Iako bi hrvatsko višestranačje trebalo nakon tri desetljeća doseći određenu zrelost, praktički postoji neobična i zabrinjavajuća tradicija stranačkih raskola, koji se odvijaju na dva načina:

1.Unutar stranke dođe do određenog neslaganja po nekom pitanju, a skupina koja ne uspije nametnuti svoj stav kao dominantan, napušta istu i osniva vlastitu.

2.Prilikom izbora za novo vodstvo, za kojeg se bore dvije ili više jakih figura, onaj koji izgubi, također odlazi (ili isprovocira izbacivanje) i osniva svoju stranku.

Stranka koja bi nastala odvajanjem od matice bi uglavnom imala kratak životni vijek- često bi doživjeli svojih "5 minuta slave" na političkoj sceni, ali bi brzo izgubili na zamahu i završili na margini.


U razvijenim europskim demokracijama je uobičajeno da stranke unutar sebe imaju nekoliko frakcija koje se ne slažu potpuno u svemu, ali koegzistiraju jedna uz drugu, i zajedno nastupaju kontra ostalih aktera. Premda i tamo ima raskida i odvajanja u nove stranke, takve stvari su relativno rijetke.

Hrvatske stranke pak nemaju "legalizirane" frakcije, iako u HDZ-u, od samih početaka postoji neformalna podjela na "liberalno-tehnokratsku" i "nacional-konzervativnu" struju, no i ta stranka ima bogatu povijest rascjepa, počevši od Mesića i Manolića 1994., sve do sukoba s Hasanbegovićem i Esih 2016./17. koji je rezultirao stvaranjem Neovisnih za Hrvatsku (koji su se i sami kasnije rascijepili)


Zašto se i nakon što je hrvatski parlamentarizam već nakupio solidan staž, i na najmanji znak neslaganja odmah stvaraju stranački "spin-offovi"?

Naravno, možemo napraviti i njihovu retrospektivu od 1990-ih do danas.

Zato što u našoj politici nema dovoljno lobističkog novca da nahrani sve političare. U razvijenim demokracijama velike korporacije lobiraju u miljardama eura tako da je svaka unutarstranačka frakcija financijski stabilna te nema potrebu ići u očajnički potez napuštanja stranke. Mainstream struja te stranke skupa s predsjednikom također prima jako velike novce i nema potrebe da se ide u rušenje ekosistema.
Kod nas jednostavno nema toliko para tako da ono malo što stigne pokupi stranački mainstream, a oni koji su nekakva unutarnja opozicija ostaju praznih džepova te imaju 2 opcije - ili se vratiti u tor, ili izaći iz stranke i pokušati samostalno konkurirati za dijelić torte.

Možda bi trebalo zabranit koalicije, mislim na predizborne.
- tako bi se dobila "čvršća" vlast
- "žetoni" više nebi mogli u Sabor
- ojačala bi oporba odnosno mogla bi progurat i neke prijedloge kao protuusluge (sad većinom nađu neke žetone među oporbom)