Bazajući internetom, naletjeh na neku temu o poznatim likovim bulevarske štampe:

Ivan Stevo Krajačić
Mustafa Golubić
Josip Kopinič

Hajmo, dežurni špijuni- koliko su ti likovi
bili povijesno važni ili je sve (ili većina) tog jednostavno napuhano ?

Za Stevu tesko da cemo ikad znati cijelu pricu no on je Hrvatima u cjelini od nabrojanih najvazniji jer je rijesio druga Leku koji bi da je ostao na poziciji gdje je bio uzrokovao znacajna sranja Hrvatima.

Što se Steve tiče, njegovu moć i ulogu vole preuveličavati Srbi, jer time hrane priču o Hrvatima koji su samo čekali zabiti im nož u leđa, stvoriti endehaziju i blabla. Ono što bih rekao da je točno, iz raznih izvora informacija, je da je on bio struja u Hrvatskoj koja je znala kakvi su Srbi i da će se jednom s njima morati sravniti računi, ovako ili onako.

Općenito, među hrvatskim komunistima je postojalo nekoliko struja. Jedni su bili zatucani ideološki idioti (tipa Jakov Blažević) koji nisu vidjeli dalje od svog nosa i kao takvi su bili idealni utjerivači novog poretka. S druge strane su bili oni koji su sa Srbima imali posla, znali su što ih čeka u slučaju Titine smrti i srpske pobjede i zbog tog razloga su predstavljali protutežu srpskom hegemonizmu unutar Partije. Tu bi išli ti naši udbaši, na čelu sa Stevom. Na njih se blisko nadovezuju komunisti-Hrvati tipa Tuđmana i dijelom ekipe iz 1971., pa i Krleže u velikoj mjeri. Na kraju, idu tipični poltroni koji gledaju da se ne talasa i da se izbjegnu sukobi, tipa Bakarića. To bi bio nekakav presjek cijele te scene.

Inače, zaboravio si braću Mišković, koji su odradili tehnički dio posla oko Brijuna, a kažu i neke stvari 90-91.

Stvari su složenije.

1. Miškovići su, naravno, uz Krqajačića, srušili Rasnkovića (operativno). Krajačić
je bio utjecajan u to doba i u tom miljeu, no priče o njegovim nekim
teškim vezama (neki radio uređaji kod smrti) su smiješne- kao da se
špijunske veze 1980-ih održavaju preko radio uređaja.

2. Blažević je ispao gnoj, no ne treba zaboreaviti da
je on bio u z Savku do kraja, i bilo je samo pitanje hoće li pasti.

3. Bakarić je višeslojan- on je iz zavjetrine gurao hrvatske interese
(nepobitno je da je on glavni politički čimbenik iza Deklaracije o hrvatskom
jeziku iz 1967.), a znamo da je progonio i Tuđmana, i Dalibora Brozovića itd.
Dakle, on je gurao jače hrvatsku dimenziju- ali u Jugoslaviji, preko
jačanje Kosova i BiH, a Hrvatsku ovako i onako.

Od antihrvatskih bih komunista naveo likove poput Šuvara,
Jure Bilića, ..koji su baš djelovali protiv hrvatskih interesa
(jedino je Šuvar imao "graditeljskih" zasluga, što treba priznati). Vrhovec
mi je neki ni sim, ni tam.

Stjepan Babić jeuvjeren d aje Bakarić stajao iza deklaracije, št može
biti točno- ni jedna jezična odluka ne ide bez politike: n.pr.
kod nas Gaj je dobio tiskaru od cara, vukovaci su došli u Zg u okviru projekta
Ju kademije, Strossmayera i pritisaka s madžarske strane, Belićev pravopis, pa
novosadski,te ovaj "Jovanovac"...- sve je to politika koja ove ili one nacionalne
interese gura u jezik.

Glede teme, Kopinič mi izgleda absolutno precijenjen- biti šef "Uljanika"
nije nešto posebno; tako je Maljenkov postao šefom hidrocentrale
nakon pada i gubitka političke moći.

Bakarić je bio politički Jugoslaven u suštini tako da ga ne treba dizati u nebesa, meni je infantilno misliti da je RH mogla ostvariti neke svoje dugoročne ciljeve u Jugi i samoupravnom socijalizmu, kada bi na svako traženje daljnjeg povećanja ovlasti republika (što je bilo nužno za postići određene ciljeve) sve ostale republike osim Slovenije skočile na noge i protivile se istome, dok je samoupravni socijalizam pokazao znakove slabosti čak i prije državnog socijalizma SSSRa (potonji je bilježio porast od 1,8% BDPa u prosjeku 1980-1990.g., dok je samoupravni socijalizam u Jugi imao porast od tek 0,6% BDPa u prosjeku tih 10 godina) .
Činjenica da je Bakarić potpisao Deklaraciju nije baš i neka utjeha kada je 1971.g. on nasapunao dasku "Proljećarima" s kojima je istu Deklaraciju potpisao, a njegov rad u Đilasovoj Komisiji nije za pohvalu. Da nije Andrija Hebrang stariji povlačio neke svoje poteze u Komisiji mislim da danas ne bi imali ni zapadni Srijem ni sjevernu Istru u RH.

1. Što se Krajačića tiče, tu stvarno ima bajki, pogotovo ta o radio stanici (koju je ostavio Joži, kažu ). Koliko je pomogao Tuđmanu, nije do kraja razjašnjeno (određenu ulogu je odigrao, ali svakako nije bio jedini, tu je bio i Crnobrnja itd.). S druge strane, sam Franjo u dnevnicima piše da je Krleža išao preko Krajačića kad je htio u Beogradu nešto napraviti. Dakle, svakako utjecajan, povezan s Titom (još od Španjolske, po svoj prilici) i bitna obavještajna protuteža Rankoviću.

2. Što se Bakarića tiče, to se ne kosi s ovim što sam ja napisao. Kad je stvar izašla ogradio se, proglasio ju neprijateljskom itd., tako da se tu pokazao da na njega ne možeš računati za bitne stvari.

Uostalom, evo što Babić točno kaže o njemu:

.

Nije ju on nikad potpisao.

Nije da branim Bakarićev "lik i djelo", no on nije bio
samo vlastohlepan (realno, znao je das duguje vlast Brozu).

Po informacijama koje imam:

*bio je najobrazovaniji među vrhovnim ešalonom, ali
nije bio pro-aktivan. Kardelj, ambiciozni učo, bio je
i mentalno agilniji

* točno je da je gurao hrvatsku stvar u Jugi, ali mlitavo
(nisu ga bez razloga zvali svileni i mrtvac). Minusevi: ponašanje
oko Istre i Srijema, možda i Neuma; ganjanje Tuđmana i drugih;
oko Savke bih bio oprezniji, tu se vidi da je bolje da je preživio.
Plusevi: oko Deklaracije; oko Ustava iz 1974., te "neka federacija federira".

Meni izgleda da je on bio za Jugoslaviju, ali što konfederalniju jer Srbima nije vjerovao,
a u Hrvate nije vjerovao. Mislim da je do kraja vjerovao u komunizam kao ideju.

Konačno, u Sadkovichevoj knjizi o Tuđmanu piše da su
Rankovića srušila 4 Hrvata: Broz, Bakarić, Krajačić i Mišković, pa
da je i to imalo neke reperkusije po daljnja zbivanja.

Dobro, no kako kaže Hrobi on ju je faktični podržavao dok nije osjetio promjenu raspoloženja kod Jednonogog.

Oko Neuma se nije zamarao dok je crnogorski predstavnik izborio za svoju republiku daleko manje značajnu Sutorinu(koja brat-bratu, tada Crnoj Gori nije ništa značila, danas joj znači jer bez nje ne bi mogli otvarati pitanje Prevlake, a i određeni uskoro europski koridori će prolaziti tuda te je itekako bolja varijanta da u cijelosti prolaze kroz isključivo RH i Crnu Goru nego kroz još i BiH, mada sumnjam da je potonji razlog bio na umu Blaža Jovanovića koji je tada ako se ne varam predstavljao Crnu Goru u Komisiji) .

Sad je skoro bio skup oko obljetnice Deklaracije, pa imam njeke "insiderske" informacije.
Njih 7 glavnih oblikovatelja je prošlo, onda, uglavnom lišo, a čini
se da je tekst sročio, po idejama Krune Krstića, Tomislav Ladan
(pisao ga je uglavnom Brandt).

najvažnije je da se hrvatski tretira kao zaseban jezik i traži se ravnopravnost 4 jezika:
slovenskog, hrvatskog, srpskog i makedonskog, a ne "dviju varijanti"
(onda su varijante gurali Brozović i dijelom Milka Ivić).

Guberina i Krstić ranije nisu, a Ladan nije nikada.
A Ladan je bio u kontaktu s Krstićem u Leksikografskom zavodu.

Budući da su podpisali svi (matica, sveučilište, razni instituti,..)-iz sadašnjega
petljanja oko pravopisa i znakovite šutnje jasno je da je iza
tog morala stajati politika, jer od linguista samih nema ništa.

Definiraj "Uglavnom lišo", pod tim misliš lišo kao Krleža (samo ostavka, ali nastavak prijateljstva sa Tiletom) ili....?

Nisam puno istraživao ovaj dio hrvatske povijesti, jer je prilično ružan za Hrvate, pogotovo iz ovakve perspektive relativno bliske povijesti, no da pitam, pa ćete mi vi koji više znate moći razjasniti neke stvari...

U komunističkoj vrhuški su postojali određeni utjecajni Titini bliski ratni drugovi, neki su bili panslavenski nastrojeni, neki više nacionalno nastrojeni.
I onda, neki utisak koji sam dobio površnim čitanjem povijesnih materijala, npr. iz hrvatske perspektive Hebrang se trsio zaštititi hrvatske interese unutar Jugoslavije, dok je nasljednik bio panslaven maloga utjecaja, Bakarić.
Kod Srba Ranković se trsio za srpske interese, dok je Koča Popović bio panslaven, Crnogorac Đilas je bio također panslavenski nastrojen, dok se Slovenac Kardelj trsio za slovenski probitak unutar zajedničke države.

Pa ono, nabacite par riječi o ovim i ostalim, manje više glavnim likovima tužne jugo-komunističke priče, tko je bio najveća opasnost po Hrvate, tko nas je mogao zajebati da smo mogli dobiti još manje u teritorijalnom pogledu, tko nas je zajebao da nismo dobili više (Kardelj, Bakarić?), pod kim bi nam bilo još gore da se dočepao veće vlasti ili da nije bio uklonjen (vjerojatno pod Rankovićem), itd. itd.

Sedmorica su sastavila tekst Deklaracije:

Tomislav Ladan
Vlatko Pavletić
Miroslav Brandt
Radoslav Katičić
Slavko Pavešić
Dalibor Brozović
Slavko Mihalić

Jedino je Brandt izbačen iz partije, i to je bilo sve. Pavletić je nagrajsao, ali nakon 71.

Ovisi, za razliku od Srba, koji su uvijek bili prvo Srbi, kod Hrvata je bilo svega, samo komunisti, samo jugoslaveni, dalmatinski autonomaši tipa Krstulović i sl.

Čak i "nacionalisti" Savka ili Tripalo su bili to u jako, jako ublaženom smislu...

Namjesnik titov u Hrvatskoj je bio Bakaić, čovjek koji je rekao "da ne bi za međunacionalne odnose bilo dobro da Dinamo bude prvak"
O ekipi nakon gušrnja Hrvatskog proljeća, Planinc, Šuvar da ne govorimo, njima je jedina misao bila borba protiv Hrvatskog nacionalizma, koliko god benigan ovaj bio, svom narodu nisu vjerovalo i kao miliciju, direktore, državnu službu su imali Srbe

How yes nou , zato su tako izdavali srpske nacionalne interese šakom i kapom , više je branio interese Srbije svojevremeno Moša Pijade , beogradski Sefard nego etnički Srbi.

Kako reče Zlatko.

Malo se previše mi zanosimo na ovim prostorima, a znamo samo jednostranu pripovijest. A poklali bi se dokazujući da smo baš mi u pravu.