Postojanje muslimanskih kraljevstava u srednjovjekovnoj Španjolskoj, gdje su različite rase i religije skladno koegzistirale u multikulturalnoj toleranciji, jedan je od najčešćih mitova modernog doba.
Problem s ovim uvjerenjem je da je povijesno neutemeljen mit. Uzbudljiva kulturna postignuća islamske Španjolske ne mogu zasjeniti činjenicu da nikada nije bila primjer mirnog suživota.
Povijest islamske Španjolske počinje, naravno, nasilnim osvajanjima.
U knjigama Crónica Bizantina (741.), Crónica mozárab" (754.) i Kronike Cantigas de Santa Maria iz XIII. stoljeća govore o okrutnosti kojom su muslimani podvrgnuli katoličku populaciju.

Najveći vladari al-Andala bili su autokratski, koji su, uz pomoć brutalne snage održavali mir i suzbijali vjerska, dinastična, rasna i druga neslaganja.

Te nesuglasice i nemilosrdne metode borbe protiv njih bile su karakteristične ne samo za muslimansku Španjolsku.

Osnivač Emirata Cordobe Abd al Rahman I (734?-788), "Emigrant", bio je prisiljen pobjeći iz Sirije kako bi izbjegao uništenje svoje obitelji Omeyadovih od strane suparničkih Abasida.

Nakon što je sklopio savez s Berberima iz sjeverne Afrike i uz pomoć Yemenita i sirijskih naseljenika u Španjolskoj koji su bili spremni izdati svoje gospodare, napao je Španjolsku iz Afrike, uništio vladara al-Andala 756. godine i proglasio se Emirom. Podržao je mir između muslimana i između muslimana, katolika i Židova uz pomoć vojske od više od 40.000 vojnika.

Naredio je rušenje drevne Katoličke crkve u Córdobi kako bi izgradio velebnu džamiju.

Tijekom svoje vladavine i vladavine Abd al-Rahmana II (822-852), osvajača Barcelone, katolici su bili podvrgnuti oduzimanju imovine, porobljavanju i povećanju poreza koje su im naplaćivali, što je pomoglo financirati izgradnju i uljepšavanje islamske Córdobe.

Pod vlašću Abd al-Rahmana II i Muhammeda I (822-886), u Córdobi su ubijani katolici zbog propovijedanja protiv islama, a ostali su protjerani iz grada.
Među tim žrtvama bio je Sveti Eulogio, kojemu su islamske vlasti odrubile glavu.
Muhammed je naredio da sve novije izgrađene crkve budu srušene, i uvodi zabranu obnavljanja starijih crkvi.


Dakle iz ovoga se jasno može vidjeti da su istu "multi-kulti" politiku provodili kasnije i Osmanlije na Balkanu, potpuno iste metode.

Abd ar-Rahman III (912-961), "Sluga Milosrdnog", proglasio se kalifom Cordobe.
Uzdigao je grad na vrhunac veličanstvenosti, neviđeno od doba Bagdada Harunala Rashida,
Izgradnja grada je financirana prvenstveno putem poreza katolika i Židova, kao i rudarstva i plijena dobivenog tijekom vojnih napada na susjedne katoličke zemlje.

Također je nemilosrdno kažnjavao i muslimanske pobune, čime je držao poklopac na kipućem kotlu multikulturalnog Al-Andalusa.
Njegova vladavina označava zenit islamske tolerancije.

Al-Mansour (um. 1002), "Onaj koji je pobjedonosan zahvaljujući Alahu", proveo je u Al Andali 978. žestoku vojnu diktaturu koju je podržala ogromna vojska.
Osim izgradnje novih palača i subvencioniranja umjetnosti i znanosti u Córdobi, spalio je heretičke knjige i terorizirao katolike pljačkajući Zaragozu, Osmu, Zamoru, Leon, Astorgu, Coimbru i Santiago de Compostelu.
Godine 985. spalio je Barcelonu porobivši sve one koje nije ubio.

Do 1031. godine, unutarnje podjele u al Andalusu dovode do podjela u nekoliko tiranskih malih "kraljevstava", tzv. taifala

Hebrejska renensansa koja je uslijedila,
proizvela je neke od najljepših poezija na
hebrejskom i to je razdoblje poznato kao
“Zlatno doba” iberijske židovske kulture.

Pirenejski poluotok ili Iberijski poluotok (špa. i port. Península Ibérica) to je drugi naziv za prostor Andaluzije.

Str. 42 ovdje => https://www.google.com/url?sa=t&source= ... 2ZCHKt936s

Različiti narodi imaju razlila gledišta. Pa ovisi ko piše. Španjolci su na to nisu mogli gledati drugačije nego kao na okupaciju. Muslimani kao na širenje božje volje. itd.

Obrazac je svugdje isti.

Teško je danas pojmiti da su dijelovi današnjih Španjolske i Italije bili islamski. U 9. stoljeću Palermo je imao 400 džamija, Sicilija je bila emirat!

Danas neki dijelovi Švedske, Njemačke, Francuske itd. Ispali Hrvati i došljaci Srbi tolerantni prema bosanskim muslimanima nakon pada Osmanskom carstva.

Gdje su to Hrvati vladali Bosnjacima, osim onih 4 godine kad im je Hitler kao najvjernijim slugama dao kormilo u ruke, pa da su mogli iskazati svoju cuvenu, daleko poznatu (jasenovacku) toleranciju i tradiciju?

Pardon, loša usporedba. Zagospodarili su tolerantni austro-ugari. Iako, hrvatski intelektualci su bosanske muslimane smatrali cvijećem hrvatskog naroda (npr. Starčević).

Hitler je nudio NDH ovim redosljedom: Srbima, Mačeku, Mađari ma i tek onda Paveliću.

Obrazac je taj da moras bas da budes potpuni idiot pa da danasnje predstave o toleranciji prebacujes 1:1 na vakat emira i sultana, kraljeva, i slicno.

A rezultat je takav da su vladavine emira i sultana prezivjeli svi neobrezani, manje vise, dok kojekakve rekonviste i pizdarije gotovo niti jevrej niti musliman da ima koji pa da je prezivio.

Uostalom, sta je pricam, treba baciti pogled na Juznu i Centralnu Ameriku pa se uvjeriti kako je bilo tamo gdje je vladao katolicki cesar.

Ok to stoji. Doduse da su Austrougari uspjeli onomad kad su zaustavljeni pred Banjalukom, drugacije bi stvar izgledala. Nego, zahvaljujuci Toleranzpatent-u Josefa II., koji je prvo ostavio protestante na miru, je bilo moguce da u Bosni ostanu muslimani. Iako Austrougarska nastaje tek 1868. godine, tako da je to prije bila Austrijska carevina.

Pred okupaciju BIH 800.000 stanovnika, od toga 80.000 kristijana i 50.000 pravoslavnih, sruseno 500 katolickih objekata. Katolički svećenici tamo nisu smjeli ni živjeti.

Bili su masovni egzodusi katolika pod Osmanlijama. Toliko da ih je danas manje od 20%, a bilo ih 80%.

Krasno doba islamske tolerancije i suživota.

Nije problem kakav je bio obrazac u doba emira i sultana. Problem je što je i danas obrazac isti.

To ti fakat donekle stoji. Medju muslimanima ima mnogo vise fundamentalisticke stoke nego kod katolika. Tj. ljudi koji bi na dogmatican nacin prakticirali sve iz tkzv. svete knjige. I ne samo to, vec drugima te "zakone" nametali.

Islam ne poznaje ono što se na Zapadu zove tolerancija.

Kod komunizma takvi čine skoro 100% zbog toga i uvedu svugdje totalitarizam.

Poredis komunizam koji propagira humanizam, jednakost medju ljudima bez obzira na boju koze, jezicku i etnicku pripadnost, s knjigama koje su napisane prije dvije hiljade godina, Kuran 1500. ca..?

Zaista imas cudna mjerila.

Ne propagira komunizam jednakost. To tako vide korisne budale. On zapravo propagira zavođenje diktature (tobože malo(ne)radničke, 'proleterijatske') na čijem je čelu crveno plemstvo. A to crveno plemstvo ima više ovlasti nad vlasništvom od najsurovijih kapitalista. A u praksi se komunizam pokazao kao najsmrtonosnija doktrina, odnio je više od 100 milijuna života u 20. stoljeću. Osim toga za razliku od Kurana i Biblije sveta komunistička knjiga Komunistički manifest ukida svaki moral.

Ovdje to nije tema. Ovdje jest:
opcenito: povijest/komunizam-ob-enito-t17640.html
hrvatski komunisti: hrvatska/hrvatski-komunisti-kako-ih-realno-od-1919-1991-ocijeniti-t17579.html

Tours-Lepant-Granada- Beč. Europljani su izgleda zaboravili vlastitu prošlost, no prisjetit će je se. Prije ili kasnije. Na teži način naravno. To tako ide.

Dajte molim Vas u par rečenica pojasnite što mislite pod 'Tours-Lepant-Granada- Beč'.

Zajednički nazivnik svih ovih mjesta i gradova je da su to lokacije na kojima su se vodile presudne bitke za Europu. Bitke protiv muslimana i njihovih provala u Europu. Ove provale nikad nisu prestale. Današnja invazija kroz krinku migracija je još samo jedan čin bitke koja je počela stupanjem Maura na španjolsko tlo... uostalom sam Islam ima i naziv za taj migracijski Džihad. Zovu ga Hijjra...

Iz njihove perspektive razuma strategija. Problem Europe je što uopće ne razumije što je to islam. Ne razumije kakva je to islamska civilizacija. To je i razumljivo jer s njom ima malo doticaja i jer ima doktrinu militantnog liberalima. Po toj doktrini je čak i nepristojno pomisliti da se američka, europska, islamska, kineska itd. civilizacija razlikuju. Svi su tobože isti i sve ih je tobože moguće u multi-kulti društvu pomiješat. U kemiju nije isto stavlja li se 'voda u kiselinu' ili 'kiselina u vodu'.

Zbog toga su dragocjeni ovi povijesni slučajevi kao što je islam u Andaluziji. Alarmantno je da informacije o tome nisu u masmedijima u ovoj migrantskoj krizi.

Malo o Židovima u Andaluziji

Iz sličnih strateških razloga , a ne iz "tolerancije", muslimanski osvajači su dobili pomoć židovskih vođa nezadovoljnih svojim statusom pod Vizigotima.

Suprotno popularnom uvjerenju, Židovi nisu bili toliko brojni u Andaluziji ili katoličkoj Španjolskoj.
Ali neko vrijeme židovska populacija pratila je rast katoličke populacije u ključnim gradovima kao što su Cordoba, Granada i Toledo.

Židovski vođe održavali su visoke pozicije kao viziri (premijeri), bankari i savjetnici. Drugi su napisali sjajna književna djela, uglavnom na arapskom. Dakle, Židovi su neko vrijeme formirali srednju klasu između vladajućih muslimana i poraženih katolika. To je takozvano "španjolsko židovsko zlatno doba". Ali Židovi su ostali dhimmi, grupa koja je služila muslimanskim vladarima.

Ovo njihovo navodno "zlatno doba" ionako završava dolaskom dolaskom radikalnih džihadista Almoravida i Almohada.
Židovi, poput katolika, pali su kao žrtve svoje vjerske revnosti.

Mnogi Židovi preselili su se u katoličke zemlje, gdje su neki postali važni pisci (autor "Zoara") i utjecajni ljudi (diplomate, bankari, porezni kolektori, ministri financija u katoličkim kraljevstvima).

Sudjelovali su u postignućima vladavine Alfonso X "Znanstvenika" iz Leona i Kastilje (1221-1284), koji je okupio u Toledu govornike mnogih jezika i naručio prijevod arapskih moralnih djela kao što je Calila e Dimna, zajedno s proizvodnjom španjolskih znanstvenih, pravnih i povijesnih rasprava, i sam je pisao lirske stihove na španjolskom, klasik galicijske književnosti, Cantigas de Santa María.

Nakon što su se obratili na kršćanstvo, neki članovi bivših židovskih obitelji (conversos) zauzeli su važne pozicije u vladi (bogati Luis de Santangel, porezni kolektor i financijski dužnosnik Ferdinanda i Isabelle, te Gabriel Sanchez, blagajnik Kraljevine Aragon) i crkve (biskup Pablo de Santa Maria i Thomas de Torquemada), pa su čak ženili s plemstvom.

Ali su također bili podvrgnuti periodičnim krvavim progonima seljaka i gradskih nižih slojeva, iako su općenito bili zaštićeni od strane višeg plemstva i viših razina Crkve, što je nalikovalo islamskoj "zaštiti" kao u Andaluziji.

Dakle iz svega ovoga se može zaključiti da tadašnja katolička kraljevstva nisu bila ništa manje tolenrantnija od islamskih, u jednom trenutku čak Židovima postaju i privlačnija što vodi do njihova razvoja i slabljenja moći islamskih.

Ovaj uzorak bio je očigledan i u muslimanskoj vladavini: u Granadi 1066. godine, prije dolaska radikalnih Almoravida pobunjeničke muslimanska rulja ubila je rabina i vizira Josepha Ibn Naghrela i cijelu židovsku zajednicu u gradu.
Na tisuće ljudi više je ubijeno nego onih koji su ubijeni od strane rulje u Rheinlandu na početku Prvog križarskog rata.

Komentirajući ove događaje, memoari kralja Granade Abdullah (oko 1090) sadrže poznate anti-židovske optužbe protiv vezira: pohlepu, prijevaru, izdaju i favoritizam prema nevjernicima.

Muslimanske sumnje u židovsku zajednicu nastavile su sve do kraja islamske vladavine: prije nego što su predali Granadu Ferdinandu i Isabellu 1492. godine, muslimani su u mirovni ugovor uključili klauzulu koja ih štiti od opasne židovske hegemonije: "njihova Visost [katolički vladari] neće dopustiti Židovima da posjeduju Maure ili da budu porezni kolektori.”

Opet laži oko ahdname, znači u Španjolskoj imamo katoličku verziju ahdname koja je 100 godina starija od bosanske.
Ne samo to nego je tolerantnija jer garantira prava svim muslimanima, ne samo jednom crkvenom redu kao bošnjačka "povelja o ljudskim pravima".

"Zlatno doba jednakih prava bilo je mit", piše povjesničar Bernard Lewis, " a vjerovanje u njega bilo je više rezultat nego uzrok židovske simpatije prema islamu.
Ipak, neki autori i dalje inzistiraju na tome da su " Židovi živjeli sretno i plodonosno u Španjolskoj stotinama godina prije inkvizicije i protjerivanja 1492.godine.”