Tad su Srbi, Crnogorci (aka Jugoslaveni) harali Zenicom, Hrvati su se iseljavali, u Njemačku, u Hrvatsku. To je bila kap koja je prelila čašu, ljudi su se nabrusili bili, a ionako, posebno taj kraj, je bio obilježen kao "ustaški".

Zato je bila tako promptna reakcija i žestoka osuda. Bilo je prije toga i većih incidenata. Nakon toga je valjda došlo pod povećalo te se Hrvati više nakon toga nisu šikanirali.

Pogledaj popise stanovništva od 48. pa nadalje. Bilo je svašta prije toga.

Ima, ne vjerujem da bi se usudila uopće pokušat negdje gdje Srbi nisu na vlasti, a i ovaj ubojica ne bi mislio kako neće bit otkriven. Očito je se ipak prevršilo mjeru. Dotad je bilo normalno da svježi Zeničanin ekavskog u pendrek odijelu zbode nekog Hrvata koji se opirao legitimiSanju.

Svejedno, od malih nogu su nas učili da kad ti neko ponudi bombone - bježiš od njega. A ja sam rođen nakon ovog događaja.

Pročitao i ja, mada su mi sumnjivi motivi DA, no možda su ubacili iz kurioziteta jer su počinitelji zločina dobili smrtnu kaznu (i bili jedni od zadnjih nad kojima je izvršena). Kada već prebiremo o crnoj kronici EX-YU događaja u Bosni, meni su se u pamćenje urezali detalji nekog pokolja u Busovači, počinitelj je čini mi se bio neki policajac koji je patio od šizofrenije...ko se toga sjeća?

Mile Matic -Kina imao svoj klub u Kaknju . Trenirao u Zenici sa Edibom Buljubasicem u istom karate klubu u isto vrijeme. Mile ima ili je bar imao ludu sestru koja je hodala u bundi i papucama usred zime. Mile je pao na testu kod psihijatra i po preporuci istoga trebao je biti penzijonisan prijevremeno. AP je ukrao iz kpd oruzarnice , imao je spisak sa imenima koga sve planira da likvidira na tom spisku je bio i Mladen Holman koji je dugo vazio za najopasnijeg tipa u Zenici u ratu bio komadant HOS-a jer ga je oborio prilikom polaganja za smedji pojas .na spisku je bilo 74 covjeka svako ko mu se ikada zamjerio . Kao mali je po Doboju ganjao nozevima komsijsku dijecu . Brata svoje bivse djevojke je ubio jer je momak bio bokser i jednom ga je prebio u kafani , Mile nije imao prostora da koristi noge pa je dobio maru. U Maglaju je igrom slucaja naletio na nacelnika SUP-a Maglaj bjezeci od policije je istrcao pred njegov auto i ubio je njega i ranio je njegovog vozaca a frajer je isao od kuce na posao . Ranjen je na Dobojskoj zeljeznickoj stanici u pucnjavi sa policijom oni nisu mogli odmah pucati jer je Mile bio okruzen putnicima na peronu ali on je prvi zapucao. Poslije toga je pjeske prevalio od Doboja do sela Gornji Detlak rodnog mjesta Mileta Kitica u Derventi usao je u kucu nekog domacina promrzao i zarastao u bradu i rekao mu da je on u potjeri za pomahnitalim ubicom ali da se je odvojio od kolega i izgubio , seljak je nalozio vatru kao u paklu i nalio Milu domacom rakijom ko zivotinju a onda ga je na spavanju razoruzao i zavezao konopcem i sjedio na njemu dok nije stigla policija. Bio je u Jakesu i po legendi pobjegao prvih ratnih dana kao Majkl Majers iz noci vjestica prerusen u bolnicara . Pricalo se je da je komandovao IDC na Dobojskom ratistu i da je onda otisao za Njemacku sa laznim pasosem. Ja sam sreo Mileta 2 dana prije masakra dzogirao je po Zenici sa tegovima u ruci na -15 i 25 cm snjega.

O nezapamćenom zločinu koji se odigrao pred zoru 27.Februara 1986.godine u selu,nažalost, čulo se i širom Jugoslavije. Porodica Veljka Vasiljevića iz Velike Rijeke je pobijena, a njihova kuća zapaljena. Samo je Veljko preživio. Izbjegao je smrt,jer je te noći išao u redovnu smjenu kao vozač Dobojskog Autoprevoza, ali su od zločinačke ruke 30-godišnjeg Mileta Matića stradali Veljkov 68-godišnji otac Milorad, 62-godišnja majka Smilja, supruga Zorka, sin Milorad,učenik trećeg razreda dobojske Gradevinske škole i 19-godišnja kćerka Smilja, sa kojom je Matić kratko vrijeme bio u vezi.

Mile Matić, stražar Kazneno-popravnog zavoda iz Zenice, za jedan dan ubio je devetero ljudi. Krvavi pir započeo je 26.Februara, pošto je prethodno ukrao dva pištolja i automatsku pušku sa mecima iz KPD Zenica. Prvi u nizu zločina dogodio se tog dana u Doboju, u ulici 1.Maja, gdje je ubica inače stanovao. U svoj stan pozvao je zeta Dušana Popovića u kojeg je, najvjerovatnije,poslije svađe, ispalio četiri metka pa je 27-godišnji Dušan odmah podlegao ranama. Sledeća žrtva ubice bio je 28-godišnji taksista Zoran Andrijasević iz Busovače. Nakon što je ubio zeta,Mile se zaputio u Zenicu. U ovaj grad je stigao predveče, ušao je u taksi koji je upravljao Andrijašević. Išao je po svog radnog kolegu, 26-godišnjeg Azema Rezvića. U blizini tunela Vranduk kod naselja Jelina, Matić je ubio i taksistu i kolegu iz pištolja. Ubica se zatim opet vratio u Zenicu. Uzeo je drugog taksistu Ejuba čandu da ga svojim Mercedesom odveze, navodno u Vinkovce.

Međutim, nova tragedija se dogodila kad je policijska patrola zaustavila čendu i njegovog misterioznog putnika i zatražili da otvore gepek vozila. Matić je zapucao i ubio policajca, 33-godišnjeg Stanoja Ilića. Neko čudo je spaslo njegovog kolegu Huseina Softića. Metak iz pištolja odbio se o Softićev toki-voki. Izbezumljen od straha, taksista Ejub Čendo odlučio je da rizikuje. Uhvatio je trenutak nepažnje kod ubice i uspio da pobjegne u noć. U Doboj je Matić iz Zenice uspio da dođe vozom. Angažovao je taksistu Uzemira Bešlića da ga doveze do Donje Koprivne, gdje je namjeravao da sprovede u djelo svoj zločinački naum.

U Vasiljevića kuću, Matić se noću ušunjao preko krova. Ukućane je ubio na spavanju. Jedino je Veljkov sin Milorad pokušao da pruži otpor. Borio se sa ubicom, koji je na kraju hladnokrvno presudio. Nakon masakra zločinac je zapalio kuću. Komšije su tek ujutro vidjeli požar. Prvi je dotrčao Vojo Lazić i digao uzbunu. Pokušali su da ugase požar, ali u kući su zatekli stravičan prizor. Novine su tada objavile Lazićeve izjave.

- Nekolicina nas je ušla u kuću. Prvo smo našli Smiljanu u kuhinji, ubijeni su na spavanju Milorad i njegova supruga Smilja Vasiljević. U ostavi smo našli mladog Milorada, a u spavaćoj sobi gotovo izgorjeli leš njegove i Smiljanine majkeZorke.

Nakon zlodjela, Matić se uputio prema rodnom selu Sočanica kod Dervente. U selu Zariječje, gdje se našao oko 13 časova 27.Februara, zatražio je konačiste od zemljoradnika Marka Sgokića koga je slučajno sreo na putu. Domaćin ga je odveo svojoj kući, gdje se zatekao i njegov komšija Rajko Radulović. Ovome se Matić odmah učinio sumljiv jer je čuo o krvavom putu nepoznatog manijaka. Seljaci su savladali, vezali ubicu i predali policiji.

Novinari su pratili rasplet i suđenje nekadašnjem čuvaru KPD Zenica. Stručnjaci-vještaci postavili su dijagnozu-paranoidna šizofrenija. Matić je bio neuračunljiv dok je ubijao. Upućen je u bolnicu Okružnog zatvora u Beograd. Ovdje se ubica objesio u Avgustu 1994.godine. Veljku Vasiljeviću,koji je preko noći izgubio pet najmilijih, selo, prijatelji, radne kolege pritekli su u pomoć iako je gubitak bio nedoknadiv. Riječ utjehe nisu se mogle izabrati. Oplakivao je godinama i žalio se nevjericom, a onda je sa Božijom pomoći ponovo zasnovao porodicu.