Hunza su stari narodi, smješteni na samoj granici Pakistana i Indije, a poznati su po tome što njihov životni vijek traje 110-120 godina, pa je njihovo mjesto stanovanja poznatije kao oaza mladosti.
Skoro nikada nisu bolesni, a zahvaljujući genima uvijek izgledaju mladoliko. Oni su pravi primjer da način života, približan idealnom, zaista postoji. Hunza se kupaju u ledenoj vodi, čak i na temperaturi od 15 stupnjeva ispod nule, ai sa 65 godina rađaju djecu.
Ljeti jedu sirovo voće i povrće, a tijekom zime konzumiraju suhe marelice, proklijale žitarice i ovčji sir.Postoji razdoblje kada Hunza ništa ne jedu, a on je poznat kao “gladno proljeće”.

Naziv je dobio po tome što je voće tada još nezrelo i tada piju isključivo sok od suhe marelice. Perod traje od dva do četiri mjeseca, au njihovoj povijesti se strogo poštuje kao vrlo uzdignut kult.

Proteine ​​unose u najmanjim količinama, a dnevno unesu u prosjeku 1.933 kalorije, od kojih je 50 g proteina, 36 g masti i 365 g ugljikohidrata. Iz iskustva mnogih stranaca pridošlica, koji su se preselili u dolinu rijeke Hunze, zaključili su da je glavni faktor dugovječnog života zdrava prehrana.

Škotski liječnik Mek Herison je, po povratku u Englesku, izveo eksperiment na velikom broju životinja. Jedna skupina se hranila normalnom hranom londonske radničke obitelji, koja je podrazumijevala bijeli kruh, haringe, rafinirani šećer, konzerviranu hranu i kuhano povrće. Kao rezultat takve prehrane, kod životinja su se pojavile različite ljudske bolesti. Druga skupina životinja se hranila hranom Hunza i ostala je savršeno zdrava.

Jedan kineski magazin je 1984. godine opisao vrlo interesantan događaj. Jedan od Hunza, po imenu Said Adbul Mobuda, zbunio je sve radnike emigracione službe na londonskom aerodromu “Heathrow”, kada je pokazao svoju putovnicu. On je bio rođen 1832. godine i imao je 160 godina.Smatrao se štićenikom u zemlji Hunza, a pamtio je događaje još iz 1850. godine.

“Knjiga Hunza – ljudi koji ne znaju za bolest”, autora R. Birčer, ističe osnovne karakteristike njihove prehrane, tvrdeći da su one ključne za zdrav život: Vegetarijanski vid prehrane – velika količina sirovih namirnica; u prehrani dominiraju voće i povrće, prirodni proizvodi, bez ikakve dodane kemije, namirnice koje se spremaju tako što se čuvaju svi njeni biološki vrijedni materijali, alkohol i slatkiši su na popisu namirnica koje rijetko kad unose, poštuju redovan razdoblje gladovanja.

Na međunarodnom kongresu o kancerogenim oboljenjima u Parizu, obilježenog u kolovozu 1977. godine, stručnjaci su objavili kako “po podacima geokancerologije (znanost za istraživanje raka u različitim regijama svijeta), potpuno odsustvo raka javlja se samo kod naroda Hunza”.

Za njih je proći 100 do 200 kilometara dnevno, isto što i za nas prošetati oko kuće. Hunza pentranje uz strmu planinu je čas posla, a silaze veseli i energični.

Također, njihova konstantno nasmijana lica i dobro raspoloženje također doprinose njhovom boljem mentalnom i fizičkom zdravlju.

Zanimljiv narod. l Već sam prije o njima čitao. Oni su dokaz da ljudsko tijelo može živjeti i 150 godina uz pravilnu prehranu, čist okoliš, vedrinu i stalnu fizičku aktivnost.

Dr. John Clark stayed among the Hunza people for 20 months and in his book Hunza - Lost Kingdom of the Himalayas writes: "I wish also to express my regrets to those travelers whose impressions have been contradicted by my experience. On my first trip through Hunza, I acquired almost all the misconceptions they did: The Healthy Hunzas, the Democratic Court, The Land Where There Are No Poor, and the rest—and only long-continued living in Hunza revealed the actual situations". Regarding the misconception about Hunza people's health, John Clark also writes that most of patients had malaria, dysentery, worms, trachoma, and other things easily diagnosed and quickly treated; in his first two trips he treated 5,684 patients.

Furthermore, Clark reports that Hunza do not measure their age solely by calendar (metaphorically speaking, as he also said there were no calendars), but also by personal estimation of wisdom, leading to notions of typical lifespans of 120 or greater.

The people of Hunza are by some noted for their exceptionally long life expectancy, others describe this as a longevity narrative and cite a life expectancy of 53 years for men and 52 for women, although with a high standard deviation.

Postanak 6,3

Onda Jahve reče: "Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina."

:kava