Angažiran za vještaka

Kažnjavanje zločina je temelj za utvrđivanje istine i provođenje pravde, a u društvenome smislu put za izgradnju suživota triju naroda. No, ništa od toga nije dalo rezultate i čini se kako nije ispunjen niti jedan od ciljeva. To i ne treba čuditi kada se pravosudne institucije koriste poput ratnih mašinerija koje ‘furaju’ samo jednu istinu. Kako drukčije objasniti da za Tužiteljstvo BiH jedan od najvažnijih poslova - pisanja podloge za podizanje optužnice i optuživanje radi osoba koja je bila ‘sigurnjak’ - obavještajac Armije BiH i to ne bilo gdje, nego u 3. Korpusu Armije BiH koja je bila zadužena i za zloglasnu 7. muslimansku brigadu sastavljenu od mudžahedina i terorista iz cijeloga svijeta. 
Upravo je Zemir Sinanović, bivši vojni ‘siguranjak’ 3. korpusa Armije BiH vještak Tužiteljstva BiH i napisao je ekspertizu na temelju koje su podignute optužnice za generala Zlatana Miju Jelića i bivšeg zapovjednika II. rudničke bojne HVO-a u Mostaru Milu Puljića, a, kako doznajemo, i za još nekolicinu hrvatskih časnika s područja Mostara. Skandalozna je odluka Tužiteljstva BiH da angažira takvu osobu za vještaka a to budi ozbiljne sumnje da je cilj jednu stranu - hrvatsku - prikazati kao zločince po svaku cijenu. Iznimno su zanimljive reference ovoga vještaka koje je naveo, a pojedine je zatajio u svom životopisu. 
Tu je, naime, pismena pohvala zapovjednika 3. korpusa Armije BiH, novčana nagrada, pismena pohvala načelnika uprave vojne sigurnosti Glavnog stožera Armije BiH, Sahat s posvetom zapovjednika Armije BiH, izvanredno unapređenje u čin bojnika ABiH. No, zatajio je kako je praktično istoga dana 1994. godine s potpisom generala Rasima Delića unaprijeđen u čin nadkapetana te se nalazi na istom popisu kao i Abu Maali, zapovjednik zloglasne 7. muslimanske brigade kojega se kasnije dovodilo u vezu s Al-Qaidom.

Iznimna pristranost

S obzirom da je bio zadužen za sigurnosne i moralne provjere čudno je kako su najviša priznanja Armije BiH - Srebreni štit i Zlatni ljiljan dobivali i likovi poput mudžahedina Nedala Saleha koji je bio jedan od kasnijih autobombaša u Mostaru ili traženog radikala Ebu Omara. U svom životopisu vještak s ‘ponosom’ ističe kako je postao magistar na Sveučilištu u Travniku, a zatim i doktorirao. Zatim navodi da je bio docent na Sveučilištu Philip Noel Becker za kojega je dokazano kako se radilo o prevarantskoj privatnoj visokoškolskoj ustanovi kojoj je i Agencija za razvoj visokog obrazovanja BiH ukinula akreditaciju. 
Među brojnim radovima ovoga doktora znanosti s travničkom diplomom su i knjige ‘Agresija SR Jugoslavije i RH na BiH 1992. - 1995.’ u izdanju Motrixa iz Sarajeva, zatim ‘Priručnik obavještajnog oficira komandi i jedinica’, ‘Monografija 3. korpusa Armije BiH’, zatim zanimljiva publikacija s obzirom na njegovo dugogodišnje okružje ‘Doprinos BiH u borbi protiv terorizma’, Najteži ratni zločin - zločin genocida nad Bošnjacima kao uzrok/posljedica islamofobije u BiH, a posvetio se u jednome radu i udruženom velikodržavnom zločinu na području Žepča. 
Nedavno je ovaj znanstvenik šokirao i javnost tvrdeći da je povećan broj samoubojstava u RS-u nastao kao posljedica zločina počinjenih nad Bošnjacima, što su tamošnji stručnjaci masovno ismijali. 
Bilo koji od ‘grijeha’ koji se vežu za Sinanovića, od ratnoga puta i uloge u postrojbama koje su bile najskandaloznije u redovima Armiji BiH s desecima primjera najtežih ratnih zločina i brutalnih ubojstava, za što postoje presude njegovim zapovjednicima Enveru Hadžihasanoviću i Amiru Kuburi, do čudnih diploma s čudnih visokoškolskih ustanova ili pak objektivnih stručnih i znanstvenih radova i publikacija koje pokazuju iznimnu pristranost, bio bi dovoljan razlog da u normalnoj državi on ne može nikome biti vještak.

No, u BiH može i to u Tužiteljstvu BiH koje time čini nepopravljive pogreške te nažalost potvrđuje tezu većine hrvatskih časnika i pripadnika HVO-a o iznimnoj pristranosti.

U nastavku glavnog pretresa u postupku koji se na Sudu BiH vodi protiv Mile Puljića obrana je jučer unakrsno ispitivala vještaka Zemira Sinanovića, piše Večernji list BiH. Tijekom ispitivanja isplivale su mnoge bitne stvari, poglavito one s gledišta obrane, na način da je vještak imao selektiranu dokumentaciju prema kojoj je gradio svoj nalaz.

Prepisao iz haaške optužnice

Nije imao cjelokupna popis dokumentacije koju je dobio, a riječ je o 34 registratora. Isto tako veliki dio dokumenata, na kojima je radio nalaz, nisu dostavljeni obrani. Tijekom unakrsnog ispitivanja bilo je nekoliko bizarnih situacija pa u pojedinim trenucima i smiješnih. Tako vještak nije znao koji je mjesec srpanj, pa je izvodio pogrešne zaključke i stavljao ih u pogrešan vremenski kontekst.

Nakon niza pitanja koje je postavio odvjetnik Davor Martinović, razvidno je bilo kako se vještak nije bavio konkretnim zapovijedima nego više nagađanjima. Naime, obrana je tijekom ispitivanja utvrdila da je u dijelu svoga nalaza od slova do slova prepisao dijelove optužnice iz Haaga koja se odnosila na Prlića i ostale. Jasno je da je zbog toga došao i do pogrešnih zaključaka.

Dojam je kako vještakov nalaz obiluje pristranošću i neobjektivnosti, a posebno nakon njegovih tvrdnji da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH te da je HVO bio paradržavna tvorevina. Sve ovo jasno ukazuju na činjenicu da je kredibilitet ovog vještaka upitan. Posebno se to s pravom može tvrditi kada je u pitanju grad Mostar i lokacije koje se navode u optužnici. Vještak nije znao odgovoriti gdje se nalazi Tehnička škola u Mostaru, bivša Šantićeva ulica, kino Partizan, trgovina Derventa. a i sam je priznao da je nalaz vještačenja radio, a da uopće nije bio na lokacijama koje se spominju u optužnici.

Upitan kredibilitet vještaka

S druge strane, upitna je i njegova stručnost. Stoga ne čudi ni odgovor gdje su i koliko su udaljeni Raštani od bivše Šantićeve ulice, na što je vještak odgovorio da ne zna, jer ne zna točno gdje su Raštani.

Do rata je radio kao nastavnik “opće tehničkog obrazovanja”, nakon završene Srednje ekonomske škole i Pedagoške akademije. Stoga ne čudi kako se u ovom slučaju najviše govori o njegovom kredibilitetu kao vojnog stručnjaka koji nije završio niti jednu vojnu školu. Još ako se u obzir uzme činjenica da je tijekom rata bio pripadnik I. bataljuna 319 brigade 3. korpusa Armije BiH, čijih je nekoliko pripadnika osuđeno za ratni zločin, onda je doista upitna vještakova kredibilnost i objektivnost. No, ta objektivnost se mogla zaključiti i iz nekoliko unakrsnih pitanja.

Tako je obrana pitala vještaka je li on u jednom objavljenom tekstu napisao da je “Katolička crkva prešućivala zločine nad Bošnjacima”, što je vještak potvrdno odgovorio. Obrana je zatim pitala Sinanovića je li poznata naredba Fikreta Muslimovića da se Bošnjaci koji su bili pripadnici HVO-a maksimalno pasiviziraju te da pređu u Armiju BiH. Nakon toga obrana je predočila dokument o nacionalnom sastavu HVO-a u Mostaru.

Riječ je o personalnom dokumentu iz lipnja 1993. godine iz kojeg je bilo vidljivo da su, od ukupno 2400 pripadnika HVO-a Mostar, njih 500 bili Bošnjaci, dok je bilo 1900 Hrvata. Ovo je učinjeno zbog tvrdnji da je HVO bila jednonacionalna vojska. Zapanjujuća je vještakova tvrdnja da HVO bio paratvorevina, unatoč pokazanom dokumentu koji je potpisan od Alije Izetbegovića i Mate Bobana, u kojem se navodi da je riječ o legalnoj postrojbi. Obrana će na idućem ročištu, zakazanom za 9. ožujka, nastaviti s unakrsnim ispitivanjem vještaka Zemira Sinanovića.

Večernji list