Već duže vremena sam površinski proučavao ideološko kretanje Kurda i njihov "prijelaz" iz marksizma u demokratski konfederalizam. Ideja demokratskog konfederalizma produkt je ideološke transformacije Abdulaha Ocalana, lidera PKK-a, zatvorenog u istanbulskoj ćeliji od 1999. Ovu ideju Ocalan je izložio na pamfletu od 44 stranice, nazvanom - Demokratski konfederalizam. Djelo nije naročito prekomplicirano za pročitat, ali svakako pomaže shvaćanju borbe Kurda u Siriji, i drugim zemljama.

Po mom shvaćanju, demokratski konfederalizam je dijete marksizma. Da bi se ovo bolje shvatilo, mora se zać u genezu PKK-a. PKK je nastala iz jedne marksističke organizacije u Turskoj. Počet ćemo od samog Ocalana. Ocalan je napola Turčin (majka mu je Turkinja) i materinski jezik mu je turski. Kurdski jezik je naučio tek u kasnim godinama. Bio je član Federacije revolucionarne omladine Turske (DEV-GENC), marksističke militantne skupine. Nakon rasformiranja DEV-GENC-a, Ocalan je osnovao PKK. PKK nije bio sredstvo za stvaranje kurdske države radi kurdske države, već radi uspostavljanja marksističkog režima. Krajnji cilj PKK bio je marksistička, ne toliko kurdska država. Iz utilitarnih razloga Ocalan je u svoj marksizam utopio i kurdski nacionalizam. Toliko o pozadini PKK-a radi boljeg shvaćanja.

U svom pamfletu Demokratski konfederalizam, Ocalan je obznanio - "stvaranje kurdske nacionalne države nije opcija" (str. 19). Ovo i ne treba da čudi, jer cilj PKK-a je uspostava marksističkog poretka, a ne kurdske države. Ideja kurdske države je bila samo instrument. Ocalan smatra da su nacionalne države nešto što treba prevazići. Drži kako Bliski istok mora ponuditi bolju alternativu od nacionalnih država kao zapadnog produkta, u suprotnom će se BI naći u istoj situaciji kao i Zapad i ne će ponuditi "bolju" i "napredniju" alternativu čovječanstvu. Nacionalne države, po njegovom viđenju, ugnjetavaju i instrument su tiranije. Ocalan želi graditi društvo s dna prema vrhu. Stoga je demokratski konfederalizam inkluzivniji jer omogućava veći utjecaj većem broju ljudi na politički život. Interesantno, "demokratski centralizam" (valjda antipod demokratskom konfederalizmu), Ocalan smatra "patrijarhalnim" i "seksističkim" :) Ali dobro...

Glavni utjecaj po ovom pitanju na Ocalana je imao libertarijanski socijalist (meni najmrža sorta ljudi), a zamislite k tomu i zaštitar okolišac, Murray Bookchin. Ocalanova vizija je i uspostavljanje demokratskog konfederalizma, ne u turskom Kurdistanu, već u Turskoj (!).

Kraljnji cilj borbe za demokratski konfederalizam je uspostavljanje ovakvog sistema na cijelom području Bliskog istoka, i ponuda bolje alternative čovječanstvu od nacionalnih država. Na ovaj način bi se lakše uspostavio režim "socijalne pravde", rodne, spolne, pičkomaterinske ravnopravnosti itd.

Rožava nije kurdska država, što je jasno i iz njezinog imena. To je Konfederalni sistem Sjeverne Sirije, ili kako se već zove. Radi se o multietničkom entitetu i izgradnji društva s dna prema gore. Krajnji cilj je razgradnja svake države, pa i sirijske, i uspostavljanje režima demokratskog konfederalizma. Ukratko, Kurdi na sjeveru Sirije se ne bore za kurdsku državu, već za Ocalanovu ideju demokratskog konfederalizma.

U suštini, radi se o istoj borbi koju je Ocalan vodio prije osnivanja PKK-a, samo pod drugim nazivom.

"Ne bore se za kurdsku državu".


Isto tako netko tko je izvana proučavao BiH mogao je na temelju izjava političara u Sarajevu zakjljuciti da se Muslimani ne bore za bošnjačku državu.

Pa ne će bit baš tako. U Rožavi postoji politički sukob između kurdskih nacionalista i ovih marksista koji sada vladaju Rožavom. KNC - kurdsko nacionalno vijeće su nacionalisti, a TEV-DEM - vladajuća frakcija, su multietniĆari koji promoviraju ideologiju demokratskog konfederalizma. KNC je čak i bojkotirao izbore. Da se bošnjački političari bore za konfederalizam, možda bi im drugi izvana i povjerovali.

KNC financira irački Kurdistan koji nije zaražen ovim marksističkim libertarijanskim pizdarijama.

Tuta poblesao.
U tom okruženju gdje ih desetljećima sa svih strana napadaju i pokušavaju genocidirati da ne traže svoju neovisnu državu.

Pa ne traže je ni u Turskoj.

Prvo moraju maticu napraviti.
Ti si kao Amidža, total in tip.

Pa imaju maticu - Irački Kurdistan, ali im se ideološki ne sviđa, pa su u sukobu s njima.

Taj sukob su riješili i ostavili iza sebe.

Nisu ga riješili, već zamrznuli.