|
Dobar Srbin je jedino - Hrvat!
Kad bi imao prilike reći samo jednu rečenicu ljudima koji
vode Srbiju (ako joj ti isti uopće žele dobro) o politici Srbije
prema Hrvatskoj rekao bi im ovo:
"Vjerovanje da vas Hrvati neće napadati jer vi ne napadate
Hrvate je isto kao i vjerovanje da vas lav neće pojesti zato
što vi ne jedete lavove."
Recimo da se u trenutku potpisivanja kraja rata između
dvije vojske odigravala negdje još neka bitka. Raketa koja
je bila ispaljena na protivničku vojsku i dalje je letjela prema
svom cilju iako je baš tada potpisan mir. Raketa je bila
programirana. Isto je sa Hrvatima. Nije bitno je li rat ili mir,
hrvatska nacija je stvorena i programirana da napada Srbe.
Ne postoji niti jedan čovjek koji prihvaća hrvatstvo, a da
ujedno nije i anti-Srbin. Kao što su i pisali mnogi hrvatski
intelektualci poput Mandića, Hrvati svoj identitet izgrađuju
na ati-srpstvu. Zato je moguće čuti na utakmici između
Hrvatske i Islanda da hrvatski navijači pjevaju o klanju
Srba, iako Island sa Srbijom nema veze.
Hrvatstvo je parazitska ideologija. Parazit živi tako što
iskorištava resurse domaćina. Samo za sebe, bez Srba,
hrvatstvo ne može postojati. Ono je uvijek "anti", uvijek
"protiv". Teška je to i gorka spoznaja. Da je ljude koji su
nekad bili Srbi Katolička crkva programirala da budu najveći
neprijatelji Srba. To činjenicu srpski političari moraju uvijek
imati na umu. Jer događaji od 1941.-1945. kao i oni od
1991.-1995. samo su prva faza. Za Američke doseljenike
dobar Indijanac bio je jedino mrtav Indijanac. Za Vatikan,
dobar Srbin je mrtav Srbin ili eventulano pokatoličeni Srbin -
Hrvat. Jer Hrvati su narod koji ne mari za čast, u katoličkim
kulturama čast je nepotrebna kategorija koju je zamjenio
makjavelistički model po kojem cilj opravdava sredstvo.
Zato se vatikanska propaganda u borbi protiv Srba služila
lažima, pokoljima, protjerivanjima... a sve u cilju privođenja
Srba u "pravu vjeru".
Kako su Srbi na prostorima današnje Hrvatske prihvaćali
katoličku vjeru, tako su se sve više rasrbljavali. I nije toliko
bitno jesu li se izjašnjavali kao Srbi, radilo se o tome da su
se njihove mentalne i duhovne matrice mjenjale. Oni su sa
katoličkom vjerom postepeno prihvaćali i katolički
mentalitet, katolički način razmišljanja. Nisu rijetki primjeri
kada je neki Srbin prodao čast. Ali već to što se čast mogla
prodati, izdati, pogaziti pokazuje da je ona u srpskom
društvu bila važna kategorija. U hrvatskom ona nije
postojala kao što ne postoji ni danas.
Još za vrijeme tridesetgodišnjeg rata između protestanata i
katolika u 17. stoljeću, vojne jedinice iz hrvatske koje su bile
sastavljene uglavnom od Srba katoličke vjere činile se
najsvirepije zločine. U 2. svjetskom ratu, nekoliko hiljada
Hrvata na istočnom ratištu bili su od samih njemačkih
zapovjednika opisani kao pljačkaška horda koja je činila
stravične zločine nad ženama i djecom. Kako je ljudsko biće
uopće moglo činiti takve zločine poput ovdje spomenutih ili
onih u Jasenovcu i Oluji pitanje je za psihologe. Vjerujem da
dio odgovora leži u učenju po kojem je katolička vjera
jedina spašavajuća, a svi ostali, čak ako su činili ma kakva
dobra djela idu u pakao. Kao što konkvistadori u Indijancima
nisu vidjeli ljudska bića, tako vjerovatno Hrvati u Srbima
nisu vidjeli ljude, nego zabludjele šizmatike koje treba ili
pokrstiti ili pobiti.
Nedavno je jedan visoko rangirani izraelski političar na
pitanje zašto je izraelska vanjska politika uvijek skolna
Hrvatima odgovorio: "Ja mnogo više volim Srbe nego
Hrvate. Ali za razliku od Srba, od 1992. kad je nastala, do
danas, Hrvatska je uvijek na strani Izraela i Amerike." Zaista
se u ovim riječima krije suština. Dovoljno je da Amerikanci
samo spomenu sankcije Rusiji, Hrvatska ih već uvodi.
Hrvati imaju takav sluganski mentalitet, da poput
izdresiranog psa već unaprijed znaju šta njihovi gospodari
žele.
Srbija može birati. Ako izabere politiku u kojoj će gledati
svoje interese stalno će biti u sukobu sa zapadom, stalno će
Hrvati kao potrošno sredstvo zapada biti gurani na Srbe, u
nekim novim "Olujama". Ako pak, Srbija izabere da se savije
pred zapadom, onda to više i nije Srbija. Ako Srbi poput
Hrvata kleknu, a još pritom i prihvate katoličku vjeru
zasigurno bi svi vansko-politički problemi Srbije nestali, ali
da li bi to i dalje bili Srbi? Jer srpski duh ne trpi ograničenja,
sluganstvo i dodvorništvo. Srbi su jedini narod koji se sam
oslobodio od Turaka, dok su Hrvati uvijek prvi pretrčavali u
tabor pobjednika, Srbi su ostajali uz svoje saveznike čak i
onda kad bi ti saveznici i sami sebe izdavali. Zagreb je
oduševljeno dočekao naciste. Beograd je rušio trojni pakt
onda kad se ni Sovjeti nisu imali hrabrosti suprotstaviti se
Hitleru. Dok su se Hrvatili skrivali po podrumima radi dva
miga 21 koji su nadletali Zagreb, Srbi su sa majicama na
mete na mostovima čekali NATO avijaciju.
Danas se, uglavnom među prodanim srpskim
intelektualcima može čuti kako je Srbija imala jako puno
stradanja i patnje radi takvog stava. A koju je Hrvatska
imala korist od klečanja? Je li Hrvatska u dugovima do grla,
puno većim nego Srbija (vanjski dug Hrvatske je dvostruko
veći od duga Srbije, iako je Hrvatska dvostruko manja)?
Jesu li sve hrvatske firme, banke, hoteli, telekomunikacije u
vlasništvu stranaca? Da li desetine hiljada mladih svake
godine napušta Hrvatsku, a prema posljednoj anketi 82
posto Hrvata želi napustiti Hrvatsku?! I gdje je ta korist od
toga što je Hrvatska bezpogovorno prihvatila sve što je
zapad tražio, ušla u Europsku Uniju i poslala svoje vojnike
da u sklopu NATO imperijalističkih ratova ubijaju djecu po
islamskom svijetu? Situacija dolazi do apsurda kad u
posljednjem hrvatsko-srpskom sukobu oko granice
Europska Unija ne staje na stranu svoje članice Hrvatske,
već na stranu Srbije! I kako nakon svega iko u Srbiji može
tražiti od Srba da postanu Hrvati?!
|
