Vjerujem da se dosta forumaša okušalo u poljoprivredi ili imaju roditelje koji se bave time, pa red bi bio da imamo i ove temu.
Dakle, imate li svoju zemlju i obrađujete li je? Makar malu baštu? Imate li želju da se u trećoj životnoj dobi povučete negdje na selo i uzgajate voće i povrće, onako za sebe. Možda se želite okušati u nekog kulturi koja je potpuno nova za ovo područje?

Smatrate li da se od poljoprivrede može živjeti ako nemaš neka dodatna primanja, makar malu penziju?
Šta mislite koje voće i povrće može donijeti najveću zaradu? Ili možda novac leži u žitaricama, ljekovitom bilju?

Kojim pesticidima tretirate voće i povrće, koje gnojivo koristite?
Sadite li samo za sebe ili prodajete i šta je to što se može naći u vašoj bašti? Koje sorte?
Idete li na eko uzgoj ili na ekonomičniju verziju i na koji način navodnjavate?

Mislite li kako su davno prošla vremena kad je vijek jedne voćke bio nekolika desetljeća, kad je dovoljno bilo malo nađubriti i kapak.
Danas se voćke masovno suše, na njih dolaze razne bolesti, prska se protiv pauka, protiv uši, protiv kovdžanja lista...
Kao da se namjerno prodaju zaražene voćke kako bi ih što više kupovali, i njih i sredstva za zaštitu.

Druga stvar, nedavno je bilo na TV-u kako je sve više stajskog đubriva neprihvatljivo za eko uzgoj. Razlog - stoka se hrani svim i svačim.
Hormoni, stočno brašno...nema više ispaše na livadama.

Evo malo našeg voća.







Na prvoj slici je naravno kajsija, a kajsije inače na ovom području teško opstaju. Na drugoj je nektarina, a na trećoj grožđe Victoria (bijelo) i Ribier (crno).

Lično nisam nikad ništa dosad zasadio, ali jesam da se izrazim održavao baštu (čupao korov, vadio krompir itd.), kupio šljive, tresao šljive, tresao jabuke..


Svoju zemlju lično ne, ali od roditelja da i obrađujem je, kako voćnjak, tako i baštu, ponekad čistim svinjac, odem kokošinjac po jaja koja za manje od pola sata od vremena kupljenja jaja iz kokošinjca završe u kajgani.

Imam želju da ne u trećoj dobi nego da to uradim već negdje sa 40 godina kada planiram kupiti 10 dunuma zemlje i zasaditi 3 dunuma pod šljivom, 3 dunuma pod jabukom, 3 dunuma bi pod sibirskim limunom i (90 posto od prinosa dao za prodaju, a 10 posto bi ostavio za svoje potrebe), a jedan dunum bi nostavio za izgradnju vikendice u etno stilu.

Zašto baš pominjem sibirski limun? Zatošto za razliku od "običnog" limuna koji ne može da izdrži uslove koji nisu tropski, sibirski limun (ili kineska narandža kako se još zove) može da podnese i ekstremno hladne uslove, stoga takva vrsta limuna se može sasvim normalno uzgajati i na najkontinentalnijim područijima, a raste kao jabuka, šljiva i drugo voće + za razliku od jabuke ili šljive, sibirski limun nema prirodne neprijatelje tako da jer kada je u pitanju ta voćka nije ni potrebno prskati voćnjak stoga ako voliš organski uzgoj onda sibirski limun je idealan za to. Nakon sađenja sadnica sibirskoga limuna, istom treba nekoliko godina da bi davao plodove u punom kapacitetu, tako da na osnovu jednog da kažem drveta možeš ubrati nekoliko desetina kilograma te vrste limuna. Jedina je hajde da kažem mana kod sibirskog limuna je to što ima jači ukus kao i to što je pun trnja, a plod košpica. Više o ovoj jako zanimljivoj poljoprivrednoj kulturi možeš pronaći ovdje.

http://poljoinfo.com/showthread.php?2685-Rijetke-biljne-vrste-sibirski-limun-i-dr


Pa, da bi imao mlijeko, moraš prijethodno da imaš kravu, a da bi imao kravu moraš da je kupiš, a da bi je kupio, moraš imati novca, ali sve se to višestruko vraća (kroz mlijeko, sir i kajmak), još ako uz kravu kupiš i bika, onda eto ti je u budućnosti i čitava farma od jedne krave i jednog bika.

Poljoprivreda je vraški crnački posao, ali zato veliki rad, trud i zalaganje daje i velike rezultate pošto ko prirodi daje, priroda mu i vraća i to višestruko i mislim da sam to najbolje dočarao upravo primjeru krave i bika.

Sigurno je da moraš imati neke pare za kupovinu stoke, repro-materijala, koncentrata, stočnog brašna, đubriva i tako slično, ali daleko od toga da je potrebno veliko bogatstvo da bi pokrenula tako nešto već prije svega veliki trud koji daje iste takve rezultate.

Još nešto, poželjno je uložiti u navodnjavanje kada je u pitanju mrkva, jagode i drugo baštensko voće i povrće pošto uzdati se u kišu ljeti to ti je danas kao uzdati se u dobitak na lotou.


O tome je jako nezahvalno govoriti pošto tržište voća i povrća je prevtljivo kao berzansko tržište dionica. Mnogo faktora utiče na cijenu, počevši od kvaliteta ovogodišnjeg roda, pa sve do snabdjevenosti tržišta. Naprimjer ako je godina bila sušna onda velika je mogućnost da će biti dosta šteta ta usijevima, a ako dođe do grada, onda isti slučaj, a ako nijedno od te dvije nepogode ta poljoprivredu onda postoji da velika vjerovatnoća da će godina biti rodna i plodna i da će tržište biti veoma dobro snabdjeveno što takođe nije dobro jer inače kada nečega ima previše onda cijena istog pada tako da poljoprivredna proizvodnja za tržište je mnogo komplikovanija od proizvodnje za svoje potrebe, a sa druge strane cijena inputa upotrijebljenih za tu proizvodnju ne prati pojeftinjenje hrane, tako da mnogi poljoprivrednici koji se bave poljoprivredom za tržište izvuku deblji kraj.


Neznam, oko pesticida, herbicida, fungicida i ostalih cida to stari zna. Ja kakav sam biser po tom pitanju ja bi poprskao više sebe nego usijeve.


Uglavnom samo za potrebe domaćinstva klasika znači luk, papriku, krompir, paradajz, dok šljivu jedan dio ode u pekmez za domaće potrebe, drugi dio za konzumiranje isto tako za domaće potrebe, dok jedan dobar dio šljive završi za pečenje rakije, koja uglavnom ode za prodaju, a jedan manji dio i za potrebe domaćinstva.


Uglavnom na što je više organskiji uzgoj sa što je manje hemije moguće to bolje, a što se tiče navodnjavanja baštu zalivam sa česme crijevom i šmrkom vode.

Kada je u pitanju voćnjak, naprimjer konkretno šljivik, ne treba tu neko navodnjavanje, pošto šljiva i voli kada je što više sunca jer tada brže zri i sočnija je i bolja, slađa za konzumiranje, za preradu itd.


Mislim da i dalje nije.


Zašta postoji navodnjavanje. Većina tih bolesti ili nepogoda se može spriječiti navodnjavanjem. P.S. Ne moraš ni zbog pauka prskat. Ne moraš čak ni sam jednim preparatom prskati, već samo redovno ići u baštu, redovno prskati vodom, tojest zalijevati vodom i odmah si zaštitio biljke od jednog dobrog dijela štetočina.


E to je već pitanje za stručnjake, dakle za agroinžinere pošto stoku hranimo stočnom hranom, ako stočna hrana ima sadrži sve i svašta onda jedini ko smože otkriti šta se svw nalazi u stočnoj hrani jesu prehrambeni tehnolozi i agroinžinjeri. Agroinžinjeri djele savjete koliko može da se prska, kada treba da se prska, a prehrambeni tehnolozi nadgledaju kvalitet prehrambenih proizvoda i tako. Ne razumijem se ja u to pošto nikad nisam sadio ništa, a kamoli prskao, tako da sam tanak po tom pitanju.

Čuj sibirski limun. Nisam nikad čula za to. Jesi li ga ti lično probao?
Kažeš ne prska se. Ima još jedno voće koje se nikako ne prska. Japanska jabuka. Ujedno je to i jedino voće koje ne volim
A za ostatak posta...mislim da si sanjalica. Nije to tako jednostavno kako ti kažeš.

Nisam probao još, ali iz onog što sam pročitao na internetu po raznim portalima, zvuči obećavajuće, e sad kakav mu je ukus, to ću tek da saznam kad budem sadio.

I ja sam sasvim slučajno čuo za sibirski limun dok sam tražio negdje pojmove vezane za uzgoj limuna. Ni sam neznam kako sam naletio baš na vrstu limuna koju prvobitno nisam ni tražio, a ipak sam našao.

Šta ti je moć petrage.

Ko je uopšte rekao da je bavljenje poljoprivredom jednostavno? Dali si uopšte čitala do kraja što sam bio napisao? Ja sam u svom projethodnom postu na ovoj temi išao u pravcu da je bavljenje poljoprivredom teško. Ne znam kako si stekla suprotan utisak.

Nemoj se odmah duriti
Mislila sam na to da planiraš s puno entuzijazma.
Pisanje u stilu- uložim ovo, dobijem ono...
Poljoprivreda je prilično rizična.

Eh da i ja spomenem jedno voće, ne znam jesi li prije čuo za njega. Pogodi šta je
http://img20.imageshack.us/img20/2032/85528534.jpg

Koiko je dunum zemlje hektara?? Čudno mi je da Srbi i Hrvati nisu prešli na metarski sustav

1 dulum=0,1 ha

Pa nisu ni anglosaxonci prešli...

Zalravo je standarizirano pomoću metarskog sustava, tako da je samo tursko ike, ne i mjera.
On topic, u obitelji nemam baš puno zemlje, jedino pet šest dunuma ( ) oko Sutle, ostatak je uglavnom ostao mojim prastričevima i ujacima koji nisu otišli grad, tako da ne vjerujem da ću se baviti poljoprivredom u budućnosti...

I Markan kaže dulum
Tako i naši stari govore, mada nije ispravno.

Većina naroda nema predstavu što je hektar,ar itd.Ali kad spomeneš dulum,sve im je jasno.
Tema je zanimljiva,iako ne znam da će se ovdje skupiti više od nas par forumaša...

Nisam lljut.

Sve što radimo u životu, radimo sa određenom dozom entizijazma manjom ili većom, jer da nema nimalo entuzijazma, nebi ni radili ništa.

Pa ne treba puno ulaganja (novca) koliko treba truda u to uložiti.

U kojem ja pravcu cijelo vrijeme pišem nego upravo u tom da je poljoprivreda rizičan posao. Citiraću sebe šta sam bio napisao.

Znam ja, 1 ar je 100 metara kvadratnih, 1 dunum je 1000 metara kvadratnih, a 1 hektar je 10 dunuma ilitiga 10000 metara kvadratnih.

Nisam se precizno izrazio,pod narod sam mislio na starije ljude koji se bakću zemljom,koji nisu učili u školi te stvari i sl.

Pa ni ja nisam učio te stvar u školi pa opet znam.

Poljoprivreda je kao seks, ne uče nas tome u školi (mada bilo je jednom predavanje na temu "bezbjednog seksa" na času biologije u osnovnoj školi, ali nije bilo posebnog časa i to je samo jednom i osnovno tipa zašta kondom služi, kondom glavu čuva i tako to ), ali zato o seksu u međuvremenu i sami saznamo (kasnije poslije škole), baš kao i kada je u pitanju poljoprivreda. Sramota je neznati.

Ne znam prika kod vas,ali kod nas se poljoprivreda učila kući,od roditelja,djeda i bake itd.

Isto i ovdje kod nas samo što sam šljivu i jabuku počeo da tresem tek kada sam postao malo stariji i dovoljno jak da popadaju sve, mislim na šljive i jabuke.

Ja imam (tj moji roditelji koji su to naslijedili iza rata od svojih roditelja) nekih 50-ak parcela zemlje u Kaknju, nekoliko stotina duluma, ne znam ni sam točno koliko, pa sam stoga na papiru pravi zemljoposjednik, landlord. Ima tu najviše livada (čaera) nešto obradiva zamljišta i voćnjaka te nešto malo šume.
Druga je stvar što to ne vrijedi ništa, što je zapušteno, većim dijelom obraslo korovom, pa i šumom, a manji dio koriste muslimani, siju, kose, beru... zaboli ih neka stvar što je tuđe. Nema načina da ih spriječiš. Ne možeš stalno obilaziti tih 50 čestica, da ih tužiš gubljenje je vremena.
Prošle godine ja idem pokraj jedne takve oranice i vidim nekog Muju kako ore (stvarno se zove Mujo). -`Oćel to Mujoo!??
Šuti Mujo, biće da se uvrijedio čovjek što mi djedovinu ore pa neće da priča sa mnom.

A zanimljivo ovdje u Čapljini... Prošle godine sam preselio u jednu kuću, koja iza ima jedno 300-400 m2 zemljišta. To sam iskrčio, napravio 2 podzide, nasuo zemlje tako da imam 2 kaskade od po jedno 2x80 m2 vrta. Planiram sada posaditi i desetak voćki.
Heh, ali... ali opet tu dolaze "Muje". Prije nego što sam preselio tip- musliman, čija kuća tj posjed graniči sa mojim, sagradio je zid preko mojega sadašnjeg placa i uzeo sebi oko 150 m2 moje zemlje!! I što mi je najgore, tamo, napravio sebi poljski wc, kenjaru. Ljeti moram da zatvaram prozore od njegova smrada, njegovih govana. Ej zamisli taj paradoks, Mene muslimani protjerali, oteli mi zemlju, i ja sad nekako se skućio u Čapljini kad i tamo mi musliman oteo zemlju da sere po njoj? I što je najsmješnije, dolazi sad taj tip da me moli da mu pomognem materijalno kako bi sebi štogod gradio na mojoj zemlji. Čovjek kao nema pojma da to nije njegovo.
I što da mu čovjek radi?! Zakonski ne može se ništa, to ja najbolje znam jer sam dugo radio baš oko takvih slučajeva. Par puta sam htio da ga ubijem, išao da mu jebem majku krvavu, sjekirom, toljagom, ali su me majčine suze i vapaji i preklinjanja vraćala nazad, pa se sve svodilo da sam mu preko ograde na sav glas spominjao sve po spisku. Zbog toga sam došao na zao glas u susjedstvu kao tip koji maltretira divnog čovjeka koji nikome nije učinio ništa nažao. A što je najčudnije tip stvarno nije mnogo pokvaren.
Tj takav je bio jer Mr Govnar je krep`o za koji mjesec, nek` je pi*ka mu materina. Ali ostade mu žena i kopilad, a gladna... sirotinja... Ne znam što da radim sa njima. Djeca nisu ništa kriva ali ne mogu da dopustim da me se hebe u zdrav mozak, pogotovu dulje vrijeme.

Ja da sam na tvom mjestu Bobo, dozvolila bi da siju, plijeve i kopaju.Popisala tačne lokacije gdje što zasijano i uzela sedam dana odmora pred berbu.
Nabrala sebi zimnicu od tih prinosa sjela u neki traktor koji bi predhodno iznajmila i upalila Elvisa na Ipod-u.Slušalice u uši, pa od oranice do oranice svu ljetinu uništila.
Ako ti već nemaš zakonskog prava spriječiti to sijanje, ne postoji ni zakon koji će tebe spriječiti da uništiš nešto posijano na tvom zemljištu.

pa nek siju, bolje nego da zemlja stoji neiskorištena. kad već ti nisi tamo, a nisi ni prodao ni iznajmio. očito te nije previše briga za tu zemlju kad dosad nisi prstom mrdnuo.


da odgovorim Sayi na temu - poljoprivreda je težak posao, a danas svi bježe od teškog posla.
nažalost, i ovaj dio svijeta je podlegao globalnom trendu naseljavanja u (veće) gradove. možda se malo zamisle kad hrana postane potpuno plastična. a možda se pridruže novom trendu k'o naš Markan, pa počnu saditi makar začine na balkonu.
meni zelenilo jako nedostaje i svakako ću u skoroj budućnosti nabaviti neki vrt. ono zemlje što imam u domaji je daleko, a i minirano je, kako sam čula. ne bih da me skupljaju lopatom po susjednim njivama.

Pokvario si cijeli post sa ovom krajem. Imaš 300 dunuma zemlje a nisi mogao čovjeku pokloniti tih 150m2 ili pomoći čovjeku da premjesti WC negdje drugo, možda nema u kući. Neka ti je na sramotu.

Leb, radi se o dvije različite lokacije ( ako ne trolaš ) ..Ne mogu da vjerujem da nisi skontao.Dakle u Kaknju ima zemlju u Čapljini se sam skućio i s roditeljima kupio kuću i okučnicu.
Taj lik pored njega prvi susjed već mu je prisvojio nelegalno dio okućnice i sad mu treba još pokloniti dio da bi premjestio ta poljski WC ?Mislim jesi ti normalan ?

Što se Kaknja tiče i te nekorištene zemlje opet postoji neki kulturan pristup.
Kad vide Bobu ili njegovog oca i majku mogli su upitati za korištenje." komšija ako vam ne bi smetalo mi bismo kosili ( sadili ) vaše zemljište "
Tako to IDE u normalnim okolnostima..A ne koristiš i uzivaš bez pitanja tudje.Sumnjam da bi mu Bobo rekao da ne koristi jer ionako nije tu.

Oprosti,ali Markan se nije pridružio nikakvom trendu
ja sam dijete sa sela,gdje se držala krava,prasci,par ovaca,sijao se vrt,pomagalo se djedu i baki,stricu itd.Kad je mater počela opet da radi,kravu smo prodali.

krivo sam formulirala rečenicu, ispričavam se. trebala sam reći da se ugledaju na tebe koji proizvodiš hranu, pa krenu makar s bosiljkom na prozoru. to je odnedavno u trendu.

jel sad bolje?

Valja,valja-nastavi!

Ma tko će se to ugledati na koga!?Većina bježi od sela kao vrag od krsta,to danas nije 'in'.
Ne mogu biti licemjer pa reći da sam i ja žudio biti poljoprivrednik sa 18-20 godina,ali kad se sustav urušio,uvidio sam sve prednosti sela.Malo po malo,ovladavam i ponovo učim neke vještine,stvaram uvjete za sljedeće korake koje kanim poduzeti u bavljenju poljoprivredom.

zlo jedno poljoprivredničko.

pa rekla sam i ja da je to težak posao i da svi bježe od njega. ali kako stvari idu, treba krenuti sa par saksija, pa onda par kvadrata, i tako redom...

ja sam zamalo postala vlasnica komadića vrta, ali nisu bili riješeni imovinski odnosi, pa ništa zasad.