Napad na Žepče
S početkom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu žepački kraj zajednički brane Hrvati i Muslimani-Bošnjaci, organizirani politički i vojno u HVO-u. Oni imaju zajedničku ratnu bolnicu, zajedničke medicinske ekipe, borili su se skupa na crtama bojišnice. Odlukom kriznog štaba općine Maglaj od 2. lipnja 1992. godine obrana teritorija povjerava se HVO-u i formacije teritorijalne obrane (TO), u kojima su bili Muslimani-Bošnjaci, trebale su se staviti pod zapovjedništvo HVO-a. Pod utjecajem politike SDA i političara iz Sarajeva nastaju napetosti između dva naroda, vojnici HVO-a Muslimani-Bošnjaci počinju napuštati zajedničke crte bojišnice i zbog toga su hrvatski bojovnici bili ranjavani i ginuli. Kada je formirana Armija BiH napetosti postaju sve veće. Na blagdan sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja 1993. godine, dok se služila sveta misa u Žepču počeo je napad muslimansko-bošnjačkih snaga. Napadnuto je Žepče, a uz njega Papratnica, Bistrica, Ljeskovica i Novi Šeher. Od tada žepački kraj je u potpunom okruženju vojske Republike Srpske i Armije BiH, a borbe su bile žestoke s mnogo ranjenih i poginulih vojnika na sve tri strane.
Živi zid
U teškim ratnim sukobima Armije BiH i HVO-a na području Žepča postrojbe muslimansko-bošnjačkih snaga počinile su 94 ratna zločina nad Hrvatima i zarobljenim vojnicima HVO-a. Ubijeno je 78 odraslih civila, 15 djece i jedan zarobljeni vojnik HVO-a, a protjerano je ili izbjeglo 3000 Hrvata. U žepačkoj općini paravojne i redovne postrojbe Armije BiH počinile su dva masovna zločina. U travnju 1993. godine u selu Željezno Polje smrtno je stradalo 30 Hrvata, a 16. kolovoza 1993. u selu Kiseljak pobijena su 43 Hrvata. Kiseljak je selo istočno od grada Žepča i u njega su 16. kolovoza 1993. godine preodjeveni u vojnike HVO-a upali diverzanti iz 303. i 314. brigade 3. korpusa Armije BiH iz Zenice. Bilo je to u predvečerje, vojnici HVO-a bili su iznenađeni i dok se postrojba HVO-a konsolidirala vojnici Armije BiH počinili su zločin nad starima, ženama i djecom. Vatrenim i hladnim oružjem život su izgubile 43 osobe. Kada su upali u selo, vojnici Armije BiH iz kuća su istjerali hrvatske civile i postavili ih kao živi zid prema postrojbi HVO-a. Hrvatica iz žepačkog sela Kiseljak, majka petero djece, o tome zločinu svjedočila je 21. veljače 1994. godine i o tome rekla: »Muslimanski vojnici su se međusobno dovikivali s ’Allahu ekber’. Skupilo se više od 20 muslimanskih vojnika. Prijetili su, psovali: ’Znat ćete vi, ustaše, što su ******’. Sve su zarobljene potjerali prema cesti naredivši da se međusobno drže tako da njima mogu biti živi zid... Vraćali su se natrag. I onda čuh Ivanu: ’Joj, mama!’ Pogledah kroz prozor, Ivana pade i nije više progovorila. Muslimani su pucali po ostalima. Čula sam kako viču: ’Sad ćete vidjeti što su ******. Majku vam ustašku, sad ste naši’. Prija Kata Krezić pala je na leđa s rukama prekriženima na prsima. Floro je ležao na putu pod prozorom, a kraj njega je na trbuhu puzila moja snaha Ankica, Florina sestra. Jaukala je. Janja i Jozo Bulajić ležali su jedno na drugom. Mislila sam da su oboje mrtvi. Ivana i Franju smo vidjeli kroz balvane. Franjo je ležao s iznutricama vani. Čula sam kako kaže Ivanu da mu stavi drvo pod glavu. Ivan je to učinio i trudio se da mu jezik izvuče vani. Ali, Franjo je istog trenutka umro...«
Privitak/ci: |
100115.1649360.jpg [ 8.08 KiB | Pogledano 3242 put/a. ]
|
_________________ Od Zenice i od Tešnja grada branila ga Žepačka brigada
|