Nisam znao da gabella znači carina.

Što se o ovome zna.

Od kuda su nabavljali robove, kako su dotični ljudi gubili slobodu, tko je trgovao njima i zarađivao, i kome su ih prodavali.

Možda bi neka moderna ultraprecizna genetska istraživanja za 50 godina otkrila npr. da neki grad u današnjoj Italiji ima hrpu rođaka 20.-og koljena u Hercegovini ili Bosni.

Evo nešto ovdje.

Ušće Neretve - nekad najveće tržište robova kod nas

Srednjovjekovna trgovina robljem koja je cvala osobito u 14. i 15. stoljeću u Italiji, ostavila je duboke tragove i kod nas, a napose na ušću Neretve. Kraj oko ušća Neretve od davnine je bio značajno središte trgovine i lučki emporij.

Njegovu važnost uočili su vrlo brzo i Dubrovčani. Preko 200 dubrovačkih trgovaca utaborilo se u drijevskom trgovištu, gdje su osnovali vlastitu koloniju, zvanu Osobljani, i podigli golema stovarišta soli, da bi i na taj način pomogli blagostanju svoje Republike, jer je taj artikl onda donosio trgovcima velike profite.

Drijeva su današnje hercegovačko mjesto Gabela, 4 km udaljeno od Metkovića. Drijeva su u srednjem vijeku bila centar Neretvanske krajine, a u srpskim listinama često se spominju pod imenom Drijevi ili Drevi, što znači lađa, skela gdje su pristajali brodovi. Dubrovčani su Drijeva zvali "Forum Narenti", "Mercatum Narenti", a pod Mletačkom vlasti Drijeva dobivaju ime Gabela što na talijanskom znači carina, porez, tj. mjesto gdje se plačala "gabella" ili carina, naročito za sol.

Zahvaljujući poduzetnim Dubrovačkim trgovcima, Drijeva su vrlo rano došla na zao glas. Naime, srednjovjekovna institucija ropstva bila je zakonom sankcionirana. Da je ona bila i u Dubrovniku zakonom ustanovljena vidi se iz dubrovačkog statuta od 1272.godine, gdje je u 6. knjizi uvršten niz poglavlja (42 - 53) o društvenom položaju robova.

Roblje se uglavnom kupovalo u Bosni i dopremalo suhozemnim putem do Drijeva, a odatle se odvozilo u izravno na sva svjetska tržišta: u Veneciju, Genovu, Apuliju, Siciliju, pa čak i na afričku obalu (Tripolis). Pored dubrovačkih trgovaca znatnog udjela u trgovini robljem na ušću Neretve imali su i Korčulani, a njima se pridružiše Mlečani i Katalonci.

Trgovalo se muškim i ženskim robljem, a pretežno ženskim jer je ono bilo daleko jeftinije. Za vrijeme turskih provala to se osobito ticalo bjegunaca iz unutrašnjosti zemlje. Najzad, ta se trgovina toliko razvila da se više nije pazilo, da li su robovi iz Bosne (a bilo ih je iz Usora, Huma, Srijema i Raške), jesu li patareni ili nisu. Oni su se, navodno, mogli slobodno prodavati u katoličkim zemljama. Bilo je, naime, slučajeva da su trgovci na putu hvatali slobodne ljude i prodavali ih.

Dana 14.travnja 1393.godine vodila se čak rasprava pred dubrovačkim knezom Šimunom Gučetićem što je neki katalonski trgovac kupio dvije ropkinje (katolkinje), dopremljene iz trgovišta Brštanik u Neretvu, kod Opuzena.

Naime, katalonski trgovac je dao Dubrovčaninu Tonku Milkoviću jedan zamotak skupocjenog krzna da ga ponese sobom i proda u trgovištu Brštanik. Za novac koji utrži neka mu kupi nekoliko bosanskih ropkinja (patarenki). Tonko je kupio dvije ženske, imenom Stojana i Tvrdislava, te zaračunao ih 36 dukata. S njima je bila i treća, zvana Grlica.

Sve tri su izišle 14.travnja 1393.godine pred dubrovačkog rektora Šimuna Gučetića i njegova tri suca. One su se potužile rektoru, rekavši mu da su kršćanke, te da ne mogu biti kupljene ni po pravu i zakonu dubrovačkome. Na to ih je rektor oslobodio.

Po tome se moglo zaključiti da se trgovina robljem nije mogla obavljati ako su ovi bili katolici, nego samo ako su bili patareni iz Bosne. Tako se u srednjem vijeku proširila fama "da Bosna prodaje ljude".

Kako je ta trgovina bila unosna i prilično raširena, ona je uvela i svoje posebne uzanse. Dubrovački trgovac kupio bi sam ili po svom agentu roba u Bosni ili susjednim krajevima. Prilikom kupnje obično bi se ukratko izložio historijat, kako je dotični dospio u ropstvo, ime i porijeklo roba koji bi istovremeno izjavio da se kupoprodajni ugovor sklapa njegovim znanjem i privolom, pa je u tom slučaju zabilježeno i ime prodavača, a on bi opet dokazao vlasništvo nad robom. Kupac, odnosno gospodar, utvrdio bi svoja prava koja su se često svodila na to da može s robom postupati kao sa svojom stvari.

U 13. stoljeću plaćalo se za ropkinju 6, 8, 10 i 12 velikih dinara, u 14. stoljeću 6 dukata. Za muškog roba plaćalo se dvostruko ili trostruko više. Kupnja se vršila i u zamjenu za drugu robu, a ne samo za gotov novac. Dešavalo se i to, da bi vlasnik poslao roba na dar svome prijatelju u Dubrovnik.

Potkraj 14. stoljeća javlja se težnja da se suzbije "trgovina ljudskim mesom na Neretvi". Bosanski vladari bili su prisiljeni da poduzmu energične mjere. Korčulanima je bilo zabranjeno da ikome u Drijevima pomažu kod prodaje ljudi. Učestale pritužbe bosanskih vladara kod dubrovačkog kneza (protest Hrvoja Vukčića, zatim Stjepana Dabiše) da se takva nečasna trgovina ukine, dovele su do toga da je dubrovački Senat izdao već 1400.godine stroge zabrane "protiv trgovine ljudskim mesom na Neretvi", a 27.siječnja 1416.godine zabranio je trgovinu robljem i transporte robova na dubrovačkim lađama pod prijetnjom 6 - mjesečnog zatvora u podzemnim tamnicama Kneževog dvora, sa globom. Napokon i dubrovačko Veliko vijeće 1444.godine je izdalo definitivnu zabranu trgovine robljem.
Izvod iz knjige:
Ivo Smoljan "Neretva", Zagreb, 1970.g.


http://free-st.t-com.hr/osobljava/doDU.htm

Imaš Robi zapisane slučajeve u dubrovačkim arhivima da su trgovci robljem dovodili zarobljene kršćane tvrdeći da su paterani.
Zato bosanski vladari i prosvjeduju, zarobljavalo se ljude po Bosni i prodavalo u primorskim gradovima dalje za Italiju.
Eto ti još jednog razloga o mitskim bogumilima koji su izmišljeni za dobar biznis.

Mislim da je ostala tradicija i od prije da je Narensa i i vrijeme Rimljana bila poznata tržnica roblja, isto se naravno nastavilo i u vrijeme neretvanskih gusara.

Iz Bosne. Daleki rodjaci ovih sto danas cekaju na hercegovackim krizanjima da ih neko pokupi.

Što je zemlja i narod zaostaliji oni su odličan resurs za ropstvo.

U vreme rimske republike većina robova je došla kupovinom , jer su Rimljani bili pametni radeći planski uzgajanje vinove loze jer seljebori sa severa vole da loču.
Dakle , prodaju vino Galima za robove , a onda te robove vode na rad u vinogradima i rade nove vinograde , sjajno.
Isto se dogodilo i sa Ilirikom što znači da je pijaca u Gabeli verovatno i tada šljakala.

U srpskim crkvenim rodoslovima Nemanjića govori se o precima samog Nemanje , e oni su poreklom iz Drijeva i ima cela priča viđena iz pravoslavnog stanovišta.
Ali to nije bitno , meni je zainteresovalo to što se u time svim rodoslovima pominje yebena Drijeva , i ja nisam znao ni šta je to i gde je to.
Onda sam saznao o carinarnici u kasnijem periodu, ali u suštini to je bila oduvek pijaca robova.
Ali šta Nemanjini preci tamo rade i kako su uznapredovali sve do samog Nemanje?? , pa oni su zasigurno bili podanici Dukljanskog kraljevstva koje dopiralo do tamo , i oni su ništa drugo nego trgovci robljem tj.svojim narodom koje su kao i primitvni Gali prodavali za vino ali nekad i za ozbljine novce.
Treba znati da je to vreme kad južnoslovenski vladari nisu se bavili rudarstvom tj.nije bilo uopšte eksploatacije rude na ovim prostorima i vrlo malo obradivih površina , a da ne govorim da još uvek nije bilo domaćeg novca.
Dakle , jedino što su oni imali ponuditi je roblje i eventualno vuna i sir , ali ovo zadnje dvoje nisu bli značajni resursi za vladare.

Sve u svemu možemo reći da su ovdašnji dični vladari kroz celi srednji vek imali glavnu privrednu granu , a to je prodaja sopstvenog naroda.
Slava im.

Pa dobro ne mora značiti da su se baš na tome obogatili.
Drijeva je bilo trgovište, trgovalo se i drugim dobrima.

Malo primjerra kako komšije i krovotvore i povijest starog "bosanskog" grada Gabele

Premotaj odmah na 1357.



Stari bošnjački veliki župan Nemanja


https://www.hum.ba/2017/11/04/gabela-je ... utvrdenje/

Za glavnu trznicu robova taman je zgodno da bude negdje na rubu carstva, tocka u kojoj se susrecu potraznja i ponuda (izvor robova), ali ipak jako blizu Italiji, samo brodom preko, jednom kad ih brodom prebacis nema vise ni bjezanja robova jer nece sigurno ici okolo Jadranskog mora.

Nego na čemu su se obogatili?? , agrokultura je bila totalno beznačajna , dok stočare je bilo teško kontrolisati jer su polunomadi i nezavisni , a sa druge strane vuna,sir i uzimanje stoku u vidu poreza od vlaha nije donosilo zaradu u smislu novca.
Dakle jedina živa lova koju je lokalni vladar i sa njome dalje kupovati i investirati mogao imati je od prodaje robova.
To je bilo u ranijem periodu(12.vek) , ali jačanjem Dubrovnika sa svojim slovenskim trgovcima je došlo do napretka u Raškoj,Humu i Bosni, i zato možemo videti mnogo jaču sakralnu gradnju u unutrašnjosti koja prosto ranije nije bila moguća ni približno od strane lokalnih vladara.

Pa klasika, vlasnici Dubrovčani ali nije na njihovu teritoriju.
Dubrovački trgovci robljem kupe robu u Gabeli i transportiraju dalje.

Prikladna lokacija još od rimskog doba jer se u njoj trgovalo i primorskom i robom iz zaleđa.

Stoji, vjerojatno je trgovina robljem bila najunosnija.
Možda su bili i povezani s carinom, možda su skupljali porez, upravljali trgovištem, držali neki obrt i preprodavali robu, ima tu puno mogućnosti na koji način su mogli biti povezani s Drijevom.

https://en.wikipedia.org/wiki/Riva_degli_Schiavoni

https://hr.wikipedia.org/wiki/Riva_degli_Schiavoni

Ovde je zanimljivo da hrvatske wikipedija o Riva degli Schiavoni u Veneciji govori da je to središte hrvatskih trgovaca u Veneciji , to možda ima mrvu istine ali samo u kasnijem periodu.

Ako engleska wikipedija govori kak su slavenski pomorci sa Jadrana još u 11.veku nosili svoj teret tamo brodovima , nekako mi se čini da je taj teret bio većina roblje a tek manjji deo vuna.
Dakle hrvatski i dukljanski vladari su radili šljaku.

Da je taj naziv "Riva degli Schiavoni" zaista označavao trgovce i pomorce sa slovenskog juga onda bi svakako to bila jako značajna i zabeležena kolonija sa velikim uticajem čim je dobila taj naziv , ali to nije bio slučaj nego je u pitanju stovarište roblja sa slovenskog juga.

Kako nije bilo unosno jbt , npr. u Americi u vreme ropstva(1850) cene robova u današnjem novcu su išle od 10.000 do preko 50.000 dolara zavisno od snage i pola , dakle rob je vredeo kao danas jedan dobar automobil.
E sad možeš misliti koliko je česta bila prodaja i koliki je bio broj robova koji su se prodavali.
Da su lokalni vladari došli do bogatstva govori daleko veći broj sagrađenih crkava na priobalju i u unutrašnjosti nego što je to bio slučaj ranije kad nisu lokalni vladari kontrolisali ropstvo tj.nisu zarađivali puno nego su bili samo hvatači koji su dobijali bakšiš.

Između ostalih, pa samo ime kaže slavenska riva gdje su se sidrili slavenski pomorci s istočnog Jadrana.
Pogrešno su razumio, taj dio je bio namjenjen za sidrenje brodova ne za smještaj i boravak.
Na tom dijelu su slavenski trgovci iskrcavali robu.

Roblje.

Nisam mislio zapravo da je tamo postojalo neko boravište za roblje nego sam to čisto figurativno rekao.

Dakle joe smatra da je riva dobila naziv po produktu, a ne po trgovcima.

Znaci kao sto ribarnica nije dobila naziv po ribarima ili porodici Ribic.

S obzirom na trgovacku poduzetnost Venecijanaca, koji nikome ne bi prepustili tako lako zaradu od trgovine pogotovo u sred svoga grada, meni nije tesko zamisliti da je glavnina trgovaca i na tom istovaristu bili Venecijanci.

Evo da kažemo kako pojam Sloven nema veze sa pojmom rob na latinskom već je to čista koinicidencija , ali kroz celi srednji vek svi na zapadu su upravo mislili da Sloven upravo znači rob.

Prezime Schiavone,Schiavi,...su vrlo česta u Italiji , ali moram reći da mi je pomalo sumnjivo da su oni potomci dobrostojećih hrvatskih trgovaca iz Venecije.

Reč Schiavi je iskrivljena latinština u značenju Slovena na italijanskom , međutim ta ista reč odavno ima pežurativno značenje rob,sluga kao i priprostog čoveka.

Commerciante di schiavi=trgovac robljem

Zato što Slaveni tada i jesu bili najčešće roblje.
U to doba većina roblja nije niti bila namjenjena za talijansko tržište nego se prodavali dalje.
Žene su većinom završavale u arapskim haremima.

Nisi shvatio, ti su dokovi nili namijenjeni za vez brodova čiji su vlasnici bili Slaveni, ta neće skupa s Mlečanima.

Normalno da nisu bili trgovci nego prevoznici koji su isporučavali robu mletačkim trgovcima.

Globtour.

Ma brodove za ploviti od juga Dalmacije do Venecije su samo Dubrovcani imali.

Ovi ostali su mozda imali brodove za doci do otoka.

Joe misli da bi Mlečani prepustili nekim Slavenima da trguju u sred Venecije, kako da ne.

Mene više interesira ovaj prvi dio.
Odakle su prvenstveno dovodili roblje.
Tko su bili lovci na roblje i sl.

Upravo ova saznanja o roblju meni daju jasan znak zašto se u zaostaloj Bosni "pojavilo" bogumilstvo, pateranstvo i svakojaka hereza koja je inače nastala u razvijenijim dijelovima zapadne Europe kao težnja za reformom Crkve.

Dubrovčanima je bilo zabranjeno trgovati i prodavati u roblje kršćane, vjerojatno je nešto slično vrijedilo i kod Mlečana.
Elegantno rješenje biznisa je to su bogumili, paterani i onda nema prepreka prodavati u roblje heretike.
Nema čak niti problema te prodati i Saracenima.

Meni je zanimljivo da cijelo vrijeme i katolici i pravoslavci ističu da su kršćani, možda svojevrsna zaštita.
Čak i postoje spusi slučajeva gdje su zarobljene žene u Dubrovniku tvrdile da su kršćanke, postoje i sporovi.
Cijelo srednjovjekovlje ljudi u Bosni stalno sami sebe nazivaju krstjani dok ih vanjskih izvori nazivaju bogumilima i pateranima.

Zvali su nas robovima , Schiavi , pa shodno tome logično je bilo da to i budemo.

Mora se shvatiti da u to vreme je bilo još uvek puno pagana , treba samo pogledati baltičke republike koje su do 15 veka bile paganske kao i više delova Rusije.
Ja sam siguran da većina naroda u srednjem veku nikad nije kročila u crkvu jer to su bile vlastelinske crkve i samo za njih.
Druga stvar je to kad pogledaš sve stećke vidiš da je većina njih bez ikakvog natpisa , a sakralna gradnje pre stećaka je vrlo retka u unutrašnjosti ,mislimda to dovoljno govori na kojem civilizacijskom stadijumu smo bili u to vreme ako uzmemo u obzir da hrišćanstvo merilo civilizovanosti.

Ko su bili lovci na robove?? , pa momčad lokalnog šerifa koji su verovatno u obračunima između plemena zarobljenike vodili prodati u roblje.
I bilo je vrlo lako jednom Venecijancu kupiti roba Slovena sa Balkana jer jezička barijera je bila nepremostiva a oni jadni Sloveni su kako rekoh bili niskog civilizacijskog stupnja gde su oni doslovno gledali u njih kao gospodare kojimasemora robovati , nije bilo pobuna već ropski mentalitet.

Dubrovčani su počeli biti ponosni svojim slovenskim poreklom mnogo kasnije tj.tek u tursko doba od 16.veka , i taj ponos je počivao na pre svega jeziku jer padom lokalnih slovenski država oni su ostali doslovno sami okruženi Turcima i Venecijom gde se masovno prelazi na islam a primorci postaju Talijani.

Pojam schiavi u smislu robova je trajao dugo vremena sve do 12. pa čak i 13.veka , ali vremenom je dobio i druge atribute pa je bio oznaka za jezik i određene vladare i države , a i unuka čuvenog mletačkog dužda Enrika Dandola je bila srpska kraljica Ana.
Dakle nije pravilo da Schiavi uvek označavaju robove jer ako si u stanju da se uzdigneš nećeš više biti smatran ropskim narodom , pa eto Mlečani dadoše jednu svoju ženu za ropskog divljaka sa Balkana koji je postao kralj.