http://www.nacional.hr/clanak/11114/nob ... -moj-novac
Tu mozemo stavljati zanimljive clanke o gospodinu Nobilu, koje malo razsvitljavaju lik i dilo tog odvjetnika. U ovon prvon clanku se radi o obiteljskon zivotu gospodina.

http://www.politikaplus.com/novost/6442 ... ercegovini
Po gospodinu Nobilu je Hrvatska bila agresor u BiH....

http://croatianchronicle.com/ccn/opinio ... %C4%87enja
Anto Nobilo gubi davno u karate prvenstvu protiv Mire Baresica, pljuje spram njemu i psuje mater ustasku zbog hrvatske zastave, koju je Miro onda zatrazija od organizatora....Nobilo, Nobilo...

Nobilo i Prodanović su bili tužitelji u Jugoslaviji. Kasnije su se prebacili na odvjetništvo.

http://www.glassrpske.com/novosti/regio ... 74903.html
Anto Nobilo u " glasu srpske" riga vatru na Tudjmana i "preostale mreze", a teza o plemenskon ratu...znamo kome ide u prilog.

Jel on Hrvat uopće? Ili je iz nekog mix braka?

tipičan primjer orjunaša, rodom je s Korčule, odnosno podrijetlom jer je zapravo rođen u Splitu.

Ja sam mislio da je iz BiH Hrvat tipa Komšić ,neki mix brak i to uvijek zbog imena "Anto" ...
E to mi je sad čudno ,zašto forsiraju Anto a ne Ante ako je sa Korčule..?

Tužilac u bivšoj Jugi poznat po suđenju Artukoviću..

I Bugojanskoj skupini !

Eto i njima.

Vjerni čuvar Jugoslavije..

I Stepincu!!

I takvi su nama "branili" nase branitelje u Haagu!? Blaskica, koji je dobio 45 god. a onda je oslobodjen jer se pokajao! Ante Gotovina je Nobilu odmah otkazao!
I za ovakvo "branjenje" Hercegbosanaca u Haagu, dobivao je honorar do 2000 god. a za ovu istu HercegBosnu javno izjavljuje da je "fashisticka" tvorevina, "jer nitko u njoj nije mogao obnasati vlast, ako nije Hrvat"! (?).

I on ce trebati na sud, cim prije!

Mislio sam da je bosanski Hrvat jel Anto definitivno vuče u tom pravcu a i po naglasku mi se činio da je iz BiH rodom.. A ovo prezime Nobilo mi je nekako moglo proć pod bosansko

iz Lumbarde je s Korčule, nema takvog prezimena u BIH. slobodno googlajte, vidim da na njuškalu nudi i apartmane na iznajmljivanje.

Ovaj Nobilo klošar kakvog nema

Ante Nobilo često je spominjano ime kako općenito u hrvatskim medijima tako i na portalima. Iako pisanje o mislima i djelima tog čovjeka i pravnika, bivšeg pomoćnika okružnog tužitelja bivše Jugoslavije i nije pretjerano ugodan sport, on nas počesto na komentiranje njegovih djelovanja, svojim politikantskim eskapadama sam natjera. Dakle, ovoga puta, najnovija Nobilova misao objavljena u srpskom Blicu glasila bi ovako – «Oluja je imala više elemenata genocida nego zločin u Vukovaru». Nobilo je tako za srpski tisak iznio svoja razmišljanja o aktualnoj tužbi Hrvatske protiv Srbije i srpskom odgovoru u obliku protutužbe za koje je kazao kako misli (ili se nada) da niti jedna ni druga ne će proći na Međunarodnom sudu. Što je, ako se u obzir uzmu politički ideali i putevi odvjetnika Nobila, zapravo jedino što se u ovom trenutku od njega i može očekivati. Jer da bi se dobila šira slika i pozadina čitave priče u obzir valja uzeti čitav njegov životopis iz kojeg ćemo na ovome mjestu izvući neke najrelevantnije podatke.

ovisan o (nad)moći, cijepljen od emocija. U tu jednu rečenicu ulaze i dojmovi većine poznavatelja lika i djela Ante Nobila, čovjeka koji se preuzimanjem glavne role u braniteljskom timu Hrvoja Petrača ponovno lansirao u središte interesa medijske i stručne, pravosudne javnosti.

Suđenje Andriji Artukoviću sredinom 80-ih godina, proces protiv Arkana, krvavi plitvički Uskrs, afera Labrador, Pakračka Poljana, obitelj Zec, Tuđman vs. Feral Tribune, haaški proces Tihomiru Blaškiću, obrana prvooptuženih u procesu tzv. Zločinačke organizacije, slučaj Tisak i Miroslav Kutle.


U Okružno javno tužiteljstvo Nobilo je kao pripravnik stigao krajem 70-ih da bi potom četiri godine radio kao javni tužitelj u Donjoj Stubici. Sredinom 80-ih vratio se u zagrebačko Okružno tužiteljstvo, a 1986. kao zamjenik okružne tužiteljice, dakle nesumnjivo pouzdan kadar tadašnjega komunističkog sustava, preuzima jednu od glavnih uloga u procesu Andriji Artukoviću. Početkom 1989. godine diže prekršajnu prijavu protiv Franje Tuđmana zbog javnog istupa u Klubu hrvatskih književnika, koji su mu u to doba bili zabranjeni. .

Nakon promjene vlasti i osamostaljenja Hrvatske Nobilo ostaje u tužiteljstvu sve do kraja 1992. godine kada se, što zbog neslaganja s politikom u tadašnjem pravosudnom sustavu, a što zbog plaće od samo 250 maraka, prebacuje u odvjetničke vode.

u tom razdoblju vodi više značajnih procesa, koji obuhvaćaju istragu o agentima KOS-a u hrvatskim strukturama vlasti,,, poznatijim pod kodnim imenom "grupa Labrador", tijekom koje neizravno, ali više nego očito Vladimiru Šeksu imputira suradnju s KOS-om.

Šokantna presuda Blaškiću bio je prvi Nobilov opasan tresak na zemlju nakon više od 20 godina karijere koja se uglavnom kretala samo uzlaznom putanjom.

"Dabogda te Nobilo branio pred sudom" posprdna je uzrečica koja je tih dana kružila zluradim odvjetničkim i novinarskim krugovima.



U studenome 2002. godine Nobilo je javno objavio povlačenje iz aktivnog bavljenja kaznenim pravom te prebacivanje u političke i poslovne vode. Premda je prije izbora 2000. godine bio član Savjeta SDP-a, u studenome 2002. potpisao je pristupnicu HNS-u.

Politička karijera u HNS-u kreće blistavo, vrtoglavom brzinom: odmah s ceste dobiva poziciju potpredsjednika zagrebačke organizacije i postaje najizgledniji kandidat te stranke za budućeg ministra pravosuđa.

Nobilo fascinira inteligencijom, brz je, kreativan, nevjerojatno usredotočen i koncentriran na posao koji radi i ja ga nerazdvojivo vežem uz projekt pravosudne reforme za čiju je provedbu, i danas tako mislim, on prava osoba - istaknula je Vesna Pusić te napomenula da Nobilo, kao niti jedan drugi pravni stručnjak u Hrvatskoj, uživa unisono uvažavanje struke, koje je nužno za uspjeh u sređivanju kaosa pravosudnog sustava u Hrvatskoj.
O Nobilu se tih dana spekuliralo i kao o mogućem državnom odvjetniku, no medeni mjesec u politici prekinut je u studenome 2003. objavom vijesti o kojoj se već godinama šaputalo unutar pravosudnih, političkih i novinarskih krugova - Nobilo tuče suprugu! U studenome 2003. godine mediji, naime, objavljuju policijsku prijavu iz rujna 2002. u kojoj su supružnici Nobilo zbog naguravanja i tučnjave u uredu u Amruševoj 7 optuženi za remećenje javnog reda i mira. Nobilo potvrđuje da je udario suprugu, ali tvrdi da je riječo incidentu u kojemu je, "gestikulirajući nespretno usred emocionalno nabijene rasprave ženu udario rukom odozgo preko lica". Nekoliko dana nakon toga Jadranka Nobilo u intervjuu Nacionalu isti "incident" opisuje na sljedeći način: "Prebio me je tako da su mi napukle nosne kosti, na gornjoj je usni bio podljev, a na leđima sam s obje strane imala ogrebotine".
Nobilo me tukao, a sad hoće i moj novac rijeci su to jadranke nobilo

Budući da je tada već bilo jasno da će političku karijeru teško nastaviti, Nobilo se zdušno bacio u poduzetničke poslove.

Do najnovijeg preuzimanja slučaja PetračNobilova se karijera uspješnog odvjetnika u posljednje dvije i pol godine pretvarala u karijeru uspješnog poduzetnika nekretninama.

S poslovnim partnerom Milanom Mićom Carićem, nekada vlasnikom restorana , a kasnije casina Tiffany, omiljenoga okupljališta dečki iz Bagarićeva klana a zatim i vlasnika nekolicine kockarnica, Nobilo je 2003. preuzeo ruševne hale nekadašnje tvornice Nade Dimić u zagrebačkoj Branimirovoj ulici. U nizu novinskih intervjua Nobilo je tada najavio svoje velike poslovne planove. Carić je, usput rečeno, bio svjedok obrane u maratonskom procesu tzv. Zločinačkoj organizaciji i priča kaže da je upravo on predstavljao vezu između Nobila i dečki s Knežije. Moj poslovni partner Milan Carić i ja kupili smo nekretnine bivše zagrebačke tvornice Nada Dimić, bolje reći bivše ruševine. Namjeravamo tu građevinu preurediti u poslovni centar i onda rentati prostore. U sklopu toga planiramo otvoriti pravi irski pub i dobar dalmatinski restoran. Ne namjeravamo je rušiti, nego adaptirati, iako to više košta. Ali, i inače sam protivnik prakse da se stara zagrebačka jezgra ruši i na njenim temeljima gradi nešto novo, tako da ni tu neće biti iznimke - pohvalio se Nobilo u intervjuu Areni 23. siječnja 2003. godine.
Nešto više od dvije godine nakon tog intervjua Carić i Nobilo prodali su Nadu Dimić, i to u stanju gotovo identičnom onome u kojemu su je i preuzeli, splitskom trgovinskom magnatu Željku Kerumu za, navodno, otprilike 8,5 milijuna eura. Cijena je u te dvije godine porasla višestruko zbog jedne sitnice - nekretnina je "očišćena" od zabrane dogradnje jer je Nobilo isposlovao građevinsku dozvolu.

On je na nekom svjetskom džudo prvenstvu spušio od Barešića u finalu, zar ne?

U Oklahomi 78, Baresic je tad zastupao Paragvaj te nakon pobjede zatrazio da se uz paragvajsku podigne i hrvatska zastava pa mu je anto opsovo mater ustasku...

Nobilo ne zna kud udara, poludio je pravo. Hebe ga narod i ankete, neće narod bez pendreka "milicije" da ga sluša.

Koliko je Hrvatska kao država nazadovala što nije kao Češka i Poljska napravila lustraciju, upravo zbog ovakvih kao Nobilo.

Dobro za njega da nije bila lustracija kao u Albaniji, tamo se ovakve sikirama "izpitivalo" i sudilo.
Inace, ima nesto simbolicnog u pobjedi Mire Baresica. Naletise nikidan na jedan intervju nekog partijasa, tema bila likvidacija jugoslavenskog veleposlanika u Svedskoj, inace bivsi duznosnik UDBE, sa strane Mire Baresica. Kaze ovaj kako su pripremili neki clanaka za novine, di se to strogo osudjuje, terorizam bla bla bla.
Kad, dali oni Tudjmanu da cita veli on: "Ne mozete to tako objaviti, to su nasi decki. Oni su idealisti..."
Frane, kapa dole.

BBC je i više nego u pravu! Dobro je rekao onaj Davor Pavuna vrhunski svjetski fizičar. Prvo provest Lustraciju a onda sve ostalo. Bez njega nema napretka.

A sada LUSTRACIJA!
Stipe Mesić se izgubio a pozvan je na informativni razgovor!

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=100
HSP Herceg Bosne:
Gospodine Nobilo, svoje sadisticke frustracije pokusajte medicinski lijeciti