Hrvatska je ulaskom u NATO i EU započela razvijati intenzivnije odnose s Rumunjskom.
Već na prvoj međunarodnoj vojnoj vježbi organiziranoj u Hrvatskoj poslije njezinog ulaska u NATO, dakle 2009., uz 5 drugih tadašnjih članica NATO-a bili su prisutni i Rumunji:
Citat:
'Jackal Stone 09' – naziv je međunarodne vojne vježbe koja će se u Hrvatskoj od 10. do 27. rujna održati u organizaciji Bojne za specijalna djelovanja Glavnog stožera OS RH te Europskog zapovjedništva za specijalne operacije američkih oružanih snaga (SOCEUR) U vježbi će sudjelovati preko 1.500 sudionika iz deset zemalja – Albanije, Hrvatske, Mađarske, Litve, Makedonije, Poljske, Rumunjske, Švedske, Ukrajine i SAD-a, piše Novi list
S Rumunjima smo također od 2017. u multinacionalnoj borbenoj skupini koju predvode Amerikanci, a još sudjeluju i Britanci, a koja je raspoređena u Poljskoj:
Citat:
NATO's enhanced Forward Presence Battlegroup Poland established in 2017 is a multinational Battlegroup comprised of units from four nations: Croatia, Romania, the United Kingdom and the United States.
Carinska unija uspostavljena s Rumunjskom ulaskom Hrvatske u EU, rezultirala je brzom ekspanzijom međusobne trgovačke razmjene:
Citat:
Nadalje, veleposlanik Nj. E. Constantin-Mihail Grigorie naglasio je i da je na snažnije povezivanje i povećanje trgovinske razmjene između naših zemalja utjecala i suradnja 'Rumunjske trgovinske i industrijske komore' i 'Hrvatske gospodarske komore' na nacionalnoj i regionalnim razinama, što je uslijedilo po potpisivanju memoranduma o suradnji predsjednika dviju institucija 2017. godine.
– Htio bih naglasiti da se vrijednost komercijalne razmjene između Rumunjske i Hrvatske povećala i u posljednje četiri godine udvostručila te je u 2020. godini postigla ukupnu vrijednost od 504 milijuna eura.
S njima ima još prostora za koordinaciju politike, budući da su oni nedostajuća karika u hrvatskom non-paperu o BiH:
Citat:
Na sastanku ministara vanjskih poslova EU-a predstavio je neslužbeni diplomatski dokument, “non-paper” o Bosni i Hercegovini, koji je pokrenula Hrvatska, a pridružilo joj se još pet zemalja – Slovenija, Mađarska, Bugarska, Grčka i Cipar, prenosi Hina.
S obzirom na njihove odnose s Mađarima, oni uvijek zajedno sa Slovačkom mogu poslužiti Hrvatskoj kao protuteža Mađarima. Na tragu koncepta Male Antante i kasnijih dogovora. Ali ih je teško uskladiti s Mađarima.
Hrvatska i Rumunjska su članice Dunavske komisije, a za hrvatski riječni promet tj. luke na Dravi, Dunavu i Savi - Rumunjska je jedna od redovitih partnerica, s obzirom da se Dunav ulijeva u Crno more u Rumunjskoj. https://www.danubecommission.org/dc/en/ ... ommission/
S obzirom na njihove odnose s Mađarima, oni uvijek zajedno sa Slovačkom mogu poslužiti Hrvatskoj kao protuteža Mađarima. Na tragu koncepta Male Antante i kasnijih dogovora. Ali ih je teško uskladiti s Mađarima.
Kakvih kasnijih dogovora poslije Male Antante?
_________________ HR + HB = Hrvatska domovina. Za dom.
S obzirom na njihove odnose s Mađarima, oni uvijek zajedno sa Slovačkom mogu poslužiti Hrvatskoj kao protuteža Mađarima. Na tragu koncepta Male Antante i kasnijih dogovora. Ali ih je teško uskladiti s Mađarima.
Kakvih kasnijih dogovora poslije Male Antante?
Nakon što je Mala Antanta propala, a Mađarska ojačala, Rumunji su se povezali sa Slovačkom i NDH te su u svibnju 1942. inicirali Izjavu o hrvatsko-rumunjsko-slovačkom prijateljstvu. https://en.wikipedia.org/wiki/Croatian% ... oclamation
Hrvatska je na tu inicijativu pristala nakon mađarske aneksije Međimurja.
Također, Rumunji su 1944. usko surađivali s Hrvatskom pravoslavnom crkvom (HPC).
Njihov mitropolit Visarion (Puiu) je u Zagrebu sudjelovao u ređenju (rukopoloženju tj. hirotoniji) episkopa HPC 1944.
Citat:
In August 1944, he was in Zagreb (present-day Croatia) for the ordination of an Orthodox bishop there, accompanied by a handful of Romanian priests. He sent the priests back to Romania, sure they would be safe, but decided to flee to the west, fearing punishment from the Soviets for his wartime religious activity in Transnistria.[1]
Uz to, HV je zaplijenio znatne količine oružja i raketa JNA, a tijekom vremena nabavio je i rumunjske višecijevne lansere raketa APR-40 (inačice sovjetskih BM-21 Grad) kalibra 122 mm.
Nešto modernije.
Ovo smo nabavili u tijeku Domovinskog rata 1993. godine. Koliko je bilo ukupno komada?
_________________ HR + HB = Hrvatska domovina. Za dom.
Uz to, HV je zaplijenio znatne količine oružja i raketa JNA, a tijekom vremena nabavio je i rumunjske višecijevne lansere raketa APR-40 (inačice sovjetskih BM-21 Grad) kalibra 122 mm.
Nešto modernije.
Ovo smo nabavili u tijeku Domovinskog rata 1993. godine. Koliko je bilo ukupno komada?
Nabavili smo ih još 1992. Mislim da smo bili nabavili 36 sustav. S Rumunjima se svime može trgovati.
Sada imamo 31.
Cijeli video prikazuje jedan APR-40 na Južnom bojištu još u srpnju 1992.
Karaševski Hrvati čine glavninu hrvatske manjine u Rumunjskoj.
Citat:
Hrvati su se u Rumunjsku počeli doseljavati još u 14. stoljeću. Dijelimo ih u tri skupine s posebnim obilježjima te s neznatnim jezičnim razlikama.
Prva od navedenih skupina živi u selu Rekaš, 30 km istočno od Temišvara.
Druga, manja skupina živi u mjestu Keča, zapadno od Temišvara.
Treća, i ujedno najveća skupina Hrvata živi južno od Temišvara, u Karaš-severinskoj županiji (glavni grad Rešica), u dvjema općinama Lupak i Karaševo. Nazivamo ih karaševski Hrvati, Krašovani ili Karaševci.
Procjenjuje se da u Rumunjskoj živi oko 6.000 pripadnika hrvatske nacionalne manjine. Službeni podaci sa zadnjeg popisa stanovništva iz 2011. godine navode da u Rumunjskoj živi 5.408 Hrvata.
U pravnom sustavu Rumunjske Hrvati su priznati kao nacionalna manjina.
Temeljem Ustava Rumunjske iz 1991. godine pripadnici hrvatske nacionalne manjine u toj zemlji imaju pravo na čuvanje, razvoj i istraživanje etničkog identiteta, pravo na učenje hrvatskog jezika i pravo na školovanje na hrvatskom jeziku, pravo hrvatskih organizacija na zastupnika u rumunjskom parlamentu te pravo službene uporabe hrvatskog jezika na sudu i podizanje službenih dokumenata na hrvatskom jeziku. Rumunjska Vlada izdvaja značajna sredstva za potrebe nacionalnih manjina, pa tako i za hrvatsku manjinu u Rumunjskoj.
Zastupnik hrvatske nacionalne manjine u rumunjskom parlamentu je Slobodan Ghera, koji je i predsjednik parlamentarne Skupine rumunjsko-hrvatskog prijateljstva.
Kečanski Hrvati su jedini rumunjski Hrvati za koje je poznato, prema izvorima, kada i odakle su došli njihovi preci u današnji zavičaj.
Godine 1699. bio je potpisan Karlovački mir između Habsburškog i Osmanskog Carstva. Posljedica toga mirovnog sporazuma bila je da je zagrebački biskup, koji je istodobno bio i topuski opat, ponovno došao u posjed velikih dijelova imanja nekadašnje opatije u Topuskom (1211. – 1463.), s obiju strana rijeke Kupe. Na tom području su se od davnine nalazili brojni predijalci, uživatelji predija čiji je vlasnik bio zagrebački biskup.
Oni su njemu zauzvrat obavljali različite službe, u prošlosti najviše vojničke. Za vlade Marije Terezije, godine 1750., bila je donesena odluka o uređenju Vojne krajine, pa su posjedi pokupske gospoštije uključeni u taj vojnički pojas.
Kao naknadu za to, zagrebački je biskup dobio banatsko vlastelinstvo Biled, zapadno od Temišvara.
No, graničarske vlasti u Pokuplju nisu priznavale plemićka prava predijalaca, tako da su se oni u dogovoru s biskupom odlučili preseliti u Banat. Preseljenje je započeo biskup Tomo Galjuf 1788. godine, a nastavio i dovršio biskup Maksimilijan Vrhovac 1801. godine.
Predijalci su se naselili u Hrvatskoj Boki, Hrvatskoj Klariji (danas spojenu sa Srpskom Klarijom u jedinstvenu Klariju, kasnije preimenovanu u Radojevo) i Hrvatskoj Neuzini, koje su danas u srpskom dijelu Banata, te u Hrvatskoj Keči u Rumunjskoj.[1]
Rumunjska je iznimno napredovala od sovjetske ere. Privukli su hrpu investicija u proizvodnji njemački Continental, francuski Renault (Dacia), francuski Michellin, američki Ford itd. U Njemačkoj sam radio s par rumunja iznimno korektni ljudi (za razliku od naši susjeda talijana).
During World War II, a joint friendship proclamation was created between the Kingdom of Romania, the Independent State of Croatia and the Slovak Republic against any further Hungarian expansion. Ion Antonescu, the Marshal of Romania, engaged in some intra-Axis diplomacy and created the alliance in May 1942. The union was similar to the interbellic Little Entente.
Naslov Hrvatsko-rumunjske kulturne veze na stranicama književnih časopisa u vrijeme NDH 1941. – 1945. (Croatian-Romanian Cultural Relations on the Pages of Literary Journals at the Time of the Independent State of Croatia, 1941 to 1945)
Autori Luić - Vudrag, Dubravka
Vrsta, podvrsta i kategorija rada Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Skup Međunarodni znanstveni skup Hrvatski jezik i književnost u Rumunjskoj Bukurešt, 1. – 3. listopada 2015.
Mjesto i datum Bukurešt, Rumunjska, 1. - 3. 10. 2015
Sažetak Kraljevina Rumunjska već je u kolovozu 1941. priznala uspostavljenu Nezavisnu Državu Hrvatsku. Obje zemlje pripadale su silama Osovine pa su uzajamno ojačavale političke i kulturne veze.
Najjasniji odraz hrvatsko-rumunjskih kulturnih veza možemo pratiti kroz časopis Hrvatska revija koji je donosio tekstove o najnovijim društvenim, kulturnim i umjetničkim događanjima u Hrvatskoj i svijetu te bio središnji književni časopis međuratnog i ratnog razdoblja.
Izlazio je kao mjesečnik u izdanju Matice hrvatske od 1928. do sloma NDH 1945. godine.
Prvi članak vezan uz Rumunjsku čitamo 1942. Moderna rumunjska umjetnost i Rumunjski krajobrazi, a napisao ih je Ernest Bauer, koji je radio u poslanstvu NDH u Bukureštu. Treći svezak Hrvatske revije iz 1944. bio je u cijelosti posvećen Rumunjskoj. U to vrijeme Rumunji i Hrvati imali su zajednički cilj, borbu protiv boljševičkog imperijalizma i kao mali narodi, bilo je važno da se međusobno dobro upoznaju. Svezak je donio četiri novele i šest pjesama čiji su autori rumunjski književnici: Mihail Eminescu, Ion Luca Caragiale, Octavian Goga, Mihail Sadoveanu, Tudor Arghezi, Ioan Alexandru Bratescu-Voinesti, Nichifor Crainic, Victor Papilian, George Bacovia i Lucian Blaga.
Objavljeni su članci o rumunjskom kazalištu, umjetnosti te tekst o književnom časopisu Gandirea koji je jedan broj posvetio Hrvatima. Urednik, pjesnik Nichifor Crainic predstavio je koncepciju posebnog broja koji je u nizu razgovora s hrvatskim književnicima donio podatke o njihovom radu.
Rad će otkriti do sada nepoznate situacije i događaje iz povijesti rumunjsko-hrvatskih veza iz vremena Drugog svjetskog rata, a zabilježeni su na stranicama književnih časopisa. Nova saznanja pomoći će budućim istraživačima, autorima komparatističkih studija jer će osvijetliti do sada nedovoljno istraženo razdoblje hrvatske i rumunjske kulturne povijesti.
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
