Povijest i seobe Hrvata Soli - sjeveroistočne Bosne: Duboki povijesni korijeni i suvremeni izazovi

Započinjem ovu temu kako bih podijelio i raspravio s vama opsežnu i slojevitu povijest Hrvata u regiji Soli, smještene u sjeveroistočnoj Bosni. Ova tema nije samo priča o povijesnim mijenama kroz stoljeća, već i priča o otpornosti, prilagodbi i opstanku jedne zajednice unutar promjenjivih geopolitičkih i socijalnih okolnosti. Hrvati sa ovog prostora i njihov povijesni značaj slabo su razmatrani na općilištima i u hrvatskim znanstvenim krugovima.

Ako bude zainteresiranih možemo se dotaći sljedećih prijelomih točaka:

- Predslavenski tragovi na području današnje Sjeveroistočne Bosne.
- Dolazak Hrvata i kršćanstva
- Hrvatsko-Bugarski rat na području SI Bosne
- Župa Soli
- Dolazak Franjevaca, izgradnja crkava, samostana i njihova sudbina
- Ugarsko osvajanje
- Bosanska banovina / Kraljevina
- Pretenzije Srpskih vladara i dolazak SPC
- Prodor osmanlija i pad pod njihovu vlast
- Islamizacija i lokalne selidbe katolika
- Napuštanje, rušenje i nestajanje franjevačkih samostana i katoličkih crkava tijekom osmanlijske uprave.
- 1699 godina: Prodor Eugena Savojskog i bijeg katolika preko Save i Dunava, povratak izbjeglica, islamizacija i pravoslavizacija od KC napuštenih katolika (česta su zajednička prezimena)
- "Šokizacija" Slavonije. Slavonska prezimena i toponimi porijeklom iz Soli
- Početak 18 stoljeća - Doba velike kuge: Izumiranje stanovništva, preživljavanje pojedinih obitelji i sela, doseljavanje pravoslavaca i muslimana iz Srbije i Crne Gore, katolika iz središnje Bosne, te Hercegovine. Mijenjanje Etničke / vjerske strukture naselja u SI Bosni.
- Aneksija od strane AU i utjecaj na brojnost Hrvata, doseljavanje potomaka iz Slavonije, te iz drugih dijelova Hrvatske, kao i Slovenaca, Talijana i Austrijanaca, koji su danas uglavnom "kroatizirani".
- Prvi svjetski rat, KSHS / KJ, Drugi Svjetski rat, rastrganost između NDH i NOB.
- SFRJ, demografski boom i pad Hrvata Soli, masovno iseljavnje u SR Njemačku, oduzimanje zemlje, utjecaj srpskih / sbijanskih učitelja (srbizacija Hrvata), zapostavljanje razvoja Hrvatskih sela.
- Doba Ante Markovića, prvi Izbori, početak rata u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH, gdje su bili Hrvati i "Hrvati".
- 1993 Muslimanko_Hrvatski rat i "suživot " u Tuzlanskom kraju.
- 1994 masovni egzodus vojno sposobnih Hrvata
- 1997-2001 povratak i ponovni odlazak, projekti Hrvatske Zajednice Soli, ko je ko, izadje, prevare i prodaja Hrvata
- od 2013 do danas iseljavanje u EU, demografski pad ispod biološki održivog broja, totalna letergija.

Selo moje sve mi tebi zove.
To je moj kraj

Majevica?

Molim postove vezane za uvodni. Sve ostalo cu prijaviti kao offtopic i zamoliti moderaciju za brisanje.

Dobar povijesni pregled šesnaestog stoljeća može se naći u ovoj skeniranoj knjizi Tuzla i njena okolina u XVI vijeku autora Adema Handžića iz 1975 godine. https://www.scribd.com/document/1827302 ... em-Handzic

Da.
Preporučujem knjigu ”Majevica” - Milenka S. Filipovića pisana 60ih godina. (kao pdf se može pronaći bez problema)
Iako je knjiga iz srpske perspektive, odlična je jer navodi među ostalom statistčke brojke stanovnika toga kraja. Tokođer se služi dobrim izvorima.

Zašto su se događala oduzimanja zemlje tijekom SFRJ?
Zašto se događala srbizacija? I kako?
Kako se egzodus 94.-e događao?

115.Hvo je dobila ultimatum ili pod armiju ili ide napad i sudbina Vareša.
Na kraju su ukinuli i neki su prešli u 108.Brčko,neki u HV,a određeni ispalili prema RH I Njemačkoj.

- Oduzimanje zemlje se događalo kao i drugim dijelovima "Socijalističke" Jugoslavije, za potrebe poljoprivrednih zadruga i novouspostavljenih poljoprivrednih kombinata, poslije i za izgradnju TE Tuzla, rudnika i drugih industrijskih postrojenja. Malo do nikakve koristi su vlasnici i njihovi nasljednici imali od svega toga, pogotovo kad je riječ o imanjima na kojima se nastavila proizvodnja žitarica.


- "Srbizacija" je počela poslije drugog svjetskog rata, kroz školstvo i društveno-politički utjecaj stotinjak km udaljenog Beograda, kao svojvrsna kazna za nezainteresiranost Hrvata tuzlanskog kraja za NOB i KPJ. U tuzlanskom kraju izuzetno jak utjecaj na Hrvate je imao HSS, koji čak ni ustaški režim nije mogao pokoriti. U škole su došli učitelji iz Srbije, jer domaćih nije bilo ili im je zabranjen rad kao politički nepodobnim osobama. Odjedanput su "Kruh", "tjedan", hrvatski nazivi za mjesece i druge riječi proglašeni "seljačkim jezikom" ili "ustaškim", djeci se nabijao kompleks manje vrijednosti, ismijavani i šibani su zbog "pogrešnog" govora. Jezik se službeno zvao "srpsko-hrvatski", da bi se na kraju kolokvijalno zvao "srpski".

Pod lupu je dolazilo svako studiranje u Zagrebu ili Hrvatskoj, ili na teološkim fakultetima, kao i navijanje za "Dinamo" ili "Hajduk". U u vojsku se uglavnom išlo služiti u Srbiju i na Kosovo, od mojih poznanika znam samo za dva slučaja služenja u Bjelovaru i Splitu. Posljedica takvih pritisaka se najbolje vidjela 1991 godine kada se u hrvatskim naseljima okolo Tuzle popisao veliki broj Jugoslavena. Da je Yu potrajala, počeli bi se izjašnjavati Srbima. Rat je prekinuo to mentalno i kulturološko vezivanje za Beograd. Čudi me kako Šešelj nije pričao o pokatoličenim Srbima okolo Tuzle. Taj kompleks manje vrijednosti ostao je do danas, pa u tuzlanskom kraju imamo najviše "bosanaca" i DF članova koji po imenu i prezimenu su iz naših mjesta.

Inače u hrvatsko-srpskim administrativnim podjelama taj kraj je pripadao Srbiji, kako 30tih godina, tako i 90tih prošlog stoljeća. Zagreb nas u oba slučaja otpisao.

O utjecaju katoličanstva:

Prve seobe iz Soli bilježe se početkom trinaestog stoljeća tijekom Mađarskog upada u Bosnu u pokušaju eliminacije "Heretika". Tada je veći broj žitelja Soli spas našao u Humskoj zemlji.

Prema nekim povijesnim izvorima prva velika bugarsko-hrvatska bitka dogodila se na polju u SI-Bosni. Moguće na Sprečkom polju. Uvijek mi je bio zanimljiv toponim Spreča, porijeklo i značenje istoga.

Soljanski kraj je dao sljedece narodne heroje hrvatske narodnosti: Mijo Kerosevic, Juro Kerosevic (Mijin stric), braca Albin i Franjo Herljevic, Petar Markovic Pejo. Ne mogu se sjetiti vise imena. Osamnaesta hrvatska istocnobosanska brigada NOVJ je bila sastavljena od Hrvata iz okoline Tuzle i majevackog kraja. Dakle, nije bas tocno da Hrvati tamo nisu bili zainteresirani za NOP. Sto se tice HSS-a, to je bila vodeca hrvatska stranka sirom BiH. I otac Branka Mikulica, jednog od najmocnijih komunistickih funkcionera u BiH 1970ih i pocetkom 80ih, je bio HSSovac. Bile su i frakcije te stranke koje su se prikljucile NOP-u.

Gdje je i kada jezik u BiH sluzbeno nazivan srpskim? Tko je siban zbog "hrvatskih rijeci"? U Husinu, Bukinju ili Bistarcu se tradicionalno govori kao u Zagrebu ili? Tko tamo u svakodnevnom govoru kaze ozujak? Ljudi naravno koriste rijeci kao kruh. Cinjenica je da se u javnoj upotrebi i skolstvu forsirala srpska varijanta srpskohrvatskog, ali nije bilo sibanja, niti je jezik nazivan srpskim.

Fakti:

- Osamnaesta hrvatska istočnobosanska brigada NOVJ formirana je u jesen 1943 nasilnom mobilizacijom soljanskih Hrvata, dva mjeseca poslije većina Hrvata je dezertirala u prvom susretu sa soljanskim ustašama. Zbog tog dezerterstva hrvatska naselja su bila lišena razvoja lokalne infrastrukture u SFRJ, tradicija se nastavila do danas.

- Hrvatski jezik ne kao u Zagrebu, nego kao u Slavoniji. Pogledati publikacije iz vremena AU i između dva svjetska rata. Ne postoji srpska varijanta izmišljenog srpsko-hrvatskog! To je ijekavski srpski jezik. Šibalo se djecu zbog jezika u Dubravama, Špionici, Breškama, Husinu. Govorim o generacijama rođenim 40tih, 50-tih, 60-tih. Već generacije 70tih nisu bile izložene tolikom pritisku. Moji roditelji i ja osobno smo imali tih problema tijekom pohađanja osnovnoškolskog obrazovanja.

Moze izvor/link za ovo?

Pronađem. U nekom skeniranom PDF-u je.

U međuvremenu slično sa weba:

Osamnaesta hrvatska je formirana od rudara, radnika iz kraja sa dugom tradicijom radnicke borbe. Pogotovo se tokom 1943. godine mnogo Bosnjaka i Hrvata prikljucilo NOP-u. Sjeveroistocna Bosna je mozda i najbolji primjer tog trenda. Nakon njemackog poraza u Staljingradu u veljaci te godine, i Kursku u ljeto 1943, nitko nije "dezertirao ustasama" nego obrnuto. Odnosno, ustase nisu primali u partizane, ali jesu domobrane, ukoliko nisu okrvarili ruke. NDH je u vec poodmakloj 1943 (Osamnaeta je osnovana u listopadu) bila pred totalnim raspadom. Tio ionako nikada nije bila funkcionalna drzava na kojoj je rezim uspio uspostaviti vlast. Osamnaesta je u svakom slucaju imala realno uporiste u tom rudarskom kraju koji je i u doba kraljevine bio bastion komunizma. Ja ne znam da li ovo sto pises odnekle citiras ili samo izmisljas.

Nije ni tocno da su hrvatska naselja bila kaznjena. Mozda su u svakom hrvatskom selu trebali izgraditi po jedno sveuciliste, tvornicu automobila, sportsku dvoranu sa najmanje 10.000 mjesta i barem jednu termoelektranu da ti danas ne bi tvrdio da su Hrvati soljanskog kraja kolektivno kaznjavani. To je eventualno istina za zapadnu Hercegovinu.

Ok, ovo je više manje poznato, ali tamo si napisao da su neki početkom 13. st. bježali iz Soli u Hum, a za to prvi put čujem. Možda se to ipak odnosi na događaje iz vremena Herceg Stjepana. Provjeri svakako..

Ja pamtim borce osamnaeste hrvatske :) na prste jedne ruke mogu nabrojati koliko ih iz moje MZ nije dezertiralo. Isto tako mozemo provjeriti koliko ih je stradalo na osnovu famoznog spiska 700.000 ubijenih u Jasenovcu ( spisak svih žrtava na prostoru SFRJ tijekom drugog svjetskog rata i tri poratne godine). Ukupno tri osobe kao pripadnici NOB, desetak kao Ustaše (poginuli, nestali). Kao dijete se naslušao njihovih priča kako su se krili po Konjuhu i Varešu nakon susreta sa "ustašama" u pravcu Kladnja / Đurđevika. Te ustaše su bili njihovi rođaci, braća, kumovi, prepoznali se i zajedno pobjegli. O tome nećeš pročitati u literaturi 1945-1990.

Brat moje babe je odveden kao dječak te 1943 u partizane, da im bude vodič. Zla sudbina je htjela da je odveden onaj dan kada su Nijemci zapalili kompletno selo istjerujući iz njega partizane. Jedino takve sudbine u tuzlanskom kraju. Vratio se iz rata 1945, umro je 1981. Kao borac NOB-a do smrti je gazio blato u svom naselju iz kojeg se do centra grada može prepišati. Bio je društveno-politički aktivan, vodio je i MZ, ništa nije pomoglo. Struja u naselje došla 1962 godine, vodovod u MZ gradio se od 1973 do 1998. telefon u naselje došao 1990 godine, Asfalt kroz naselje prošao samo zahvaljujući potrebama JNA, no bočno od njega počeo se raditi tek 1988. Rasvjeta u naselju počela se instalirati tek nakon 1997 i još nije pokriveno kompletno naselje. Internet gotovo da nije moguć, česti nestanci struje. Govorim o tuzlanskom prigradskom naselju, koje je sada zvanično Grad Tuzla. Treba li napomenuti kakav je život i razvoj udaljenijih naselja? Jedini razlog zašto se nije razvijala lokalna infrastruktura je kolektivna kazna. Od trideset i nešto naselja, samo par su doživjela kakav takav infrastrukturni razvoj, Husino, Lipnica, Bukinje i Ljubače, mjesta iz kojih su "narodni heroji" koje si nabrojao.

Ovo je spisak svih žrtava (partizani, ustaše, civili pobijeni od strane Nijemaca, četnika, partizana, muslimanskih ekstremista (stradala srpska obitelj Maksimović poslije rata) i zaostalih eksplozivnih naprava)

Moja greška, pomiješao sam nenamjerno dva razdoblja Pisao sam po sjećanju ono što sam čitao prije par godina. Isprika za netočne navode.

Proslijedi to osobama koje se bave tim,ako već nisi.
Red bi bio da se nastavi s izlaganjem takvih podatak.

Oni koji se bave time vjerojatno znaju. Do nedavno je bilo dosta živih staraca koji su bili sudionici tih događanja. na znaci.org mogu se naći svjedočanstva pripadnika te brigade. Ako se pažljivo čita i analizira može se vidjeti kako je već oko Božića 1943 počelo prisjedinjenje / popuna brigade kako zapovjednim tako i vojničkim ljudstvom sa drugih područja uključujući Vojvodinu, Krajinu itd. Dva mjeseca poslije formiranja brigade i novačenja na način da su komunisti održali govore po selima u kojima nije ostavljeno puno prostora za izbor jer su svi potencijalno označeni kao suradnici neprijatelja ako se ne pridruže NOVJ. Prvi susreti sa Ustašama koji su također ranije pokupljeni po okolnim selima rezultirao je prekidom vatre i bježanijom jednih i drugih. Iz dostupnih dokumenata i dokumentiranih sjećanja jasno se vidi kako je na području SI Bosne čitavo vrijeme brigada bila u pokretu tj bježaniji uz malo borbenih kontakata sa domaćim "izadjnicima" izuzev ako nisu bili u sadejstvu sa nijemcima. Na kraju od te brigade hrvatsko je vecinski ostalo samo ime.

dogodi se

Padom srebreničkog i zvorničkog kraja stanovnišzvo biži. Fratri su Gospinu sliku prinili na Gradovrh. Posli je dil puka iša u Bačku. U Bač.