HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: sub lis 23, 2021 8:30 pm.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 62 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: sub svi 19, 2012 1:35 am 
Offline

Pridružen/a: uto svi 01, 2012 3:26 pm
Postovi: 106
Otvaram temu o bosanskim vladarima kroz povijest, od X. do XV. stoljeća, njihovim sudbinama, ženidbama, vladavini, borbama za prijestolje, ratovima...svemu što je obilježavalo njihov život!


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: sub svi 19, 2012 11:58 pm 
Offline

Pridružen/a: uto svi 01, 2012 3:26 pm
Postovi: 106
Popis započinjem s banom Pribinom, za kojega ipak nije sigurno da je bio bosanski ban, međutim, s obzirom da o tome postoje određene pretpostavke, nisam mogao zaobići njegovo ime.

Da bih izložio pretpostavku o banu Pribini kao prvom po imenu poznatom bosanskom banu citirat ću odlomak iz knjige "Poljički statut" iz 1988. godine, autora Miroslava Pere (str. 174.-176.):

"Nakon smrti hrvatskog kralja Krešimira I, koji je umro 945. godine, Bosna je kao diona kneževina ili kraljevina sačinjavala dio hrvatsko-bosanskog dionog regnuma s knezom (ili kraljem) Miroslavom, sinom pok. kralja Krešimira I, na čelu. Miroslav je kao dioni suvladar vladao Bosnom četiri godine, tj. od 945. do 949. Za to vrijeme kao suvladar hrvatskog dijela hrvatsko-bosanskog dionog regnuma vladao je kao kralj Miroslavov mlađi brat Mihajlo Krešimir II, koji je stolovao u Klisu. On, naime datira svoju ispravu iz 969. godine XII. indikcije, sa "dvadeset i četvrte godine mojega vladanja" (vicesimo quarto regni mei anno), a to znači da sebe smatra suvladarom s bratom Miroslavom već od 945. godine, tj. od smrti svoheg oca kralja Krešimira I.

Kad je bosanski ban Pribina 949. godine ubio kneza (ili kralja) Miroslava, nastadoše u hrvatsko-bosanskom regnumu teške razmirice i sukobi, po svoj prilici između pristaša bana Pribine i pristaša ubijenog kneza (ili kralja) Miroslava, među koje su spadali i poljički didići, tada nastanjeni u Bosni. Da bi osvetio bratovo ubojstvo, kralj Mihajlo Krešimir II. povede skupa sa svojim ujakom osvetničku ekspediciju u Bosnu pa opustoši Uskoplje, Luku i Plivu. Videći da se ne može suprotstaviti Krešimiru, bosanski ban Pribina pobjegne k ugarskom kralju. Krešimir, pak, zauzme cijelu Bosnu, a kad je umro otac njegove majke, zavlada i Bijelom Hrvatskom.

Ujak ubijenog kneza (ili kralja) Miroslava, koji sudjeluje u osvetničkoj ekspediciji, potječe, dakle, iz Bijele Hrvatske. On pomaže svojem nećaku kralju Mihajlu Krešimiru II. u toj ekspediciji između ostalog i stoga što su prema starom slavenskom pravu na osvetu bili obvezani ne samo najbliži srodnici po muškoj liniji nego i najbliži srodnici po ženskoj liniji. Tako je npr. po čl. 1. Ruske pravde sestrin sin (nećak) bio dužan osvetiti ubojstvo svojeg ujaka. U našem, pak, slučaju ujak osvećuje nećaka.

Ovako rekonstruiran slijed događaja u skladu je s uobičajenim ponašanjem tadašnjih ljudi, pa isključuje "intervenciju" bana Pribine u "korist" ili "za račun" kralja Krešimira II, to više što se ubojstvo dogodilo u Bosni, daleko od kralja Krešimira II. To je, po svoj prilici, bila obična borba za vlast između kneza (ili kralja) Miroslava i bana Pribine, u kojoj je stradao knez (ili kralj) Miroslav, a osvećivao ga je brat uz pomoć ujaka."

U prilog ovoj rekonstrukciji M. Pere neposredno svjedoče izvori poput "O upravljanju carstvom" Konstantina Porfirogeneta iz sredine X. st.:

Glava trideset i prva
O HRVATIMA I ZEMLJI U KOJOJ SADA STANUJU

(...) Krštena Hrvatska može podići na vojnu čak do 60 tisuća konjanika i 100 tisuća pješaka, sagena čak do 80 a kondura do 100. Sagene nose po 40 ljudi svaka, svaka kondura po 20 ljudi a male kondure svaka do 10 ljudi. Ovu veliku silu i množinu vojske, imala je Hrvatska sve do vremena kneza Krešimira (Kresemere). Ali poslije njegove smrti, njegov je sin Miroslav (Mirosthlabou), poslije četverogodišnjeg vladanja, bio ubijen od bana Pribune (Pribounia), pa su izbile mnoge svađe i različiti sukobi u cijeloj zemlji, pa su se smanjile snage i konjice i pješaka i sagena i kondura, za cijelo područje vladanja Hrvatske. A sada ona ima 30 sagena... kondura velikih i malih... i konjanika ... i pješaka ... (...)

Također, u prilog svjedoči i odlomak iz "Ljetopisa popa Dukljanina", napisanog vjerojatno u drugoj polovici XII. stoljeća.:

Poglavlje XXVIII

"Pošto je kralj preminuo oni koji su bili Tihomilovog roda počeše da vladaju Raškom, a svi banovi, isto kao i ranije, počeše samostalno vladati i nijesu htjeli polagati nikakvog računa kraljici ni njenim sinovima, samo Travunija se pokoravala kraljici, jer su njeni srodnici živjeli u Travuniji i Dubrovniku i ne usuđivahu se da se odmetnu od nje. Kad je, pak, dječak odrastao oženiše ga ćerkom bana Čidomira iz Bijele Hrvatske, sa kojom rodi dva sina: Prelimira i Krešimira. Pošto su pak dječaci odrasli, Tješimir pošalje svoga sina Krešimira tastu koji je upravljao Bijelom Hrvatskom naređujući ovom da sakupi vojsku i da pođe na bosanskog bana. A sam sa svojim sinom Prelimirom, pošto je sakupio svoje srodnike i narod Travunije, krene u borbu protiv bana koji je upravljao prevalitanskom oblašću. I ban, sakupivši svoj narod, pripremi se za borbu. Kad se bitka zametnula, ban pade i umre. I Tješimir pade i ranjen je, a poslije je umro. Njegov pak sin Prelimir dobije bitku i zauze čitavu Crvenu Hrvatsku, pa bude krunisan za kralja i poče vladati zemljom i kraljevstvom svojih predaka.

Poglavlje XXIX

Krešimir pak njegov brat, boreći se sa ujakom, opustoši Uskoplje, Luku i Plevu. A ban Bosne vidjeći da nije kadar pred njih stati i boriti se, pobježe ugarskom kralju. Najzad Krešimir zauzme čitavu Bosnu i njome je vladao. Poslije smrti majčinog oca zavladao je Bijelom Hrvatskom."


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: ned svi 20, 2012 1:00 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lip 30, 2009 6:35 pm
Postovi: 9618
Pa i nije bio bosanski ban , i to ostaje samo pretpostavka i ništa više.

I nemoj se koristiti Letopisom Popa Dukljanina jer to nije dokaz nikakav za bilo koju priču , a taj Pere čim je koristio za svoj rad LDP automatski ga elimiše kao ozbiljnog.

Kreni lepo sa drugim vladarima i sa drugim izvorima i istoričarima , pa da tema ima smisla.

_________________
O turčine za nevolju kume
A ti vlaše silom pobratime


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: ned svi 20, 2012 1:02 am 
Offline

Pridružen/a: pon sij 30, 2012 6:47 pm
Postovi: 3966
Pribina je bio ličko-krbavski ban. Prvi put čujem da je imao ikakve veze s Bosnom.

_________________
(*_*)


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: ned svi 20, 2012 1:08 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lip 30, 2009 6:35 pm
Postovi: 9618
Divlja svinja5 je napisao/la:
Pribina je bio ličko-krbavski ban. Prvi put čujem da je imao ikakve veze s Bosnom.


Šta ti prvi put čuješ?! , pa sad otišao na hrvatski wiki i pogledao , pa odjednom tu mlatiš?! :001_rolleyes

On se pominje u samo u DAI i naravno samo se pretpostavlja da je odatle , ali može biti i iz zap.Bosne ili pitaj kurca odakle kad jednostavno ne piše ništa za njega gde je vladao konkretno.

_________________
O turčine za nevolju kume
A ti vlaše silom pobratime


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: ned svi 20, 2012 1:12 am 
Offline

Pridružen/a: pon sij 30, 2012 6:47 pm
Postovi: 3966
Ja se informiram na druge načine, završio sam formalno obrazovanje i sam sam dosta čitao, tako da te molim da ne projiciraš svoju neukost na mene. Glup si ko noć i nemaš nikakve kompetencije da govoriš o hrvatskoj niti o bosnskohercegovačkoj povijesti.

_________________
(*_*)


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: ned svi 20, 2012 4:47 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri vel 22, 2012 4:56 am
Postovi: 687
joe enter je napisao/la:
I nemoj se koristiti Letopisom Popa Dukljanina jer to nije dokaz nikakav za bilo koju priču , a taj Pere čim je koristio za svoj rad LDP automatski ga elimiše kao ozbiljnog.


Crveni Joe! Pa što te pop Dukljanin toliko smeta? Zar je tako teško prihvatiti da postoji mogućnost da je Crvena Hrvatska zaista postojala i da su tvoji pretci nekada bili Hrvati? :zubati

A na Porfirogeneta koji govori da su zemlje Crvene Hrvatske (po Dukljaninu) srpske se ne žališ iako on u istom tom dokumentu opisuje i dolazak srba na ove prostore i značenje srpskog imena:

Citat:
Glava trideset i druga
O SRBIMA I ZEMLJI U KOJOJ SADA STANUJU

Srbi (Serbloi) su potomci nekrštenih Srba, zvanih također bijeli, koji žive iza Turske na mjestu zvanom Boiki, gdje im je susjedna Franačka, kao i velika Hrvatska, nekrštena, također nazvana bijela, i u tom su mjestu, dakle, ovi Srbi živjeli od početka. Ali kad su dva brata naslijedili na vlasti svoga oca u Srbiji, jedan od njih je uzeo polovinu naroda te je zatražio zaštitu u Heraklije, imperatora Bizantinaca, i taj isti imperator Heraklija primio ga je i dao mu mjesto u pokrajini Soluna (Thessalonikes), da se tamo naseli, naime Srbiji (Serblia), mjesto koje od toga doba nosi taj naziv. »Srbi« na jeziku Bizantinaca je riječ koja označava »robove«, a na tom jeziku obično se riječju »serbula« označava obuću robova, a riječ »tzerboulianous« označava one koji nose jeftinu, siromašku obuću. Srbi su to ime dobili jer su postali robovi imperatora Bizantinaca. Pa, poslije nekog vremena, ti su isti Srbi odlučili poći u svoje vlastite kuće (vratiti se), a imperator ih je pustio. Ali, kad su prešli rijeku Dunav (Danoubin) oni su promijenili svoje mišljenje pa su poslali jednu molbu imperatoru Herakliju, putem vojnog zapovjednika koji je tada bio u Belegradonu, da bi on njima dao drugu zemlju za naseliti se. A budući da ono što je sada Srbija i Paganija i takozvana zemlja Zahloumon i Terbounia i zemlja Kanalita, bilo pod upravom imperatora Bizantinaca, i budući da su te zemlje bile opustošene od Avara (jer su iz tih zemalja oni istjerali one Rimljane koji sada žive u Dalmaciji i Draču), stoga je imperator naselio te iste Srbe u naznačene zemlje i oni su postali podložnici imperatoru Bizantinaca, a imperator je doveo svećenike iz Rima i njih krstio, i naučio ih da pravilno obavljaju pobožnosti, i poučio ih u kršćanskom nauku.


A evo i značenja imena "Hrvat":

Citat:
»Hrvati«, na slavenskom jeziku znači: »oni koji imaju mnogo zemljišta«.


Pa sad ako već možeš birati između ta dva imena, ne vidim zašto bi izabrao ovo sramotnog konteksta...

Zar nije bolje da srbi prihvate hrvatsko ime nego da Hrvati prihvate ovaj služinački naziv nametnut od strane Bizantinaca?

_________________
[url]http://www.youtube.com/watch?v=8BhSmd5ZWkw[/url]


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: ned svi 20, 2012 11:17 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet ruj 24, 2009 11:09 am
Postovi: 18421
Lokacija: Heartbreak Hotel
joe enter je napisao/la:
Pa i nije bio bosanski ban , i to ostaje samo pretpostavka i ništa više.



Pa fino čovjek kaže da to i jeste samo pretpostavka, ali ne, ti opet moraš nešto da kenjaš, samozvani historičar, stručnjak za srednji vijek i ekspert za DAI. =))

_________________
U prošlom ratu Hrvati su pobijedili Srbe, Srbi su pobijedili muslimane, a muslimani su pobijedili Hrvate.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: ned svi 20, 2012 12:01 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lip 30, 2009 6:35 pm
Postovi: 9618
Bobovac je napisao/la:
joe enter je napisao/la:
Pa i nije bio bosanski ban , i to ostaje samo pretpostavka i ništa više.



Pa fino čovjek kaže da to i jeste samo pretpostavka, ali ne, ti opet moraš nešto da kenjaš, samozvani historičar, stručnjak za srednji vijek i ekspert za DAI. =))


Bobovče šat ap.

Pa jel vidiš da je čovek prvo napisao da je pretpostavka onda počeo na osnovu pretpostavke da vesla o pretpostavci kao činjenici po nekom pitaj boga kojem istoričaru.

Čuj samozvani istoričar?! , pa ko nije samozvan na forumu molm te osim Pava-palestinca koji ima i doktorat i magistraturu i svi mu veruju jer on tako kaže na jebenom forumu.

_________________
O turčine za nevolju kume
A ti vlaše silom pobratime


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: ned svi 20, 2012 9:24 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pon ožu 05, 2012 10:55 pm
Postovi: 645
Lokacija: dijaspora
joe enter je napisao/la:
Bobovac je napisao/la:

Pa fino čovjek kaže da to i jeste samo pretpostavka, ali ne, ti opet moraš nešto da kenjaš, samozvani historičar, stručnjak za srednji vijek i ekspert za DAI. =))


Bobovče šat ap.

Pa jel vidiš da je čovek prvo napisao da je pretpostavka onda počeo na osnovu pretpostavke da vesla o pretpostavci kao činjenici po nekom pitaj boga kojem istoričaru.

Čuj samozvani istoričar?! , pa ko nije samozvan na forumu molm te osim Pava-palestinca koji ima i doktorat i magistraturu i svi mu veruju jer on tako kaže na jebenom forumu.


Za razliku od tebe on djeluje seriozno,gotovo karizmaticno :kava

_________________
Za svako rjesenje postoji problem


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: pon svi 21, 2012 4:07 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned sij 02, 2011 12:38 pm
Postovi: 2031
lirik je napisao/la:
joe enter je napisao/la:

Bobovče šat ap.

Pa jel vidiš da je čovek prvo napisao da je pretpostavka onda počeo na osnovu pretpostavke da vesla o pretpostavci kao činjenici po nekom pitaj boga kojem istoričaru.

Čuj samozvani istoričar?! , pa ko nije samozvan na forumu molm te osim Pava-palestinca koji ima i doktorat i magistraturu i svi mu veruju jer on tako kaže na jebenom forumu.


Za razliku od tebe on djeluje seriozno,gotovo karizmaticno :kava


U usporedbi s njim svi tako djeluju.
Nije neka umješnost.
Ali ajde, dočekasmo da se najveći spamer i mitoman Foruma poziva na izvore.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: pon svi 21, 2012 6:02 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lip 30, 2009 6:35 pm
Postovi: 9618
snowflake je napisao/la:
lirik je napisao/la:

Za razliku od tebe on djeluje seriozno,gotovo karizmaticno :kava


U usporedbi s njim svi tako djeluju.
Nije neka umješnost.
Ali ajde, dočekasmo da se najveći spamer i mitoman Foruma poziva na izvore.


Molim? , ti kojoj je argument i dokaz rečenica tipa "Nemaš pojma" meni to spočitavaš?!


Ajd nađi ijedan moj post u vezi istorije ili jezika da ga nisam argumentovao ili da sam slagao izmišljajući nešto i pozivajući se na nešto što nisu izvori?!

Upravo si uradila ono što i ranije , naružila si moj lik lažima , i to jadno i prejadnom rečenicom , i to si odgovrila istom liku kao i ti koji koristi jednu kratku rečenicu bez ičega argumentovanog.

Ajde gukni 'tico gde sam bez argumenata išta govorio , ili se izvini ako imaš imalo obraza!

Samo na forumu i na komentarima članaka može biti ovakvog ljudskog jada kao što si ti i slični.

_________________
O turčine za nevolju kume
A ti vlaše silom pobratime


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: pon svi 21, 2012 7:55 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned svi 03, 2009 1:56 pm
Postovi: 9977
Smiri djole. Znamo kakvi su tvoji argumenti

_________________
Serbian are nationalists. It is impossible to argue with Serbians because they are without understanding. Since they respect only force, the same method should be used when dealing with them."


Vrh
   
 
 Naslov: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: pet lip 08, 2012 10:01 pm 
Offline

Pridružen/a: uto svi 01, 2012 3:26 pm
Postovi: 106
Nakon više od stotinu godina poslije spomena neimenovanog bosanskog bana u Ljetopisu Popa Dukljanina, bilježi se spomen sljedećeg bosanskog vladara, kneza Stjepana.

Naime, dukljanski kralj Bodin (1081.- oko 1102.) sin dukljanskog kralja Mihajla, je tijekom 1080-ih proširio svoju vlast na Bosnu i u njoj postavio svoga upravitelja, kneza Stjepana.

Spomen o tom je događaju sačuvan je u već spomenutom Ljetopisu Popa Dukljanina:

XLII.:
(...)
"Facta pace, Bodinus cum fratribus perrexit Rassam, et debellando obtinuit eam, atque possedit eam, posuitque ibi duos iuppanos de curia sua Belcano, et Marco, qui etiam iuraverunt ei, ut ipsi, et filii eorum essent specialiter homines regis Bodini et filiorum, vel haeredum eius, deinde coepit Bosnam posutque ibi Stephanum knesium."
(...)

Dakle, dukljanski kralj Bodin je, nakon što je pod svoju vlast podvrgnuo Rašku, zavladao i Bosnom: "deinde coepit Bosnam posutque ibi Stephanum knesium." tj. "zatim zauze Bosnu i ondje postavi kneza ("knesium") Stjepana".

Kako bi svoje kraljevstvo što više osamostalio i u crkvenom pogledu, Bodin je ishodio od pape Klementa III. Viberta osnivanje zasebne barske nadbiskupije tj. metropolije, pod koju su papinom odlukom potpale biskupije u: Trebinju, Kotoru, Ulcinju, Skadru, Svaču, Drivastu, Pilotu, te Raška biskupija i Bosanska biskupija, koje su se nalazile na području Dukljanskog Kraljevstva.

Kada je dukljanski kralj Bodin umro (oko 1102.), u kraljevskoj obitelji su zaredale borbe za prijestolje. Tako je, umjesto Bodinova sina Mihajla, narod izabrao za kralja Dobroslava, inače mlađeg polubrata pokojnog kralja Bodina. Međutim, kralja Dobroslava je nakon nekoliko mjeseci vladavine oborio Kočapar, inače sin Radoslava, strica pokojnog kralja Bodina.

Zanimljivo je istaknuti da se, prema svjedočanstvu Popa Dukljanina, dukljanski kralj Kočapar (vladao oko 1103.), suočen s prijetnjama raškog župana Vukana, sklonio u bosansku banovinu svoga kraljevstva i tamo oženio kćerkom bosanskog bana, a uskoro potom je preminuo u Zahumlju.

XLIII.:
"Tunc Michalla filius eius voluit succedere in regno, sed propter nequitiam matris eius noluit populus terrae; sed constituerunt sibi regem Dobroslavum fratrem Bodini regis. Regante eo, coepit se dure agere contra populum. Eo tempore audientes fratres, et filii knesii Branislavi, quod rex Bodinus obiisset imperatoris iussu venerunt Durachium ubi Goyslavus accepit uxorem, et mansit ibi cum nepotibus suis. Cociaparus quoque frater eius perexit Rassam, inde cum Belcano iuppano congregantes populum venerunt contra Dobroslavum (p. 165) regem. Rex vero congregans populum voluit se defendere. Commisso denique bello in Dioclia supra fluvium, qui Moracia dicitur, cecidit pars populi regis Dobroslavi, et ipse captus est. Post haec Cociaparus cum Belcano mittentes vinculatum regem Dobroslavum in Rassam venerunt, et obtinuerunt Zentam, et depredaverunt maximam partem Dalmatiae. Belcanus post haec perexit Rassam, et Cociaparus remansit in Zentam. Post haec insidiabatur Belcanus Cociaparo cum Rassanis, ut eum perderent, quod sentiens abiit in Bosnam, et accepit ibi uxorem filiam bani Bosnae, et non post multum temporis in bello mortuus est in Chelmani."

Dakle:

"Post haec insidiabatur Belcanus Cociaparo cum Rassanis, ut eum perderent, quod sentiens abiit in Bosnam, et accepit ibi uxorem filiam bani Bosnae, et non post multum temporis in bello mortuus est in Chelmani."

Ili:

"Nakon toga je Belkan (Vukan) s Rašanima vrebao na Kočapara, da bi ga mogao uništiti; kad on to dočuje, ode u Bosnu i oženi se tamo kćerkom bosanskog bana, a malo potom umre u Helmaniji (Zahumlju).


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: sri lip 13, 2012 9:46 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lip 13, 2012 9:23 am
Postovi: 12
Tomislav Diablo je napisao/la:
joe enter je napisao/la:

Crveni Joe! Pa što te pop Dukljanin toliko smeta? Zar je tako teško prihvatiti da postoji mogućnost da je Crvena Hrvatska zaista postojala i da su tvoji pretci nekada bili Hrvati? :zubati


Ne bi bilo teško prihvatiti takvu mogućnost, da postoji neki relevantniji dokument od LDP-a, kojem je nepoznat i autor i vreme u kojem je nastao. Prva poznata redakcija potiče iz XVII vek...tako da se u najmanju ruku taj rukopis treba uzeti sa velikom rezervom.

Citat:
A na Porfirogeneta koji govori da su zemlje Crvene Hrvatske (po Dukljaninu) srpske se ne žališ iako on u istom tom dokumentu opisuje i dolazak srba na ove prostore i značenje srpskog imena:



Tja...Porfirogenitovo tumačenje porekla srpskog imena je samo jedno od bezbroj njih.
U njegovo vreme se takvo tumačenje još i moglo uzeti za relevantno, ali danas kada se zna da su Srbi došli sa severa...i da i u današnje vreme na severu žive Lužički Srbi koji nikakve veze sa Vizantincima nemaju...onda nije teško zaključiti da ime Srba nema koren u vizantijskom jeziku.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: ned lip 17, 2012 1:20 pm 
Offline

Pridružen/a: sri kol 31, 2011 1:41 pm
Postovi: 164
Molim Gospodu povjesničare za pomoć,

U kojem arhivu se može pogledati orginalni mirovni ugovor između Babonića i Gisingovaca iz 1278 godine kojim se regulira jurisdikcija nad određenim područjima tadašnje Slavonije?
Postoji li na netu negdje elektronska forma kopije tog ugovora?

Unaprijed zahvalan:-)


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: ned lip 17, 2012 10:39 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned ožu 13, 2011 11:11 pm
Postovi: 4630
Taj isti Porfirogenet kaze da je Srpska teritorija od granice sa Bugarskom pa sve do Livna i Cetine.Gdje tu u Bosni ima mjesta za tog Pribinu?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: uto lip 19, 2012 8:41 am 
Offline

Pridružen/a: uto svi 01, 2012 3:26 pm
Postovi: 106
O sudbini kneza Stjepana, upravitelja dukljanskog kralja Bodina, koji je vladao u Bosni krajem XI. stoljeća, ne zna se ništa...

Da li je dukljanski kralj Kočapar početkom XII. stoljeća, oženivši se kćerkom bosanskog bana, oženio upravo kćerku kneza Stjepana, ili je riječ o nekom drugom (neimenovanom) vladaru Bosne, također ostaje otvorenim pitanjem.

Međutim, nakon više od pola stoljeća nakon kneza Stjepana saznajemo nešto više o sljedećem vladaru banovine Bosne, naime - banu Boriču. Ban Borič je prvi bosanski vladar o kojem postoji više podataka zabilježenih u povijesnim izvorima.

Iako nema točnih podataka o rođenju i smrti bana Boriča, razumljivo je zaključiti da je Borič rođen u prvoj polovici XII. st., te da je umro krajem XII. ili možda početkom XIII. st. Bio je podrijetlom iz okolice Grabarja u Požeškoj županiji (u današnjoj Slavoniji), a ne iz Huma, kako smatra B. Nedeljković na temelju tzv. Mljetskih falsifikata.

Borič je, kao bosanski ban, sklopio savez s madžarskim kraljem Gejzom II. (1141.-1162). Stoga je u ratu Gejze II. protiv Bizantskog Carstva sredinom šestog desetljeća XII. st. sudjelovao u borbama oko Braničeva (u današnjoj Srbiji) kao "saveznik", što izričito navodi bizantski ljetopisac Ivan Kinam u svom djelu, a ne kao vazal, kao što je to tvrđeno u gotovo cjelokupnoj dosadašnjoj historiografiji. Odvojivši se od glavnine madžarske vojske u povlačenju, bio je progonjen od bizantskog vojskovođe Bazilija.

U ispravi sačuvanoj u "Liber privilegiorum episcopatus Zagrabiensis" spominje se da je ban Borič u proljeće 1163. boravio na dvoru nasljednika kralja Gejze II., madžarskog kralja Stjepana III. (1162.-1172.) u Ostrogonu. U ranijoj historiografiji se držalo da je Borič sudjelovao u borbama za madžarsko prijestolje na strani Gejzina sina Stjepana, ali u "Gesta Hungarorum" madžarskog ljetopisca Simona de Keze spominje se samo da je njemački vitez Gottfried od Meissena bio poslan protiv "ducem de Bozna" (tj. kneza Bosne), što zapravo ne bi bio ban Borič nego bizantski upravitelj Bosne, koji je bio postavljen od cara Manuela Komnena, kada je bizantski car uspio proširiti svoju vlast na Bosnu u drugoj polovici 60-ih godina XII. st. Naime, sam ban Borič je u to vrijeme boravio na dvoru madžarskog kralja, a ne u svojoj banovini.

Ban Borič je značajan i po tome što je viteškom redu templara darovao svoj posjed Esdel Zdelju (današnja Zdelica kod Mosta u Podravini), a to je darovanje 1209. potvrdio i madžarski kralj Andrija II.

Sinovi bana Boriča, Stjepan i Pavao, spominju se 1250. godine.

Inače, posjedi roda kojem je pripadao ban Borič, tijekom XIII. i XIV. st. smješteni su uglavnom u tadašnjoj Požeškoj županiji (u današnjoj Slavoniji) oko Orljavice, Lipine, Mrsunjskog luga, rijeke Save i drugdje u okolici.

Zanimljivo je da su rođaci bana Boriča prije 1337. godine imali pravo postavljanja svoga kapetana, a obavljali su i dužnost požeških župana. Tako se posljednji poznati kapetan Nikola, iz Boričeva roda, spominje 1349. godine.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: čet lip 21, 2012 9:28 pm 
Offline

Pridružen/a: uto svi 01, 2012 3:26 pm
Postovi: 106
NEIMENOVANI BAN

Popis započinjem s banom Pribinom, za kojega ipak nije sigurno da je bio bosanski ban, međutim, s obzirom da o tome postoje određene pretpostavke, nisam mogao zaobići njegovo ime.

Da bih izložio pretpostavku o banu Pribini kao prvom po imenu poznatom bosanskom banu citirat ću odlomak iz knjige "Poljički statut" iz 1988. godine, autora Miroslava Pere (str. 174.-176.):

"Nakon smrti hrvatskog kralja Krešimira I, koji je umro 945. godine, Bosna je kao diona kneževina ili kraljevina sačinjavala dio hrvatsko-bosanskog dionog regnuma s knezom (ili kraljem) Miroslavom, sinom pok. kralja Krešimira I, na čelu. Miroslav je kao dioni suvladar vladao Bosnom četiri godine, tj. od 945. do 949. Za to vrijeme kao suvladar hrvatskog dijela hrvatsko-bosanskog dionog regnuma vladao je kao kralj Miroslavov mlađi brat Mihajlo Krešimir II, koji je stolovao u Klisu. On, naime datira svoju ispravu iz 969. godine XII. indikcije, sa "dvadeset i četvrte godine mojega vladanja" (vicesimo quarto regni mei anno), a to znači da sebe smatra suvladarom s bratom Miroslavom već od 945. godine, tj. od smrti svojeg oca kralja Krešimira I.

Kad je bosanski ban Pribina 949. godine ubio kneza (ili kralja) Miroslava, nastadoše u hrvatsko-bosanskom regnumu teške razmirice i sukobi, po svoj prilici između pristaša bana Pribine i pristaša ubijenog kneza (ili kralja) Miroslava, među koje su spadali i poljički didići, tada nastanjeni u Bosni. Da bi osvetio bratovo ubojstvo, kralj Mihajlo Krešimir II. povede skupa sa svojim ujakom osvetničku ekspediciju u Bosnu pa opustoši Uskoplje, Luku i Plivu. Videći da se ne može suprotstaviti Krešimiru, bosanski ban Pribina pobjegne k ugarskom kralju. Krešimir, pak, zauzme cijelu Bosnu, a kad je umro otac njegove majke, zavlada i Bijelom Hrvatskom.

Ujak ubijenog kneza (ili kralja) Miroslava, koji sudjeluje u osvetničkoj ekspediciji, potječe, dakle, iz Bijele Hrvatske. On pomaže svojem nećaku kralju Mihajlu Krešimiru II. u toj ekspediciji između ostalog i stoga što su prema starom slavenskom pravu na osvetu bili obvezani ne samo najbliži srodnici po muškoj liniji nego i najbliži srodnici po ženskoj liniji. Tako je npr. po čl. 1. Ruske pravde sestrin sin (nećak) bio dužan osvetiti ubojstvo svojeg ujaka. U našem, pak, slučaju ujak osvećuje nećaka.

Ovako rekonstruiran slijed događaja u skladu je s uobičajenim ponašanjem tadašnjih ljudi, pa isključuje "intervenciju" bana Pribine u "korist" ili "za račun" kralja Krešimira II, to više što se ubojstvo dogodilo u Bosni, daleko od kralja Krešimira II. To je, po svoj prilici, bila obična borba za vlast između kneza (ili kralja) Miroslava i bana Pribine, u kojoj je stradao knez (ili kralj) Miroslav, a osvećivao ga je brat uz pomoć ujaka."

U prilog ovoj rekonstrukciji M. Pere neposredno svjedoče izvori poput "O upravljanju carstvom" Konstantina Porfirogeneta iz sredine X. st.:

Glava trideset i prva
O HRVATIMA I ZEMLJI U KOJOJ SADA STANUJU

(...) Krštena Hrvatska može podići na vojnu čak do 60 tisuća konjanika i 100 tisuća pješaka, sagena čak do 80 a kondura do 100. Sagene nose po 40 ljudi svaka, svaka kondura po 20 ljudi a male kondure svaka do 10 ljudi. Ovu veliku silu i množinu vojske, imala je Hrvatska sve do vremena kneza Krešimira (Kresemere). Ali poslije njegove smrti, njegov je sin Miroslav (Mirosthlabou), poslije četverogodišnjeg vladanja, bio ubijen od bana Pribune (Pribounia), pa su izbile mnoge svađe i različiti sukobi u cijeloj zemlji, pa su se smanjile snage i konjice i pješaka i sagena i kondura, za cijelo područje vladanja Hrvatske. A sada ona ima 30 sagena... kondura velikih i malih... i konjanika ... i pješaka ... (...)

Također, u prilog svjedoči i odlomak iz "Ljetopisa popa Dukljanina", napisanog vjerojatno u drugoj polovici XII. stoljeća.:

Poglavlje XXVIII

"Pošto je kralj preminuo oni koji su bili Tihomilovog roda počeše da vladaju Raškom, a svi banovi, isto kao i ranije, počeše samostalno vladati i nijesu htjeli polagati nikakvog računa kraljici ni njenim sinovima, samo Travunija se pokoravala kraljici, jer su njeni srodnici živjeli u Travuniji i Dubrovniku i ne usuđivahu se da se odmetnu od nje. Kad je, pak, dječak odrastao oženiše ga ćerkom bana Čidomira iz Bijele Hrvatske, sa kojom rodi dva sina: Prelimira i Krešimira. Pošto su pak dječaci odrasli, Tješimir pošalje svoga sina Krešimira tastu koji je upravljao Bijelom Hrvatskom naređujući ovom da sakupi vojsku i da pođe na bosanskog bana. A sam sa svojim sinom Prelimirom, pošto je sakupio svoje srodnike i narod Travunije, krene u borbu protiv bana koji je upravljao prevalitanskom oblašću. I ban, sakupivši svoj narod, pripremi se za borbu. Kad se bitka zametnula, ban pade i umre. I Tješimir pade i ranjen je, a poslije je umro. Njegov pak sin Prelimir dobije bitku i zauze čitavu Crvenu Hrvatsku, pa bude krunisan za kralja i poče vladati zemljom i kraljevstvom svojih predaka.

Poglavlje XXIX

Krešimir pak njegov brat, boreći se sa ujakom, opustoši Uskoplje, Luku i Plevu. A ban Bosne vidjeći da nije kadar pred njih stati i boriti se, pobježe ugarskom kralju. Najzad Krešimir zauzme čitavu Bosnu i njome je vladao. Poslije smrti majčinog oca zavladao je Bijelom Hrvatskom."

KNEZ STJEPAN

Nakon više od stotinu godina poslije spomena neimenovanog bosanskog bana u Ljetopisu Popa Dukljanina, bilježi se spomen sljedećeg bosanskog vladara, kneza Stjepana.

Naime, dukljanski kralj Bodin (1081.- oko 1102.) sin dukljanskog kralja Mihajla, je tijekom 1080-ih proširio svoju vlast na Bosnu i u njoj postavio svoga upravitelja, kneza Stjepana.

Spomen o tom je događaju sačuvan je u već spomenutom Ljetopisu Popa Dukljanina:

XLII.:
(...)
"Facta pace, Bodinus cum fratribus perrexit Rassam, et debellando obtinuit eam, atque possedit eam, posuitque ibi duos iuppanos de curia sua Belcano, et Marco, qui etiam iuraverunt ei, ut ipsi, et filii eorum essent specialiter homines regis Bodini et filiorum, vel haeredum eius, deinde coepit Bosnam posutque ibi Stephanum knesium."
(...)

Dakle, dukljanski kralj Bodin je, nakon što je pod svoju vlast podvrgnuo Rašku, zavladao i Bosnom: "deinde coepit Bosnam posutque ibi Stephanum knesium." tj. "zatim zauze Bosnu i ondje postavi kneza ("knesium") Stjepana".

Kako bi svoje kraljevstvo što više osamostalio i u crkvenom pogledu, Bodin je ishodio od pape Klementa III. Viberta osnivanje zasebne barske nadbiskupije tj. metropolije, pod koju su papinom odlukom potpale biskupije u: Trebinju, Kotoru, Ulcinju, Skadru, Svaču, Drivastu, Pilotu, te Raška biskupija i Bosanska biskupija, koje su se nalazile na području Dukljanskog Kraljevstva.

Kada je dukljanski kralj Bodin umro (oko 1102.), u kraljevskoj obitelji su zaredale borbe za prijestolje. Tako je, umjesto Bodinova sina Mihajla, narod izabrao za kralja Dobroslava, inače mlađeg polubrata pokojnog kralja Bodina. Međutim, kralja Dobroslava je nakon nekoliko mjeseci vladavine oborio Kočapar, inače sin Radoslava, strica pokojnog kralja Bodina.

Zanimljivo je istaknuti da se, prema svjedočanstvu Popa Dukljanina, dukljanski kralj Kočapar (vladao oko 1103.), suočen s prijetnjama raškog župana Vukana, sklonio u bosansku banovinu svoga kraljevstva i tamo oženio kćerkom bosanskog bana, a uskoro potom je preminuo u Zahumlju.

XLIII.:
"Tunc Michalla filius eius voluit succedere in regno, sed propter nequitiam matris eius noluit populus terrae; sed constituerunt sibi regem Dobroslavum fratrem Bodini regis. Regante eo, coepit se dure agere contra populum. Eo tempore audientes fratres, et filii knesii Branislavi, quod rex Bodinus obiisset imperatoris iussu venerunt Durachium ubi Goyslavus accepit uxorem, et mansit ibi cum nepotibus suis. Cociaparus quoque frater eius perexit Rassam, inde cum Belcano iuppano congregantes populum venerunt contra Dobroslavum (p. 165) regem. Rex vero congregans populum voluit se defendere. Commisso denique bello in Dioclia supra fluvium, qui Moracia dicitur, cecidit pars populi regis Dobroslavi, et ipse captus est. Post haec Cociaparus cum Belcano mittentes vinculatum regem Dobroslavum in Rassam venerunt, et obtinuerunt Zentam, et depredaverunt maximam partem Dalmatiae. Belcanus post haec perexit Rassam, et Cociaparus remansit in Zentam. Post haec insidiabatur Belcanus Cociaparo cum Rassanis, ut eum perderent, quod sentiens abiit in Bosnam, et accepit ibi uxorem filiam bani Bosnae, et non post multum temporis in bello mortuus est in Chelmani."

Dakle:

"Post haec insidiabatur Belcanus Cociaparo cum Rassanis, ut eum perderent, quod sentiens abiit in Bosnam, et accepit ibi uxorem filiam bani Bosnae, et non post multum temporis in bello mortuus est in Chelmani."

Ili:

"Nakon toga je Belkan (Vukan) s Rašanima vrebao na Kočapara, da bi ga mogao uništiti; kad on to dočuje, ode u Bosnu i oženi se tamo kćerkom bosanskog bana, a malo potom umre u Helmaniji (Zahumlju).

BAN BORIČ

O sudbini kneza Stjepana, upravitelja dukljanskog kralja Bodina, koji je vladao u Bosni krajem XI. stoljeća, ne zna se ništa...

Da li je dukljanski kralj Kočapar početkom XII. stoljeća, oženivši se kćerkom bosanskog bana, oženio upravo kćerku kneza Stjepana, ili je riječ o nekom drugom (neimenovanom) vladaru Bosne, također ostaje otvorenim pitanjem.

Međutim, nakon više od pola stoljeća nakon kneza Stjepana saznajemo nešto više o sljedećem vladaru banovine Bosne, naime - banu Boriču. Ban Borič je prvi bosanski vladar o kojem postoji više podataka zabilježenih u povijesnim izvorima.

Iako nema točnih podataka o rođenju i smrti bana Boriča, razumljivo je zaključiti da je Borič rođen u prvoj polovici XII. st., te da je umro krajem XII. ili možda početkom XIII. st. Bio je podrijetlom iz okolice Grabarja u Požeškoj županiji (u današnjoj Slavoniji), a ne iz Huma, kako smatra B. Nedeljković na temelju tzv. Mljetskih falsifikata.

Borič je, kao bosanski ban, sklopio savez s madžarskim kraljem Gejzom II. (1141.-1162). Stoga je u ratu Gejze II. protiv Bizantskog Carstva sredinom šestog desetljeća XII. st. sudjelovao u borbama oko Braničeva (u današnjoj Srbiji) kao "saveznik", što izričito navodi bizantski ljetopisac Ivan Kinam u svom djelu, a ne kao vazal, kao što je to tvrđeno u gotovo cjelokupnoj dosadašnjoj historiografiji. Odvojivši se od glavnine madžarske vojske u povlačenju, bio je progonjen od bizantskog vojskovođe Bazilija.

U ispravi sačuvanoj u "Liber privilegiorum episcopatus Zagrabiensis" spominje se da je ban Borič u proljeće 1163. boravio na dvoru nasljednika kralja Gejze II., madžarskog kralja Stjepana III. (1162.-1172.) u Ostrogonu. U ranijoj historiografiji se držalo da je Borič sudjelovao u borbama za madžarsko prijestolje na strani Gejzina sina Stjepana, ali u "Gesta Hungarorum" madžarskog ljetopisca Simona de Keze spominje se samo da je njemački vitez Gottfried od Meissena bio poslan protiv "ducem de Bozna" (tj. kneza Bosne), što zapravo ne bi bio ban Borič nego bizantski upravitelj Bosne, koji je bio postavljen od cara Manuela Komnena, kada je bizantski car uspio proširiti svoju vlast na Bosnu u drugoj polovici 60-ih godina XII. st. Naime, sam ban Borič je u to vrijeme boravio na dvoru madžarskog kralja, a ne u svojoj banovini.

Ban Borič je značajan i po tome što je viteškom redu templara darovao svoj posjed Esdel Zdelju (današnja Zdelica kod Mosta u Podravini), a to je darovanje 1209. potvrdio i madžarski kralj Andrija II.

Sinovi bana Boriča, Stjepan i Pavao, spominju se 1250. godine.

Inače, posjedi roda kojem je pripadao ban Borič, tijekom XIII. i XIV. st. smješteni su uglavnom u tadašnjoj Požeškoj županiji (u današnjoj Slavoniji) oko Orljavice, Lipine, Mrsunjskog luga, rijeke Save i drugdje u okolici.

Zanimljivo je da su rođaci bana Boriča prije 1337. godine imali pravo postavljanja svoga kapetana, a obavljali su i dužnost požeških župana. Tako se posljednji poznati kapetan Nikola, iz Boričeva roda, spominje 1349. godine.

BAN KULIN

Kulin je bio bosanski ban krajem XII. i početkom XII. st., naime, od oko 1180. do oko 1204. godine.

Pokušaj F. Milobara da se pobliže odredi njegova ličnost i porijeklo, ili pokušaj M. Karanovića da se objasni njegovo ime, zasnovani su na proizvoljnim nagađanjima i naivnom etimologiziranju, te nisu urodili plodom. Međutim, činjenica jest da je to jedina ličnost bosanske srednjovjekovne povijesti koja nosi ovo, inače romansko, ime - Kulin. Ne mogu se ni utvrditi nikakve rodbinske veze Kulina s kasnijom bosanskom banskom i kraljevskom obitelji Kotromanića.

Kulin se prvi put spominje kao bosanski ban u pismu koje 1180. papa Aleksanadar III. preko svog legata upućuje "bosanskom velikom banu Kulinu". Zanimljivo je da je iste godine umro bizantski car Emanuel Komnen, te je praktički prestala i vlast Bizantskog Carstva u Bosanskoj banovini, koja je sada ponovno došla u bliske odnose s Madžarskim Kraljevstvom, kao u vrijeme bana Boriča. Međutim, ne može se ustanoviti da li je Kulin i prije 1180. obnašao neku upravnu ulogu u banovni Bosni kao bizantski namjesnik, ali bi se to ipak moglo naslućivati iz pohvala koje mu papa Aleksandar III. upućuje u spomenutom pismu.

Važno je istaknuti da upravo u Kulinovo doba nastaju i prvi sačuvani pisani spomenici na tlu Bosanske banovine. Tako je u okolici sela Muhašinovića kod Visokog 1898. pronađena kamena ploča koja je bila postavljena nad vratima neke, inače nepoznate, crkve. Prema natpisu, ban je dao sazidati tu crkvu: "egda pl¨jeni Kučevsko Zagorie". Ukoliko se prihvati pretpostavka da je u madžarsko-bizantskom ratu 1182.-83., koji se vodio u današnjoj sjeveroistočnoj Srbiji, uključujući i područje oko rudarskog mjesta Kučeva, sudjelovao poput bana Boriča i ban Kulin kao madžarski saveznik, onda bi se riječi u natpisu odnosile upravo na ovaj događaj. Zanimljivo je da u dubrovačkim analima piše kako je dubrovački biskup Bernard, na poziv bana Kulina, išao u Bosansku banovinu kako bi tamo posvetio dvije crkve (1190. ili 1191.?). Najvjerojatnije je da je ova crkva s natpisom, koju je ban dao sagraditi upotrijebivši sredstva iz ratnog plijena stečenog u Kučevu, upravo tada bila dovršena i posvećena. Prema nejasnim riječima natpisa, crkva se nalazila u Podgori, u visočkom kraju. Odlomak natpisa glasi:

"Siju crkv¨ ban¨ Koulin¨ zida eg (da pl)... jeni Kučev¨sko Zagorie i nade na nou grom... u Pod"gorje Sljepičišt¨ i postavi svoj obraz... pragom¨ B(og)¨ dai banou Koulinou zdravie i bani(ci) Voislavi".

Ispod natpisa je niz križeva, koji su okruženi krugom, a potom se nalaze potpisi Kulinovih dostojanstvenika: župana, velikaša i dvorjanika. Tako se čitaju imena:

1. "Pisah¨ Krile župan¨"
2. "Az pisah¨ Desivoj krize za bana, pisah¨ az¨ pisah"
3. "Se pisa Radohna kr¨stijanin"
4. "Pisa Obrad¨"
5. "Miogosf pisa"
6. "Dejan"

Na kraju: "pisa, Bog(mu) dai z¨dravie a m¨nje život".

Uz imena župana, velikaša i dvorjanika, natpis svjedoči da je žena bana Kulina bila banica Voislava, što je prva, imenom poznata, supruga bosanskih vladara.

Godine 1189. ban Kulin je zaključio ugovor s dubrovačkim knezom kojim se dubrovačkim trgovcima daje puna sloboda trgovine u banovini Bosni bez ikakvih carinskih ograničenja i drugih davanja: „razvje što mi k¨tko da svoiov¨ volov¨ poklon.“ Isprava je pisana hrvatskim jezikom i predstavlja u tom smislu najstariju bosansku ispravu. Pisao ju je banov dijak Radoje: „povelov¨ banov¨“, tj. po banovoj naredbi.

Iz vremena bana Kulina potječu i prve vijesti o širenju kršćanske hereze u Bosanskoj banovini. Prva od njih sačuvana je u pismu dukljanskog kralja Vukana, starijeg sina raškog velikog župana Stefana Nemanje, kojeg je Vukan 1199. uputio papi Inocentu III. optužujući bana Kulina, da je zajedno sa ženom, sestrom, rođacima i sa oko 10 000 svojih podanika primio „heretičku vjeru“. U to je vrijeme u Rimu iz Splita primljena vijest da ban Kulin pruža utočište nekim splitskim i trogirskim „hereticima“, koji su iz Splita i Trogira pobjegli u Bosansku banovinu. Papa Inocent III. je na te vijesti i optužbe 1200. pozvao madžarskog kralja Emerika da opomene bana Kulina i zahtjeva od njega da protjera „heretike“ iz svoje banovine i oduzme im imanja, a ukoliko to ban Kulin ne učini, kralj Emerik će protjerati i Kulina i „heretike“, te im zaplijeniti imanja, gdje god se ona nalazila. Papa nalaže madžarskom kralju da banu Kulinu ne oprašta, nego neka protiv njega iskoristi pravo državne sile. Prijetnje pape Inocenta su uopće prve prijetnje koje su pape uputile „hereticima“ u Bosanskoj banovini. Međutim, ban Kulin je ipak izbjegao tu opasnost tako što je pristao da papini izaslanici ispituju i s njim rasprave čitavu stvar. U tu svrhu održan je 8. travnja 1203. skup starješina „heretika“ na Bilinom polju (ili Bolinom pojilu) koji su se pred banom Kulinom i papinim poslanikom odrekli svoga učenja i izjavili da će se u buduće u svemu pridržavati propisa Katoličke crkve. Dva predstavnika „heretika“ pošla su s papinim poslanikom u Madžarsku, gdje su pred madžarskim kraljem i predstavnicima visokog madžarskog klera ponovila obvezu danu na Bilinom polju (ili Bolinom pojilu). Istu obvezu primio je i Kulinov sin, koji se tada nalazio na madžarskom dvoru.

Zanimljivo je da je i narodna predaja sačuvala uspomenu na bana Kulina, koja uvijek povezuje Kulinovo ime s određenim stupnjem blagostanja, reda i sigurnosti. U tome, uz idealiziranje davne prošlosti, bez sumnje imaju udjela i činjenice koje govore u prilog relativne sređenosti Bosanske banovine u Kulinovo doba. Trgovački ugovor s Dubrovnikom svjedoči i o napretku proizvodnje u Bosanskoj banovini koja je omogućavala robnu razmjenu na široj osnovi. Za vrijeme bana Kulina također se spominju i organi lokalne vlasti, tj. banovi „čestnici“, koji su se brinuli za sigurnost zemlje, a u spomenutom natpisu zapisano je i ime jednog župana. Osim toga, ban Kulin je imao i uređenu kancelariju kojom je rukovodio banov „dijak“, što sve svjedoči o sređenosti Bosanske banovine za bana Kulina, jednog od najznačajnijih bosanskih vladara.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: sub lip 23, 2012 1:26 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lip 13, 2012 9:23 am
Postovi: 12
Herceg-Bosanac je napisao/la:
NEIMENOVANI BAN


Godine 1189. ban Kulin je zaključio ugovor s dubrovačkim knezom kojim se dubrovačkim trgovcima daje puna sloboda trgovine u banovini Bosni bez ikakvih carinskih ograničenja i drugih davanja: „razvje što mi k¨tko da svoiov¨ volov¨ poklon.“ Isprava je pisana hrvatskim jezikom i predstavlja u tom smislu najstariju bosansku ispravu. Pisao ju je banov dijak Radoje: „povelov¨ banov¨“, tj. po banovoj naredbi.


Po čemu je to hrvatski jezik?


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: ned lip 24, 2012 11:30 am 
Offline

Pridružen/a: uto svi 01, 2012 3:26 pm
Postovi: 106
POVELJA BANA KULINA - najstarija sačuvana isprava bosanskih vladara

Transliteracija povelje bana Kulina napisane na živom hrvatskom jeziku XII. st. na latinicu:

U IME OCA I S(I)NA I S(VE)TOGA D(U)HA.

JA BAN' BOS'N'SKI KULIN' PRISEZAJU TEBЪ KNEŽE KR'VAŠU I V'SЪM' GRAĐAM' DUBROV'ČAM' PRAVI PRIJATELJ'BITI VAM'OD'SELЪ I DO VЪKA I PRAVI GOJ DR'ŽATI S'VAMI PRAVU VЪEU DOKOLЪ S'M' ŽIV.

V'SI DUBROV'ČANE KIRE HODE PO MOJEMU VLADANJU TR'GUJUĆE, GDЪ SI KTO HOĆE KRЪVATI GODЪ SI KTO MINE PRAVOV' VЪROV' I PRAVIM' SR'(D')CEM' DR'ŽATI JE BEZ'V'SAKOJE Z'LEDI RAZ'V'Ъ ŠTO MI K'TO DA SVOJOV' VOLJOV' POKLON'. I DA IM'NE BUDE OD'MOIH'ČEST'NIKOV SILE I DO KOLЪ U MENE BUDU DATI IM'S'VЪT'I POMOĆ' JAJIRE I SEBЪ KOLIKORE MOGE BEZ' V'SEGA Z'LOGA I PRIMIS'LA.

TAKO MI B(OG') POMAGAJ I SIE S(VE)T(O) EVAN'ĐELIE.

JA RADOJE DIJAK BAN PISAH'SIJU KNJIGU POVELJOV' BANOV' OD' ROŽDSTVA H(RISTO)VA HILJADA I S'TO I OS'M'DESET I DEVET' IЪT', MЪSECA AV'GUSTA U D'VEDESETE I DEVETI D'N', USЪČENIE GLAVE JOVANA KR'STITELJA.

Prijepis na suvremeni standardni hrvatski jezik:

U ime Oca i Sina i Svetog Duha.

Ja, ban bosanski Kulin, prisežem Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a što mi tko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.

Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.

Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca kolovoza i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: ned lip 24, 2012 1:58 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sub vel 11, 2012 1:30 pm
Postovi: 12249
I ovo na hrvatskom jeziku? :zubati


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: ned lip 24, 2012 2:23 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned ožu 13, 2011 11:11 pm
Postovi: 4630
Zanimljive teorije o tome a je hrvatski pisao Srbin iz Bosne,cirilicom i koristio Jovan Krstitelj umjesto Ivana.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: ned lip 24, 2012 9:00 pm 
Offline

Pridružen/a: uto svi 01, 2012 3:26 pm
Postovi: 106
Povelja bana Kulina koja je napisana 29. kolovoza 1189. godine ćirilicom na hrvatskom jeziku, s dijelovima napisanih latinicom na latinskom jezikom

slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Bosanski vladari: knezovi, vojvode, banovi i kraljevi od X. do XV. stoljeća
PostPostano: pon lip 25, 2012 4:36 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: ned ožu 13, 2011 11:11 pm
Postovi: 4630
Sumnjivi su ti neki stari Hrvati.Pisali cirilicom i Ivana Krstitelja nazivali Jovan Krstitelj a za dijaka uzimali Srbina!! :neznam


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 62 post(ov)a ]  Stranica 1, 2, 3  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 6 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO