Poznato je da značajan dio srpskog naroda potječe od plemena iz Stare Hercegovine, Brda, Zete, te Crne Gore u užem značenju (4 nahije).
Svi ti krajevi danas su dio države Crne Gore.
Međutim, mnoga od tih plemena su (katoličkog) albanskog etničkog podrijetla.
pleme KučiDanas pleme čiji se članovi najčešće izjašnjavaju Srbima pravoslavne vjere, Kuči su povijesno albansko katoličko pleme koje se vremenom asimiliralo usvajanjem slavenskog jezika i prelaska na pravoslavlje (djelimice i na islam, recimo preci M. Zukorlića).
Poznat je primjer plemenskog prvaka Lale Drekalova, koji je na pravoslavlje prešao u 17. stoljeću po dogovoru s cetinjskim vladikom Rufimom Boljevićem.
Srbizaciju i popravoslavljivanje Kuča i ostalih obližnjih albanskih plemena (Pipera, Bjelopavlića, Bratonožića) zabilježili su i tamošnji franjevci:
Citat:
A Franciscan report of the 17th century illustrates the final stages of their acculturation. Its author writes that the Bratonožići, Piperi, Bjelopavlići and Kuči: nulla di meno essegno quasi tutti del rito serviano, e di lingua Illrica ponno piu presto dirsi Schiavoni, ch' Albanesi (since almost all of them use the Serbian rite and the Illyric (Slavic) language, soon they should be called Slavs, rather than Albanians)
Sama riječ "kuč" je albanskog podrijetla, a znači "crven"
pleme KričiKriči su starohercegovačko pleme albanskog podrijetla. Značenje naziva plemena je "taman", što se odnosi na njegove tamnokose pripadnike.
Oni su posebno zanimljivi jer dolaze iz kraja odakle su stizali valovi stanovništva u Hercegovinu, Bosnu i Dalmaciju, gdje je ostalo mnogo toponima koji ukazuju na prisutnost Kriča. Najpoznatije je selo Kričke u Dalmatinskoj Zagori čiji je život opisao Simo Matavulj u svom djelu
Pilipenda.
Uz Kriče, u Staroj Hercegovini su još prisutna srodna plemena Mataruge, Žurovići i Burmazi.
Područje naseobine Mataruga:
