Da se pohvalim, vidio sam svoju prvu prikazu, manjeg rasta (možda cirka 1.60), duge kose, ženske građe ali bez mogućnosti da prepoznam bilo kakve crte lica.

Bilo je to ujutru, sa dosta svjetlosti u sobi, i stajala je ispred pokretnog štanda za odjeću. Mislim da nije dugo trajalo ali se činilo kao vječnost dok se nisam jače trznuo (a bio sam uvjeren da sam već budan).

Naravski, prikaza se pojavila tek nakon što sam čuo za ovaj fenomen. Ako je žensko, please come back.



https://en.wikipedia.org/wiki/Sleep_paralysis

Zanimljiv dokumentarac na ovu temu:

http://www.imdb.com/title/tt3317522/

Meni je paraliza sna jedno od najjezivijih iskustava u životu i ne želim da se vraća i ponavlja.

meni se to par puta dogodilo. naime, šta - zapetljala sam se u pokrivač i nisam se mogla pomaknuti.
ali ne sjećam se ikakvih dodatnih "bića" oko mene.

Meni je tada prvi put postalo jasno da čovek može da umre od straha.

Teološki rečeno,to je susret sa demonima.

Kad sam bio mali samo jednom, ali to je bila čista halucinacija nema veze sa snom. Ležao sam u mraku i san je od mene bio daleko svjetlosnim godinama.
Poslije horror filma (da puštali su malu djecu u Jugoslaviji u kina da gledaju svakakve filmove, zato smo se poklali onako). Bilo je jako stvarno, da ne idem u detalje i nije kratko trajalo. Bio sam svjestan čitavo vrijeme da to vidim zbog straha, ali ništa ne možeš učiniti. Samo došlo, samo otišlo.

Poslije toga nikad više "paranormalnih fenomena". Osim na LSD-u, ali to je drugo.

Politički rečeno, to se ljudima događa po uništenim cestama diljem Bosne a bome i Hercegovine.
Plakat ovdje, plakat ondje. Još ti se smiju . Demoni.

nisam znala da demoni uzimaju oblik popluna.

Mislim da je Ministar trefio tipičan scenarij kad ga njegov mozak zahebava i igra igru da ga otjera u WC na pišanje. Iz stožera zovu glavnog zapovjednika i javili mu da je hitno a pješadija zaspala na bunkeru. Onda mozak to riješi jednim rezom. Mislim da to nije slučaj paralize u snu. Kad mozak odluči da te naglo digne iz kreveta on će to uraditi, i ne možeš se žaliti ustavnom sudu.

Ni meni ovo Minijevo ne liči na paralizu sna.

Klasika primjer kako mozak ima svoj život i ne mari za tvoje ljudske i svakodnevne potrebe je kad traži svoje sate sna i u radnom danu ti da da sanjaš kako možeš bezbrižno ugasiti repeat na budilici i nastaviti mirno spavati jer je subota. Koliko puta mi se to u životu dogodilo da sam više i sam skužio da mi podvaljuje.

Ali lukav je on, proba sa drugim fazonima.

Da.
Elem, nekad prije mozda 7-8 godina probudila me neka "sila" (ne znam ni kako to da objasnim) koja me bukvalno paralizirala...Svega si svjestan i uz to budan al nemocan jer se doslovno ne mozes pomaknuti...Sjecam se da mi je srce tako jako lupalo tako da sam mislila da ce puknut... ma grozno....
Jedino sta mi je prvo palo napamet u tom uzasu je da molim Ocenas....i "otislo" je u isti cas...

Mene je u tim situacijama Isus spašavao.

Dogodilo mi se masu puta
Par puta je bilo stvarno strasno, jednom sam poceo skricat i uspio se izvuc iz tog sranja al sam onda shvatio da u stvarnosti uopce nisam skricao
Nadalje, da, dosta puta bi osjecao neciju prisutnost, sigurno ne bas ugodan osjecaj
Mislim da sam jednom i ja poceo moliti oce nas i sljedece sta se sjecam bio sam potpuno budan
Sta jos, dogodila mi se kao ta paraliza, al kao da sam se izdigao par metara iznad svog tijela i gledao sebe odozgo, pretesko za opisat, tu spominju nekakve astralne projekcije sta li vec
A sada inace samo nastavim spavat, jer je teska muka izvlacit se iz toga i kad se uspijes odparalizirat osjecas se ko prebijen

E i sta jos, dok sam tako paraliziran, vidim oko sebe, al neka druga vrsta vida, jer ja sam uvjeren da su mi zapravo i oci zatvorene, paralizirane, kako god

To se događa kada zaspiš na leđima. Zajebana stvar.

LOL, how cute.

Mislim da jeste, sve se podudara sa iskustvima ljudi osim što nije bilo tog pritiska na prsa. Bio sam uvjeren da sam budan, ono pri svijesti a smjenjivale su se racionalne misli (aha, budan sam i znam koja je ovo glupost) i horor. Na kraju se tijelo snažno trznuloa prikaza nestala. Nije bilo nikakvog razloga za buđenje, no sa obzirom na količinu svjetlosti u sobi, nije se moglo opet zaspati.

Druže, trebaš odmor, relaksaciju živaca, uzmi dva dana idi pecaj ribe, samo ne tamo gdje ima krokodila i bijelih psina.

Nema to nikakve povezanosti sa bilo čim, nikad nisam bio relaksiraniji. Jednostavno, mozak je sugestibilan, nisam nikad vidio nijednu prikazu dok nisam pročitao o ovom fenomenu. Kasnije, na osnovu toga, neki dio mozga me odlučio počastiti, dosada šta li.

Taj dan si nešto slično vidio negdje u prolazu. Čovjek nikad ne sanja ono svjesno iz dana već podsvjesno, u prolazu, krajičkom oka (ne)primjećeno.
S obzirom na prirodu Interneta to se danas više ne može utvrditi i znati. Freud je to nekad davno lakše mogao raditi.

Je, obično se veže sa lošim iskustvima kod ljudi koji je doživljavaju. Ruke i noge su "na sreću" nepokretne jer bi možda u suprotnom i posljedice bile drugačije.

Zamisli da u tom bunili odreagiraš kako bi u svjesnom stanju? Mogao bi sebe dovesti u opasnost.
A moze ju izazvati i :

Neredovito kretanje na počinak. Tj promjena bioritma.

Alkohol pred spavanje i sl. Mislim pominjem to jer su beznačajne sitnice odnosno pravila koja svi kršimo.

Osim te ukočenosti o kojoj pišete a koju sam doživeo nekoliko puta, doživeo sam još nešto, mnogo neobičnije i strašnije ali se nisam uplašio, što je malo neobično čuti.
To je bilo u Novom Sadu pre 15-20 godina. Spavam i u snu čujem smeh, vrišteći i agresivan, otprilike kao u horor filmovima. Budi me taj smeh i osećaj da je nešto na meni i da me drma, zapravo da mi je na boku pošto sam spavao na drugom boku. Okrećem glavu i ugledam na sebi neku belu masu čovekolikog oblika s većom glavom od čovečije i sa razvučenim ustima kako mi se smeje tim smehom, koji je mešavina smeha i nečeg demonskog u tom smehu. Ne znam ni zašto ni kako, umesto da se prepadnem, ja mu se nasmejem onako podrugljivo i ta bela masa odjednom menja izraz lica, smeh nestaje a izraz lica mu postaje kao zbunjen. Masa gubi na gustini i postaje sve prozirnija a onda se diže sa mene i odlazi prema zatvorenim vratima od sobe i nestaje.

Posle nekoliko meseci saznajem da su tu u blizini živeli članovi neke black/death metal grupe koji su bili članovi neke satanističke sekte (da li Rozenkrojceri ili tako nešto, ne sećam se) i da su slali nekakva bića uokolo. Tako da sumnjam da je to bio san, to je bila stvarnost ali mi je i danas čudno to zašto se nisam uplašio, a ne da se nisam uplašio već se zapravo ta masa uplašila mene.

Strasno. E sad zamislite gAspodine aga da tako spavate na boku i okrenete se na drugu stranu kada ono gospoda s vaseg avatara. Laku noc gAspadine aga i mirno spavajte.

A tek gospođica Razija (Mujanović). E tu bi tek premro


P.S. Izvinjavam se, gospođice Razija.