Otvorih ovu mini temu malo za sebe, da malo piskaram kad nemam pametnijeg posla... uglavnom da se malo pojadam kad nemam kome.




Osobna

Kao i svaki državotvorni Hrvat Iz Herceg-Bosne krenuh neki dan podnijeti zahtjeva za novu HR elektronsku osobnu iskaznicu, sukladno novom Zakonu po kojemu i mi na to imamo pravo. Zgodno izgleda kada ne moraš nositi putovnicu već samo osobnu u džepu kod prelaska granice. Barem je meni to bio motiv.
Ni sanjao nisam koji će me košmar zateći.

Krenuh dakle ujutro i stigoh u Metković oko 9,00 sati. Odmah se uputih u policijsku postaju.
Zatekla me ogromna gužva. Pomalo zbunjen pokušavao sam naći neku osobu, neki info, neki papir da me uputi odakle krenuti ali zalud. Odlučih improvizirati, tj pitah ljude koji tu stoje. Činilo mi se logično krenuti sa uplatnicom, ali dovraga kako uplatiti kada nemam ni podatke ni uplatnicu. Neka ženska mi reče da treba otići u poštu, da tamo sve ima. Odoh u poštu (nije baš ni blizu). Kada sam došao u poštu i zatražio uplatnicu za osobnu tip na šalteru me začuđeno pogleda i reče mi da se to dobiva u MUP-u. Vratih se u MUP i doista nađoh tamo uplatnice i to dijelom ispunjene. Opet se vratih u poštu gdje sam istu vidio da se te uplatnice dijele i u pošti!!?
Pođoh ispunjavati ali me jedna starica tugaljivog pogleda zamoli da joj pomognem ispuniti njenu uplatnicu te joj ja dadoh istu kako bi joj bilo lako prepisati. Tu se odmah stvori rulja od 10-ak ljudi koji nisu znali kako se ispunjava uplatnica te nestade moja uplatnica među njima kao da je mrak proguta. Kipteći od bijesa uskočih među njih i nekako se izborih za svoj papir netom nakon što je jedna majka dvoje djece ispunjavajući svoju uplatnicu stavila moju pod svoju pa se preko indiga svi njeni podaci oslikali na mojoj! Em ti državu. Ništa, uzeh novu uplatnicu, ispunih i uplatih, a onda nazad u MUP.
Došao sam tamam kad je pauza počela. Ne treba napomenuti ni to da je od 3 djelatnice samo jedna radila jer su ostale bile na godišnjem. Zvuči logično.

I čekaj, čekaj… službenicu Ljubicu… Gužva velika a nje nema. Dok sam čekao slušam razne priče.
Bračni par: - Mi smo bili prije 15 dana. Kada smo došli na red rekli su nam da je nestalo obrazaca!
Neka žena: - Ja sam u petak čekala u redu do 14,00 sati kada mi je rekla da je radno vrijeme prošlo i da dođem drugi put! Zato sam jutros došla u 6, a opet sam zatekla petoro!
Ružna djevojka: - Ja sam bila neki dan i došla sam na red u 12.45 kada mi je Ljubica rekla da je pao računalni sustav i da dođem drugi dan!
Neki tip iz mase: -I meni je tako rekla, izgleda da svaki dan pada sustav u 12.45!

Što više slušam sve sam neraspoloženiji, i sve me neka crna slutnja hvata. Gledam na sat, 11,30… gdje je ta hebena Ljubica, nisam valjda zalud dolazio?!

Konačno, dođe negdje oko 11,40. Gledam je, neka odvratna baba, prototip šalteruše. Otključa vrata i prozva nekoliko osoba ali nikoga za osobne?! Proziva samo za vozačke, za oružje, uvjerenje o prebivalištu… Nema ulaska za „osobnjake“. Nakon 20-tak minuta ponovi se sve isto.
Mislim se… jbt, pa ovo… pa ova proziva samo ljude iz Metkovića, neće da čekaju u gužvi. A mi, nas 80% u gomili smo iz BiH došli po te osobne. I nema ona vremena za nas dok Metkovčane ne posluži. A do tada, kada ih sve posluži pasti će sustav!!? Kraj rada sa strankama je ionako u 14,00 a sada je 12,20! Morati ću doći opet, ranom zorom… a ni tada nije sigurno! Pa mi smo kao crnci u Alabami 1926 godine!

Gledam ljude u gomili..., a jadna je to gomila bez ikakvog reda. Čudio sam se ispočetka kako nema ikakvog reda, kako nema brojeva, kako nema liste, a onda sam shvatio da im to ne odgovara, da onda ne bi mogli ubacivati se preko reda. Jadno i bijedno. Hrvatska što si dočekala da ti jedna BiH bude uzor reda.
Ljudi demoralizirani. Umorni. Gnjevni. Mnogi odoše. Neki kućama a neki ka Pločama i Stonu jer je tamo, navodno, manja gužva. I začudo, prorijedi se gužva, ja nekako izbih među prvih nekoliko do vrata (uglavnom laktanjem). Kontam, možda ipak.. možda…!
Crna Ljubica otključava vrata po novu turu (otključava, ajme majko, pa zašto zaključava za staklena vrata?).
-Hajmo ima li tko za oružje? Zatim uvjerenje o prebivalištu? Neko za vozačku, putovnicu? Uđite, uđite…
Ja:- Zašto ne prozovete i nekoga za osobnu iskaznicu?
Ljubica me zapanjeno pogleda: - A? Pa prošlo je radno vrijeme za osobne!
Ja: - Kako prošlo kad je radno vrijeme do 14,00
-Imate Ploče, imate Vrgorac, imate Ston, imate…
Ja: - Imamo i Metković.
-Idite u Dubrovnik, prosikta vještica Ljubica i hitro zatvori i zaključa vrata te kao pride navuče i roletnu.
Pogledah zapanjenu gomilu. Ljudi u čudu i nevjerici, kao da im treba vremena da shvate čemu su prisustvovali, kao da očekuju da im netko kaže da je sve to samo skrivena kamera. Počeše se razilaziti, ostade nas naposljetku svega troje. Ja, jedna prilično zgodna ženska (radi nje sam u biti i ostao jer sam joj rekao da ništa ne brine, da ću joj ja srediti da dođe na red taj dan onaj tip iz Međugorja, Ivanković čini mi se, onaj što mu je u kući zasvijetlio kip Gospe. Eh moja Ljubice, da ja zbog tebe zalud dolazim.
I prođe 20 minuta, evo ti Ljubice opet. Kontam, ostade nas troje, valjda je svoju nakanu ispunila, otjerala je narod. Nema tko biti ispred nas, ne vidim tko bi i kako… -Evo je ide, reće Međugorac.
Ja: - Ide, ide, al kome li ide?
I otvori babetina vrata: - Ajmo troje za osobnu!

Baš kontao u sljedećih par dana da finaliziram autore za novi forum, hvala za podstrek!

muke po osobnoj.

S Tvrtkovog bloga. Hebote, istina je da je svaki odlazak u općinu, banku, bilo kakvu državnu instituciju gori od horor filma:

Nevjerovatno je koliko ste se uživili u percepciju sebe kao bijelih zapadnouljudbenih Ojropljana koji će šveCku i Njemačku odbraniti od navale s istoka.

Pogotovo si ti istrajan u tim glupostima, kakanjac isçapljine.

Vijesti Federalne TV

Video
http://www.captiongenerator.com/261122/ ... rski-uzlet




Hitler o Odluci Ustavnog Suda BiH po kojoj Bosnjaci nece više moci Hrvatima birati delegate u Domu Naroda Federacije.

Video:
http://captiongenerator.com/246502/Odluka-Ustavnog-suda

A skoro.

Šalteruše samo po svom, neovisno je li rade u privatnom ili javnom sektoru.

Ja ne znam u čemu je fora, do sad u BiH i RH do sad nisam imao nijedno loše iskustvo (emailom i daljinski jesam par puta ali samo sa ekstra lijenim uredskim štakorima u ambasadi) ali osobno nijednom. Pitao staru isto...kaže samo najbolja iskustva (za nju u SA) i u banci i u općinama.

U čemu je fora? Nedovoljno veliki uzorak...ono da moram to raditi svaki dan, imao bih iskustva kao i ti? Moram naglasiti da su samo u par slučajeva znali da sam stranac. Ne radim ništa specijalno osim što sam mislim uglavnom nasmijan i ono standardno "dobar dan, kako ste".

Ako žena čita forum to je zadnja kartica od banke koju ćeš vidjeti.

Bobi, emitiraš loše energiju.

Kad si s druge strane, ljudi bi najradije da šalteruša ne doručkuje i da bude kao stroj svih 8ipol sati na poslu.

OK, daj upute - kako osvojiti srce tete šalteruše kako bi dobio vrhunsku i (brzu?) uslugu?

Samo malo suosjećanja prema njima, jer su preopterećene. Kad se zatvore vrata za klijente, često još 3 sata obavljaju poslove i rade konstantno prekovremene.

Dakle, može biti i do loše organizacije i preopterećenosti, ali one su prva linija i podnose svu kritiku za sve slabosti Banke. Samo treba uzeti u obzir da su one prva linija velike mašinerije, koja ne mora funkcionirati u svim segmentima dobro.

P.S.
I u toj mašineriji najneplaćenije.

OK, ali sudeći po nastupu, nije krenuo niti ljutito niti arogantno niti negativno. Možda se možda malo prebrzo bacio na posao bez onoga "dobar dan, kako ste" itd. No ako su zauzete, možda se ni šalterušama ta kurtoazija ne bi svidjela. Možda šalteruše prve isijavaju negativnu energiju jer klijente vide kao neprijatelje...a na koncu svega, one su gospodarke života i smrti, a ne Bobovac. Barem što se tiče njihove međusobne interakcije.

Dakle, kako im pokazati to "suosjećanje"?

Edit: Prigodna ilustracija:

Šalteruše su relikt prošlosti i nepotrebni višak. Njihove poslovne zadatke se slobodno može racionalizirati i efektivizirati kroz elektroniziranje.

A nisu nešto ni plaćene. Te bejha plaće ne idu u istu rečenicu sa ljubaznost i efikasnost.

Naši ljudi su neskloni promjenama i u BiH elektronsko bankarstvo je nejnezastupljenije u Europi, iako Banke imaju agresivne kampanje - jer im elektronksa bankarstva idu izravno u korist.

Nažalost narod u BiH je zapušten (najviše svojom krivicom) u svim segmentima života.

A koika im je plaća ako se smije znati?

To se lako riješi naplatom šalterske usluge. Osim ako nije od države zabranjeno. To ima u većem broju zemalja. Na šalter ideš samo ako ne želiš stvar riješiti elektronski (uključujući e-mail). A sve se da riješiti na taj način. Od otvaranja do zatvaranja računa i sve između.

Povijest kaže:

Citat:

Ožujski pregovori su bili pregovori između predstavnika NOVJ i Wehrmachta o razmeni zarobljenika i eventualnom prekidu neprijateljstva, započeti početkom ožujka 1943. godine. Partizani, opkoljeni sa svih strana u sred četvrte neprijateljske ofanzive, ponudili su Nemcima primirje i borbu protiv četnika.
Partizanska delegacija bila je na najvišem nivou i činili su je: Koča Popović, komandant Prve proleterske divizije, Milovan Đilas (pod pseudonimom Miloš Marković), član Vrhovnog štaba NOVJ i Politbiroa CK KPJ, i dr. Vladimir Velebit (pod pseudonimom Vladimir Petrović).

Nedavno pročitah par knjiga o tomu. Zanimljiv je bio dio kada Koča, Đido i Velebit sami idu preko pustara do njemačkih pregovarača noseći bijelu zastavu.

Ipak, to ne bi bio razlog za ovaj upis. Nađoh nedavno njemačke snimke tog događaja koje su odista kontroverzne.


Snimka 1. Njemački i hrvatski visoki časnici dočekuju pregovaračku trojku. Tu je u kutu i neki viši ustaški časnik.




Snimka 2. Tročlana delegacija dolazi na pregovore. U jadnom stanju i više ličeći na gorske odmetnike ali to je i razumljivo pod datim okolnostima.



Ipak, tu nekaj ne štima. Sva trojica su u memoarima kasnije tvrdili da im je prije oduzeto svo oružje, a ovi su naoružano do zuba.
Također, vezano za fizionomiju. Teško je reći tko je tko. Izmučena, blijeda lica nisu najbolje svjedočanstvo. Ali je jasno da Koča Popović nije među njima, on je nosio brkove. Gdje je Đilas?? On je bio visok i krupan, nije valjda to onaj u sredini??? Ili ovaj sa šubarom?? Velebit je bio nizak, on bi mogao biti ovaj najmanji što liči na obućarskog šegrta. Ipak, lice tipa sa šubarom je njemu najsličnije.


Snimka 3. Koča u prvom planu, izgleda kao da veselo čavrlja sa ustašom.



Ipak, njega nema na prethodnoj snimci, otkuda se on stvorio. Jer partizanski izvori su jasni i kategorični. U pregovorima su sudjelovali samo trojica - Koča, Đido i Velebit. Da nije riječ o nekim drugim pregovorima? Odore se ne slažu sa službenim fotografijama iz tog doba, već sa onim od možda 1942? Ipak, njemački izvori tvrde ja je riječ o G. Vakufu ožujka 1943 a prema jugoslavenskim Koča Popović nikada prije ni kasnije nije sudjelovao ni u kakvim pregovorima sa drugom stranom.


Snimka 4. Zajednička uspomena.



Od svega po malo, par njemačkih visokih časnika, par domobranskih, par ustaških. Tu je i nasmijani feslija. U sredini Koča Popovič komandant prve proleterske i "neka trojica"- izmučena i shebana pogleda. Ukupno četiri... kako kada su bila samo trojica?? Tko je četvrti čovjek?!


Jedino logično objašnjenje ovih snimki je da: ili su komunisti falsificirali povjesne fakte glede ožujskih pregovora, ili su Nijemci iz propagandnih razloga snimili lažne pregovarače koristeći se sa dvojnikom Koče. Ali iz kojih razloga propaganda kada nisu smjeli ni objaviti da su pregovaral isa partizanima???!

Karađorđevo - Podijela Balkana između njih i nacista.
Zvuči kao nešto sa FTV-a.

Meni je fascinantno kako ti uspijevaš naletiti na muslimanke u trgovinama, a ja nikako. Onda ne znam ko je uklet od nas dvojice, ja što sam uskraćen za to osobito zadovoljstvo ili pak ti?