Autorska,

robu, teritorije uzeli, pare, zlato, dukate nisu dali.

Kako ih i gde tužiti i što u kontri tražiti?
Car Dušan je ovo prodao za potrebe rata sa Ist Rimom.

Bio je ugovor sa fix cjenom što su isplatili i

Godišnjom rentom 500 duk x 700 g. x konforna kamata

I 3 kneževske vile u Dubr...ovo nisu ispoštivali.
Koliko to vredi u današnjim kunama?

Osobno odokativno min 1 proračun RH.

Opet miki maus četnička istorija. Srbija tad nije postojala.

Nemanjićka su okuprali to područje krajem 12. stoljeća i protjerali katolički kler.
1326. Stjepan 2. Kotromanić u savezu sa Dubrovnikom uzima Hum u ratu, Dubrovačka republika uzima Pelješac kao nagradu.

Krivoslavna crkva u Dubrovniku je za vrijeme okupacije izgrađena upravo preko tri nekadašnje vile.

Osvajač doša, osvajač otiša. Osvajaču ništa ne duguješ.
Osobito kad je izgubia rat

Hrvatske postrojbe došle su ratovat za pomoć Srbiji na Kosovu polju. Srbija duguje Hrvatima boračke mirovine za 633 godine. + putne troške, računi za smišćaj, najam konja, baždarenje koplja, mačeva, balanciranje štitova, uje za podmazivanje oklopa, trošarine na slamu i ditelinu

svi ugovori svetosavskih šizmatika s kršćanima su poništeni izdajom na Nikopolju,

Za istu, kršćani svetosavskim šizmaticima ispostavljaju račun dan danas i ne možete ga platiti za vijeke vijekova.

Odgovor, na srpskom jeziku

Srbija ima kontinuitet od davnih dana.

Nije miki maus već ima povelja u arkivi Dubrov.

Vladika crnogorski

Josipu Jelačiću

Cetinje, 20. decembra 1848.

Vaša Svjetlost,

Svakomu se napretku Tvojemu radujem kako sopstvenome svome, jerbo je Tvoj napredak narodni, a to se zna i moj kako Tvojega sobrata. – Svijetli Bane, trudno li je Tvoje sveto zvanije, no veličestveno i divno. Tebe je tajna sudbina na čelu Južnih Slavjanah postavila, Tebe sreća s divnima naprednostima vjenčaje, ali se vidi, sve tvoje izopačuju. Spasa si prestol, dinastiju i sve njezine posljedovatelje, učinio si im uslugu kakvu im niko jošte nije učinio od njina postanja, pa Tvoji zadušnici poslije nekoliko dana mjesto zahvale nameću Dalmaciji stari gvozdeni jaram. A Dalmacija je Tvoja banovina. Dalmacija za divnim bratstvom ne čezne, ali što je sirota kriva kad ne vidi dalje od nosa? Ali sada, ili hoće ili neće, morati će [se] trsiti talijanstva.

Svaki narodoljubac, cijeli narod naš u Tebe je očima upro i k Tebi ruke pružio kako nebom poslanome Mesiji. Tvoj je zadatak velik, njim Evropa novi vid dobiva, on miče gadnu ljagu sa lica silnih Slavjanah, koji do dana današnjega ništa drugo nijesu bili do prodani i žalosni robovi i nadničari drugih narodah.

Ah, dragi Bane, već zemlja od ove mrske nepravde stenje, duše su blagorodno mislećih Slavjanah u vječnoj muci, stide se svijeta i ljudih zbog ovoga niskoga stanja u kojemu smo sprama drugih narodah evropejskih, našom sobraćom. Radi čega mimo proče narode ovaj zli narok nas prati? Rašta smo privikli robovati, rašta svoje sile ne poznavamo? Rašta neko slijepo zadahnuće upravlja Slavjanima, te se samovoljno u tuđe verige vežu? Ja sam, istina je, s ovom šakom naroda pod anatemom tirjanstva i špionstva svobodan, ali šta mi je bolje kada gledam okolo sebe milione moje braće đe stenju u tuđe lance?

Veoma me je obradovalo potonje Tvoje pismo od 7ga oktobra. Nek ih bude tuga! Može im biti nazivati Te banom dalmatinskim. Neka imenuju kako hoće, samo neka je Dalmacija u Tvojoj ruci, da se jednom sastavimo. Nesnosno mi je ono što Ti prvo zvanije i mjesto u carstvu obećaše pa odstupiše, – od svašta će odstupiti, i što se snažnom mišicom ne uzmogne držati, one sve treba za ništa smatrati.

Želio sam, da mi je moguće bilo, poslati Vam u pomoć nekoliko Crnogoracah i gotovi su svagda na Tvoj glas a na korist opštu. Ništa me dosada na svijetu nije interesiralo toliko koliko Tvoj posao. Radi toga bi veliku zadužbinu učinio da me češće udostojiš Tvojim neocijenjenim pismom. Svako, malo i veliko, moli Ti Boga za zdravlje i za srećan uspjeh, a ja više od svakoga, koji s najvišim počitanijem ostajem

Vaše Banske Svjetlosti

predani sluga

Srbi budite ponosni da je Jelačić rođen u Srbiji, cveće da mu nosite.

Netko bi mogao pomisliti da je ban Trojedne kraljevine kao prvi do Hrvatskog kralja tada Franje Karla hijerarhijski iznad velikog vladike

Inače zanimljiv je ovaj dio o Dalmaciji, dobije se dojam kako Njegošu ne bi bilo mrsko da i Crna Gora postane dio Zemalja Hrvatske krune.

Njegoš ujkan.





Iz pisma Stanku Vrazu saznajemo da smatra Miloša Obrenovića krivcem za propast Gajevog Ilirskog pokreta.



Zanimljivo, Bokeljima i Dubrovčanima se obraća kao Hrvatima, i to i katolicima i pravoslavnima.

Dobicete zlatni ***

Hrvati i Crnogorci jedina dva naroda koja su se postojano i uporno tukla protiv turskog agresora kroz stoljeća na ovim prostorima.

Da povremeno koji Crnogorac nije otišao među Srblje nikakvih tamo ustanaka ne bi bilo.

Kad ovo pročitaš jasnije su ti stvari o Crvenoj Hrvatskoj. Crnogorci ne mogu biti nego Hrvati najodličnijeg roda.

Nešto kao Nemanjići.

Za sve ove poroke današnjice krivim širinje crnogorske države na srpsku zemlju. Zamutili su svoju čistu krv s tim turskim nesrećnicima.

PS. Da je Njegoš živ danas, Srbi bi Crnogorce zvali Petrogorci umjesto Milogorci

Prvi spomen Kosova u povijesti je onaj za vrijeme smrti kralja Zvonimira.
Prema legendi, on je ubijen u današnjoj Biskupiji (da je srpska bila bi Patrijaršija), kod pet crkvih Kosova.
Malo dalje je i Vrana, sa svojim jezerom i srušenim kraljevskim i kasnije templarskim gradom.
Kod Vrane je i Biograd na Moru.

Bugarsko Kosovo se spominje kojih 500ak godina kasnije, kada je tamo bila bitka protiv Turaka.

Nemanjići (koji su porijeklom iz Drijeva/Driva, današnjeg Metkovića) su osvojili Ston, pa su ga prodali Dubrovniku. S time da je tamo vladao lokalni vladar, koji je često bio vazal hrvatsko-ugarskih kraljeva.
To je 13. stoljeća.
Početkom 14. ih je od tamo izbacio Pavao Šubić, a nakon njega je sve njihove ambicije srezao Stjepan II Kotromanić.
Tada je Dubrovnik zauzeo i otoke Brač, Korčulu i Hvar, da slučajno nekome ne padne na pamet tu stvarati pomorsku državu.
Nakon što je krajem 14. stoljeća Tvrtko I zauzeo Trebinje, Dubrovnik plaća dohodak njemu.
Dohodak se nije ticao samo teritorija, nego je bio isplaćivan za trgovačke povlastice koje su Dubrovčani imali u zaleđu i šire.
Npr. Srebrenicu i Bratunac su osnovali Dubrovčani, oni su bili njihove kolonije, za trgovinu srebrom.
Dubrovačkih kolonija je bilo dosta, nisu tu bili samo Janjevo i Letenica.
Ako pojedini vladar nije ispunjavao dogovoreno, nije ni dobijao novac.

Nakon što su Turci potrijebili zadnje Kotromaniće, mislim da je prestalo s isplatama. Dohodak za trgovačke povlastice su plaćali Turcima, ali to je kategorija bila.

Dubrovnik je dio hrvatske države od 10. stoljeća, kao što je gore rečeno, Tomislav je dobio Bizantsku Dalmaciju umjesto zlata kao nadoknadu za rat protiv Bugara.
To je sve do Kotora.
Kasnije se javljaju i hrvatski banovi tamo i slično.
Uostalom, grb Dubrovnika je grb Arpadovića, koji su u to doba bili hrvatski kraljevi.

Što se etnika tiče, ja ne vidim što Srbi imaju tražiti među zapadnoštokavcima, kajkavcima i čakavcima...