U svakoj zemlji postoji nekakav oblik kulture sjećanja. U Bosni i Hercegovini se slave različiti nacionalni praznici, različiti spomenici i spomen područja, različite osobe, događaji... Prošlost BiH je specifična. Postoje tri i više ,,istine sjećanja,,
Dokumentacijski centri i spomenici pričaju različite priče. Kakav će biti istorijski kontekst u Bosni i Hercegovini?
Jednima su junaci, drugima zločinci.
Jedni zaboravljaju i ignorišu sjećanja, a drugi se stalno podsjećaju.
I vicevi pričaju drugačije priče.

Svaki čovjek mora znati tko je, koja je njegova svrha/smisao i kuda ide... mora tragati za tim temeljnim istinama... Ako čovjek ne zna konkretno odgovoriti na pitanje tko je on... ako se izmotava, komplicira, ako ima mutno i relativno poimanje istine, ako osjeća da nema svrhu, da ne zna kuda ide... onda taj čovjek pada u krizu, poremećaj identiteta, depresiju, ništavilo...

Jednom sam istraživao i pokušavao shvatiti unutarnje uređenje države o kojoj je riječ... Htio sam pronaći odgovor na pitanje "Tko..."... Evo što sam našao...

Kamen zaglavni BIH je Dejtonski sporazum koji je objedinio tri zaraćene strane u jednu državu i koji je prekinuo rat. Kroz prizmu Dejtona treba gledati sve druge događaje. Tko je protiv Dejtona je protiv BIH, što može voditi u njezin raspad ili u stvaranje unitarnog islamskog kalifata protivno volji Hrvata i Srba.

Dejton ruše Bošnjaci koji su muslimani koji se ne mogu pomiriti s društvenom zajednicom koja nije uređena na temeljima šerijata. Otuda njihova potreba da u FBIH obespravljuju Hrvate i krše Dejton koji je temelj BIH. Srbima je odlično jer su ogradili što je njihovo i tako ih ne može nitko nadglasavati i ukidati im prava u BIH, osim voditelja BIH protektorata.

Jedno je sigurno. Kad nestane BiH,niko je se neće sijećat.

Kod tebe očito nema ni kulture ni sjećanja.
Prvo trebaš da znaš definiciju kulture sjećanja, a ona se odnosi na pojedinačno i kolektivno pamćenje na junake, mjesta stradanja, nacionalna obilježja, istorijske događaje, ne samo na period od 1991-1995. nego i na već i na dublju prošlost, što upamćenu, prepričanu, doživljenu ili pročitanu. Različito tumačenje prošlosti, istina i laž, prikrivanje zločina i zločinaca, negiranje, veličanje, suočavanje sa prošlošću, žudnja za pravednošću,...i sve to doprinosi kulturi sjećanja koja je jako važna za pojedinačni i kolektivni identitet.
U BiH nedostaje kritičkog sjećanja i pokajanja.

Kakva zemlja,takva i sijećanja. Znači 0%.