Znam da ima drugi topic o demografiji, ali taj se fokusira na makro razinu nacije i daju se objašnjenja kako Hrvati nemaju djece radi nenarodnog režima, EU, Soroša i sotonista.

U stvarnom životu nisam još sreo osobu koja odluku o djeci vezuje uz takve globalne varijable, uvijek su to neke osobne okolnosti, naveo bih neke:

1. Oni koji nemaju partnera/partnericu, iz raznoraznih razloga, sredovječne osobe koje žive kao tinejdžeri, osobni kompleksi, luzerizam, nerealna očekivanja, nedostatak interesa itd. Prvo bi trebali riješiti te osobne nedostatke, upariti se i onda će možda imati djecu.

2. Oni koji imaju partnera/partnericu, a nemaju djece
- zdravstveni razlozi
- odgađanje, kao ima vremena, uvijek ima vremena dok ne zakasne
- oni koji žive u ulogama odrasle djece svojih starih roditelja, o njima se još uvijek djelomično brinu roditelji
- oni koji su si jako komotni, dijete bi im poremetilo sadržaje koji su njima bitni u životu
- oni koji tvrde da nemaju materijalne uvjete za djecu, a uglavnim sami ne čine ništa da poprave te materijalne uvjete
- oni koji otvoreno priznaju da ne žele djecu nikada, bez plitkih opravdavanja

Ovo sve su puno ozbiljnija pitanja nego treba li država dijeliti X eura za svako dijete ili kako vratiti obiteljske odnose kakvi su bili u 19. stoljeću.

Zato što smo navučeni na prekomjerno konzumiranje šećera. Prvo pokušati izbaciti taj otrov, onda će se prirodno rješavati točke 1 i 2.

Zasto su zene poludjele za Gvardiolom?

Dobra pitanja. Već postoji tema. To što je rasprava na njoj skrenula na globalna demografska pitanja ne znači da nam treba još jedna tema za RH.

Ne, ovo je suštinski druga tema, Hrvati (i ostali bliski narodi) ne rade djecu državi, nego sebi i svjoj obitelji. Države dolaze i prolaze, a osobno i obiteljsko ostaje.

Početno stanje svake osobe je nemati djecu.

Seksualni nagon usmjerava čovjeka i ženu na stvaranje potomstva, ali potrebna je snažnija motivacija. Jer je nagon moguće zadovoljiti i bez prokreacije.

Zato bih pitanja postavio drugačije. Zašto Hrvati imaju djecu? Koji su motivi?

Neki od mogućih:

- zadovoljenje emocionalnih potreba
- ispunjenje društvenih očekivanja
- ekonomski

Primjetiti da isti motivator može biti i demotivator, ovisno od osobe do osobe i ovisno o tome o kojem djetetu po redu se govori.

Država djecu nacionalizira čim dospiju u produktivnu dob. Dakle u fazi ulaganja su na teret roditeljima. U fazi profitabilnosti država ih nacionalizira i koristi resurse koje proizvode za distribuciju svojoj vladajućoj kasti - penzionerima.

Zato što su trendovi takvi u svim bijelim zemljama. Mi samo pratimo trend. Što je dovelo do tog trenda je već drugo pitanje i nadilazi sfere Hrvatske i Hrvata.

1. Manjak povoljnih stambenih opcija u ekonomski propulzivnim sredinama
2. manjak poslova dovljno plaćenih kako bi obitelj s 4 članova živjela pristojno
3. nabijanje u gradove i pražnjenje ruralnih sredina, povezano s 1. i 2.
4. ako je oboje roditelja zaposleno teško je paziti na veliku obitelj bez pomoći

Vidim po tvom odgovoru da nemaš djecu. Djeca su generalno jedna dosta kvalitetna zanimacija.

Imaju veze i sa ispunjavanjem emocionalnih potreba.

Društvena očekivanja? Možda u nekim ruralnim zabitima ili kod ljudi koji žive u višegeneracijskoj stambenoj zajednici. U gradu niti te tko što pita, niti koga zanima hoćeš li ili nećeš imati djecu.

Ekonomski? To možda postoji još samo kod Roma kao izvor prihoda.

Moj lasice, nisi ni počeo praviti djecu, a već imaš četiri opravdanja zašto ne.

Po tvome, država bi ti trebala dodijeliti partnericu (nulta točka, to si zaboravio na listi), dodijeliti stambeni prostor (1), osigurati uhljebljenje (2), sve to omogućiti kod tebe na selu (3) i da ti država čuva i odgaja djecu (4).

Ti bi trebao samo špricnuti, a sve ostalo je dužnost države?

Otvoriš temu i onda me napadaš što išta komentiram.

Nije baš najbolji recept da tema zaživi.


Btw. ovaj tvoj komentar kao da si opisao HDZ-ovca, vaši se vode upravo takvom logikom

Imam i to možda više nego bilo tko drugi na forumu. Nebitno.

Ispunjenje emocionalnih potreba je jedini preostali motivator kod većine Hrvata. Problem je što su te potrebe u pravilu zadovoljene jednim djetetom. A nekima će potomstvo uspješno nadomjestiti čak i kućni ljubimci.

Društvena očekivanja? U prvom redu pritisak od roditelja koji žele unuke. Već nakon rođenja prvog djeteta gubi se ~90% snage ovog motivatora kod Hrvata.

U nekim drugim društvima pojedinac će biti predmet prijezira ako ima samo jedno ili dvoje djece. Jer ne ispunjava dužnost. Jer ne mari za svoju starost (u društvima bez penzija i besplatnog zdravstva koje financiraju tuđa djeca). Zaključno, motivator društvena očekivanja je većim dijelom eliminiran od strane države. Odnosno postao je demotivator. Stvar je prestiža imati jedno max dvoje.

Ekonomski? Vezano za gornju točku. Nemaš materijalne koristi od djece više. Samo trošak.

…lazes u ruralnom djelu gdje pripadam ne sicam se da se neko oženio da nema sredjeni stambeno pitanje mislim da je i u Hercegovini slicno..a opet na tisucu stanovnika kod mene ima sigurno pedeset momaka iznad trideset vjerojatno i vise ..paraziti vuku se po krčmama vjerojatno većina njufera ..

Koja su to društva? Toga više nema niti u arapskim društvima.

Nema materijalne koristi niti od posjedovanja BMW-a ili novog Golfa (ili bilo kojeg boljeg auta), samo troškovi.
Nema materijalne koristi niti od posjedovanja lijepog stana ili velike kuće, još veći troškovi.
Pa opet ljudi pola života rade da bi si priuštili to.

Gdje god se žena pita tu djece nema. (čast iznimkama).

Cijenjeni Lasice, duboko se ispričavam, poanta je bila da ta tvoja lista nije ispunjena nigdje na svijetu, ni u silikonskoj dolini, ni u najbogatijem švicarskom kantonu.

Drugim riječima djeca su danas luksuz. I natječu se u istoj kategoriji kao novi BMW itd. U načelu slažem se. Većina ljudi vrednuje drugi luksuz više pa stoga nemaju petero. Nemaju ni pet auta. Rasporede raspoloživa sredstva na kupnju drugih luksuznih dobara.

Cinjenica je da danas djeca i doista vise trose nego prije. Tako im moras uz skolu obezbjediti treniranje nogometa, svih mogucih borilackih vjestina te sate klavira, harmonike, gitare, baleta... Sve to naravno iziskuje ne male financije. Opet sve jer je izvanjski udar da se to "mora"

Nema to veze s Hrvatima, tako je sa svim europskim narodima.

Imati djecu je nepotrebna gnjavaža za većinu ljudi, a imaju ih praktički, u većoj mjeri, jedino neki vjernici.
Prije uvođenja mirovina i aktiviranja žena na radnim mjestima, bilo je više djece zbog potrebe preživljavanja.

Nema uopće nikakve potrebe preživljavanja, budući da moderni ljudi u razvijenim društvima imaju druge prioritete i ispunjen život bez djece, koja su generalno samo opterećenje.

To se vidi i kod vrlo razvijenih pojedinaca u prošlim vremenima, kad golema većina najvažnijih kreatora uopće nisu imali djecu, ili jedva 1-2.

Velik broj potomaka (Bach, Euler, Tolstoj, Darwin, Kepler, Dickens...)

Mali broj, 1-2 (Einstein, Aristotel, Dostojevski, Manet, Shakespeare, Descartes, Joyce, Feynman, Hegel, Ibsen, Rembrandt, Faulkner, Napoleon..)

Srednji broj, 3-6 (Edison, Cantor, Rubens, Picasso, Mozart, Gauss, Wagner ..)

0 potomaka (uključuje i kojeg homosa) (Platon, Epiktet, Plotin, Michelangelo, Leonardo, Rafael, Caravaggio, Beethoven, Newton, J.C. Maxwell, Faraday, Schubert, Haendel, Schopenhauer, Čehov, Lenjin, Spinoza, Kant, Wittgenstein, Čajkovski, Thomas Young, Voltaire, Diderot, van Gogh, Leibniz, Brahms, Proust, Kafka, Andrić, Krleža, Tesla, Engels, Corot, G.B. Shaw, Hitler, Lavoisier, Laplace, Degas, Kopernik, ...)

Moja zapažanja su suprotna, obično žene u vezi inzistiraju na djeci, njima je jasnije da je vrijeme ograničeno. Muški se obično izmotavaju i ne žele prihvatiti realnost. Onda dođe do toga da imamo sredovječne muškarce koji misle da još imaju vremena za birati i da je za 5 godina bolje nego danas.

Zato jer su se odali đavlu. Misle đavo im je prijatelj, ali istina je sa đavlom nema dobrih plodova.

Koje su po vama idealne godine za napraviti djecu? To je moglo biti i anketno pitanje btw

Tu ima dosta istine.

To bi moglo biti objašnjenje. Ali ako se radi o đavlu s crnih misa ili LGBT skupova, onda je većina Hrvata bez djece imala vrlo slabog kontakta s tim đavlom (npr. u selima oko Imotskog ili kod kolege u Gunji).

Možda taj đavao živi u seoskoj birtiji i obližnjoj kladionici?