STRATEŠKA POLAZIŠTA ZA OSLOBAĐANJE HRVATSKE OD UNUTARNJE AGRESIJE
Admiral Davor Domazet-Lošo
Predgovor
Hrvatskome narodu treba moralni i duhovni mač
"Slušat ćete, slušat a nećete razumijeti Gledat ćete, gledat a nećete vidjeti Jer usalilo se srce naroda ovoga Uši začepiše Oči zatvoriše Da očima ne vide Da ušima ne čuju Srcem ne razumiju." (prorok Izaija)
Pred vama je dragi čitatelji izuzetno značajan dokument o našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti koji je izradio Domovinski stožer Zavjeta za Hrvatsku na čelu s admiralom Davorom Domazetom Lošom. To je prvi strateški dokument u nas koji vrlo precizno i argumentirano daje sliku stanja u kojemu se nalazi hrvatski narod te opisuje vanjsku i unutarnju agresiju koja se sustavno vodi krivotvorenjem i prekrajanjem prošlosti kako bi se uništio nacionalni identitet hrvatskoga naroda, kako bi se ugasila svjetlost prošlosti koja osvjetljava put u budućnost. Na temelju ocjene stanja u kojemu se nalazi hrvatski narod u ovome dokumentu vrlo sustavno i cjelovito se predlaţu mjere za izlazak iz sadašnjega stanja kako bi Hrvati otvorili uši i oči i organizirano krenuli u borbu protiv vanjskog i unutarnjeg neprijatelja. Cjeloviti sustav mjera za izlazak iz sadašnjega stanja, ne slučajno, autor strategije admiral Davor Domazet Lošo, nazvao je Oluja II. Ovaj dokument ima veliko značenje za budućnost hrvatskoga naroda jer je on platforma za organiziranje domoljubnih snaga kako nam se ne bi ponovno dogodilo da na izborima izaberemo one koji nedovoljno vole svoju domovinu, pa čak i one koji sustavno rade protiv interesa svoje domovine, koji su peta kolona, koji su dio unutarnje agresije na Hrvatsku i koji i dalje pokušavaju uvjeriti hrvatski narod da je laž istina a istina laž, koji su tvrdili da nam nema druge nego prihvatiti hašku nepravdu kao pravdu, da nam nije bilo u nacionalnom interesu buniti se protiv nepravde nego da smo svi trebali pljeskati haškom sudu. Ovaj dokument vrlo argumentirano dokazuje zašto nam je ponovno potrebna sloga i zajedništvo. Ali, ne bilo kakvo zajedništvo. Dakle, ne treba nam sloga poštenoga čovjeka i lopova, ne treba nam sloga pete protuhrvatske kolone i hrvatskih domoljuba, ne treba nam sloga između žrtava i njihovih krvnika, ne treba nam sloga na laţi i nepravdi. Treba nam sloga na istini, poštenju i pravdi. Biblija je izvor mudrosti. Zbog toga ću ponovno citirati Bibliju. Isus je rekao: "Ne mislite da sam došao mir donijeti na Zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir nego mač." Isus je došao mačem razdijeliti istinu od laži, dobro od zla, poštenje od nepoštenja. Ako ţelimo slijediti Isusa kao katolički narod moramo imati duhovni i moralni mač koji će razdvajati istinu od laţi, koji će razotkriti petu protuhrvatsku kolonu i udruženi zločinački pothvat protiv hrvatskoga naroda, koji će imenovati i onemogućiti nositelje unutarnje agresije na Hrvatsku. Treba nam moralni i duhovni mač koji će na budućim izborima onemogućiti sve one koji su od "Lijepe naše" učinili jazbinu razbojničku, koji su se nemoralno i nezakonito obogatili, koji su provoditelji unutarnje agresije, koji se nisu suprotstavljali petoj koloni i unutarnjoj agresiji. Treba nam duhovni i moralni mač koji će razotkriti lažnu novu pravednost koja rehabilitira Tita, kapu partizanku kao simbol ljubavi i slobode koja je spremna prihvatiti pomirbu sa Srbijom ne na istini nego na krivotvorinama i lažima. Potrebna nam je sloga domoljuba, poštenih, moralnih i odlučnih ljudi. A upravo je to bit ove Strategije. Lani smo proslavili dvadesetu godišnjicu naše države. Međutim, ne smijemo zaboraviti da hrvatsko nacionalno pitanje nije riješeno i da mi ova generacija hrvatskog naroda nećemo uspješno izvršiti svoju povijesnu misiju ako u presudnim sudbinskim danima koji slijede ne donesemo ispravne odluke. Ako još jedanput ne obranimo istinu o Domovinskom ratu, ako ne obranimo naš nacionalni identitet i opstojnost hrvatske države, ako se ne izborimo za opstanak i ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini, ako ponovno ne stvorimo zajedništvo hrvatskog naroda kao jednog jedinstvenog naroda sa dvije države i raseljenog naroda širom svijeta. To zajedništvo moguće je stvoriti samo na patriotizmu, domoljublju ali i odlučnosti da se politički djeluje, da se na izborima izaberu ljudi koji prije svega vole svoj narod i koji će biti u stanju oduprijeti se pritiscima, koji će biti dovoljno hrabri i sposobni organizirati hrvatski narod u obrani temeljnih vrijednosti na kojima smo stvorili i obranili Hrvatsku kao suverenu nacionalnu državu hrvatskog naroda. Narod koji zaboravi svoju prošlost osuđen je da mu se ona na krvavi način ponavlja.
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
Ako otvorite ovaj link Mreze.tv: http://mreza.tv/oluja-2/ idite na Oluju od 03.12.2013 dobit ćete video sa Admiralom Davorom Domazetom-Lošom i govor generala Marka Lukića od prije 12 mjeseci!
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
Pridružen/a: 20 sij 2012, 04:21 Postovi: 14970 Lokacija: Zagreb
2. 2. Dvostruka bošnjačka igra
Bošnjačka intelektualna elita, za razliku od srpske, nije ponudila svoj Memorandum, ali postupci bošnjačkih političara i Bošnjačkog instituta pokazuju da je na djelu jedan cjelovit plan. Po načinu na koji bošnjačka politička elita istupa i djeluje, glavna misao toga 'plana' bila bi pretvaranje Hrvata u Bosni i Hercegovini u manjinu i poticanje njihova iseljavanja, gašenje Republike Srpske i priznavanje Srbima formalne konstitutivnosti unutar unitarizirane Bosne i Hercegovine, razbuktavanje nereda u Sandžaku i proglašenje sandžačke autonomije koja se u budućnosti treba pripojiti nacionalnoj bošnjačkoj državi, matici Bosni i Hercegovini, po uzoru na Kosovo.
Program, ciljevi i metode toga 'plana', po iskazu (djelovanju), moguće je uobličiti u više cjelina.
Status apsolutne žrtve
Umanjiti odgovornost Bošnjaka za počinjene zločine i razaranja optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv pripadnika hrvatskog i srpskog naroda iz Bosne i Hercegovine. Osigurati Bošnjacima dugotrajan statusapsolutne žrtve. Spriječiti optuživanje pripadnika Armije BiH, posebno generala.
Izolirati Bošnjake od informacija hrvatskih i srpskih medija. Usaditi im osjećaj pravednika i najveće žrtve. Jačati želju za osvetom. Obučiti ih da sve izjave i poteze onih Hrvata i Srba u BiH koji nisu na tragu unitarne države nazivaju fašističkima i separatističkima.
Gradžanska država
Kao većinski narod , zagovarati građansku državu. Vezati nacionalni pokret uz novu bošnjačku stranku koja će imati građanski a ne nacionalni predznak kako bi pridobila predstavnike međunarodne zajednice, posebno Amerikance.
Izmjenama izbornog zakona predstavničku demokraciju u Federaciji pretvoriti u pripadničku. Imenovati svoje ljude na sva mjesta koja pripadaju Hrvatima, ondje gdje to omogućuju nedostatci izbornog zakona. Potkupljivati buduće visoke predstavnike u Bosni i Hercegovini kapitalom iz prijateljskih islamskih država.
Privući podobne Hrvate i Srbe u Federaciji kojima će moći prodati priču o građanskoj Bosni i Hercegovini. Ako takve ne uspiju pronaći, kupiti ih pozicijama, slavom i moći. Ako ni takvih ne bude,onda pronaći korumpirane i ucijeniti ih.
Umrtviti Hrvate
Osnovati stranku s hrvatskim predznakom koja mora imati radikalnu hrvatsku retoriku.
Politički eutanazirati Hrvatsku ponavljanjem priče o dogovoru Boban-Karadžić i Tuđman-Milošević. Svaki pokušaj hrvatskih političara koji bi bio na tragu jačanja položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini prozivati preko medija i denuncirati promidžbom o obnavljanju puta Karadžić - Boban.
Podržavati sve vlade u Hrvatskoj, bilo HDZ-ove bilo SDP-ove, koje nisu opasne po taj bošnjački plan.
Povike o konstitutivnosti Hrvata gušiti propagandom o tome kako HDZ-ovi Hrvati nisu jedini dobri Hrvati. Izbjegavati pojmove konstitutivnost, Ustav i kolektivna prava, a nametati pojmove programska i ideološka koalicija.
Približavanje Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini najopasnija je posljedica cjelovitog projekta pretvaranja Federacije u građansku državu. Sve Hrvate koji budu zagovarali suradnju sa Srbima u Bosni i Hercegovini prozivati kao srpske plaćenike.
Jačati prijateljstvo s Hrvatima u Hrvatskoj na svim razinama, uključujući i prijateljstvo između Vukovara i Sarajeva. Koristiti protuhercegovačko raspoloženje u Hrvatskoj kao argument za negiranje protuhrvatskog raspoloženja kod Bošnjaka argumentima da Hrvati u Hrvatskoj i oni u Bosni i Hercegovini nisu isti po načelu dobrih i loših momaka'.
Svaki zahtjev za trećim entitetom gušiti pričom o „hrvatskoj Posavini“, to jest Posavinu javno priznavati kao jedini komad Bosne i Hercegovine koji pripada Hrvatima kako bi mogli što učinkovitije gasiti zahtjeve za trećim identitetom. Specijalna djelovanja
Preuzeti javne medije u državi. Preko njih kriminalizirati i držati u šaci sve one koji se budu opirali probosanskom projektu. Za to vrijeme na terenu raditi na radikalnoj islamizaciji Bošnjaka pomoću nevladinih organizacija iz islamskoga svijeta.
Negirati priču o etničkom čišćenju Sarajeva i o pola milijuna Hrvata i Srba koji nedostaju na većinskom bošnjačkom području u Bosni i Hercegovini.
U suradnji s Turskom, u istočni Mostar nastaniti tisuće studenata koji trebaju postati budući bošnjački lideri Mostara i Hercegovine. Pronaći među svećenstvom one koji će raditi u korist bošnjačkog nacionalnog programa te im dati medijske i svake druge privilegije.
Razvijati svijest o genocidu. Korištenjem modela genocida slabiti položaj Banja Luke. U međunarodnim kontaktima negirati turski genocid nad Armencima kako bi osigurali dugoročnu potporu Turske.
U Sjedinjenim Američkim Državama zagovarati da SAD pomaganjem muslimana na Balkanu ima dugoročno snaţan protuargument kod islamskih zemalja za sve optužbe na račun Amerike kao antiislamske zemlje.
Jačati suradnju s Turskom i koristiti njezine poluge moći u svijetu. Na sastancima s Turcima izraţavati im vjernost i pripadnost jednoj naciji, a u Bosni i Hercegovini javno se ograĎivati od turkofilije kako bi zadrţali patriotsku probosansku poziciju.
Sveosobe iz srednjovjekovne bosanske povijesti, i katolike i pravoslavce, proglasiti drevnim Bošnjacima kako bi osigurali višestoljetni nacionalni kontinuitet i priskrbili sliku o sebi kao temeljnom narodu. Istodobno i Hrvate i Srbe proglasiti doseljenicima u Bosnu i Hercegovinu +.
Sufinancirati islamske zajednice u Sandžaku i Hercegovini.
Zaključak
Bošnjački 'memorandum' ('plan') osmišljen je tako da se na istočnoj obali Jadrana uspostave i učvrste strategijske pozicije i ostvare interesi islamskih zemalja, prije svega Turske, kako bi se stvorila muslimanska država u Europi, omogućio prodor fundamentalističkoj ideologiji i postiglo izravnije uplitanje svjetske muslimanske zajednice na ovo područje pomoću ljudskog potencijala, te materijalne i financijske pomoći.
JA stavrno ne znam što sve ovo treba Loši i Tomcu.
Ne treba njima, ali treba nama i RH! Ti ne bi NATO, a na koji ili čiji bi? Na "Zapadno balkanskog"?
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
Davor Domazet Lošo: Jugoslaveni uništavaju hrvatsku državu
Davor Domazet Lošo u nekadašnjoj Jugoslavenskoj ratnoj mornarici u činu kapetana fregate bio je zapovjednik razarača Split i načelnik analitike u obavještajnom odjelu za NATO. U vrijeme slovenskog tzv. operetnoga rata pobjegao je iz JNA u Zbor narodne garde, koji je prerastao u Hrvatsku vojsku, gdje je obnašao dužnost načelnika Obavještajne uprave GSOSRH-a, zatim bio zamjenik načelnika GSOSRH-a i načelnik GSOSRH-a, za što je primio jedanaest odličja. Dosad je objavio nekoliko knjiga u kojima se bavi geostrategijom, što je i povod ovom razgovoru.
Gospodine admirale, već godinama za vas lijevi mediji pišu da ste katastrofičar i zagovornik ideje o svjetskim urotama. Zašto takav odnos prema vama?
Zato što živimo u prostoru koji bi skidao glave kao nekada u totalitarnim sustavima, ali kako to ne smije, čini sve da glave postanu suvišne. Naime, kada otkrivate nečije planove, a svi planovi proistječu iz interesa, tada se prokazuju oni koji to otkrivaju. Ako otkrivate planove i argumentirano napišete da netko želi vladati svijetom, da želi Europu bez kršćanstva i bez Krista, tada se takvi proglašavaju teoretičarima urote. Prokazivače ne zabrinjava što su od postanka svijeta urote na djelu i što je prvi urotnik bio Lucifer. Zato me diskreditiraju, prikazuju čudakom i zato mi lijepe etiketu teoretičara urote.
Ali tako ne pišu o drugim teoretičarima urota.
Ne pišu jer su to W. F. Engdal, John Coleman, Andreas von Bilow, Patrick Buchanan, Carrol Quigley, Carole Hoge, Naomi Klein itd.
Možda vas zato u posljednje vrijeme manje ocrnjuju?
Razlog su moje knjige Gospodari kaosa, Klonovi nastupaju i Strategija vučjeg čopora, zbog kojih me ljudi zovu ili pri susretu kažu: Admirale, ono što se napisali događa se prokleto točno.
A što ste napisali?
Napisao sam da će se bitka za svjetsku prevlast voditi od prvih vrata Euroazije, dakle od Hrvatske do Izraela, preko drugih vrata od Iraka, Irana i indijskoga potkontinenta te trećih vrata od Filipina do Koreje. Prednost će imati onaj tko vlada prostorom zvanim i Put svile, za što je zaslužan i Hrvat, Marco Polo, gdje se nalaze dvije trećine fosilnih goriva i još veće pričuve pitke vode. To su razlozi što me nema na HRT-u ni u drugim medijima kojima vladaju oni o kojima pišem. Vi ste predviđali da će Hrvatska ući u EU 2014, a ipak je ušla 2013.
Ja sam to govorio 2005. i nisam mnogo pogriješio ako primijenimo delta-odstupanje. A tako bi i bilo da Sjedinjene Države iz strateških interesa nisu željele da Hrvatska uđe ranije.
A tko je bio protiv?
Protiv su bile neke europske sile i naša vlast koja je sve činila do posljednjeg trenutka da Hrvatska ne pristupi Uniji. Zato su namjerno provocirale prijepore sa Slovenijom koja je bila na strani igrača koji su htjeli zaustaviti Hrvatsku. Slovenija je neprekidno na strani Srbije, a obje kontrolira Velika Britanija. Da nije bilo SAD-a, Hrvatska bi još bila u raljama Zapadnog Balkana.
Zašto je to bio interes SAD-a?
Zato što su od 2000. u Hrvatskoj na vlasti bile četiri vlade od kojih je svaka sljedeća bila lošija od prethodne i zato što je Hrvatska bila partner SAD-a. Hrvatska je programirano slabljena, nametnut joj je teret krivnje preko Haškog suda i svih ostalih unutarnjih vučjih čopora. Postala je talac britanske politike koja pod svaku cijenu nastoji Srbiju osloboditi krivnje zbog agresije na Hrvatsku i BiH. Zato im je trebala slaba Hrvatska. No dogodilo se nešto što nisu mogli predvidjeti, a to je u mojim knjigama najavljeno i opisano, nije došlo do jednopolarnoga svijeta, nego je svijet postao višepolaran, nisu očekivali da će se Rusija dignuti i postati sila. Rusija se pod Putinom obnovila vojno i duhovno, pravoslavlje joj je dalo novu duhovnu snagu, što protivnici nisu predvidjeli.
Zato je Putin posjetio papu Franju?
Da. Uz Rusiju se i Turska vratila islamskom identitetu i lišila nasljeđa Kemala Atatürka, koji je forsirao laicističku Tursku. Rusija je preko Srbije, Crne Gore i Republike Srpske ušla na Jadran, odnosno na sredinu Sredozemlja, tamo gdje nije uspjela za vrijeme hladnog rata. A i Turska je, kada je u pitanju Zapad, preko BiH ušla tamo gdje nije mogla ni za vrijeme Otomanskog Carstva, a to su dva školjića u Neumskom zaljevu preko kojih izlazi na Jadran. Slaba Hrvatska, jaka Rusija, ojačana Turska dovele su do preslagivanja strategijskih planova i zato SAD hoće jaku Hrvatsku. U ovom trenutku po geopolitičkim parametrima ima dosta sličnosti s devedesetim godinama, kada su nam Amerikanci davali političko, naglašavam političko, zeleno svjetlo za Oluju. Nisu pomagali vojno, da to jednom svima bude jasno, ali bez političkoga svjetla ne bismo mogli.
Zašto Engleska, koja je partner SAD-a, radi suprotno od američkih interesa?
Nema ništa jednoznačno, pa tako nisu jednoznačni ni anglosaksonski interesi, mogu se preklapati u 95 posto, ali onih pet posto ne moraju.
Mislite da će Velika Britanija preko Srbije istisnuti Rusiju?
Britanska politika želi rehabilitirati Srbiju, a preko Srbije i svoju politiku iz 1990-ih, koja je bila otvoreno protuhrvatska. Treba samo pročitati knjigu Velika Britanija i Balkan sveučilišne profesorice Carole Hodge, pa će biti sve jasno. Nasuprot tomu, SAD želi jaču ili jaku Hrvatsku i zato Hrvatska sa Zapadnog Balkana ide u Uniju. Zato Hrvatska pristupa šest mjeseci prije 2014, kako sam bio predvidio.
I zato Britanci stalno potkopavaju EU?
Da. Englezi osim što žele jaku Srbiju žele i poništenje srpske agresorske uloge u ratu, dok SAD želi jaku Hrvatsku kako bi se zaustavio prodor Rusije i Turske. I zato SAD ovaj put kao novoga partnera za jugoistok Europe izabire Njemačku. Prošavši kroz katarzu Njemačka je danas stabilizirajući čimbenik jer je gospodarska velesila, stabilna demokracija i vodeća snaga Unije. Drugi razlog i u geostartegiji važan element jest činjenica da Europa više nema uloge kakvu je imala za hladnoga rata jer se strateško područje iz sredine Europe preselilo na Jadran, prva vrata Euroazije, pri čemu Njemačka, kao središnja kontinentalna država, veže Baltik i Jadran. Zato je Hrvatska geopolitički bitan čimbenik.
Vratimo se urotama, jesu li urote i Huntingtonovi ratovi civilizacija?
Huntington je glasnogovornik Komiteta 300, tajnih vladara svijeta, kako ih je nazvao Coleman. Hungtington nije ništa drugo napravio nego samo obznanio gdje će biti sukob civilizacija, a to su područja od Jadrana do Filipina. Tko bude kontrolirao naftu i sutra pitku vodu, taj će kontrolirati svijet. To je strategija Sir Halforda Johna Mackindera stara sto godina. Zato Huntington i rabi termin civilizacije, a ne narodi, savezi, blokovi, religije…
U ime civilizacijskog napretka radi se protiv svih civilizacija?
Tako je. Oni zagovaraju civilizaciju budućnosti o kojoj se samo zna da je bez Boga i da se mora obračunati sa svim postojećim civilizacijama. Sa svime što je još ostalo od kršćanstva, judaizma, islama, hinduizma, budizma…
No čini se da se taj komitet od 300 mudraca ipak preračunao u procjeni snage Rusije?
Da. Sirija je najbolji primjer. Bili su sigurni da će Siriju riješiti kao Libiju ili kako su se 2003. obračunali s Irakom, kada su optužili Irak za uporabu kemijskog oružja kojim se nije koristio. Zaboravili su da je sada, za razliku od 2003, Rusija na nogama, nisu očekivali da će im Putin reći njet, da neće ići kako su zamislili. Potpuno su krivo kombinirali jer vide samo svoje ciljeve. Zaboravili su da nikada ne postoje dva ista rata, a oni su mislili da je sve isto. Sada je Rusija u igri i određuje pravila igre. To dokazuje da uvijek u svim strategijama, koliko god one pripadale moćnim imperijima, uvijek postoji i protustrategija.
Znači li to da danas zapravo svijetom vlada kaos?
Ne može se tako u cjelini reći, ali postoji programirani, determinirani kaos. Padom bipolarne podjele svijeta, koja je planirana, Berlinski zid pao je 1986. dogovorom američkoga predsjednika Reagana i predsjednika SSSR-a Mihaila Gorbačova u Rejkjaviku. Potkraj 1980-ih godina razrađene su dvije doktrine nastupanja; jedna je doktrina kirurškoga rata, a druga je doktrina upravljanje krizom. Prva je primijenjena u Pustinjskoj oluji, a istodobno je na prostoru bivše Jugoslavije primijenjena i doktrina upravljanja krizom.
Kako se upravlja krizom?
Uzme se prostor u kojemu se programirano stvore generatori krize, koji se onda kontroliraju i nadziru ograničenim kaosom. Unutar toga uvijek se dozira količinom nasilja. Za tu doktrinu ne postoje nevine strane, nego svi moraju biti krivi i kažnjeni raznim sankcijama: ekonomskim, vojnim, pravosudnim… Kontrolor regulira krizu kako mu odgovara.
Zato se ne rješava problem BiH?
Točno, jer je BiH u središtu prostora krize. Za upravljanje krizom postavljaju se operateri krize, u slučaju Jugoslavije to je bio Milošević, kojega su odabrali James Baker, a prije svih lord Peter Carrington, koji je došao Miloševiću i rekao: Brzo, bez mnogo prolijevanja krvi. I kada je Milošević odigrao ulogu operatera krize, a zadnja je bila Kosovo, više nije bio potreban i zato je završio kako je završio.
Je li točno da današnjim svijetom zapravo vladaju Komitet 300, Bilderburška skupina, G8, tajna društava i masoni?
Tomu se još, kako piše Coleman, može pridodati Trilateralna komisija. To su u biti, da se vojno izrazim, postrojbe koje izvode neku od kriza svijeta, odnosno nadziru kaos. Ne zaboravimo osim vojnih kriza postoji i monetarna kriza. Recimo Bilderberška skupina sastala se u Ateni i vidjeli smo što se dogodilo s Grčkom, koja je nastradala i zato što je cilj bio srušiti euro, odnosno Njemačku.
I Sanader je pokušao destabilizirati njemački bankarski sustav.
To je točno, ali ne zaboravimo da od 2000. sve hrvatske vlade, a poglavito Sanaderova, to čine. Sanader je 1993. u Londonu dušu prodao đavlu i zato je provodio britansku politiku. Znam sigurno da je četiri puta obećao američkoj politici da će potpisati povelju o neizručivanju američkih građana i da neće biti optužnica hrvatskim generalima u Haagu, a ni jedno od četiri obećanja nije ispunio.
Zato što je provodio britansku politiku?
Zato je doveden. Da je njegova taština pet puta veća od znanja, a gramzivost neizmjerna, znali su Britanci dobro. Sanader je imao tri zadaće: odreći se Hrvata u BiH i iseljeništva, izručiti generale Haagu i dovesti Srbe na vlast mimo Erdutskog sporazuma i Pisma namjera. Sve je to učinio po želji britanske politike i kada je to uradio maknuli su ga kao i Miloševića.
Što je s našim današnjim političarima?
Podsjećam ih da je Hrvatska od 1102, od Pacta conventa, prolazila razne kalvarije i opstala. Zato vjerujem da će se jednoga dana osvijestiti. Naši današnji političari moraju znati da mudrost stoluje u narodu, a ne u njima, ma iz koje stranke bili. To smo vidjeli na primjeru obilježavanja Dana sjećanja u Vukovaru i na referendumu o definiciji braka kao zajednici muškarca i žene.
Mislite li da se ikoja vlast boji naroda?
Da se ne boji, ne bi upregnula sve medije da referendum proglase zaostalošću, što je nelogično jer za sebe tvrde da su demokrati i liberali. Čovjek bi zaplakao gledajući nesreću koja se još zove Hrvatska televizija. Što sve ta televizija ne čini, koje nelogičnosti, da laž pretvore u istinu.
Dozira li lijeva ideologija kaos današnjega svijeta?
To nije ništa novo. To je posljedica i sadašnjega stanja Europe, koja se prema tome programirano vodi od Francuske revolucije, poslije koje se Francuska nikada nije oporavila. Francuska revolucija bila je prvi juriš terora oličena bezbožnom napravom – giljotinom, a svoj još strašniji pir skidanja glava nastavila je u Oktobarskoj revoluciji. I nacizam je zaživio kada u Njemačkoj nije uspjela zaživjeti ekstremna crvena ideologija, sjetimo se Karla Liebknechta i Rose Luxembourg. Totalitarne ideologije nisu izišle iz tzv. desne ideje, nego iz lijeve, koja ruši sve pred sobom.
Mislite i na demokraciju?
U Prvome svjetskom ratu stradao je vertikalni ustroj vlasti, četiri carstva, i tada nastaju republike kao posljedica demokracije. A što je demokracija, najbolje nam govori Platon, za kojega nitko ne može reći da je glupan i desničar, kako danas naši brojni ljevičari govore za sve koji ne misle kao oni. Platon je shvatio da je demokracija vladavina koja najviše izobličuje i izopačuje moć čovjeka, to se danas itekako vidi. Zato Platon piše svoje čuveno djelo, Državu, u kojoj na vrh hijerarhije stavlja filozofe.
Za koje suvremeni političari govore da nisu praktični.
Da. Dakle, srušivši svoja carstva i kraljevstva, Europa je krenula u kaos u kojem se danas nalazi. Programiranom kaosu pridonose i tzv. civilne udruge koje generiraju i održavaju kaos, tu permanentnu revoluciju. Djeluju po metodi „dalekosežno prožimanje ili promjenjiva slika čovjeka“, što je stručan naziv.
Pojasnite.
Riječ je o čovjeku koji konzumira informacije u dobu u kojem u svim medijima, poglavito elektronskim, konzument od deset informacija dobiva devet lažnih. Čak i da zapazi istinitu, teško će je moći razlučiti jer će ga bombardirati devet lažnih. Budući da mu je um bombardiran i zasićen, on postaje osigurač koji pregara kao žičica u osiguraču kada je snaga struje prejaka. Zato imamo neprekidno proizvođenje kaosa.
Koje nastoji sakriti komunističko nasljeđe?
Da. Danas se ljudi čude, ne vjeruju da komunističke ideje i dalje žive.
Gdje sve?
Žive prerušene u militantni liberalizam. Naš je liberalizam komunizam u drukčijem kostimu i perfidnije djeluje.
Zalaže se za ljudska prava, a ne za čovjekovo zaposlenje.
Tako je. To je zato što se malotko zauzima za Božja prava, za prava naroda, za prava obitelji, zajednice. Napada se čovjek, kojega bi morala zaštititi država, a ona to ne čini. Liberalizmu država smeta. Čak i država kakva je sada Hrvatska. Prvo je liberalima smetao vertikalni ustroj vlasti pa su kralja zamijenili republikom, a sada im smeta država, bila socijalističkog ili kapitalističkoga uređenja. Smeta im svaka država koja služi narodu i čovjeku pojedincu.
Čovjeka pretvaraju u poslušnika?
Tako je. Oni žele čovjeka koji nema uporište ni u državi koja bi ga zaštitila, ni u obitelji, i zato se obitelj proglašava tvrđavom konzervativizma i nazadnosti. Zato se danas napada sve što ima veze s državom i obitelji. Destrukcija obitelji legitimitet je dobila od Gramscija i Marcusea, koji je naučavao da su država i obitelj izvorište nasilja koje treba uništiti. Danas je na djelu provedba te doktrine.
Kolika je uloga novca i banaka u svemu tome?
Najveća. Kada uništavate čovjeka, njegove duhovne vrijednosti, nametnete mu materijalne, a to je novac. Novac uništava Europu koja se temelji na duhovnim vrijednostima. U Europi sve što vrijedi u kulturi, umjetnosti, znanosti, temelji se, između ostaloga, i na kršćanstvu, zato se Europa programirano uništava.
Uništava je novac?
Novac je novi Bog kojemu se svi klanjaju. Više se ne gleda je li čovjek pošten, moralan, pametan, hrabar, je li spreman na žrtvu. To su odbačene vrjednote i na njihovo mjesto ustoličen je novac kao Bog. Nije bitno ni jesi li do njega došao radom jer je rad proskribiran iako je temelj čovjekove egzistencije. Bez rada nema čovjeka. Nisu slučajno benediktinci napisali Ora et labora, moli i radi. No, da bi se novac ustoličio kao novi Bog, moraju postojati i nove katedrale, a to su šoping-centri. Zato nedjelja više nije neradni dan i dan za odlazak u Crkvu, kada se uz čovjeka odmaraju čak i robovi i stoka, kako to piše u Bibliji. Sada Božić počinje u jedanaestom mjesecu, nema više Krista, radosne vijesti, nove nade, danas je važnije tko je više darova dao i kakvim se sve mirisima namirisao. Potrošački centri postali su nove katedrale i zato su maknute iz grada, one su otuđenje. Nema simbioze ljudskosti.
Iz svega što govorite proizlazi da suvremeni čovjek, bez obzira radi li se o političarima ili intelektualcima, nije svjestan da se odljuđuje?
Nemam pravo suditi tko je manje ili više svjestan, ali iz svega što se očituje u djelovanju intelektualna elita ne prepoznaje opasnosti.
Zašto ih ne prepoznaje?
Jer je prihvatila konformizam, jer se ne želi izložiti militantnom liberalizmu, jer ne želi prihvatiti kako je ponekad bolje da vam glavu skinu nego da živite kao suvišni, kao zombiji. To ne znači da nema intelektualaca koji se bore, ali mediji, koji manipuliraju javnošću, ne daju da ih se čuje. Primjerice, ja sam na HRT-u bio kada su oslobođeni generali, i to u trećem Dnevniku, i prije mjesec dana kada je na vidjelo izišla afera o američkom prisluškivanju. Ne žele da se čuje ovo o čemu govorimo. Tako je vjerojatno i s drugim intelektualcima koji bi govorili.
Mislite da je tako i s akademicima?
Posebno smeta šutnja HAZU-a, koja bi trebala biti najviša umna, umjetnička i znanstvena institucija hrvatskoga naroda. Čemu služi takva Akademija?
Što bi akademici trebali govoriti?
HAZU ne želim uspoređivati sa SANU, ali ako su hrvatski akademici misleći ljudi Hrvatske u svim područjima ljudske djelatnosti i ako se ova zemlja programirano nalazi u kaosu i propada, onda bi se HAZU morala očitovati kojim putem treba krenuti. Nažalost, danas u Hrvatskoj dominira intelektualna inertnost uzrokovana konformizmom, sinekurama, ideologijom, svjetonazorom itd. Zar nije porazno za HAZU da njezinim akademicima Stjepan Mesić govori o gospodarskom oporavku Hrvatske? Zar to nije sramota nad sramotama? Nije stvar u Mesiću nego u njima jer su dopustili da se to dogodi.
Je li ideološka polarizacija našega društva posljedica komunizma ili militantnog liberalizma?
Jednoga i drugoga. Komunizam je s crvene boje prešao na narančastu, što je kombinacija crvene-komunizam i žute-liberalizam. Uz političare, glavni vojnici tog liberalizma su mediji i tzv. nevladine udruge, svi skupa jurišaju na četiri vrednote: obitelj, čovjeka, domovinu i vjeru otaca.
Nakon svjedočenja u Haagu 2009. Žarko Puhovski rekao mi je da je zdravo društvo ono koje je polarizirano. Slažete li se s tim mišljenjem?
Njegov mentalni sklop zastupa isto što i Lav Trocki, a to je trajna revolucija koja se može provoditi ako neprestano imate polarizaciju i sukobe. To znači da on zagovara tezu da hrvatsko društvo neprekidno mora ratovati između sebe, što je protivno Tuđmanovoj ideji pomirbe na kojoj je stvorena hrvatska država. Umjesto pomirbe danas se prolijeva hrvatska krv u Vukovaru i Gvozdu, gdje je sin četnika ubio dvojicu mladih Hrvata. Da je ubijen Srbin, vrištali bi svi Jugoslaveni i militantni liberali. (nastavak slijedi)
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
Davor Domazet Lošo: Jugoslaveni uništavaju hrvatsku državu
(Nastavak)
Znači li to da je u pravu Ivo Banac koji je 2009. tvrdio da je naše društvo natopljeno mržnjom?
Banac je u pravu, mržnja nažalost postoji, ali prema kome i prema čemu? Postoji mržnja militantnoga liberalizma, odnosno njihovih protagonista Jugoslavena, prema hrvatskoj državi! Ne postoji mržnja Hrvata prema Srbima, koje smo pobijedili u najčistijem ratu u povijesti ratovanja, o čemu smo dobili potvrdu 16. studenog prošle godine. Srbi su naši sugrađani i državljani, a mnogi i branitelji protiv velikosrpske agresije, i oni nisu problem. Temeljni su problem današnje Hrvatske Jugoslaveni.
Zašto?
Zato što nikako ne mogu podnijeti hrvatsku državu. Ali iako čine sve protiv njezinih nacionalnih strateških interesa ne mogu je dokrajčiti jer je stvorena u ratu žrtvom i ljubavlju. A ono što je stvoreno ljubavlju i žrtvom ne može biti uništeno.
Je li Stjepan Mesić kao predsjednik države bio kočničar demokracije i restaurator komunizma u Hrvatskoj, kako mnogi misle?
Mesić je operater upravljanja krizom i determiniranim kaosom. On je pokretač detuđmanizacije; sve protiv Tuđmana bio je motiv njegova predsjednikovanja. Znajući da je Tuđman simbol opstojnosti hrvatske države, da je s hrvatskim narodom stvorio tu državu, Mesić je kao operater krize rastakao tu državu. U tome su mu zdušno pomagali mediji, komunistička ideologija i jugoslavenština. Mesić je doveden da dekomponira hrvatsku državu oživljavanjem jugoslavenstva, koje je karcinom za tu državu. On je pokrenuo rehabilitaciju jugokomunizma i ohrabrio pritajene egzekutore. Ali on nije i jedini protagonist sadašnjega destruiranja hrvatske države. Sanader je učinio najveću dugoročnu štetu.
Zašto dugoročnu?
Zato što se prvi odrekao Tuđmana i njegove pomirbe. Preko suđenja Sanaderu i dalje se nastavlja destrukcija hrvatske države svakodnevnim optuživanjem HDZ-a, kojemu se nastoji nametnuti hipoteka ne samo zločinačke nego i kriminalne organizacije.
Zašto se Mesiću još ne sudi iako postoji niz indicija o njegovoj upletenosti u kriminalne radnje? Zato što im kao operater još treba. Ali uskoro bi i on mogao doći na red.
Da se Hrvatska okrene američkoj politici, bi li došao na red?
Možda. Sjetite se da je na svečanom primanju u Njemačkoj htio održati govori protiv NATO-a, ali u posljednji je čas spriječen. On je po zamisli britanske i srpske politike trebao spriječiti ulazak Hrvatske u EU. Mesić se još koristi da hrvatska politika bude u svađi s američkom, odnosno njemačkom politikom. Samo to neće još dugo trajati.
Kakvi bi ljudi trebali voditi Hrvatsku?
Mislim da je došlo vrijeme kada državu treba voditi netko komu je hrvatski interes na prvom mjestu, tko je domoljub i komu je znanje bitan čimbenik vladanja.
Polarizacija našega društva jest želja za harmonijom ili sukobom?
To je ponajprije pokušaj da se dovede u pitanje Hrvatska nastala na Tuđmanovoj pomirbi, u čemu su sudjelovali ljudi iz svih hrvatskih političkih i svjetonazorskih opcija. Evo, ja sam bio časnik JNA, Gotovina je došao iz suprotne ideologije, iz Legije stranaca, i cijeli rat bili smo skupa. Osim toga Hrvatsku su branili i Srbi, kojih nema u sadašnjoj vlasti. Polarizaciju dakle generiraju svi koji ne žele Hrvatsku kakva je stvorena, koji je ne žele kao članicu Unije i NATO-a i koji bi i dalje provodili britansku politiku. Zato protivnici Hrvatske vide ustaše tamo gdje ih nema i gdje ih nikada nije bilo. Zato se ćirilične ploče postavljaju noću.
Predsjednik Josipović zbog svega što se dogodilo u Vukovaru proziva tajne službe.
To je apsurd, jer on im je nadređen. Bez obavještajnih služba ni jedna ozbiljna država ne može funkcionirati, to itekako znam jer sam vodio Vojnu obavještajnu službu u ratu, kada smo prisluškivali Miloševića i znali sve što pripremaju. To što Josipović naknadno traži izvještaj službi znači da bi izvješće trebalo biti frizirano, trebalo bi u njemu pisati da nismo vidjeli što smo vidjeli u izravnom televizijskom prijenosu.
U čemu je grijeh službi?
Prvi je kriva prosudba koliko će ljudi doći, drugi da se branitelji ne mogu dobro organizirati i treći i najveći, da službe nisu spriječile gubitak legaliteta vlasti, što ta vlast proglašava i državnim udarom. U Vukovaru su izgubili i legitimitet jer je na jednoj strani bio narod, a na drugoj mala skupina njih. Zato hoće preodgoj u školi i društvu. Zato Hrvatska nije ista kao što je bila prije Vukovara i referenduma.
Potkraj prošlog mjeseca pod patronatom Ministarstva branitelja iskapane su grobnice komunističkih žrtava i kosti osoba s imenom i prezimenom prenošene u groblje i sahranjene kao NN-žrtve. Pripadali ste komunističkoj vojsci pa recite zašto naši komunisti i dalje skrivaju svoje zločine?
I taj primjer potvrđuje da komunizam nije nestao, nego samo promijenio boju. Komunizam je jedan od najstrašnijih totalitarnih sustava, među kojima su još fašizam, nacizam i danas militantni liberalizam. Zla i zločini komunizma nisu trajali četiri, nego 70, 80 i više godina i za to vrijeme komunizam je usmrtio više od sto milijuna ljudi, a u nas još nije osuđen i proskribiran kao što su s pravom osuđeni i proskribirani nacizam i fašizam. Zato oni ne otkrivaju svoje zločine i prenose kosti svojih zločina. Ali proces je krenuo i neće stati ma kako ih skrivali unuci komunističkih zločinaca. To što oni skrivaju sutra će netko otkriti.
Unatoč programiranom strahu?
Totalitarizmi se temelje na strahu, to nije ništa novo. Strah baštini i militantni liberalizam, to je opisala Naomi Klein u knjizi Doktrina šoka i obamrlosti. Ali od straha je jača moralna snaga naroda i zato na sve načine nastoje uništiti tu snagu. Rezolucija Europskoga parlamenta od 2. travnja 2009. poziva na otkrivanje komunističkih zločina, priznavanje odgovornosti, pomirenje, traženje oprosta i poziva na moralnu obnovu, a naši potomci komunizma ipak to ne žele. Ne žele jer računaju da zapadna Europa ne razlikuje praksu komunizma i ideju komunizma, koju je zapadna demokracija upoznala. U Hrvatskoj to nije slučaj jer je agresiju na Hrvatsku izvela oružana sila pod znakom petokrake, simbolom komunizma. Osim toga komunisti su ostali živjeti unutar hrvatskih stranaka; ostaci Udbe i KOS-a nalaze se u strankama, u medijima, u institucijama i praktično, koliko god to sada izgledalo čudno, vladaju Hrvatskom. Hrvatski domoljubi još nisu preuzeli vlast od tih kadrova i zato je Hrvatska nikakva. Dakle, mi tek trebamo izići iz komunizma.
Zašto o tome malo govore naši intelektualci?
Neki zato što šuteći o prošlosti brane svoj ugled. Većini naših intelektualaca nedostaje stava i organiziranosti da prevladaju nenacionalni i anacionalni osjećaj koji je protiv hrvatske države i njezinih nacionalnih interesa.
Nije li razlog i sluganski hrvatski mentalitet?
Jest. Boje se slobode koja je u istini. Istina je sloboda, a oni se boje slobode jer još žive od komunističke laži i simbola komunističke laži. Ako uništite simbol, a to znači ako se ukine Trg maršala Tita u Zagrebu, njima prestaje život.
Maršal nešto znači i u masoneriji?
Maršal je bio najviši čin u templarskom redu, odakle konce vuku masoni. Nije slučajno Tito kao maršal ustoličen u Jajcu, koji je bio kraljevski grad zadnjih vladara narodne krvi. Ništa nije slučajno.
Mislite da je Tito bio mason?
Natpis na njegovu grobu u Beogradu po stilu je istovjetan natpisu na masonskoj piramidi ispred dvorane Lisinski u Zagrebu. Tito i Pavelić imali su istoga šefa. Pavelić je imao zadaću proskribirati nacionalnu svijest i hrvatsku državu prikazati zločinačkom i zato je mirno umro u svojem krevetu u Španjolskoj. A Tito je na temelju toga idućih četrdeset i više godina ubijao Hrvate po svijetu. Jedini koji je shvatio tko su Pavelić i Tito bio je zagrebački nadbiskup, kasniji kardinal i blaženik Alojzije Stepinac. Zato je rekao: Bio bih ništarija kada ne bih osjetio bilo svoga naroda, a to je država. Zato je imao jednaki otklon od Pavelića i od Tita i zato je završio mučeničkom smrću i podignut na čast oltara, a bit će proglašen i svetim.
Zašto uvijek govorite samo Tito? Ne vjerujete da je Tito doista pravi Josip Broz?
Pročitajte što kaže CIA.
Što kaže CIA?
Kaže da po jeziku nije bio Hrvat. Svi smo odrasli u nekom jeziku, u nekom specifičnom govoru, ja sam u Sinju u Dalmatinskoj zagori, i do kraja života neću se riješiti boje toga govora, to je materinsko moje. Govor je vjerojatno i ponukao CIA-u da se time pozabavi pa su zaključili da Tito nema nikakve veze s kajkavskim govorom kumrovečkoga kraja. On ni hrvatski nije znao govoriti, a kamoli kajkavski.
Je li istina da je na samrti u Ljubljani govorio njemački?
Pa njemački mu je bio materinski jezik.
Mislite da je bio Austrijanac?
Nije bio Hrvat.
Komu je u interesu da Josip Perković ne svjedoči u Njemačkoj?
Mnogima. Spominje se samo Perković, a na popisu su dvadeset i trojica koji se traže, među kojima su mnogi bili nadređeni Perkoviću. Svjedočenje Perkovića na sudu definitivno bi potvrdilo sve o komunizmu koji još živi u Hrvatskoj i zbog čega nismo iskoračili u istinsku demokraciju jer je provode nasljednici komunističke ideje. A vjerojatno bi se došlo i do centra zločinačke organizacije. U Hrvatskoj javnosti krivo se misli da je Udba bila nekakva svemoćna samostalna organizacija, a ne i da je bila tajna policija partije! Da je CK KPJ bio njezin zapovjednik i da je davao naloge republičkim CK-ima koji su izdavali naloge Udbi koje je ona provodila. U procesu Perkoviću otkrilo bi se tko je točno izdao zapovijed za ubojstvo Đurekovića i koju je funkciju u CK-u obnašao. Zato ne žele izručiti Perkovića.
Je li točno da je Perković bio protiv sudjelovanja u likvidaciji Đurekovića?
Postoji informacija da je bio protiv kada je saznao da je takva odluka donesena. No razlog predstave oko Perkovića je i njegovo opredjeljenje za hrvatsku državu. Tada sam bio u Zboru narodne garde, kojemu se priključio Perković i omogućavao da se dođe do oružja koje nam je bilo potrebno. Perkovića bi trebalo pustiti da ode svjedočiti i da se točno ustanovi što je njegova odgovornost. Ako je kriv, sud će ustanoviti pravorijek.
Bi li Perkovićevo svjedočenje dovelo u pitanje SDP-ovu poziciju?
Apsolutno. SDP je na prve demokratske izbore izišao pod nazivom SKH – Stranka demokratskih promjena. Prema tome, to bi sigurno imalo političke posljedice za SDP kao sljedbenika komunističke partije.
Otvara li negiranje komunističkih zločina vrata novim zločinima, kako je to jednom rekao Ivo Banac?
To je opasno, ali ne znači da će izroditi neke nove zločine. Sa stajališta upravljanja krizom, zataškavanje zločina znači da je takav narod dugoročno zakinut za katarzu i da će kaskati za demokracijom. Ne može se stabilizirati, nema unutar sebe mir, i ne može doći do toga da ga vode najsposobniji, najumniji i najdomoljubniji. Zato hrvatski narod želi odgovor na pitanje: Zašto nas se ubijalo pedeset godina? Zar zato što smo htjeli svoju državu i što smo vjerni Papi? To su dva razloga zbog kojih Hrvati ne bi smjeli imati samostalnu državu čak i sada kada je imaju. Zato Viktor Novak piše Magnus crimen i zato Jugoslaveni zaboravljaju da Hrvatska postoji, da je članica NATO-a i EU-a. I zato se ne bojim za opstanak hrvatske države, bez obzira na žrtve koje nam se još pripremaju.
Opaska: Marko Francišković osudjen na 6 mjeseci prisilnog 'liječenja'! '!.jpg [ 44.51 KiB | Pogledano 5042 put/a. ]
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
Strateško partnerstvo s Velikom Britanijom umjesto sa Njemačkom, nacionalna je katastrofa! (ili veleizdaja?)
Citat:
Uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju predsjednik Hrvatske Ivo Josipović u posjeti Velikoj Britaniji oduševljen počastima koje je dobio od engleske Kraljice izjavio je da je sklopio strateško partnerstvo između Velike Britanije i Hrvatske, te da je dogovoreno da će Hrvatska tijesno surađivati s Velikom Britanijom ne samo u provođenju regionalne politike na Balkanu nego i u Europskoj uniji. To strateško partnerstvo nakon nekoliko dana potvrđeno je i razgovorima britanskog ministra vanjskih poslova i Vesne Pusić, hrvatske ministrice vanjskih poslova. Hrvatska je vrlo brzo odlučno krenula u realizaciju dobivenih zadataka od strateškog partnera. Predsjednik Josipović krenuo je odmah na turneju po regiji a upravo je u tijeku njegov službeni posjet Beogradu gdje će govoriti u Narodnoj skupštini Srbije i uspostaviti u skladu s britanskom politikom strateško partnerstvo i sa Srbijom bez obzira što su u Srbiji legalizirani četnici i četnička politika, što Srbija nije odustala od velikosrpske agresije na Hrvatsku, što su na čelu Srbije četnički vojvoda Nikolić i Miloševićev tajnik Dačić. Uspostavljanje strateškog partnerstva s Velikom Britanijom, a onda i sa Srbijom, hrvatsko državno vodstvo je na neki način prihvatilo i Memorandum 2 SANU (Srpske akademije nauka i umjetnosti) u kojem je na novi način i sa novim zadatcima precizno utvrđena strategija nove velikosrpske politike u regiji pod pokroviteljstvom Velike Britanije. Već dulje vremena Srbija vrlo sustavno provodi glavne ciljeve iz Memoranduma 2 a hrvatsko državno vodstvo ne samo da se ne suprotstavlja toj politici nego ju i pomaže. U Hrvatskoj se šuti o Memorandumu 2 i velikosrpskoj politici pa je korisno da bi se razumjelo zašto je strateško partnerstvo s Velikom Britanijom i Srbijom nacionalna katastrofa podsjetiti na
- Negiranje velikosrpske agresije i pretvaranje osvajačkog rata protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine u građanski rat i nacionalne sukobe s podijeljenom krivnjom i odgovornošću;
- Svojatanje Vukovara kao srpskog grada;
- Sotoniziranje Oluje kao najvećeg zločinačkog pothvata i etničkog čišćenja poslije II. Svjetskog rata;
- Stvaranje uvjeta za srpsku autonomiju u Hrvatskoj;
- Razbijanje Bosne i Hercegovine i odcjepljenje Republike Srpske i pripajanje velikoj Srbiji;
- Pritisak da Hrvatska odustane od tužbe protiv Srbije za učinjeni genocid u Hrvatskoj;
- Stvaranje novog regionalnog zajedništva u kojem će Srbija imati glavnu riječ i uspostaviti duhovno i političko jedinstvo Srba ma gdje bili;
- Sotoniziranje Franje Tuđmana i Domovinskog rata kao navodno zločinačkog ustaškog pokreta;
- Osporavanje oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču i Franji Tuđmanu i široko organiziranje velikosrpskih prijatelja u svijetu da se u konačnoj presudi Praljku i ostalima iz Bosne i Hercegovine presudi Hrvatskoj kao agresoru a državnom i vojnom vodstvu Hrvatske načelu s Tuđmanom kao zločinačkoj organizaciji.
Pitanje svih pitanja je zašto je hrvatsko državno vodstvo ne samo sklopilo strateško partnerstvo s Velikom Britanijom nego i zašto je prihvatilo biti most Europske unije prema balkanskoj regiji na čelu sa Srbijom, zašto je tako odlučno i brzo krenulo u provođenje britanske strategije na načelu velikosrpske koncepcije pomirbe podjele krivnje i ostvarivanja drugih velikosrpskih ciljeva.
Jednako važno je i zbog toga što se o tome šuti u Hrvatskoj javno argumentima raskrinkati takvu izdajničku hrvatsku politiku i otkriti konačne ciljeve takve politike, jer je teško povjerovati da je hrvatsko državno vodstvo toliko slijepo da ne vidi da prihvaćajući britansku koncepciju ustvari pomaže ostvarivanju Memoranduma 2. To vrlo smišljeno čini nasilnim uvođenjem ćirilice u Vukovar i optuživanjem vukovarskih branitelja da su šovinisti i rušitelji pravne države i demokracije, da su neprijatelji i sramota.
Čak se ide tako daleko da zvučnik pete haaške kolone u Hrvatskoj, novinarka Jelena Lovrić, stavlja vukovarske branitelje u isti rang s balvan revolucijom. U optuživanju vukovarskih branitelja utrkuju se mnogi u medijima i u hrvatskoj politici ali gospođa Lovrić bez sumnje zauzima počasno prvo mjesto. Dok su vukovarski branitelji ginuli, dok su ranjavani, dok su premlaćivani u srbijanskim logorima, dok su davali svoje živote i svoja tijela za hrvatsku slobodu, pa i slobodu gospođe Lovrić, ona je u to vrijeme pozivala tenkove JNA da pregaze Hrvatsku i konačno naprave reda u Hrvatskoj i spase Jugoslaviju. I upravo ta i takva ljubiteljica tenkova JNA bez imalo srama usudi se te heroje trpati u isti koš sa balvan revolucijom i njenom zločinačkom politikom.
Kako se u nas obrana dostojanstva Vukovara pokušava sotonizirati i vukovarske heroje pretvoriti u agresore i šoviniste, kako to zajednički rade i velikosrpska politika i britanska politika ali i peta hrvatska kolona, kako se skriva istina o prošlosti i kako se naturaju krivotvorine potrebno je podsjetiti da britanska politika na ovim prostorima nikada nije bila u korist hrvatske i hrvatskog naroda nego je uvijek u posljednjih stotinu godina pomagala velikosrpsku imperijalnu politiku protiv hrvatskih nacionalnih interesa što čini i danas.
Zato ću podsjetiti na britansku politiku u posljednjih stotinu godina iz čega je vidljivo da je hrvatsko državno vodstvo sklapanje novog strateškog partnerstva s Velikom Britanijom i provođenjem britanske politike u regiji ustvari počinilo nacionalnu izdaju. Ako se tome doda da je to učinjenu bez rasprave u javnosti i bez rasprave i odluke Hrvatskog sabora pa čak i bez odluke Hrvatske vlade, da hrvatska javnost nije upoznata o britanskoj politici kao glavnom osloncu velikosrpske politike u proteklih stotinu godina, potrebno je navesti neke bitne činjenice.
Podsjetiti ću samo na neke najvažnije činjenice koje potvrđuju da je Velika Britanija uvijek bila pokrovitelj srpske politike i neprijatelj hrvatskog naroda.
– Počelo je ubojstvom nadvojvode Ferdinanda u Sarajevu, 28. lipnja 1914. godine (na veliki srpski praznik Vidovdan), što je bio povod za Prvi svjetski rat. Prije toga su Velika Britanija i Rusija dale čvrstu podršku stvaranju i djelovanju srpskoga tajnoga društva “Crna ruka – ujedinjenje ili smrt”, osnovanog 1911. godine kao eksponenta velikosrpske politike.
– Dana 7. svibnja 1915. države saveznice u Prvome svjetskome ratu, pod vodstvom Velike Britanije, dale su Srbiji jamstvo da će je u budućnosti podržavati u politici pripajanja Bosne i Hercegovine Srbiji, kao i jamstvo da će Srbiji omogućiti “širok pristup Jadranskome moru”.
– Dana 20. srpnja 1917., pod stalnim pritiskom Lige naroda, predvođene Velikom Britanijom, Srbi, Hrvati i Crnogorci potpisali su Krfski sporazum kao važan početak stvaranja srpske dinastije na Balkanu.
– U Drugome svjetskome ratu Britanci podržavaju četnike Draže Mihailovića i izbjegličku jugoslavensku kraljevsku Vladu u Londonu. Šezdeset godina kasnije ništa se bitno ne mijenja, jer je upravo na Dan pobjede antifašističke koalicije, 9. svibnja 1995., Draži Mihailoviću posmrtno predano američko odličje, a četnici su pretvoreni u antifašiste, uz veliku podršku Velike Britanije i drugih država koje stoje uz Veliku Britaniju.
– Uloga lorda Owena, lodra Caringtona i lorda Ashdowna u velikosrpskoj agresiji jest nastavak iste te britanske politike koja traje već cijelo stoljeće, koja se ne mijenja i koja se još dugo neće mijenjati.
–Britanska politika s početka 90-ih godina prošloga stoljeća na čelu s Douglasom Hurdom, dala je Miloševiću zeleno svjetlo za napad na Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Dali su podršku održavanju Jugoslavije, čak vojnom akcijom, odnosno silom rata. Kako bi “pripomogla” uspjehu agresije, “međunarodna zajednica” napadnutim je republikama, Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, nametnula embargo na uvoz oružja.
– Prilikom pada Vukovara počinjeni zločini i koncentracijski logori u Srbiji dugo su bili skrivani, uz veliku pomoć britanske politike. U vrijeme pada Vukovara britanske su obavještajne službe lansirale lažnu vijest o tome kako su hrvatski vojnici u Vukovaru ubili i masakrirali četrdeset i jedno srpsko dijete. Tu su vijest na naslovnicama objavile sve veće britanske novine kako bi pripomogle sakrivanju zločina koje su Srbi tih dana u Vukovaru počinili.
– Britanska politika, od početka borbe za hrvatsku samostalnost, na sve moguće načine pokušavala je spriječiti uspostavu Hrvatske kao nacionalne države hrvatskoga naroda.
– “Gubernator” Bosne i Hercegovine, lord Ashdown, kao predsjednik liberalne stranke i britanski parlamentarac, bio je 1992. čvrst srpski lobist koji je nazočio Karadžićevim skupštinama i branio Republiku Srpsku od tvrdnji i napada da ona ima koncentracijske logore.
I u velikosrpskoj agresiji i raspadu Jugoslavije britanska politika je branila velikosrpsku politiku, velikosrpsku agresiju i podržavala je da se i vojnom silom održi Jugoslavija u bio kojem vidu kao najveća moguća velika Srbija. Britanska politika kao i ruska politika čvrsto je podržavala Miloševića i velikosrpsku politiku. Suprotno tome Njemačka politika čvrsto je podržavala Sloveniju i Hrvatsku i druge narode u Jugoslaviji u njihovoj borbi da slomom komunizma uspostave i obrane svoje nacionalne države. I kada je na kraju slomljena velikosrpska politika, kada su uspostavljene nove države, ne samo Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Makedonija i Crna Gora, nego i Kosovo, borba se nastavila. Britanska politika i preko Haaškog suda i na druge načine pokušala je nametnuti krivotvorine o tome što se događalo sa ciljem da se te krivotvorine proglase istinom. Jednostavno rečeno sustavno se radilo na tome da se velikosrpska agresija i osvajački rat krivotvorinama pretvori u nacionalne sukobe i građanski rat s podijeljenom krivnjom. Dakle, da se amnestira Srbija i Crna Gora i da se nametne lažna krivnja Hrvatima i Muslimanima i Albancima koji su se branili od velikosrpske agresije. I politikom Haaškog suda nastojale su se legalizirati takve krivotvorine sve do pojave suca Merona koji je odigrao ključnu ulogu u pobjedi istine, koji je presudio da Hrvatska nije bila agresor nego žrtva agresije i da sva krivnja pada na velikosrpskog agresora. I nakon tih presuda ruska i britanska politika su žestoko napadale Merona i pokušale osporiti te presude i ponovno optužiti Hrvatsku kao agresora. Prvostupanjske presude Hrvatima iz Bosne i Hercegovine ponovni su povratak na britansku politiku, ponovno su ojačale snage u koje svakako spada i Rusija koja je sve moćnija, koje štite velikosrpsku politiku.Dakle, nema nikakve dvojbe da je britanska politika smrtni neprijatelj hrvatskog naroda i da cijelo vrijeme i u novijom prošlosti a i danas direktno radi protiv interesa hrvatskog naroda i hrvatske države.
Suprotno tome, Njemačka je bila čvrsti oslonac hrvatskom narodu u borbi za slobodu i iskreni prijatelj i strateški partner, zajedno sa Austrijom i Mađarskom. Zbog svega toga nerazumljivo je kako je moguće da današnja hrvatska vlast sklapa strateško partnerstvo s Velikom Britanijom i pristaje biti proteza britanske politike u regionalnoj politici i da se hrvatski političari žele u Europskoj uniji osloniti na Veliku Britaniju i njenu grupaciju. To je suicidalni potez i nerazumljivo je kako se ni oporba ni bilo tko drugi ne suprotstavlja takvoj politici. Ako se tome doda da u isto vrijeme hrvatska vlast ulazi u sukobe sa Njemačkom kroz suprotstavljanje njemačkom pravosuđu ali i na duge načine praveći od Nijemaca i Njemačke navodno naše neprijatelje onda se stvarno postavlja pitanje tko i s kojim ciljevima vodi hrvatsku politiku i kako je moguće da Hrvatska okreće leđa istinskim prijateljima i strateškim partnerima i prihvaća lažne prijatelje koji nikada nisu bili na strani Hrvatske. Treba podsjetiti kakao je u Jalti Churchill Rusima odnosno Staljinu bio spreman dati pola Jugoslavije. I danas ruska politika na dugi rok ovo područje, koje je nekada činilo Jugoslaviju, želi podijeliti, želi pod svoju kontrolu staviti ne samo Srbiju nego i Republiku Srpsku, Crnu Goru pa i Makedoniju. Rusija je gospodarski zavladala Crnom Gorom, Republikom Srpskom i Srbijom, sada želi zavladati i Hrvatskom.
Dakle, nema nikakve dvojbe da je strateško partnerstvo Hrvatske sa Velikom Britanijom i Rusijom katastrofa za hrvatski narod i naše dugoročne nacionalne interese. Isto tako nema nikakve dvojbe da sukob sa Njemačkom i pretvaranja Njemačke od strateškog partnera i prijatelja u navodnog neprijatelja još veća katastrofa sa nesagledivim posljedicama za cijeli hrvatski narod. To je opasno iz više razloga, ne samo zato što je Velika Britanija pokrovitelj velikosrpske politike nego i zato što Velika Britanija na različite načine slabi Europsku uniju sve do razmišljanja da provede referendum o izlasku iz Europske unije. U Europskoj uniji najvažniji su odnosi u trokutu Velika Britanija, Njemačka i Francuska. Njemačka se udružuje sa Francuskom da bi se obranila od napada Velike Britanije jer iz geopolitičkih razloga Velika Britanija je uvijek bila protiv Njemačke. Politiku Velike Britanije desetljećima, pa i stoljećima, određuje njezin otočki, periferni položaj u Europi, za razliku od Njemačke koja ima središnji položaj. Zato se britanska politika, u različitim razdobljima, kao i danas i kao što će biti i u budućnosti, ne mijenja. Svaka britanska politika u prošlosti, danas i u budućnosti, bez obzira na uvjete, nastojala je i nastojat će spriječiti vodeći položaj Njemačke u Europi i njezin prodor na jug i Jadransko more. Zato je britanska politika, na početku velikosrpske agresije na Hrvatsku, optuživala dr. Franju Tuđmana kako, uz pomoć Njemačke, želi obnoviti fašističku politiku sa svrhom počinjenja genocida nad Srbima i ovladavanja Bosnom i Hercegovinom. Njemačka se može suprotstaviti Velikoj Britaniji samo ako uspije na svoju stranu pridobiti Francusku. Za vrijeme francuskoga predsjednika Mitteranda Francuska je bila na britanskoj strani te je zajedno s Britancima štitila Miloševića i velikosrpsku politiku. To je još očitije činila Rusija, koja je javno i na sve druge načine podržavala velikosrpsku Miloševićevu politiku i suprotstavljala se u “međunarodnim institucijama” kritici te politike. Kada je dolaskom Chiraca na vlast Francuska počela mijenjati svoju politiku i sklapati saveze s Njemačkom a ne Velikom Britanijom, stvorila je mogućnost da se “međunarodna zajednica” i na Balkanu konačno energično suprotstavi velikosrpskoj agresiji i krene u rušenje Slobodana Miloševića.
Britanska politika želi stvoriti regiju od zemalja bivše Jugoslavije osim Slovenije plus Albanija. Taj zadatak povjerila je Hrvatskoj kao strateškom partneru. Da bi to bilo moguće Hrvatska mora prihvatiti britansko - velikosrpsku koncepciju koja krivotvorinama velikosrpsku agresiju pretvara u građanski rat s podijeljenom krivnjom, koja izjednačuje krivnju Miloševića i Tuđmana. Da bi to bilo moguće mora se diskreditirati Domovinski rat i njegove vrednote te novu "britansku Hrvatsku" izgrađivati na komunističkom antifašizmu, te nove odnose graditi kao da velikosrpske agresije i krivnje nije ni bilo.
Za Hrvatsku je jednako važno ne samo napuštanje strateškog partnerstva s Velikom Britanijom nego i čvrsto vezanje Hrvatske ne samo za Njemačku nego i za Sjedinjene Američke Države.
Iako se često pojednostavljuje američka politika i svodi se na angloameričku politiku tvrdeći kako su Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija prst i nokat i kako je to jedna jedinstvena politika, kako Britanija sve što radi radi u dogovoru sa Sjedinjenim Američkim Državama činjenice pokazuju da to nije tako. Postoje zajednički interesi Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije i zajednička politika u nizu pitanja, međutim postoje i ogromne razlike u politici Sjedinjenih Američkih Država i britanske politike u nizu pitanja. Te razlike su bile vidljive u proteklom razdoblju raspada Jugoslavije i sprečavanju velikosrpske agresije i pomoći hrvatskom narodu i Hrvatskoj u ostvarivanju svoje slobode i samostalnosti. Suprotno britanskoj i ruskoj politici Sjedinjene Američke Države su pojednostavljeno rečeno, može se reći četiri puta spasile hrvatski narod i Hrvatsku od velikih pogibelji. Dakle, četiri puta od raspada Jugoslavije do danas Sjedinjene Američke Države su spasile hrvatski narod iz smrtnog zagrljaja britansko ruske politike koje su sustavno radile i rade protiv hrvatskih interesa a u korist velikosrpske politike. SAD su probile blokadu naoružanja Hrvatske i Bosne i Hercegovine, dakle omogućili su da se Hrvati naoružaju i da se obrane od velikosrpske agresije. SAD su dale zeleno svjetlo za Oluju koja je vojno porazila velikosrpskog agresora i stvorila pretpostavke za kraj rata i za potpisivanja Washintonskog i Daytonskom sporazuma. SAD su pomogle u mirnoj integraciji okupiranih područja Hrvatske.
Bez direktnog pritiska i pomoći SAD Hrvatska ne bi ušla u NATO. Britanska politika je to pokušala spriječiti preko Slovenija, ali energičnom intervencijom SAD ta prijetnja je otklonjena.
Bez direktne intervencije SAD ne bi bile otklonjene prepreke ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Opet je i tu preko Slovenije pokušala djelovati Velika Britanija.
Bez SAD ne bi se dogodile ni promjene u Haaškom sudu i ne bi bila skinuta stigma sa Hrvata iz Hrvatske da je i sadašnja Hrvatska ustaška država i da je nastala na zločinu i zločinačkom politikom. U svim tim slučajevima britanska politika je bila suprotstavljena politici Sjedinjenih Američkih Država. Britanska politika je i dalje suprotstavljena njemačkoj politici i politici SAD i ona pokušava povijesni kotač vratiti nazad.
Britanska i ruska politika nisu odustale od podrške onim snagama u haaškom sudu koje žele presudom Hrvatima iz Bosne i Hercegovine ponovno optužiti Hrvatsku kao agresora na Bosnu i Hercegovinu a hrvatsko državno i vojno vodstvo kao zločinačku organizaciju i kao krivce za zločine koji su se dogodili u Bosni i Hercegovini.
I britanska i ruska politika, kao i velikosrpska politika zajednički danas djeluju na nametanju novih krivotvorina as ciljem ostvarivanja slijedećih strateških zadataka:
1. Relativizirati oslobađajuće presude Gotovini i Markaču i Hrvatskoj i vratiti Haaški sud presudama Hrvatima iz Bosne i Hercegovine na staru politiku u kojoj će Hrvatska biti proglašena agresorom i izvršiteljem zločinačkog pothvata.
2. Osuditi Hrvatsko državno i vojno vodstvo kao agresora na Bosnu i Hercegovinu i kao zločinačku organizaciju s ciljem etničkog čišćenja Srba.
3. Natjerati Hrvate da prihvate krivotvorine i podjelu krivnje da prihvate krivotvorinu da se radilo o građanskom ratu s podijeljenom krivnjom.
4. Rehabilitirati Srbiju kao agresora.
5. Podržavati Srbiju da dobije Republiku Srpsku kao kompenzaciju za Kosovo.
6. Raditi na integraciji regije i natjerati Hrvatsku da iako je članica Europske unije bude bitni čimbenik u stvaranju te regije.
7. Izmišljati lažne optužbi o jačanju ustaštva, fašizma i nacizma u Hrvatskoj.
8. Provocirati nove sukobe s Njemačkom.
9. Podržavati one hrvatske političare koji će otvarati te sukobe, koji će rehabilitirati titoizam i antifašizam i optuživati Tuđmanovu Hrvatsku da je bila povezana s Njemačkom na temelju zajedništva ustaša i nacista te da je zato pravi saveznik Hrvatske antifašistička Britanija a ne fašistička Njemačka.
10. Pomagati Srbe u Hrvatskoj u ostvarivanju političke autonomije.
11. I u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini poticati hrvatski nacionalizam oduzimanjem prava i podčinjavanjem Hrvata kako bi se pobunili i kako bi se Hrvate moglo ponovno optužiti kako su nacionalisti i šovinisti. To se upravo radi nasilnim uvođenjem ćirilice u Vukovaru i proglašavanjem vukovarskih branitelja šovinistima i rušiteljima demokracije u Hrvatskoj.
U ostvarivanju strateškog partnerstva s Velikom Britanijom a onda i sa Srbijom i na nametanju krivotvorina kojima se velikosrpski osvajački rat protiv Hrvatske pretvara u građanski rat Lex Perković i nasilno uvođenje ćirilice u Vukovar dobivaju važnu ulogu, čak od strateškog značaja. Dakle, ne radi se o tvrdoglavosti i gluposti i pogreškama državnog vodstva nego se radi o vrlo smišljenoj politici. Lex Perković pokazuje odlučnost sadašnje ne narodne vlasti da Hrvatsku odvoji od navodno "fašističke Njemačke" kao strateškog partnera i priključi je antifašističkoj Velikoj Britaniji, odnosno da pokaže odlučnost ove vlasti da će i dalje rušiti Tuđmanovu Hrvatsku utemeljenju na vrednotama Domovinskog rata, da će i dalje Domovinski rat tretirati kao zločinački pothvat te da će sadašnju i buduću Hrvatsku graditi na titoizmu i antifašizmu.
Zato se traži i promjena Ustava kako bi se onemogućilo da se izruči Perković jer postoji strah da bi na suđenju u Njemačkoj na vidjelo isplivali komunistički nalogodavci i kako bi se dokazao zločinački karakter titoizma. Drugi cilj je da se prebaci pažnja s komunističkih zločina na pojedinačne zločine koje su učinili Hrvati ili za koje se lažno optužuju Hrvati u Domovinskom ratu. Dakle, cilj je kao i ′90- tih godina na nov način kao krivce za rat optužiti Hrvate i napraviti kopernikanski obrat, Srbe od agresora pretvoriti u žrtve a Hrvate od žrtve u agresora.
Zagreb, 15.10.2013. Prof. dr. sc. Zdravko Tomac
Ipak Lex Perković je stigao na sud, a domoljubne snage su stvorile Savez za Hrvatsku! Možda se nazire svjetlo, na kraju tunela?
Savez za Hrvatsku
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
Joj s tom desnicom...milijun stranaka i sve neki ekscentrici i čudaci...
Njih u Savezu 9, HDZ isto 5-6 okupio...
Umjesto jedne normalne stranke koja ima šta ponuditi mi imamo egotripere koji imaju svoje leno.
Da 'doc', sigurno nije lako, jer ima tu stvarnih problema, a ima i onih nepotrebnih! - Šta bi Ti uradio sa Liderom jedne takve stranke koja se dogovori da će se nakon godinu dana organizirati stranački izbori na novi naćin: jedan član - jedan glas, a onda nakon godinu dana, promijeni tu odluka i nema izbora? - Ili ako glavna oporbena stranka ne postavi u Saboru pitanje slučaja Marka Franciškovića, njegovog nezakonitog hapšenja i prisilnog i nezakonitog "liječenja" u zatvorskoj bolnici? Zar smo već u Staljinizmu? - Ili kad Predsjednik (u prešutnom dogovoru sa Premijerom i ministricom Vanjskih poslova) napravi strateško partnerstvo s Velikom Britanijom i to bez koncenzusa i bez rasprave u Saboru? Kao da je već proradila Velika koalicija: SDP-HDZ!? Velika Britanija je odavno dokazani naš neprijatelj, Zdravko Tomac o tom detaljno govori u predhodnom članku.
Istina je, nismo bili specijalisti u ovom trenutnom prljavom specijalnom ratu, bez puške i oružja, ali brzo zapažamo i brzo učimo! A i dragi Bog nas voli!
Klapa Intrade - Croatio iz duše te ljubim
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
Pridružen/a: 20 sij 2012, 04:21 Postovi: 14970 Lokacija: Zagreb
Ma ne pričam o tome. Već je glupo imati 150 desnih strančica. Koja je njihova ideologija? Za šta se zalažu? Ili je samo bitno da sam ja predsjednik pa makar i dobio 500 glasova na izborima...
Totalno neozbiljno.
Treba nam jedna normalna nacionalna konzervativna stranka koja bi pokupila 15-20% glasova na desnici i to je to. A ne ova komedija...
Pridružen/a: 24 vel 2012, 13:46 Postovi: 6569 Lokacija: kašeta brokava
A autonomaštvo i regionalizacija koje ljudi gospodina Kacige žele ugurati u Ustav ne smetaju našoj desnici, niti to predstavlja dezintegraciju Hrvatske?
Izvrsno.
_________________ Čast svakome, veresija nikome.
Jutarnji list, 16.11.2012., 8h:
Sudac Meron danas će pročitati konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tuđmana.
Pridružen/a: 21 kol 2011, 16:34 Postovi: 15238 Lokacija: Misao svijeta
SDB je napisao/la:
A autonomaštvo i regionalizacija koju ljudi gospodina Kacige žele ugurati u Ustav ne smetaju našoj desnici, niti to predstavlja dezintegraciju Hrvatske?
Izvrsno.
Dotični su dno dna u hrvatskoj politici .
_________________ Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene, Zaorit ću ko grom: O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene, To moj je, moj je dom!
Ma ne pričam o tome. Već je glupo imati 150 desnih strančica. Koja je njihova ideologija? Za šta se zalažu? Ili je samo bitno da sam ja predsjednik pa makar i dobio 500 glasova na izborima...
Totalno neozbiljno.
Treba nam jedna normalna nacionalna konzervativna stranka koja bi pokupila 15-20% glasova na desnici i to je to. A ne ova komedija...
U tom se potpuno slažem, ali o tome se samo priča već 20-tak godina, a 'stranaka' sve više i više, jer očito to nekome odgovara. Zašto se nije uradilo više od same priče je taj, što se nije sprovela lustarcija! (Morali smo se prvo obraniti od chetnika i velikosrba!) Znamo u svakoj stranci uvučeni su udbaši i yugovici, koji su svaki takav pokušaj sabotirali i sabotiraju. Ali već je toga dosta svima, maske su pale i konačno je došlo vrijeme za Hrvatsko ujedinjenje! Da su nam političari u pola uspješni kao naši sportaši, već bi sve odavno bilo gotovo. Moramo uvijek biti spremni braniti svoj dom i svoj identitet!
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
Iz Saveza za Hrvatsku javljaju: 'Evo kojih devet ciljeva želimo ostvariti!'
Autor: A.Š. Datum: subota, 08. veljače 2014.
"Hrvatski narod već dugo vapije za političarima i politikom koja će objediniti narod na zajedničkim odrednicama i ciljevima. ", poručuju iz Obiteljske stranke. Obiteljska stranka, koja je jedna od sastavnica Saveza za Hrvatsku, poslala je priopćenje o odrednicama i ciljevima kojima teži novoosnovani Savez za Hrvatsku. Priopćenje vam prenosimo u cijelosti.
Savez za Hrvatsku, tek što je rođen, izazvao je mnoge. Jednostavno nitko ne ostaje ravnodušan. Počeli su napadi koji se, naravno, ne bave platformom Saveza, nego diskreditiranjem pojedinih predsjednika stranaka koji ujedno predstavljaju koordinaciju Saveza. Tek tu i tamo pojave se crtice iz platforme. Međutim, upravo je Platforma ono što okuplja Savez i po ostvarivanju temeljnih odrednica i zajedničkih ciljeva Saveza moći će se valorizirati postiže li Savez ciljeve.
Hrvatski narod već dugo vapije za političarima i politikom koja će objediniti narod na zajedničkim odrednicama i ciljevima. Upravo to je glavni pogodak Saveza. Stoga bi trebalo raspravu pomaknuti prema tome. Iako je u pojedinim strankama, intelektualcima, novinarima i drugima bilo želje za ostvarivanjem nekih političkih ciljeva političkim sredstvima, možemo reći da smo u orbitu javnog interesa konačno lansirali teze i ciljeve koji su nužni Hrvatskoj i hrvatskom narodu da bi opstao, napredovao i oslobodio se svih vrsta porobljivača i svih vrsta ropstva. Ovdje ću iznijeti neke bitne odrednice za koje se nadam da će ući u hrvatsku politiku svih boja kao standard.
1. Očuvanje nacionalnih interesa, slobode i neovisnosti nalazi se u državotvornosti hrvatskog naroda, samostalnoj hrvatskoj državi i Domovinskom ratu. Za razliku od dosadašnjeg lamentiranja o antifašizmu (čitaj komunizmu) kao mjerilu svega i svačega postavljamo državotvornost hrvatskog naroda te Domovinski obrambeni i oslobodilački rat kao polazište hrvatske politike, prava na samostojnost i jednakost s drugim narodima i državama.
2. Isticanje suvereniteta i suverenističke politike za razliku od federaliziranja EU. Dakle, naša koncepcija je savez suverenih država, a ne Sjedinjene Europske Države.
3. Demografska obnova i zaštita obitelji kao temelja opstanka Hrvatske, a temeljeno na općeljudskim i kršćanskim vrijednostima. Ovdje možemo reći da za razliku od genderističkog pristupa i ideologije užitka, smrti i razaranja obitelji, nudimo zaštitu obitelji i kršćansku antropologiju i društvo utemeljeo na kršćanskim vrijednostima.
4. Trajna zaštita vrijednosti za koje smo se borili u Domovinskom ratu i Domovinskog rata. Taj rat je zvijezda koju nisu mogle ugasiti sve sile tame u Domovini i inozemstvu. Što više vrijeme prolazi, on biva sve sjajniji. Svjesni smo institucionalnog, medijskog i udrugarskog napada na Domovinski rat, njegove simbole i njegova dostignuća. Upravo on je poveznica svih Hrvata i razdjelnica svih političkih nehrvata u Hrvatskoj. Naši branitelji, njihove obitelji i povijesna istina moraju biti zaštićeni i istinito prezentirani budućim generacijama, znanstvenoj i stručnoj javnosti te svima u svijetu.
5. Provedba lustracije utemeljene na dobroj europskoj praksi. Ovaj cilj ni jedna snažnija politička stranka ili grupacija nije postavila. Ona nas treba dovesti do slobode od onih koji su se ogriješili o hrvatski narod, njegove interese i prava te hrvatsku državu. Mislim da je ovo vrijeme koje je pogodno za oslobađanje Hrvatske od komunističkog nasljeđa i kadrova, od onih koji su digli ruku na svoju Domovinu i onih koji su bezočno pljačkali narod od njegovog stvorenog i darovanog bogatstva.
6. Zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske te zaštita prava i interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ovo daje novi smjer hrvatske politike i novu tzv. regionalnu politiku. Ona se temelji na jedinstvu hrvatskog naroda i međusobnoj solidarnosti. Ona ne prepušta Hrvate u Bosni i Hercegovini na milost i nemilost muslimanskom fundamentalizmu i šovinizmu. Ovakva politika neće šutjeti o razmjerima stradanja Hrvata u Bosanskoj Posavini i Banjalučkoj regiji te će nastojati da se protjerani Hrvati vrate u svoje krajeve, da tamo obnove svoje domove i ponovno žive i rade na svojoj rodnoj grudi.
7. Ojačavanje referendumskog izjašnjavanja. Ovo znači da se ne bojimo naroda i njegovog mišljenja o pojedinim pitanjima. Upravo suprotno. Želimo da hrvatski narod slobodno konzumira demokraciju.
8. Uvođenje isključivog gospodarskog pojasa. Hrvatska ima pravo gospodariti svojim dijelom Jadranskog mora. Ona na to ima pravo prema međunarodnom pravu. More je svjetska baština i kao takva potrebna je brige. Hrvatska mora upravljati odgovorno ovim malim dijelom koji joj je dopao.
9. Ustrajavanje na tužbi za genocid i naplata ratne štete od agresora. Ovo je pitanje pravde i dostojanstva. Hrvati opraštaju, no nepravda i šteta koja nam je učinjena mora se ispraviti. Na taj način se osigurava mir i dobrosusjedski odnosi te osigurava pravda.
Na kraju moja je poruka svim političkim strankama da prouče naše smjernice i ciljeve. Onaj tko bude ostvarivao ove i druge ciljeve hrvatskog naroda i države, zadobit će povjerenje tog naroda. Velikodušno nudimo i drugim strankama i koalicijama da ga ozbiljno prouče i ugrade u svoje programe.
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
Iz Saveza za Hrvatsku javljaju: 'Evo kojih devet ciljeva želimo ostvariti!'
Autor: A.Š. Datum: subota, 08. veljače 2014.
"Hrvatski narod već dugo vapije za političarima i politikom koja će objediniti narod na zajedničkim odrednicama i ciljevima. ", poručuju iz Obiteljske stranke. Obiteljska stranka, koja je jedna od sastavnica Saveza za Hrvatsku, poslala je priopćenje o odrednicama i ciljevima kojima teži novoosnovani Savez za Hrvatsku. Priopćenje vam prenosimo u cijelosti.
Savez za Hrvatsku, tek što je rođen, izazvao je mnoge. Jednostavno nitko ne ostaje ravnodušan. Počeli su napadi koji se, naravno, ne bave platformom Saveza, nego diskreditiranjem pojedinih predsjednika stranaka koji ujedno predstavljaju koordinaciju Saveza. Tek tu i tamo pojave se crtice iz platforme. Međutim, upravo je Platforma ono što okuplja Savez i po ostvarivanju temeljnih odrednica i zajedničkih ciljeva Saveza moći će se valorizirati postiže li Savez ciljeve.
Hrvatski narod već dugo vapije za političarima i politikom koja će objediniti narod na zajedničkim odrednicama i ciljevima. Upravo to je glavni pogodak Saveza. Stoga bi trebalo raspravu pomaknuti prema tome. Iako je u pojedinim strankama, intelektualcima, novinarima i drugima bilo želje za ostvarivanjem nekih političkih ciljeva političkim sredstvima, možemo reći da smo u orbitu javnog interesa konačno lansirali teze i ciljeve koji su nužni Hrvatskoj i hrvatskom narodu da bi opstao, napredovao i oslobodio se svih vrsta porobljivača i svih vrsta ropstva. Ovdje ću iznijeti neke bitne odrednice za koje se nadam da će ući u hrvatsku politiku svih boja kao standard.
1. Očuvanje nacionalnih interesa, slobode i neovisnosti nalazi se u državotvornosti hrvatskog naroda, samostalnoj hrvatskoj državi i Domovinskom ratu. Za razliku od dosadašnjeg lamentiranja o antifašizmu (čitaj komunizmu) kao mjerilu svega i svačega postavljamo državotvornost hrvatskog naroda te Domovinski obrambeni i oslobodilački rat kao polazište hrvatske politike, prava na samostojnost i jednakost s drugim narodima i državama.
2. Isticanje suvereniteta i suverenističke politike za razliku od federaliziranja EU. Dakle, naša koncepcija je savez suverenih država, a ne Sjedinjene Europske Države.
3. Demografska obnova i zaštita obitelji kao temelja opstanka Hrvatske, a temeljeno na općeljudskim i kršćanskim vrijednostima. Ovdje možemo reći da za razliku od genderističkog pristupa i ideologije užitka, smrti i razaranja obitelji, nudimo zaštitu obitelji i kršćansku antropologiju i društvo utemeljeo na kršćanskim vrijednostima.
4. Trajna zaštita vrijednosti za koje smo se borili u Domovinskom ratu i Domovinskog rata. Taj rat je zvijezda koju nisu mogle ugasiti sve sile tame u Domovini i inozemstvu. Što više vrijeme prolazi, on biva sve sjajniji. Svjesni smo institucionalnog, medijskog i udrugarskog napada na Domovinski rat, njegove simbole i njegova dostignuća. Upravo on je poveznica svih Hrvata i razdjelnica svih političkih nehrvata u Hrvatskoj. Naši branitelji, njihove obitelji i povijesna istina moraju biti zaštićeni i istinito prezentirani budućim generacijama, znanstvenoj i stručnoj javnosti te svima u svijetu.
5. Provedba lustracije utemeljene na dobroj europskoj praksi. Ovaj cilj ni jedna snažnija politička stranka ili grupacija nije postavila. Ona nas treba dovesti do slobode od onih koji su se ogriješili o hrvatski narod, njegove interese i prava te hrvatsku državu. Mislim da je ovo vrijeme koje je pogodno za oslobađanje Hrvatske od komunističkog nasljeđa i kadrova, od onih koji su digli ruku na svoju Domovinu i onih koji su bezočno pljačkali narod od njegovog stvorenog i darovanog bogatstva.
6. Zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske te zaštita prava i interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ovo daje novi smjer hrvatske politike i novu tzv. regionalnu politiku. Ona se temelji na jedinstvu hrvatskog naroda i međusobnoj solidarnosti. Ona ne prepušta Hrvate u Bosni i Hercegovini na milost i nemilost muslimanskom fundamentalizmu i šovinizmu. Ovakva politika neće šutjeti o razmjerima stradanja Hrvata u Bosanskoj Posavini i Banjalučkoj regiji te će nastojati da se protjerani Hrvati vrate u svoje krajeve, da tamo obnove svoje domove i ponovno žive i rade na svojoj rodnoj grudi.
7. Ojačavanje referendumskog izjašnjavanja. Ovo znači da se ne bojimo naroda i njegovog mišljenja o pojedinim pitanjima. Upravo suprotno. Želimo da hrvatski narod slobodno konzumira demokraciju.
8. Uvođenje isključivog gospodarskog pojasa. Hrvatska ima pravo gospodariti svojim dijelom Jadranskog mora. Ona na to ima pravo prema međunarodnom pravu. More je svjetska baština i kao takva potrebna je brige. Hrvatska mora upravljati odgovorno ovim malim dijelom koji joj je dopao.
9. Ustrajavanje na tužbi za genocid i naplata ratne štete od agresora. Ovo je pitanje pravde i dostojanstva. Hrvati opraštaju, no nepravda i šteta koja nam je učinjena mora se ispraviti. Na taj način se osigurava mir i dobrosusjedski odnosi te osigurava pravda.
Na kraju moja je poruka svim političkim strankama da prouče naše smjernice i ciljeve. Onaj tko bude ostvarivao ove i druge ciljeve hrvatskog naroda i države, zadobit će povjerenje tog naroda. Velikodušno nudimo i drugim strankama i koalicijama da ga ozbiljno prouče i ugrade u svoje programe.
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.