Antropozofija (od grčkog ανθρωπο+σοφία, ljudska mudrost) je skup ezoteričnog znanja o duhovnoj naravi čovjeka, svijeta i svemira. Daje i posebne upute za meditaciju. Utemeljena je početkom 20. stoljeća u Švicarskoj i Njemačkoj.

Težeći što većoj nepristranosti, sa namjerom uspostavljanja objektivne egzaktne znanosti s područja natprirodnog, njen utemeljitelj Rudolf Steiner je u središte interesa uvijek postavljao predmet svog proučavanja, prije negoli je davao osobna gledišta.

No antropozofija se danas često tumači kao sinkretistički spoj zapadne filozofije idealizma, gnosticizma, kršćanstva, i hinduističkih učenja. Antropozofija se razvijala prema potrebama slušateljstva koje se obraćalo osnivaču antropozofije: „Osnovni ugođaj antropozofskog izlaganja mora u najvećoj mjeri odgovarati najdubljoj potrebi srca onih ljudi kojima je antropozofija potrebna.“ Antropozofija nastoji preispitati cjelokupan krug ljudske djelatnosti, uključujući velikim dijelom religiju, znanost i umjetnost, suprostavljajući se, po mišljenju začetnika ovog pokreta, materijalizmu današnjeg vremena.
Ime

Osnivač ove discipline dr. Steiner izbjegavao je samo jedan strogo važeći naziv za nju. Isto vrijedi za njene pojmove i ideje. Ovaj sustav predodžbi često je nazivao duhovna znanost, znanost o duhu i slično. Duhovna znanost je pojam proizišao iz njemačke filozofske tradicije. Ovaj pojam se danas naziva humanistička znanost. Ipak, ovaj duhovni pokret se najčešće svrstava u ezoteriju i filozofiju, rjeđe u službenu znanost, iako ima i neka teološka obilježja.

Riječ antropozofija koristio je još velški alkemičar i filozof Thomas Vaughan u 17. stoljeću.[ Ovim imenom služio se i njemački filozof Immanuel Hermann Fichte. Steinerov profesor na bečkom sveučilištu Robert Zimmermann svoje temeljno djelo o estetici nazvao je »Antropozofija u obrisima« (Anthroposophie im Umriss). Rudolf Steiner ime antropozofija prvi puta koristi 1902. godine kada je održao niz predavanja koje je nazvao »Od Zaratustre do Nietzschea. Povijesni razvoj čovječanstva prema pogledima na svijet od najstarijih orijentalnih vremena do sadašnjosti ili antropozofija« (Von Zarathustra bis Nietzsche. Entwicklungsgeschichte der Menschheit an Hand der Weltanschauungen von den ältesten orientalischen Zeiten bis zur Gegenwart, oder Anthroposophie).[5]
Vanjska primjena

Kad su Rudolfu Steineru pristupili poljoprivrednici, dao im je naputke o načinu na koji bi trebalo obrađivati tlo i uzgajati biljke u svrhu proizvodnje hrane. Ovo je kasnije nazvano biodinamička poljoprivreda. Kada je održavao predavanja radnicima raznih tvornica o trostrukom društvenom poretku gdje je spomenuo potrebu o sveobuhvatnom školovanju, prišli su mu radnici i uprava tvornice cigareta Waldorf-Astoria sa željom da njihova djeca pohađaju takovu školu; stvorena je osnova za novi način obrazovanja i odgoja temeljen na duhovnim načelima, kao i sustav vrtića i škola pod nazivom waldorfska pedagogija. Steiner je u uskoj suradnji sa dr. Itom Wegman razvio antropozofsku medicinu (koju su primjenjivali njegovi učenici kao npr. Wilhelm Pelikan). Također je održao niz predavanja za liječnike, dajući poticaj za promatranje i liječenje čovjeka s obzirom na njegovu duhovno-duševnu organizaciju.
Odnos prema religiji

Ovaj duhovni pokret polazi od kršćanstva kao od premoćnog vjerskog poticaja, temeljito obrazlažući ovaj stav: „Antropozofija ne želi preuzeti mjesto kršćanstva već naprotiv, željela bi biti instrument u njegovom razumijevanju".

Antropozofija postavlja Isusa Krista u središnje mjesto. Smatra da se čovjek kao pojedinac razvija kroz uzastopne zemaljske živote, napredujući prema savršenijem obliku, kroz vjersko predanje Bogu i Kristu. No unatoč ovome Steiner izričito dodaje kako sama antropozofija nije zamjena standarnom vjerskom životu,[5] te kako ona nije vjeroispovijest, premda daje neke upute u tom smjeru.
Pitanje zla

Sastavni dio antropozofije je i naučavanje o Luciferu, Lučonoši i Ahrimanu ili Vragu, i djelovanju demonskih duhovnih sila na život čovjeka. Prema antropozofskoj predodžbi luciferska i ahrimanska bića su glavni izvor zla u svijetu, no ona vidi njihov utjecaj i kao neizbježan i koristan. Po ovom stajalištu Lucifer između ostalog djeluje na ljudsku sebičnost i buđenje nagona i strasti, dok Vrag ima ulogu poticanja materijalizma, ateizma, hladnog intelektualizma i izopačenih spolnih nagona. Ravnotežu između ove dvije krajnosti ljudsko biće nalazi u Kristu.
Pogled na umjetnost

Antropozofsko poimanje umjetnosti gotovo je istovjetno Goetheovom, koji je utjecao na Rudolfa Steinera. On je umjetničko stvaralaštvo vidio kao područje u kojem do izraza dolaze bića, stvari i pojave koje se na neki drugi način nikako ne bi mogle izraziti.

Prvi antropozofi razvili su euritmiju, poseban oblik scenske umjetnosti. Euritmija je verbalni govor i zvuk glazbe izražen kroz vidljive pokrete i geste euritmičara. U slikarstvu, poseban naglasak stavljen je na samu boju koja svojim prelazom iz tekućeg u kruto stanje sama stvara oblike, što je kako vjeruju antropozofi, preslikavanje samog procesa Stvaranja. U antropozofskom slikarstvu priznata je zakonitost same boje. Njoj se pripisuje osobita stvaralačka snaga. Svaka boja ima sebi svojstven oblik što u umjetnosti inače nije priznato.

Antropozofski svjetonazor zauzima veoma neobično stajalište o glazbi: instrument je tako sam čovjek, a njegove žice su ljudski živčani sustav, te na ovaj način čovjek kroz glazbu nazire djelovanje duha u tvari, zaživljavanje duševnog u tjelesnom.

Umjetnost odijevanja je odraz sjećanja duše na predzemaljsko postojanje, dok je arhitektura izražavanje onih oblika koje duša priželjkuje kad želi napustiti tijelo, bilo u smrti ili na bilo koji drugi način. Kiparstvo je ravnoteža između modne umjetnosti i arhitekture. Ono je izraz djelovanja sila koje oblikuju čovjeka između smrti i rođenja. Ono također izražava „prijašnja i buduća Zemljina planetarna utjelovljenja u vezi s razvojem čovjeka.“

S obzirom da antropozofija poučava o raznom djelovanju duhovnih bića na čovjeka, ona tvrdi da se u epskoj poeziji preko čovjeka izražavaju nadljudska bića, dok dramsko stvaralaštvo vidi kao izraz podljudskih snaga i bića. Lirika je ovdje ravnoteža između poetskog i dramskog.
Znanost

Za razliku od klasične povijesti koja se temelji na zapisima i arheološkim nalazima; na materijalnoj osnovi, antropozofska povijest temeljena je na nadosjetilnoj spoznaji. Ovo uključuje vidovito opažanje nevidljive stvarnosti, te spoznavanje putem osnaženog mišljenja. Na ovaj način ona opisuje cjelokupnu duhovnu evoluciju čovječanstva, Sunčeva sustava i planete Zemlje, te ih stavlja u izravnu vezu sa nadljudskim bićima, te iscrpno objašnjava kako je ukupna fizička pojavnost plod neprestanog djelovanja istih duhovnih bića. Antropozofija nadalje ustraje na tvrdnji da je za ispravno primanje i ispitivanje njenih predodžbi nužan razvoj duhovno-duševnih organa ili čakri, no i napominje da se njene ideje mogu primiti i zdravim razumom uz otvoren duh.

Znanstvenost antropozofije često se dovodi u pitanje.[9] U izdanju Opće enciklopedije JLZ iz 1977., stoji da je antropozofija "duhovno-mistična doktrina." Dr.sc. Ljubomir Radovančević u predgovoru Steinerovog predavanja "Duhovni i fizički razvoj svijeta i čovječanstva" kaže da "danas službeni filozofi antropozofiju smatraju anakronizmom..."

Ono što se inače nalazi samo u mitologijama i što je zapisano u nekim religijama, antropozofija pokušava uzdići na razinu znanosti; polazeći od mitova i legendi kao od nečeg stvarnog, a ne kao od nečeg što je samo iznjedrila ljudska mašta.

Antropozofija opaža četiri osnovna dijela čovjeka: fizičko, oku vidljivo tijelo; zatim eterično ili životno tijelo; potom astralno tijelo ili duša, te njegov duh ili duhovno tijelo koje antropozofija naziva i ljudsko ja, ili ego.

U antropozofiji se češće o jednoj te istoj stvari daju različita a ponekad čak i oprečna objašnjenja. Potpuna spoznaja neke stvari tako se dobija tek nakon pomnog sagledavanja sa mnogih strana. Antropozofija teži uvođenju spoznavanja umjesto teoretiziranja i pretpostavljanja.
Samospoznaja

Duhovni razvoj pojedinca iscrpno je opisan u antropozofskim spisima. Vođenje u ovom smislu u značajnom dijelu izneseno je u knjizi „Kako se stječu spoznaje viših svjetova“ i u srednjim poglavljima djela „Osnove tajne znanosti.“ Misaone vježbe i meditacija, osnovne su metode ove duhovne discipline, kao i usmjeren odgoj ka njegovanju samog mišljenja.
Pisana djela

Ovaj pokret najviše se temelji na pisanim djelima dr. Rudolfa Steinera pisanima na njemačkom jeziku. Sadržaj pisanih knjiga kasnije je proširivan i produbljivan kroz brojna predavanja; kako javna, tako i kroz predavanja za članove najprije teozofskog, a kasnije antropozofskog društva diljem Europe. Temeljna pisana djela su „Osnove tajne znanosti“ u novijem hrvatskom prevodu, ili poznatija u starom srpskom prevodu pod nazivom „Tajna nauka u osnovama“, zatim „Kako se stječu spoznaje viših svjetova“ , „Filozofija slobode“, „Teozofija“ i „Kršćanstvo kao mistična činjenica“.
Antropozofija u Hrvatskoj

Sadašnje Antropozofsko društvo u Hrvatskoj u izvjesnoj je vezi sa bivšim Jugoslavenskim antropozofskim društvom. Predsjednik ovog društva bio je hrvatski liječnik dr.Stanislav Župić. U bivšoj SFRJ ovo društvo bilo je aktivno već krajem 1920-ih.[13] U sklopu društva objavljivane su knjige, izdavan je časopis Upoznaj sebe, održavale su se i euritmijske predstave. Krajem osamdesetih antropozofska djelatnost prisutna je i u Sarajevu i Ljubljani; (u Beogradu je danas najviše aktivan Antropozofski kulturni centar).

U Hrvatskoj danas djeluje Antropozofsko društvo "Marija Sofija" sa sjedištem u Zagrebu, dok je Splitu aktivan Antropozofski krug "Narnia".

Zatajena bilješka iz 1918.

Rudolf Steiner, zabilješka 1918.: „Glavni utjecaj ima jedna grupa ljudi koji hoće vladati svijetom pomoću pokretnog kapitalističkog gospodarskog impulsa. Njima pripadaju svi oni ljudski krugovi koji su u stanju vezati i organizirati gospodarska sredstva. Bitno jest, da ta grupa zna da na području ruskog teritorija leži jedna u smislu budućnosti neorganizirana skupina ljudi koja u sebi nosi klicu jedne socijalističke (danas bi se reklo „socijalne"; IVP) organizacije.

Označeni cilj te anti-socijalne grupe je dovesti taj socijalistički impuls u svoje područje moći. (Ali) Taj cilj se ne može dostignuti ako „Mitteleuropa" s razumijevanjem traži ujedinjenje s (tim) „Istočnim impulsom klice". Samo zato jer se ta grupa nalazi unutar anglo-američkog svijeta, kao podređen element nastala je ta sadašnja konstelacija moći (misli na tadašnji neprirodni savez Engleska-Rusija; IVP), koja prekriva sve protivnosti i interese. Ona pokriva pogotovo istinitu činjenicu, da se vodi borba između anglo-američkih „pluto-autokrata" i Srednjoeuropskog naroda oko „Ruske kulturne klice".

U tom trenu, kada se od Mittel-Europe ta činjenica otkrije, jedna će neistinita konstelacija biti zamijenjena od istinite. Rat će zato tako dugo u bilo kakvom obliku trajati sve dok se Nijemštvo i Slavenstvo ne nađu u zajedničkom cilju, „oslobađanju čovječanstva" od jarma Zapada

Postoji samo jedna alternativa: Ili se raskrinka laž, s kojom Zapad mora raditi ako hoće uspjeti, (pa) se kaže: Maheri anglo-američke stvari su nosači jedne struje koja ima svoje korijene u impulsima koji leže prije Francuske revolucije i koja realizira vladanje svijetom kapitalističkim sredstvima, a služi se „Revolucionarnim Impulsima" kao fraze da se iza njih sakrije; Ili se odstupa „vladanje svijetom" jednoj okultnoj grupi unutar anglo-američkog svijeta dok se iz buduće rijeke krvi potlačenog njemačko-slavenskog područja ne dostignu iskonski duhovni ciljevi zemlje."

Budućnost leži u Slavenstvu

Kao uvijek, Steiner je kompliciran u izrazu, iako sam u prijevodu već skinuo neke „poteškoće" bez da sam promijenio smisao. Ali to je okultizam, s tim se mora nositi onaj koji se tim „tajnama" bavi. Budućnost je u Rusiji, zapravo u Slavenstvu općenito.

To znaju okultisti putem okultnih sredstva, i od 19. stoljeća vode rat protiv Slavenstva na svim razinama da bi ga pokorili i uzurpirali njegovu bit, baš onako kako su podjarmili i uzurpirali sve englesko, i sada nastupaju kao Englezi, što zbilja nisu. Doklegod „Oni" drže Nijemce i Slavene u međusobnom neprijateljstvu, pa kad tad i klanju, njihova moć raste, kao i vjerojatnost da se zbilja dočepaju te odlučujuće „Istočne klice".

Ali mi nailazimo kod Steinera na neke nejasnoće, i to kod njegovih definicija Mitteleuropa i Rusija. On u svojim mnogim predavanjima ova dva pojma upotrebljava vrlo rastezljivo. „Mitteleuropu" rabi kao pojam samo za Njemačku, pa za Njemačku, Austriju i Švicarsku zajedno (njemačko-jezično područje), pa onda i za svu zemljopisnu srednju Europu. S druge strane upotrebljava pojam „Rusija" baš za Ruse, pa za istočne Slavene – znači Ruse, Ukrajince, Bjeloruse, Rusine, i na kraju za sve Slavene.

Djelovanje anđeoskih zbora

Po mojem mišljenju ovo ukazuje na to, da on ne zna dvije važne komponente „Nebeske hijerarhije", a to su vremenska razdoblja i norodne pripadnosti hijerarhijama, iliti anđeoskim zborovima. Steiner zapravo ne zna razlučiti 4. i 6. zbor, koji su slični u ciljevima i koji nastupaju uvijek zajedno, zato onaj koji ne poznaje točno njihovu bit, teško ih razlikuje pa ih stapa ili rasteže. Što zapravo iritira je to, da četvrti zbor nastupa najkasnije u vremenu i zato ga se često miješa sa šestim zborom čiji trag on slijedi.

Steineru su nebeske hijerarhije poznate (anđeoski zborovi, ali ih Steiner naziva hijerarhijama), ali on s njima barata samo u okultno-evolucijskom smislu. Njemu su također poznata vremenska razdoblja hijerarhija. Ali, kako se može zaključiti iz njegovih uputa za školovanje okultnih istraživanja on ne zna točna vremenska razdoblja, nego tek otprilike.

Ta okultna uputstva su zapravo preuzeta od Teozofije, čime je jasno da su anglosaksonski okultisti upoznati sa naukom hijerarhija, ali ne samo što im je veliki vremenski ciklus od 354 godina netočan, oni možda ni ne poznaju mali vremenski ciklus od 72 godine, ili kriju sve točne podatke pred nižim sljedbenicima. Svakako je najveća moguća podvala u tom smislu da u našem razdoblju navodno započinje vrijeme Vodenjaka (Age of Aquarius). To sasvim sigurno nije istina.

Zato ja ipak mislim da oni vjerojatno više manje sve znaju, ali su cijelom New Age-pokretu podvalili osim nevjerojatnu gomilu gluposti, još i krivo računanje vremena, s čime su postigli dva bitna cilja: New Age odvlači ljude od Kršćanstva bez da „Njima" može postat opasan, jer efektivno ne raspolaže nikakvim relevantnim znanjem ili pravom duhovnošću.

Svakako ćemo samo malo razlučiti hijerarhijsku konstelaciju koja je relevantna u ovom slučaju. Ipak moram naglasti da sam ja zapravo izradio za sebe te konstalacije i da se je nemoguće s ničim uspoređivati, iako sam sa Emilom Palešom neke stvari usugalsio.

U međusobnim uspoređivanjima se je pokazalo da je s temeljnim poznavanjem hijerarhija pri izračunavanju pripadnosti svaka greška gotovo isključena. Ovdje se radi o sedam hijerarhija, ili zbora, koji vladaju u sedam planetarnih sfera, koje se takoreći miješaju oko događaja čovječanstva, s time da su osma i deveta okupljene oko Boga: Najviši zbor je tako sedmi, Prijestolja-Thronoi, koji je vrlo vrlo problematičan, ambivalentan, on je tamni „saturnistički" i ukoliko nije povučen kontemplativan, on vani stvara (tamne) imperije. Emil Paleš je djelovanje sedmog zbora, imenom poznat kao Orifiel koji vlada sferom Saturna, napomenuo u najboljem smislu kao primjer Benediktince i njihov „ora et labora". A ja bih u najgorem smislu postavio upravo „One" okultiste kao tamni saturnistički imperij.

Paleš napominje kad je bilo predzadnje malo „vrijeme" sedmog zbora krajem 10. i početkom 11. stoljeća, onda su Benediktinci spasili svijet molitvom, čime je već rečeno i što je lijek za crni Saturn. A kad je mason Josip II. (1741.-1790.) bio na habsburškom prijestolju je jedna od njegovih najvažnijih reforma bila zabrana kontemplativnih redova, jer je njihovo djelovanje, tj. molitva, jedino ometalo djelovanje masonskih obreda. Sedmoj hijerarhiji suprostavljena je četvrta hijerahija u sferi sunca, arkanđeo Mihovil. Tom Mihovilskom zboru, Sile - Exusiai, pripadali su pravi Engelzi, i teško je reći kako je okultno došlo do njihove uzurpacije. Evo, ja ne znam, iako ima nekih napomena koji upućuju na to da je to bilo pripremljeno već u 9. stoljeću, ali za tim nisam išao, do sada.

Pod Ivanom Orleanskom bili su i Francuzi pod tim zborom, ali ni oni se nisu održali, isto kao ni Habsburška dinastija, koja je trebali biti vodeća, a nije. Sve leži sada na Rusima koji pripadju tom četvrtom zboru, i u velikoj su opasnosti da i oni padnu, da se ogriješe na Ukrajini koja pripada makar nekim djelom istom zboru, a jednim dijelom i šestom zboru.

Četvrti zbor zahtijeva da se čovijek sam uključi u duhovnu borbu da bi taj zbor došao do izržaja, i vjerojatno u tome leži sav problem suzdržanosti i neuspijeha tog zbora, što je zapravo ljudsko zakazanje. Četvrti zbor traži istinu i čovječju čežnju za istinom da bi se saturnski zmaj savladao. Borba za istinom u samom čovjeku je najveća borba uopće. A najveći problem sadašnjice je, da čovjek ne žeili sitinu i time odbacuje Mihaela. U borbi četvrtog zbora protiv zmaja uvijek ulazi rame uz rame i šesti zbor kao saveznik. To j već renesansni filozof Marsilio Ficini (1433.-1499.) prepoznao. Četvrti zbor bi trebao biti duhovni vladar svijeta, ali radi odbijanja istine od čovječanstva je ozbiljno potisnut pa i uzurpiran od sedmog zbora, onog vanjskog imperijalnog djela, ne kontemplativnog.

Sedmom zboru nedvojbeno pripadaju Amerikanci (USA) i Židovi. Vrlo upadljivo je naprimjer da Židovi svoj blagdan i neradni dan u tjednu slavu subotom, danu Staurna. Tako se Subota na englskom jeziku zove Saturday, dan Saturna. Dok Kršćani slavu svoj dan nedeljom, Mihaelov dan svijetlog sunca, engl. Sunday, njemački – Sonntag.

Danas pokušavaju radikalni Protestanti u Americi kršćanski blagdan u tjednu nedelju, pomaknuti na subotu, od svijtla na dan tamnog Saturna. Sedan Dana Adventisti, najveći protivnici Katolika, su to već promijenili. Jednostavno sve računice i analogije potvrđuju židovsko-američku koaliciju kao prirodni saturnistički savez. Šesti zbor, Gospodstva-Kyriotetes, imenom Zahariel kao vođa Jupiterove sfere, je voditelj Indoeuropejca, Europe, Slavena i Hrvata kao naroda, a očigledno i Nijemaca. Očigledno zato, jer nisam još tu konstelaciju računao, ali sve ukazuje na njemačku pripadnost šestom zboru, iako su neki njemački ezoteričari mišljenja da oni pripadaju Mihaelovoj sferi.U našem sunčevom sustavu Jupiter ima, osim Sunca, i sam nešto svoje osobne svijetlosti. Ovdje se osijeti ta bliskost šestog i četvrtog zbora koja vodi često do zamjene, pogotovo, kako već napomenuto, jer četvrti zbor ulazi kasno na scenu pa se iz sadašnje perpektive naknadno četvrti zbor često opisuje kao šesti, ili naopako. Ako četvrti zbor zakaže ljudskom slabošću, odgovornost pada na šesti zbor, što bi razmijer snaga, tu i tamo, ogromno zakompliciralo. A peti zbor, Moći-Virtutes, imenom Samael kao vladarom „crvenog" Marsa ", je baš taj zbor koji je prema kršćanskom učenju revoltirao i gotovo sav pao, a njemu pripadaju Srbi. Dobro, za sada nećemo dalje po toj rani kopati.

To mi je bila prva rečenica oko pripadnosti zbora, i ispala je nevjerojatno jasna. Hrvati pripadaju 100% šestom zboru, a Srbi 100% petom zboru. Emil Paleš je bio vrlo začuđen točnošći te „računice" koju je dakako kontrolirao, doslovce prihvatio i objavio. Borba na nebu koja se prema Svetom Pismu odigrala, je prema Steineru upravo borba između otpalog dijela petog zbora i cijelog šestog zbora, s time da su otpadnici potučeni. Prema Steineru su 70% tog zbora pali. I to je to, sada se može razumjeti „zašto" postoje nepremostive netrpljivosti između pripadnika tih dvaju zbora gore i dvaju naroda dole.

To je silini pokušaj saturnističkih snaga da se šesti zbor, njihov najopsniji protivnik, petom zboru podredi, i onda da se sve pocrveni, tj. od petog zbora uzurpira. Jednom mi je u Bratislavi Emil Paleš šaljiđivo objasnio: „Jesi vidio onaj Asteriodni pojas između Jupitera i Marsa? E, taj škart je ostao na nebu nakon „makljaže" šestog i petog zbora, a ja sam si mislio sarkastično da mi liči nekako na Bosnu. Jedna krasna činjenica razumijevanja šestog zbora kao zaštitnika Europe je da je Papa Ivan Pavle II., pored sv. Benedikta, i zaštitnike Slavena sv. Ćirila i sv. Metoda također proglasio zaštitnicima Europe. Sve se hijerarhijski poklapa, ko da je znao. U najmanju ruku je pravo vođen.


Tko koga kako

Obratimo se opet Steineru i njegovoj bilješki. On je napisao tu bilješku baš nakon boljševičke revolucije u Rusiji, koju je odmah prepoznao kao djelo anglo-američkih pluto-autokrata. Steiner je tu stopio dva izraza. Plutokracija označava vladanje bogastva, bogatog sloja, kao jedna posebna vrsta oligarhijskog vladanja, a imenski se odnosi na Pluta, planetu (zlog) bogatstva. Nacionalsocijalisti su upotrebljavali taj izraz za američke i židovske kapitaliste pa je taj pojam posato nekako tabu.

Pojam autokracija je vladanje samovoljom bez ikakvih pravila i ograničenja. Steiner nije imao dokaza da anglo-američki pluto-autokrati stoje iza Oktobarske revolucije, a ipak je to točno znao. Ali se do kraja svog života nije usudio to znanje objaviti. Rakovski je tu grupu kojoj je i on na doljnoj razini pripadao i koja je stajala iza revolucije nazvao „Oni", i mislio je prvenstveno na anglo-američko židovske bankare. Mi danas za to iamamo dokaze.

Steiner više nije doživio Staljina na djelu kako je „Njima" pomrsio račune. U Sovjetsko Savezu su „Oni" bili vođeni od Židova Trockija, ali se nisu upsijeli dočepat te „klice", jer ih je Staljin nagnao i tamanio. Zato taj rat Sredine i Istoka za korist Zapada neprestano s prekidima traje, i u današnjim danima ulazi u novu fazu. Sa poznavanjem tko kome pripada se da i razlučiti „ko koga kako". Znači ta crno-saturnistička strana sedmog zbora, uzurpator svijeta, već preko 100 godina uspješno zavađa prirodne saveznike u Europi, Sredinu i Istok - četvrti i šesti zbor - međusobno i unutar sebe. A otpadnički peti zbor je svojim padom u međuvremenu postao podanik i saveznik sedmog zbora i također uvučen u bitku protiv četvrtog i šestog zbora.
E sad se može razumjeti zašto „Oni" moraju opet nanovo uvući u rat Ruse protiv ostalih Slavena i Nijemaca.

Taj rat, ako dođe do njega, bi mogao završiti duhovnim „padom" Rusije , simbolično gledano, i u tom narodu bi četvrti zbor bio izbačen iz svoje sredine, a šesti zbor, Slaveni (i Njemci?) bi se međusobno trebali i dalje klati. To je želja i palog petog zbora. To bi bila apsolutna pobjeda crnog Saturna i njegovog parazita crvenog Marsa. A Saturnov simbol „lubanja i kosti", kao na primjer američkog društva koji vlada državom, „Skull and Bones" kao i srpskih Četnika i njihove Crne ruke, bi se vijorio Europom (i svijetom) sa novim tjednim blagdanom, subotom, danom Saturna. A tko još ne zna, boja Sotone je crno-crvena, što su boje Saturna i Marsa. Ta sotonska koalicija se pobjeđuje jačinom četvrtog zbora, tj. istinom koju čovjek mora sam tražit, jer je niko neće servirati. Naprotiv, čovječanstvu se nepretsano serviraju gomile laži koje mora samo razbiti istinom, to je Mihaelova borba protiv zmaja, a ta zadaća sada pripada čovječanstvu. Čovječanstvo mora to samo odraditi. Crni okultizam, koji je uvijek saturnistički, se razbija s dobrom stranom sedmog zbora: povučenom kontemplacijom, tj. molitvom. Nepravednost i deformacija pravde se transformira jačinom šestog zbora: Pravo znanje, duboka mudrost i pravdeno vladanje.

Mi smo baš u toj fazi da „Oni" pluto-autokrati danas vladaju svijetom „mobilnim kapitalom", dok je Steiner 1918. još zabiljižio da „hoće". Oni su uspijeli. Hvali im još ta „Ruska kulturna klica", ili „prsten" Gospodara da malo parafraziram. Istočna i Srednja Europa se ne smiju opet dopustiti da ih saturnističke okultne sile po ko zna koji put nanovo navuku na međusobni rat koji je tim sotonistima potreban da bi nadvladali cijelim svijetom. Imamo duhovnu ljudsku i nebesku moć kao i Kristovu ljubav da se tome suprostavimo. Ako zbilja bude neizbježno, krenut ćemo na „Njih", ali nemojmo se dati navući na neke armagedonske fantastike i apokaliptične čežnje koje dolazu baš iz saturnističkih kuhinja, to je velika kušnja i još veća podvala.

Antropozofija je zanimljiva tema, no kad o njoj pišu ovakvi likovi....

je, ali treba pročitat Steinera, a ne nečije tumačenje njegovih tumačenja.