Članovi Matice hrvatske iz Sarajeva i Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost pohodili su Crnu Goru, konkretno Boku kotorsku - Risan, Kotor, Perast te otok Gospe od škrpjela.

O Hrvatima u Crnoj Gori malo se govori i sve manje zna

O Hrvatima u Crnoj Gori malo se govori i sve manje zna, a upravo takve okolnosti najviše pogađaju brojčano malu hrvatsku zajednicu na ovim prostorima. Pojmovi poput “Zaljev hrvatskih svetaca”, imena poput Tripa Kokolje, Vicka Zmajevića, kapetanskih obitelji iz Perasta, ali i saznanja o Kotoru, Tivtu, Prčnju, Baru kao da su iščeznula iz hrvatskih medija.

- Stoga i ne čudi da su mi se u mislima tijekom putovanja do Perasta stalno isprepletala čudna razmišljanja - od toga kako pohodimo prostore na kojima su Hrvati Crne Gore kao zajednica pred nestajanjem, a s druge strane, gdje god doseže pogled golim okom, provlači se misao sa samo jednim zaključkom: kako su Hrvati Boke kotorske baštinici bogate kulturne baštine. Uz sve to, svaka pomisao na Boku kotorsku u čovjeku stvara emocije i podsjećanje na jednu popularnu pjesmu, za koju se s pravom može reći da je neslužbena himna bokeljskih Hrvata “Zasjat će palaci... -

Župnik iz Drinovaca

Po dolasku u Perast i nakon brzo završene procedure oko smještaja u prostore starog franjevačkog samostana, brodicom smo se zaputili prema otoku Gospe od škrpjela. Naš domaćin bio je don Srećko Majić, inače rođeni Hercegovac. S ponosom ističe svoje podrijetlo i otkriva nam da je rođen u Drinovcima u općini Grude.

- Kažu da je to jedno od najhrvatskijih mjesta u bivšoj državi, s osmijehom i ponosom na licu govori don Srećko i nastavlja: - Drinovci su u svojoj povijesti dali velik broj svećenika i redovnica, to je mjesto koje je dalo jednog velikog pjesnika A. B. Šimića, ali i Stanislava Šimića, naglašava don Srećko.

Tijekom kratke plovidbe kazao nam je kako je često dolazio u Sarajevu dok su mu tamo živjeli brat i sestra, koji su nakon odlaska u mirovinu odselili. Don Srećko Majić je župnik u Perastu, koji inače ima više od 30 katoličkih crkava. Prema njegovim riječima, župa se zove Perast, a najveći uspon Perasta bio je u 17. stoljeću kada su imali najvećeg hrvatskog baroknog slikara Tripa Kokolju, nadbiskupe Andriju Zmajevića i Vicka Zmajevića koji je postao zadarski nadbiskup. - Tada su imali oko 2.300 stanovnika i svi su bili katolici, pretežito Hrvati, a bilo je i onih koji nisu hrvatske nacionalnosti, primjerice Talijana. Imali su 20 crkava i bogat kulturni i vjerski život, kao i običaje.

Jedan od najljepših događaja u povijesti Perasta bio je 15. svibnja 1654. godine kada su uspjeli pobijediti Osmanlije i sačuvati svoju slobodu. Tako se svake godine, uz narodno veselje praćeno limenom glazbom i tradicionalnim defileom u odorama Bokeljske mornarice, održava manifestacija poznata kod puka pod nazivom “Gađanje kokota”. Tradicija se održala do danas. Naime, iz starih pušaka kremenjača s obale se puca u živog pijetla koji se nalazi na površini mora na dasci, 50-ak metara od obale. Onaj tko pobjedi, časti, ali ponekad se dogodi da kokot ne bude pogođen, govori župnik.

Ruski mrtvi kapital

O tome koliko župa Perast danas broji katolika Hrvata, don Srećko kaže: - U župi ima ukupno 220 stanovnika stalnih, od koji je 80 katolika. Veliko iseljavanje Hrvata zabilježeno je 1900. godine. Dogodila su se nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, kao i nakon posljednjeg, Domovinskog rata, otkriva don Srećko. Inače, prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva u Crnoj Gori iz 2003., udio Hrvata je 6.811 stanovnika, a najveća koncentracija je upravo u Boki kotorskoj gdje ih, prema istom popisu, živi 5.434. S druge strane, također jedan zanimljiv podatak otkriva kako je do popisa 2003. na područje Boke kotorske doselilo 15.523 stanovnika s područja bivših jugo-republika. Među njima najmanje je Hrvata.

U istom tom razdoblju iz Boke je iselilo oko 100 hrvatskih obitelji. Naš neslužbeni vodič Ernest, čiji su se roditelji nakon umirovljenja u Sloveniji vratili u Risan, kazao nam je kako su mnogi stanovnici Boke prije nekoliko godina, kada su Rusi kupovali nekretnine uz more, prodavali svoje stanove za velika sredstva, kvadrat stana se kretao do 5 do 10 tisuća eura, a zatim su po mnogo nižim cijenama pokupovali stanove u Novom Sadu, gdje ih danas većina i živi.

No, recesija je zaustavila investicije i prodaju stanova po spomenutim cijenama, tako da danas ima i mrtvih kapitala. Jedan od takvih je i naselje u Risanu, poznatije kao Mala Moskva, otkriva Ernest. Naime, Rusi su prije nekoliko godina izgradili 15-ak kuća, ali su uspjeli prodati samo 5 stanova. Drugog dana našeg boravaka posjetili smo Kotor. Tomu nas nije spriječilo ni orkansko jugo i kiša koji su nas probudili svojim oratorijem.

Kada smo došli u Kotor, zatekli smo ne mali broj turista koji su upravo bili izašli s kruzera, koji je doplovio iz Dubrovnika. Povijest Kotora se ne može opisati u nekoliko novinskih reda. Stoga ću spomenuti samo dva zanimljiva podatka koji dovoljno govore da je Kotor nekada bio najjače gospodarsko središte pomorstva, kao i duhovno središte. Naime, Kotor je imao dioničko društvo za osiguranje brodova prije glasovitog Lloyda, a katedrala sv. Tripuna starija je skoro 300 godina od najpoznatije pariške katedrale Notre Dame.

Restorani i glazba

Nailazim na zgradu koja je nekada bila zatvor, a na ploči iznad jednog prozora može se pročitati da su tu svoje zadnje dane proveli František Raš, Jerko Šižgorić, Antun Grabar i Mate Baričević, vođe štrajka i pobune mornara 1918.godine. Ono što je bitno istaknuti iz novije povijesti jest djelovanje Hrvatskoga građanskog društva koje je utemeljeno u Kotoru u lipnju 2001. godine, a osnovano je kao iskaz elementarne potrebe da se pitanje hrvatske nacionalne manjine u Crnoj Gori konačno riješi, ali ne u smislu improviziranih političkih rješenja, već trajno.

No, kako to obično biva nakon dužeg obilaska grada, čovjek ogladni i potraži kutak za prezalogajiti. Nemalo sam se iznenadio kao i cijela skupina iz Sarajeva kada sam ušao u restoran Cesarica koji nudi posebne riblje specijalitete. Nisam bio iznenađen menijem, već glazbom. Naime, objedovali smo uz Thompsonov hit “Vjetre s Dinare”.

I mene to zanima. U Kotoru se ne poklapa, puno je više katolika. A ako se uzme da nisu ni svi Hrvati po vjeri katolici, onda je očito da postoji i tamo nešto slično kao kod Bunjevaca u Bačkoj.

Totalna pušiona smo tamo. Žali bože. Jel se po zadnjem popisu poklapa broj katolika i Hrvata u Boki?

ne poklapa, katolika je 5.000 više nego Hrvata, mahom se izjašnjavaju kao Crnogorci ili nikako.

bitno je samo da se ne izjašnjavaju kao srbi katolici

Većina naselja ima značajan udio nacionalno neizjašnjenih, što se vidi i u podacima po općinama:Herceg-Novi: 8.31%, Kotor: 9.43%, Tivat: 8.19%.

Velik broj katolika u Crnoj Gori su Albanci, tako da nema smisla izvoditi zaključke o broju Hrvata iz broja katolika...

Crna Gora je jedna stvar a Boka Kotorska unutar nje je druga stvar. Ja ne znam da u Boki ima značajan broj Albanaca. Ako ima nek me netko ispravi.

Etnicka struktura Boke 1900.:

http://www.upload3r.com/serve/041009/1254698192.png

Etnicka struktura Boke 1900.:

http://www.upload3r.com/serve/041009/1254698192.png

Otkud Srbi u Boki kotorskoj?

Etnicka struktura Boke 1900.:

http://www.upload3r.com/serve/041009/1254698192.png

Zanimljivo, Hrvati nisu samo živjeli u Boki nego i na jugu, oko Bara? Zna li netko što je sada s njima?