http://vojnapovijest.vecernji.hr/poceta ... sak-936166

vec 20 godina proslo od vremena ponosa i slave....

Oni ovo područje ne bi ni zauzeli da nije bilo pomoći od četalja iz Bosanske Krajine i JNA.

Pridružujem se čestitkama povodom obljetnice akcije Bljesak!

Također

Ceha ti si dobar sa kartama pa daj nabaci poneku kartu akcije Bljesak

"Agresija na srpsku nejač"

Karta od CIA-e lično

Da ti nisi pomiješao Oluju i Bljesak.

Opet se kuka i pljuje po Hrvatima a niko se ne pita sta su oni cinili
dok su stvarali to sranje od sao-a..

Ko izgubi ima pravo da se jidi, za nas je to prošlo svršeno vrime, a njima je osta žal, kukanje i optužbe.

Istina, teško progutaju poraz pa im na kraj uvijek netko drugi kriv od kosovske bitke do Oluje.
Najkomičnije "slabo naoružanih srpskih vojnika", gdje su pogubili toliko oružja, možda ako misle na stanje poslije bježanije.

Čestitke svim Hrvatima u povodu 20. obljetnice akcije Bljesak, posebno svim učesnicima i Slavoncima a poginulima vječna slava.

veliki prijatelj bosanskih Hrvata, lepi Mile, danas kaže kako je to bio genocid za koji nitko nije odgovarao.
tko je odgovarao za Posavinu, lepi?

I onda kažu samo Bošnjaci koriste genocid kao sredstvo izražavanja.

Trebao je jedan Bljesak za Banja Luku, nažalost nije ga bilo i sad smo opet osuđeni slušat opančarsku propagandu preko Save.

Vječito pitanje... tko je odgovoran za Posavinu? Tko je odgovoran za Slavoniju, tko za Krajinu, tko za Jasenovac... Protjerali oni nas, mi njih. 0-0.

Zanimljivo. I ovo je vječno. Tvrdnja kako smo svi isti.
Mi nismo započeli taj rat, nismo ih ni protjerali.

To što je vrijeme prošlo, ne daje nikome pravo relativizirati činjenice.

Stvar je u tome da u ratu nema happy enda.

Slava svima koji su dali svoj obol.
Da se bolje živi.
Da se više ne ratuje.

Bijah tada ponosna, to sam i danas.
Mada, kada naše generacije i svih očevidaca odavno nestane i naše vrijeme prijeđe u mit, buduće generacije će zasigurno zahvalnije gledati na tu žrtvu.
Spartanstvo mi nije drag oblik društva, no ima nešto u junaštvui žrtvi što se opire prolasku vremena.

Hoću reć, bitno je faktično stanje, čast mrtvima, ali kad su političke kalkulacije u pitanju, nije bilo ni Posavine, ni Jasenovca, ni Krajine - ničeg nije bilo. Zbog tih kalkulacija s žrtvama Hrvati i sada imaju problema... bore se oko nekih zaseoka di tri pasa na žive.

Pazi. Dodik je prije svega politicar i on mora tako govorit jerbo da govori
realno i ljudski sutra vise ne bi bio na mjestu gdje jeste.
On vrlo dobro zna da je predsjednik entiteta koji je nastao onako
kako jeste a to je protjerivanjem i ubijanjem nesrba kao i rusenjem vjerskih
objekata. To on zna nije lud. Isto tako mu je jasno da se sve te sao
pizdarije u Hrvatskoj nastale ubijanjem i protjerivanjem Hrvata. Jasno je to
i srbima koji kukumavce sto su kasnije spusili. Vrlo dobro znaju da su svoje
Susjede Hrvate potjerali i pobili a sad u Beogradu pizde jer nisu opstali.
jebi ga nisu se nadali da ce jadni Kurvati (kako nas nazivaju po svojim
forumima) ojacat i jebat im mamicu za sve.
Dakle licemjerje na kvadrat. Osnutak republike srpske i razne pobjede slave
se bez problema i to je normalno iako se zna kako je sve to nastalo a nase
je zlocin. E nece da moze gospodo slicnih misljenja ratnog zlocinca
Save kurcheve glave iz Veritasa.
Bitna razlika je ta sto mi Hrvati ne kukumavcimo i ne protestiramo na
njihove proslave ne pizdimo i be zalimo se. Izgubili smo neke svoje bitke i to je to.
I oni bi se trebali pomiriti sa svojim porazima i ne kenjati vise jer postaju smijesni.

Tek danas išao gledati, pretekli me
A i nema se previše što za pokazivati, to je totalna pobjeda bila, nije bilo nesvršenog posla

Vjerojatno si u pravu i to jest racionalan stav, no ne mora mi se, oprosti, pod svaku cijenu i sviđati.
Bez uvrede tebi kao sugovorniku, no ne možeš sve svesti na to, ljudi su emotivna bića.

http://www.portaloko.hr/clanak/najpozna ... n/0/73178/

Najpoznatija fotografija iz Bljeska: Svi su je vidjeli, no, malo tko zna što se dogodilo 15 minuta nakon što je snimljena





O herojima Bljeska se malo zna, uglavnom se jučer, na 20, obljetnicu velike vojno-redarstvene operacije, govorilo o Zoranu Milanoviću, inače za mnoge branitelje ratnoj kukavici, i njegovoj iskazanoj milosti prema braniteljima koje je slučajno sreo na ulici tijekom obilježavanja 20. obljetnice operacije Bljesak.
Jučer se zapravo dogodio jedan od najskandaloznijih događaja u povijesti takozvanog hrvatskog novinarstva, ako je i bilo sumnje medijsko smeće zbacilo je sa sebe svaku sumnju, naravno, ne generaliziramo, međutim, tvrdimo da je skandalozan način prikazivanja susreta s braniteljima u Okučanima, i sam premijerov postupak, nešto što već dugo nismo vidjeli u Hrvatskoj, a od hrvatskih medija svašta smo doživjeli, pa čak i to da vlasnici medija otvoreno pljačkaju hrvatske građane i da su notorni banditi koji se valjda za nagradu sastaju s predsjednicima Vlade, kako bivšim, tako i sadašnjima.

No, vratimo se herojima, njima herrojstvo ni Milanovićevi mediji, ni Milanović sam, ne mogu ukrasti. Jedna od najpoznatijih fotografija iz Bljeska koja kruži internetom, a na kojoj hrvatski branitelji izgledaju, što i jesu, kao heroji iz američkih filmova o junacima Normandije iz prijelomnih trenutaka Drugog svjetskog rata, zapravo je nepoznanica za mnoge. Naime, radi se o fotografiji na kojoj se nalazi dio pripadnika mješovite minobacačke baterije 125. bojne koji su već u prvim satima akcije Bljesak ušli u Jasenovac, a koji se do tada nalazio u rukama velikosrpskih fašista i Martićevih terorista. Priznajte, zar fotografija ne podsjeća malo na scene iz prvih dana oslobađanja Francuske u ljeto 1944. godine kada su saveznički vojnici, nakon žestokih bitaka, ulazili u priobalne gradiće francuske obale?

Bližilo se podne, hrvatski ratnici činilo se oslobodili su Jasenovac bez žrtava, barem je tako izgledalo. No, kako u ratu nikad nije gotovo, pa čak ni kada teroristi naizgled polože oružje, tako je bitka za oslobođenje Jasenovca dala još jednu, veliku, žrtvu. Naime, na fotografiji se zajedno sa svojim suborcima iz 125. bojne, u pomalo euforičnom, sretnom svakako, raspoloženju, nalazi zapovjednik Ivica Čaja, da ne bi bilo zabune, Čaja je 'onaj mladić s toki-vokijem.'

Posve je razumljiva njihova radost vidljiva na fotografiji budući da su mnogi od njih u tom trenutku bili udaljeni svega nekoliko kilometara od svojih kuća i sela, koja su pod okupacijom bila skoro četiri godine. Međutim, sreća svakako nije uzrok tragediji koja je uslijedila, tragedije su u ratu posve 'prirodne pojave' i nikad ne znate kad će vam se dogoditi. Petnaest minuta nakon što je snimljena ova fotografija, samo nekoliko trenutaka nakon što je Čaja javio nadređenima da je oslobađanje Jasenovca prošlo bez žrtava, što je svakako bila dobra vijest, sjajna vijest, pao je kao pokošen pogođen snajperiskim hicem, dok su se dečki iz njegove postrojbe naši pod vatrom, zasula ih je kiša metaka. Napad na hrvatske ratnike dogodio se kod pošte u Jasenovcu. Čaja je stradao kad je pokušao aktivirati zolju kako bi odgovorio teroristima, no, snajperski metak je, nažalost, bio brži.

Ivica Čaja, i mnogi drugi, njih 42 u Bljesku, nije poginuo uzalud, koliko god ova tvrdnja izgledala bezosjećajno, prazno, Bljesak je uspješno okončan, a onda je tri mjeseca kasnije Olujom slomljena kičma velikosrpskom fašizmu u Hrvatskoj, više se nitko nije morao bojati snajperskih hitaca i terorističkih napada. Velikosrpski fašisti su poraženi, UDB-a je ostala, no, to je neka druga, ne nužno nepovezana, tema.

U operaciji Bljesak oslobođeni su samo Okučani, i ako se ne varam Lipik. Ostalo su sela za koje ni imena ne znamo. Nekih 18 000 stanovnika izbjeglo, to i nije nešto puno, kao neka manja bosanska enklava. Samo 500 km2. Sićušni patrljak. Srpski mediji kod vijesti o Bljesku, često pogrešno donose mapu maksimalnog obima okupirane Zapadne Slavonije, ona koja ide skoro do Mađarske, koja ubuhvaća i davno oslobođeni teritorij u operacijama Otkos.

U stvari, kod Bljeska je ostao samo maleni komad teritorija, oko 500 km2, s Okučanima i Lipikom kao jedinim većim naseljima,.

Zašto se onda veliča i uzdiže ova operacija?

Pa, mislim da je razlog:
- to što je bila dotad ipak najveća operacija
- to što dvije godine nije oslobođeno ništa, zbog primirja i UNPROFORa
- što je demonstrirala da je narastao nesrazmjer snage HV i SVK
- to što je bila uvertira u Oluju
- djelovanje na moral, obje strane
- sama kratkoća operacije (31 sat) otkrivala je da RSK u tom momentu naprosto nema organizacije i snage nositi se sa 10 puta većim protivnikom koji je 2 godine primirja iskoristio za naoružavanje tako da se istopila i početna razlika u naoružanosti

Iz perspektive Knina, vjerujem da je to grozno izgledalo. Nakon 2 godine što se činilo da se život vratio u normalu i počeli se navikavati da je RSK činjenica, UNPROFOR je tu, "štiti", mnogi već počeli razmišljati i o ekonomiji i sličnim egzistencijalnim temama... - odjednom hladan tuš i demonstracija protiv kakvog mnogobrojnijeg i dobro naoružanog protivnika se sada i glavni dio RSK mora braniti.

Izgleda da je tada u Kninu već zavladao onaj poznati slavenski fatalizam "gotovi smo", koji se protegnuo do ljeta. U to vrijeme mislim da Karadžić zaključuje da "nema od ovih ništa" i gleda kako da postigne neko razumijevanje sa Zagrebom, u tom vrijeme Srebrenica se još nije desila i Amerika nije podržavala napad HV na RS (Zapad bi se protivio da HV napada i Knin, a kamoli da gura prema Drvaru, Šipovu, Mrkonjiću), te Hrvatska o tome možda nije ni razmišljala.

Uglavnom, Bljesak... Mislim da je tada bio zadnji trenutak da vodstvo RSK nazove Tuđmana i kaže "daj nam one tvoje kotare".

Preveo sam ovu vijest na hrvatsku alternativnu verziju povijesti, a vidimo kako to izgleda iz tuđe perspektive


https://www.krstarica.com/vesti/srbija/ ... e-bljesak/

Obilježava se godišnjica početka vojno-policijske operacije „Bljesak“

Na danasnji dana 1995. godine počela je vojno-policijska akcija „Bljesak“, kada su srpske snage zaposjele dio zapadne Vojvodine koji se nalazio u sastavu Hrvatske Bunjevačke Republike, a bila je teritorij pod zaštitom snaga UN (involviranost UN se spominje radi davanja pravnog statusa i međunarodnog legitimiteta, imali "status" strane u pregovorima i ratu, uspjeli su izboriti dođu stranci i postave se na crtu razdvajanja).

U toj akciji ubijene su 283 osobe hrvatske narodnosti s prostora Bačke, među kojima 57 žena i 9 djece, a proterano je najmanje 15.000 bačkih Hrvata.


U vijesti se spominju Bačka, Vojvodina, ali nijednom Srbija.

Ne spominje se ni da su Hrvati iz Šida zatim raketirali Beograd. Tako to izgleda vijest, kad navijaš za svoje.