http://www.pfst.hr/old/data/materijali/ ... avanje.ppt


Obzirom da su se mnoge društvene norme pomjerile na najnize moguće razine, takodje i produktivnost ljudi trpi na više načina.Masa mladih ljudi pa i djece u svakodnevnici prepuštena je besciljnom zivotarenju.Društvo i porodica svakako snose najveći dio krivnje za ovu negativnu pojavu.
Roditelji obuzeti sopstvenim poslovima ( karijerama ) ili pukom potrebom za obezbjedjivanje srestava koja bi porodici obezbijedila egzistenciju zaboravljaju na svoju primarnu zadaću DJECU.
Definitivno društvene mreze su postale zamjenske majke i očevi.Djeca svo svoje slobodno vrijeme provode za PC-eom.Škola kao odgojna ustanova pretvorila se u svratište."Svratište" je ustanova gdje se provodi dio vremena, no sve rijedje mišljenje vlada, kako se od škole i budućeg obrazovanja moze imati praktične koristi.
Društvo takodje vrlo malo ili skoro nikako ne pridonosi promjenama ovog negativnog trenda.
Kao društveni produkt dobijamo mlade ljude dijelom nesposobne za samostalan zivot, rad i u kasnijoj fazi osnivanje porodice.Tridesetogodišnjaci su danas obzirom na ove negativne društvene pojave u nekadašnjem rangu petnestogodišnjaka.
Zive sa roditeljima, ne privredjuju osobno, školuju se godinama ili se opredjeljuju za zanimanja od kojih praktično u budućnosti neće imati skoro nikakve koristi.
Radne navike su pojam koji se pominje no ne prakticira se skoro nikako.Naime trend je velike svjetske krize, toliko je nezaposlenih da je jednostavno najpraktičnije linijom manjeg otpora uklopiti u te novonastale društvene tokove.
Vremenom monotona nepriduktivna svakodnevnica uz pomoć društva i porodice od mladih ljudi pravi fizičke i psihičke invalide.
Zadaća društva a i porodice djelomično svedene je na prolazne faze kojima je cilj mladu osobu obeshrabriti a ne pomoći joj da postane društveno koristan član zajednice.

Ja bih zato uvela volontiranje za nezaposlene u svim mogućim sferama srazmjerno afinitetima :

-pomoć u brizi oko starih i nemoćnih ( sve izuzev medicinske )
-pomoć djeci s posebnim potrebama
-pomoć u odrzavanju zivotnog okoliša
-pomoć u azilima za zivotinje, veterinarskim stranicama i sl

Radne navike se stvaraju od radnog djetinjstva.

http://m.24sata.hr/#pametnakuna/radne-n ... avu-278215

Medjutim, ako je ta zadaća aljkavo ili loše objavljena red je da se u mladosti isprave pogreške.Inače ćemo za pedesetak godina imati većinski neosposobljenu ljudsku populaciju za samostalan zivot i privredjivanje.
Društvo je dakako ključna garancija ovakvih projekata.Stimulisati mlade ljude trebala bi svima biti primarna zadaća i misija bolje budućnosti.

The Art of Not Working Yourself to Death

I was reminded of this by the saga of Michael Cole, an on-the-dole British alcoholic in his 50s who recently murdered his wife then botched a suicide attempt due to an all-consuming sense of hopelessness. With no jobs, no children, no future, and no apparent motivation, Cole said the only bright spots in the couple’s bleak and barren lives were when they found something worth watching on TV.

“The ranks of the gumption-deficient seem to swell with every passing minute.”

I’ve known far too many people like the Coles: those who painted themselves into depressingly numb and comfortable corners and allowed their spines to disintegrate while basking in unearned income, intoxicants, and endless television.

...

And this is why I despise the cloying, coddling delusions of socialism and the welfare state it engenders—because it misapprehends basic human psychology, Dysfunction is rewarded and productivity is penalized. Citizens are plied with pain pills when they really need a shot of adrenaline. Rather than helping people realize their potential, socialism only stunts their growth. Socialism brings out the worst in people, resulting in dysfunctional societies that are, in a perverse way, antisocial.

We are all social animals to some degree, but only the weakest among us are strictly social animals. It would be naïve to deny that one’s lot in life is often shaped by external influences beyond one’s control, just as it would be foolish to disregard the overwhelming influence of personal decisions and will power. If that sounds too Nietzschean, Hitlerian, or G. Gordon Liddyan for your liking, I still deem it better than being some bearded, over-medicated couch potato who knows far too much about Star Wars and jerking off.

Idle hands engage in masturbation. I would rather work myself to death than slowly die while sitting on a couch chewing on day-old pizza and playing video games.

There’s a reason so many people “suffer” from little or no self-esteem. It’s because they don’t deserve it. They haven’t earned it. They seek it through others rather than through themselves. Society will only start to repair itself when individuals start to repair themselves. The best advice I could give to the demoralized, intoxicated, teat-sucking Anglosphere comes from a friend: “Pull your head out of your ass by your bootstraps.”

http://takimag.com/article/the_art_of_n ... z2VF99Aufo

Ekstremist.

Ove fraze da pozitivne društvene pojave trebaju početi od pojedinaca, već su pomalo izlizane.Ako se nastavi sa trendom propasti svih društvenih postavljenih standarda to bi bio vrlo, vrlo dugotrajan proces.Mogu li društvene zajednice dozvoliti sebi taj luksuz ili se treba na vrijeme krenuti u kolektivnu osviještenost ?
Ja mislim da već pomalo i kasnimo.

Propast društvenih standarda je davno počeo,a i sami standardi su postavljeni naopako i neprirodno,tako da to nije ništa novo.Ljudi hoće liberalizam,demokraciju,jedi pij veseli se-i onda se čudimo većini ovih devijacija u društvu!

Tko vodi ili je na čelu društvenih zajednica?Da li su to najbolji,najvrijedniji i najpošteniji-najmoralniji pojednici?Kako su došli na čelo zajednice?Kakve norme i standarde oni zagovaraju?Kakve zakone donose i da li ti zakoni propagiraju,štite razvoj,zdravlje i sreću pojedinca i obitelji?

Kad to odgovoriš,onda je i jasno kamo sve ide i kako će se razvijati situacija.

Upravo tako.

Ne kaze se dzaba " Riba smrdi od glave ".

Ovu dijagnozu si " obrnuto - proporcionalno " pravilno postavio.Bez greške.

Napisao sam u jednini,a imenica je u množini:-)

Radna navika je nešto sasvim normalno u normalnom svijetu,Bog nas je stvorio da radimo.Ali mi više ne priznajemo Boga i Njegova uputstva,neke nove vrijednosti dominiraju društvom.Destrukcija,a ne stvaranje.Teolozi bi rekli grijeh,jer grijeh je suprotan stvaranju i radu.

Stvaranje, rad odnosno produktivnost pojedinih društvenih skupina svedeni su na najmanju moguću razinu.Ako krenemo od djetinjstva, radne navike se odgojem ne ukorijenjuju u dječiju psihu u sadašnjosti.Roditelji u nedostatku vremena prepuštaju djecu da se samostalno odgajaju uz TV, Video igrice i društvene mreze.Čak su po statistikama u EU i sportske aktivnosti kod mladje populacije u padu, što je takodje nedopustivo.

Društveno korisne djece i omladine sve je manje jer ne posjeduju radne navike niti zelju za obavezama.Kako će te mlade osobe funkcionirati kao odrasle osobe jednostavno je prognozirati.

Tito je svima pružao šansu da rade. Te radne akcije, te JNA, te poso koji uvijek čeka.

Tako se postaje rob sistema.Potpuno ovistan o tom istom sistemu,koji će oblikovati djecu kako njima odgovara.Nedavno sam završio proučavanje te teme o navikama,zanimljiva tema,pogotovo dio kako se formiraju na molekularnoj razini-i jednom formirana u mozgu,nikad ne nestaje!

Ne trolaj !Seli u Koreju !Šta ćeš na zapadu ?

Ne mozeš porediti odlike propalog rezima sa sadašnjicom a pogotovo svjetskim gospodarstvenim trendovima.

Dugoročno gledano i to " oblikovanje djece " će se sistemu obiti o glavu.Neminovno je.Stvarajući nesposobne generacije mladih a radno nesposobnih i sistem će se urušiti.Austrija vazi za socijalno i ekonomski stabilnu drzavu, no beneficije sistema kao što su razni vidovi socijalne skrbi ( novčane potpore ), potpore za stanovanje, obdaništa i sl, danas se višestruko provjeravaju, pa i umanjuju ili ukidaju.
Drzavne blagajne očigledno su poprilično osiromašene.Čitavu korespodenciju imamo u centru za socijalnu skrb o nabavki nekih neophodnih potrebština za djecu sa posebnim potrebama.Čeka se danima i nedjeljama odobrenje.

Ljevičarenje vodi u propast.

Znao sam da je Sarajka prava cura.

Nije to slučajan proces.To je kuvanje žabe na laganoj vatri,tako neće skužiti da se kuva,a kad skuži-kasno je.A žaba su ljudi.Biće teško onima koji imaju radne navike,a rade u sistemu.Onima bez radnih navika biće užasno.

Da se uozbiljimo.Volim ovakve teme.Na svom sam terenu valjda.Zato sam naporna ponekad.Uglavnom društvene mreze djeci i omladini u ranim fazama " ovisnosti " takodje treba pravilno dozirati.Nije normalno da petnestogodišnjaci najveći dio slobodnog vremena provode na FB recimo.Internet ne smije postati zamjenski roditelj i odgoitelj dječije populacije.

A tko će im dozirati ako roditelji muku muče da zarade za kruh?I sve teže i teže to uspijevaju...

Da li je u Austriji obvezan kindergar(d)ten?

Bojim se da se za stotinjak godina, drastično ne smanji broj radnosposobnih koji posjeduju radne navike.Tko će onda podnijeti teret društva i normàlizirati već urušene vrijednosti ?

Stotinjak godina!?Nemamo mi ni desetinu tog vremena...Već sam rekao,svijet juri u vlaku koji srlja u ambis,u svim aspektima života.Tko hoće,nek' iskače dok još ima vremena...

To su činjenice nazalost ..Medjutim duznost roditelja je da usadi djetetu moralne, društvene i radne vrijednosti.Zivot je bio tezak i prije pedesetak godina, sigurno i neuporedivo tezi od današnjeg no društvene vrijednosti nisu bile zanemarene i zapostavljene kao danas.

Meni se čini da su današnji mladi u Hrvatskoj postali kilavi i mlohavi. Nikakvog života, interesa, fajta nemaju u sebi, samo se povlače s noge na nogu ko usred najgore fjake. Valjda od standarda i smart-pizdarija, što li.

Kako će mu usaditi sve to kad ne provodi vrijeme sa djetetom?Sistem je tako koncipiran da roditelj mora provesti gro vremena u pribavljanju materijalnih stvari za život,(a danas i oba roditelja to moraju,znači još lakše djeca postanu plijen).
Da,život je bio težak nekada,gledajući sa naše današnje točke gledišta,jer smo mi umaženi,ali ljudi su bili sretniji,jer nije sretan onaj koji ima puno,nego onaj kome malo treba.

Bili su sretniji jer su još imali pravilan sistem vrijednosti,a ne ovaj materijalni po svaku cijenu.Jer svako novo društveno uređenje,kroz povijest,je donosilo sve perfidnije i sofisticiranije metode porobljavanja naroda i pojedinaca,a zatim i njihovo uništavanje,pogotovo danas,sa sve niže postavljenim kriterijima moralne ljestvice...

Svaka generacije je malo po malo spuštala tu ljestvicu,da bi danas imali totalno razaranje obitelji,kao zadnje utvrde pred tom silnom destrukcijom.

Mislim da je tako svuda.I sama sam zamalo postala zrtva.I dan danas mi se javljaju kritični periodi koje se trudim prebroditi.Teško je uspostaviti disciplinu i ne podleći iskušenjima.

Planiranje porodice je jako ozbiljan zadatak.Ne podrzavam stvaranje porodice bez ispunjenih odredjenih zivotnih uvjeta ( ekonomska nesigurnost, nezaposlenost, neriješenih stambeno pitanje i sl )
Roditeljstvo podrazumijeva zrtvovanje.Dakle svi oni koji zele tu zadaću dostojno obaviti jednostavno moraju biti spremni na ustupke.Mlade majke, karijeristice ili jednostavno zene sa prosječnim poslovima moraju biti svijesne zrtve koju dobrobit obitelji zahtijeva.Odricanje od karijere ( na kratkoročan - dugoročan ) period, smanjivanje prihoda i poredak prioriteta su neminovni kao pojava.
Pravilnim ekonomisanjem smanjenje prihoda da se i nadomjestiti.( Radom vikendima, kad je muz doma, uskladjivanjem smijena i sl )
Karijera ne mora trpiti, no svakako je pri odluci o osnivanju porodice trebamo bar za neko vrijeme potisnuti u drugi plan.Roditelji su duzni djetetu obezbijediti sigurno i sretno djetinjstvo.
Muz / otac takodje je duzan dio svojih obaveza ispuniti.Finansijske prilike od osoobitog su značaja.

Karijera će svako trpiti. I nema žene koja uspjeva uskladiti sve što ideal superžene zahtjeva. Nemojmo se zavaravati.

A one koje imaju karijeru imaju i druge žene koje im glume mamu djeci i ljubavnicu mužu.

Tako da u biografiji nekog premijera biše da mu majka bila justice of the peace, a on dadilju zvao mama.

Velika sretna obitelj.

About three-quarters of adults (74%) say the increasing number of women working for pay has made it harder for parents to raise children, and half say that it has made marriages harder to succeed. Pew Research Center

Bumo videli kak bu to završilo.

Za sad je jedino sigurno da sekularno Židovstvo u Britaniji čeka sudbina nekad bilo sad se spominjalo, a da šašavi klobučari i njihove "rasplodne krave" imaju sigurnu i brojnu budućnost.

Dok ovako divni muški i ženski forumski primjerci palmude o svemu i svačemu.

Idiocracy.

Mislila sam da karijera ne mora trpjeti zauvijek.I djeca koju rodi neka zena kojoj je bitna karijera odrastaju.Dakle ne trebaju onu početnu njegu i paznju kao kad su bila bebe.Imaš raznih opcija kako se zenska osoba moze osjećati i društveno korisna, radno aktivna a i dobra majka i supruga.
Rad sa pola radnog vremena svakako je jedna od mogućih opcija.Djeci je potrebno društvo vršnjaka a obdaništa su idealna za tu vrstu druzenja.Osim toga dijete stiče i radne navike, osposobljava se za školu, druzenje i mnoge stvari koje su mu bitne u budućnosti.
Mislim da nijedan muškarac ne zeli čangrzivu domaćicu doma.Ma kako se uspješno brinula o njegovom potomstvu.Svaka osoba a i samosvjesna moderna
a zena dsnašnjice nakon prvobitne uloge majke, zeli se dokazati i na poslovnom planu.Ako ne zanemaruje ulogu majke i supruge, zašto joj partner ne bi pomogao u samo - potvrdjivanju ?

"Ko ljubi ne smije govoriti o žrtvi."

(moj bold u citatu)

Pogledaj koliko si ispisala reči koje nikako ne mogu biti u harmoniji sa suštinom o kojoj pišeš. Temelj uspešne budućnosti je pre svega u "želeti" a nikako u "morati", "žrtvati", "zahtevati", "dužnost", "zadatak". To daje jalov rezultat.