije htio da Tito postane prejak.
Dakle:

U praksi bi ujedinjena Makedonija pripadala jugoslavenskoj federaciji pod Titovom dominacijom.
Bugarska bi dobila formalnu ravnopravnost i Zapadne pokrajine, ali stvarni utjecaj na Makedoniju bi bio ograničen.

„Pripadnost“ bi bila federalna, a ne bugarska ili srpska – ali težina moći bi bila na beogradskoj strani.

Dimitrov očekivao da će u takvoj federaciji biti zastupljene "dvije bugarske države" ili da će se Makedonija više vezati uz bugarsku stranu zbog etničkih i kulturnih veza. To je bila nada u dugoročnu prednost unutar zajedničke države.

HercegBosna.org

Bugarska kao najveća republika Jugooslavije

Online