Razlog zasto nije je taj sta narodi s ovako niskim natalitetom ne krecu u ratove. A rat je jedino sta prihvacam da ima smisla pod 'bure baruta' jer je to izraz iskljucivo vezan uz rat.

Isti temperament je iza zena koje radaju mnogo i muskaraca koji ratuju.

Iza oba stoji odricanje, spremnost i voljno davanje sebe za nesto vise. Moze se to gledati kroz prizmu koliko je dragocijen komfor. Trenutno je on toliko dragocijen da sanse za neki rat su nikakve. To nije stvar samo Balkana vec svih nisko natalitetnih drustava. Takva popustaju, uzmicu, prodaju ideale i buducnost.

Primjer je istocna Ukrajina. Dva drustva s kataklizmicki losim natalitetom se nesto kao 'ratuju' ali nijednoj strani ne pada na pamet napraviti klasicnu bitku di se naveliko riskiraju ljudski zivoti. Bitku koja moze preokrenit stvari i maknit linije na terenu u korist jedne ili druge strane. Ne pada im na pamet ici 'over the top' jeli. Izaci iz sigurnog mista i krenuti prema opasnosti. Prema metcima. Prema protivnickom rovu. Na slican nacin na koji se u 1. i 2. svitskom ratu svaki dan islo par puta. Kad imas popis ljudi i znas da na kraju bitke 30% njih nece bit zivo.

Ovog nema. Ljudi su prekomforni i previse im je stalo do svog komfora. Prevelik broj ljudi nikad nije radio neki od krvavih seoskih poslova, nikad nije bio u lovu, nikad se nije potukao, niti odradio vojni rok. Nisu cvrsti u ijednom smislu. Nema sanse. Bas nema.

Stare navike upiranja prstom ce ostat ali to je impotentno.

Ovo je jedan od glavnih razloga:

To su relativno stariji i nepotpuni podatci. Profesor Lynn je izao novu knjigu s cilovitijin podatcima.

Lynn i Becker Inteligelligence of Nations 2019
https://www.ulsterinstitute.org/ebook/T ... PCGheMcK-c

Jeste zato što se rascjepkao na maksimalan mogući broj država čije granice opet ne odgovaraju etničkima. Kad tome dodamo rivalitete starih neprijatelja situacija je očekivano napeta.

Slican problem ima i Afrika. Najuspjesnija Africka zemlja je etnodrzava tj vrlo homogena jer sve vodi jedan narod. Kad su rascjepkani ni ista vjera ne pomaze sta se moze vidit u Libiji di se unistavaju Arapi i Tuarezi.

Bar pola potencijala za sukob na Balkanu se realiziralo i ispraznilo devedesetih.

Homogenizirana Hrvatska, BiH 90% homogenizirana iznutra (iako državne granice nisu povučene, ali sva priprema za to je gotova), u Srbiji državne granice puno bliže etničkim (samostalnost Kosova), samo Kosovo unutar sebe homogenizirano, rijeka Ibar prirodna granica.

Najstabilnije je tamo gdje se etnička slika donekle promijenila i povukla prema stabilnim geografskim granicama, a to su idealno rijeke: Dunav, Ibar na Kosovu, Sava, Una. A najveća stabilnost je tamo gdje se tri vrste granice poklapaju: državna, etnička i prirodna (rijeka). Zato su Dunav, Sava i UN-a stabilnije od Ibra, jer tamo ima etnička i prirodna granica ali ne i državna, pa je još nešto potencijala za sukob.

Definitivno povećana stabilnost i smanjen potencijal sukoba.

Poklapanje državne i etničke granice - velika stabilnost
Poklapanje državne, etničke i prirodne (riječne) granice - maksimalna stabilnost, kao izmedju Francuza i Nijemaca, ili Njemačke i Poljske, Hrvatske i Madjarske

Normalni ljudi, naravno da im je uznemirujuće... A i samo pevanje ultradesničarskih pesama drugog naroda je prvo debilno, pa onda neprimereno.

Trebalo bi biti i kažnjivo.

Da, kaznjavanje ljudi zbog pisama koje ti se ne svidaju ce definitivno smiriti stvari.