Ja mislim da bi Palestinci i Izraelci prije mogli sastaviti zajedničku državu pod nazivom Izraelopalestinezija. Za razliku od nas makar znaju zajedničkog predka...

A oboje pričaju semitskim jezicima, mogu se čak i razumjeti

Je ali par razreda u školi u nekoj sredini sve mogu promjenit, pogotovo kad ideš iz nepismenog u pismeno, onda je "pravi" govor i stvar statusa.
Je nema juge, ali ima interneta, dođe na isti kurac, mi čitamo njih, oni čitaju nas, danas u Srbiji kažu tata, to je prije 15 godina bila sprdnja.
Točno se sjećam nekog članka di se srbi bune da im djeca govore hrvatske riječi jer gledaju crtiće, sve te riječi se danas pričaju u srbiji.
Ista stvar i kod nas, ložiti, gotivim, extra... sve iz srbije došlo.
Jebiga tako je kako je, sudbina nas veže, ako to ne vidi, samo ne želi prihvatit stvarnost

a gle ovo, stari "bošnjački" dijalekt


Pričaju hrvatski, nimalo ovaj bošnjački, a iako žive u turskoj, nema siktera i bujruma, šta točno potvrđuje kako se lako stvari mijenjaju

Ne znam da sam ikad u životu čuo da se u hrvata govori "ložiti", "gotivim", "extra".
One koji budu zagovarali novu Jugoslaviju stavit ćemo na crnu listu hrvatska/lista-neprijatelja-republike-hrvatske-t25315.html zaajedno sa isilovcima i narkokartelima, pa neka u zatvoru razmišljaju o svojim postupcima.

E slobdno prvog sebe upiši, jer hrvatska ti nije teokracija, te liste halal/haram bi ti mogle proć u bagdadu

Lingvistička pravila po pitanju jezika su prilično jednostavna i ona govore da se govori o jednom jeziku u slučaju ako je najmanje 81 posto osnovnog rečničkog blaga zajedničko.. Tako da sami mozete na osnovu tih pravila sami da procenite da li je u pitanju jedinstven zajednicki jezik.

Netočno.
Ne postoji lingvistički kriterij koji bi određivao što je zaseban jezik, a što varijetet jednog jezika.
Dapače, lingvistika i nema definiciju pojma "jezik".

Stvari se mijenjaju pogotovo kada netko ima slab identitet.

A i još jednom, dijalekti su odvojeni.

Nema previše Srba kajkavaca, čakavaca i šćakavaca.
Kao ni Hrvata istočnoštokavaca.

Onda 99% nas imamo slab karakter, jer svi patimo za statusom, ili posebnošću.
Ako ti novo školstvo nalaže novi standard, ako pričaš po starački onda si nepismeni seljo beljo, i neuk.
Pogledaj bošnjake s ovim kahvama i sranjima, a kako su priičali u 19 stoljeću na videu.
Zašto je došlo do promjene?
Pa upravo iz želje za indetitetom.

Dakle fula si skroz, upravo se iz kompleksa manje vrijednosti čvrsto drži indetiteta.
ne kaže se bezveze po-turica gori od turčina, kao i napoleonov kompleks

Pa nisam.
Poturica i ima slab identitet, odrekao se starog i želi nametnuti novi.

Jezik je i sociološka karakteristika, to je istina.

Ovaj dio ne razumijem. Koji su to Srbi kajkavci i čakavci? Po meni, nema ni jedan.

U tome i je stvar.

Nema Srba kajkavaca, ili čakavaca.
Eventualno neki potomak preseljenog jugooficira.
Slično ti je i sa šćakavcima (to uključuje i ikavce).

Dijalekti su jasno odvojeni, u gro slučajeva po govoru vidiš tko je Hrvat, a tko Srbin.

Meni je najjače kad ih pita ovin iz BiH je li govote "bosanski", a ove potvrde da jest, "govorimo bošnjački".

Sitiš se onda pustih pripucavanja kako ovi bh.Muslimani dolazidu Hrvatiman, Srbiman i Crnogorciman uviravat ih da se kaže "bosanski jezik", a ne "bošnjački".

Ma Mujo i Haso ekipa iz viceva

Brojeći i navodeći jezike, unekoliko pouzdana lingvistička tipologija ne osvrće se na dijalekte. Ona isključivo govori o standardnim jezicima (ako postoje), te o plemenskim jezicima nepismenih naroda.

Na dijalekte pisanih jezika- npr. njemačkog- se uopće ne osvrće. Kad se lingvističkotipološki dobije kod, to je zaseban jezik. Stoga je i bio potreban ovaj zakon o hrvatskom jeziku, budući da su u korumpiranoj i opskurantskoj zajednici registrirani bili kajkavski i čakavski kao neki tobože ugroženi nehrvatski jezici, o čem je Grčević detaljno pisao.

https://www.hkv.hr/razgovori/41250-razg ... ional.html

Što stoji iza prijedloga esdepeovskih političara o proglašenju čakavice službenim jezikom?

Par stvari.
1. Podjela na narječja je kriva, "čakavsko" je ostatak, kada se izuzmu kajkavski i zapadnoštokavski govori.
Sjeverno čakavski su više vezani za kajkavske, južnočakavski za štokavske.
Srednjočakavski su u sredini, prijelaz.
A i sama narječja bi se mogla bolje imenovati, a ne po upitnoj zamjenici.
Što je nastalo od ča (čto, u ruskom se još piše tako, ali se čita što), a kaj je njegov arhaičniji, nepalatalizirani oblik.

2. Priča o narječjima kao jezicima je preslika srpskih formula po kojoj su svi kajkavci Slovenci (iako Slovenci govore nič, a ne nikaj, u nekim stvarima su bliži čakavštini nego kajkavštini), štokavci Srbi, a "čakavski" ostaci ostataka po mogućnosti Talijani.
I nije slučajno da to guraju ljudi sumnjivog porijekla čiji su preci kaj prvi puta čuli u kajmaku.

3. Priče iz ISOa su tu prikaz manjka lobiranja države.
Pogledaj wikipediju, kako je postala jugonostalgičarska.
Je da je propali medij, no isto.
Tu bi se trebali neki organi uplesti, ne poput Jovića da ju okarakteriziraju "ustaškom".

4. Za standardne jezike naravno imaš pravo.
Ja sam pričao o onom elementarnijem nivou, svakodnevnice.
Ti i kad pričaš standardom, prilagođavaš ga dijalektu, dijalekt utječe na njegovu sintaksu, glasove (zato su npr. na sjeveru č i ć isti glas, nepravilno se koristi futur II...).
A taj elementarni dio je strogo odijeljen.
Jednostavno, kada imamo i iste riječi iz standarda, Hrvati i Srbi ih koriste drugačije, drugačija je sintaksa i konstrukcije.
A da se ne spominju stručni rječnici iz standarda, koji u dosta slučajeva nisu ni usporedivi (pogledaj osnovnoškolsku kemiju/hemiju, matematiku...).

Inače dijalekti njemačkog, ili talijanskog se često u lingvistici tretiraju kao zasebni jezici.

Poranjski njemački je srodniji nizozemskom, franački su dijalekti.
Istočnonizozemski su saski.
Alemanski švicarski, koji se govori i u Vorarlbergu u Austriji je nešto što je standardnonjemačkom neizgovorljivo.

Svi sjevernotalijanski spadaju u zapadnoromansku skupinu sa španjolskim, francuskim, portugalskim.
Svi ostali talijanski (osim sardskih, oni su južnoramnski) spadaju u istočnoromansku skupinu, skupa s rumunjskim i raznoraznim balkansko-vlaškim.

Tako da...

Fantastičan pronalazak!

1613. Bartol Kašić obišavši Osijek, Vukovar, Srijem i ostala mjesta sjeveroistočnih krajeva Osmanskog Carstva podnio je izvješće vrativši se preko Dubrovnika u Rim u kojem piše da većinu katolika čine Šokci koji govore hrvatskim jezikom: »sokaci di lingua croata«



Izvorni dokument:



Sada imamo i definitivnu potvrdu da Bartol Kašić izrijekom zapadno štokavsko/šćakavsko narječje naziva hrvatskim jezikom, što je ionako iz čitave mase već poznatih dokaza i više nego jasno, ali sada imamo direktnu, izvorima javno dostupnu, potvrdu.

Ideogram kroatističke istorije hrvatskog jezika da je barokna standardizacija izvršena na bazi hrvatskog jezika držala se samo na jednoj maloj grančici zvanoj Kristek.

Na tvoju žalost, i Temperica i Kristek su u svojim izveštajima jasno definisali na šta misle kad kažu srpski jezik, odnosno hrvatski jezik:

- Temperica - srpski jezik (odnosno lingua serviana) - koji se najčistije i naelegantnije u Bosni govori, a po čistoti i eleganciji govora približava se Srbija (srpski kao predlog prihvaćen od strane Akvavive i dat nalog Kašiću da izradi pravila te Kašić počinje da "osam godina uči" ilirski, kako sam u predgovoru gramatike priznaje)

- Kristek - hrvatski jezik (odnosno glagoljica) - misli na arhaičnu čakavsku književnost na glagoljici i to dokumentuje jasnim stavom u pismu, kako kaže, iako ne poznaje istočnoslovenske jezike, misli da bi "glagoljički" oblici "hrvatskog jezika" kao "slonce" umesto sunce, "vstok" umesto istok, "nad vsem" umesto nad svim - bili mnogo razumljiviji za novi panslovenski standard jer su razumljiviji njegovim Slovacima, Česima i Poljacima.

Iz ovog je očigledno da je isusovački general Akvaviva prvobitno postupio po predlogu isusovca Marina Temperice iz 1582, da se srpsko-ijekavska ("sunce, istok, nad svim") varijanta ilirskog uzme za standardizaciju kao jezik kojim bi se misionarski prodrlo prema pravoslavnom istoku i u tu svrhu je angažovan prvo Kašić (1596, ako ne grešim), a potom Mikalja, dela Bela i tako redom.

Međutim, kada je nakon Brestovske unije propalo sa daljim prodorom u Rusiju, Kongregacija je angažovala Jurka Križanića iz Ozlja da sprovede reformu u samoj Rusiji, ali sada po savetu koji dao Slovak Teofil Kristek - da se primeni hrvatski jezik (to znači čakavski jezik glagoljskih tekstova) kao standardni. Sam Križanić u svojoj gramatici (Gramatično iskazanje ob ruskom jaziku) piše da je hrvatski "rekel" umesto rekao, "vidila" umesto vidjela, "seno" umesto sijeno itd.

Tako da je sad i ta jedina grančica zvana Kristek definitivno pukla. A lako je pukla jer bila je, kako ti kažeš - laž.

"Čakavska" književnost je arhaični hrvatski.
Tebi je jasno da je arhaično=staro.

Pa što je nastalo iz ča, Rusi još uvijek pišu čto, sam čitaju što.

A kaj je još starije, nepalatalizirani oblik.

Ah na forum je stigao novi, po redu 654564ti sub70 islam IQ svetosavno turski paćenik koji ne može podnijeti što priča uprljanom istočnoekaviziranom varijantom hrvatskog jezika kojeg je od Hrvata ukrao lopov Vuk Karadžić pošto njegov srpski narod nije imao književnoga jezika jer je 500 godina bio nepismeno roblje svojim islamskim gospodarima.

Da vidimo što je svetosavno ture nadrobilo,



Nikakav Temperica i nikakav Kristek nisu nikada spominjali nikakav srpski jezik, potpuna tvoja izmišljotina i laž.



Moraš biti poprilično low IQ da ideš citirati moj post koji pobija tvoje laži i svejedno ponoviti vlastite laži. Tipični pripadnik islamskog civilizacijskog kruga bez imalo samopoštovanja i srama koliko god laž očita bila, nastavlja pred svima lagati ako je laganje u interesu islama (ili svetosavlja).

Iako je gore u tvom vlastitom citatu moga posta sve jasno razloženo, idemo još jednom;

Djelo Thesaurus pontificiarum sacrarumque antiquitatum, necnon rituum, praxium ac caeremoniarum : additis pluribus quaestionibus ac resolutionibus supra dubia nonnulla insigniora ex sacra scriptura desumpta & chronhistoria, ejusque supplemento sacrarii apostolici, unâ cum illius praefectis ac bibliothecariis, custodibus, atque novis inscriptionibus usque ad praesens Bibliothecae Vaticanae

sve je tu


Svakome iznad islamskog 70IQ-a razine retardacije je sve kristalno jasno, rečeno djelo opisuje pisma, ne jezike, između ostalih navodi Alphabetum Illyricum - glagoljica i Alphabetum Servianum - ćirilica (gore su u mom citiranom postu listovi i jedne i druge abecede),

u opisu ćirilice navodi se da srpska slova (srpski jezik) "Servianam linguam" koriste; Srbija i Bugarska, Vlaška, Moldavija, dijelovi Dacije, a također i Bosna, Rusija i Moskovija, te drugi narodi koji pripadaju Orijentu, a slova su uglavnom preuzeta iz grčkog izvora i primaju grčke naglaske, s velikim slovima, koji ih ne priznaju, osim kao što je uobičajeno kod Grka.

Dakle ili moraš tvrditi da se srpski jezik priča od Sibira do Grčke u svim nabrojanim državama, ili priznati da lažeš da se odlomak ne odnosi na slova, nego na jezik, nemaš izlaza.

Dalje, se navodi da se u Bosni koristi elegantnija varijanta ćirilice od one u Srbiji, (misli se na arvaticu, bosanćicu) i kao primjer iste se daje epitaf Kraljice Katarine.



O čemu ti blebećeš? Kakvo sumanuto laganje i bolesno izmišljanje.

Sadržaj pisma Kristeka od 27. rujna 1599;

Reverende in Christo Pater. Pax Christi.

Quaesivit nuper ex me Reverentia Vestra, si linguae nostrae Slavonicae schola aliquando esset instituenda (perinde atque Indicae ac Japonicae a Nostris iam gymnasia sunt aperta) ex tot tam late patentis huius linguae dialectis seu idiomatis, ecquamnam putarem universaliorem dialectum, quae proinde utilius excoli possit, ad commodum praesertim Orientalium eius linguae populorum? Ac tametsi cum orientalibus illis Slavis nullum, quod meminerim, mihi intercessit aliquando linguae commercium; quantum tamen ex Boemica lingua, Polonicaque, quas satis calleo, itemque hac, quam nunc exerceo, Hungaroslavonica nostra, Rhutenica etiam, quam Iaroslavii, puer annis aliquot audivi, praeterea Moschovitica, Rasciana seu Bulgarica, Croatica, Dalmatica, Carniolica, quarum aliquas saepius, aliquas interdum (ut Moskoviticam) me audivisse contigit; iudicare possum id, quantulumcumque potest esse meum hac in re iudicium, statui R. Vestrae, quoniam ita vult et urget, perscribere. Sic igitur existimo eam esse Croaticam. Haec enim esse dicitur maxime vulgans inter Turcas, praesertim in Aulis. Deinde mater et radix videtur esse reliquarum; tertio omnium suavissima in pronunciatione, sine hiatibus, collissionibus asperarum consonantium etc. Quarto, quia proximae omnium videtur accedisse ad pervetustam illam linguam quam Glagoliticam appellant, et cui ferunt Sanctum Hieronymum literas dedisse; qua etiam lingua dicuntur aliqui Summi Pontifices dispensasse, ut sacra fierent. Unde et circa Annum Domini 1400 Carolus quartus, Imperator Romanorum ante dictus Wenceslaus, utpote Ioannis Boëmiae regis filius in Boëmia natus, cum omnibus rebus contenderet ornare patriam suam Boëmiam, ut reliquiis sanctorum et antiquitatibus, quas ex toto orbe passim corrasit, voluit etiam huic linguae Glagoliticae proprium domicilium exstruere in urbe sua a se condita (vel potius veteri adiecta) Nova Praga, ubi monasterium aedificavit, in eoque religiosos constituit, qui omnes horas canonicas canerent et reliqua sacra peragerent ea lingua Glagolitica seu Sclavonica. Extat adhuc hoc monasterium integrum Pragae, in Nova civitate Pragensi et vulgo dicitur Slowin, et alio nomine etiam vulgato Emaus, habetque templum patrocinii Sancti Hieronymi. Monachi nunc nulli ibidem sunt. Sacerdos tamen semper unus illi monasterio praeficitur, qui Abbatis titulum habet. Ex his unus ante novem annos Dominus Mathaeus Benessovinus, eiusdem monasterii Abbas, aperuit mihi sacristiam eius monasterii, ubi vidi plurimos libros ea lingua et peculiari illius gentis charactere scriptos, et nominatim memini me vidisse Antiphonaria cum Notis musicis, item Martyrologium et id genus alios manu scriptos. Accidit etiam aliquanto post, ut Sacra Caesarea Maiestas, qui nunc est, miserit mandatum ad Collegium Pragense, ut nostri recenserent quandam Bibliothecam in arce Zbirow, quae est tribus, ni fallor aut quatuor milliaribus a Praga, quo cum P. Wencelaus Sturmius, tunc Rector Collegii Pragensis, socium me accepisset, vidimus ibi aliquot codices ea lingua et chacactere glagolitico conscriptos, qui quidem dicebantur illuc ex illo monasterio supradicto translati.
Hic etiam Thurocii ante annum vidi typis excusam eadem lingua et litteris glagoliticis Vitam Beati Hieronymi, quam credo, adhuc habere Patrem Ioannem Zanitium. Ac puto plures eiusmodi libros exstare, siquidem et hic Thurocii nunc est apud Patrem Ludovicum Lucari libellus quidam Glagolitica lingua impressus Venetiis per Andream de Torresannis de Asula Anno Domini M.D.XXVII. Ubi etiam Anno M.D.LXXI Rhutenico charactere, sed lingua Illyrica impressae sunt quaedam praecationes, apud Iacobum Diebarum et Ambrosium Curso socios, sed haec posterior editio desciscere videtur a primaeva illa Glagolitica lingua, ut vel ex hoc versiculo psalmi 112 hasce linguas scientes iudicare possunt, nam Glagolitice in illa priori editione sic est: „Ab ortu solis usque ad occasum laudatum nomen Domini. Altus super omnes linguas Dominus et super caelos gloria eius“. […] Ubi Slavus nostras, id est Boëmus, Polonus aut Hungaroslavus facile singula vocabula prioris Glagoliticae scripturae intellexerit, cum pene iisdem utamur. At posterioris scripturae Rhutenicae quaedam prorsus non intelligimus, ut Deri et Negowo, Negowa. Quaedam autem longius degenerarunt, (tametsi alioquin nota) quam ut facile intelligi possint a nostratibus. Nam, quod Glagoliticae scriptum est: nad wsemi, idest super omnes, omnes facile intelligemus, at quod Rhutenice: swjemj, hoc potius nobis significat: super suas linguas. Ita facilius intelligemus sloncza id est solem, quam suncza. Item illud od wstoka, quamquam nobis inusitatum sit dicere: pro ortu; tamen facilius intelligeremus, quam od istoka, nam wstocžiti significat nobis; sursum rotare seu sursum in rotae morem volvere; unde formari potest analogicae nomen verbale: wstok id est sursum rotatio, vel sursum evolutio; at Istok habet quidem quasdam significationes, sed ad hanc rem prorsus inepta, nam Boemice quidem significat et truncum, Hungaroslavonice vero significat diminutivum a Stephano sive Stephanulum.
Porro, quod ad characteres ipsos et scripturam Glagoliticam attinet, dubitari posset, an operae pretium sit eam retinere, cum Latina scriptura aeque tradi possit, quaecunque Slavonica lingua, prout videre est in Polonica, Boemica et cetera, quae sua monimenta habent in Latinis literis consignata, imo et ipsa Illyrica seu Croatica lingua, constat versum Catechismum Patris Canisii ab Alexandro Comulowich Spalatano, impressumque Latinis literis Romae 1582, qui etiam anno sequenti auctior prodiit Romae item recusus mandato Beatissimae memoriae Gregorii XIII, nec dibitandum esset, quin haec saltem in solis literis communio, aliquid etiam factura esset ad unionem gentis Slavonicae cum Romana Ecclesia. Sed cum haec pendeant a variis circumstantiis temporum, locorum, consuetudinum insolitarum, et personarum alterius est iudicare. Ego enim satis hucusque, tanquam coecus de coloribus. […]
Thurocii, 27. Septembris 1599
Reverentiae Vestrae servus in Christo.

Dakle, razlozi Kristeka za uvođenje hrvatskog-ilirskog jezika;

- najrašireniji je među Turcima i na turskim dvorovima
- majka je, i korijen ostalih dijalekata
- najugodniji je od svih u izgovoru, bez praznina ili sudara oštrih suglasnika
- jer se čini da je od svih dijalekata najbliži onom vrlo drevnom jeziku zvanom glagoljica, kojemu je, kažu, sveti Jeronim dao slova, i na kojem jeziku su, kaže se, neki vrhovni pape davali dopuštenja za slavljenje svetih obreda

Nakon četvrtog razloga, Kristek radi digresiju i piše o drevnim djelima pisanim na glagoljici koje je našao u češkim samostanima (nije jasno da li se radi o češkim prijepisima), pišući o tim djelima Kristek dalje kaže;

Ac puto plures eiusmodi libros exstare, siquidem et hic Thurocii nunc est apud Patrem Ludovicum Lucari libellus quidam Glagolitica lingua impressus Venetiis per Andream de Torresannis de Asula Anno Domini M.D.XXVII. Ubi etiam Anno M.D.LXXI Rhutenico charactere, sed lingua Illyrica impressae sunt quaedam praecationes, apud Iacobum Diebarum et Ambrosium Curso socios, sed haec posterior editio desciscere videtur a primaeva illa Glagolitica lingua,

što će kazati;

And I think more books of this kind exist, since here in Thurocz there is now, with Father Ludovicus Lucari, a small book printed in the Glagolitic language in Venice by Andreas de Torresannis de Asula in the year of Our Lord 1527. Also, in the year 1571, certain prayers were printed in the Ruthenian character but in the Illyrian language at Venice by Jacob Diebarus and Ambrosius Curso, partners; but this later edition seems to depart from that original Glagolitic language

Sada Kristek radi usporedbu djela pisanih na glagoljici i na "rusinskom pismu" ali i dalje na ilirskom jeziku kojeg izrijekom zove hrvatski. Dakle uspoređuje drevni hrvatski sa suvremenim hrvatskim, kao što kristalno jasno vidiš u boldu u gornjem citatu.

Nakon završetka digresije, Kristek doslovno jasno da ne može jasnije daje suvremeni primjer djela na ilirskom odnosno hrvatskom jeziku;

Indeed, even the Illyrian or Croatian language itself is known to have the Catechism of Father Canisius translated by Alexander Comulovich of Split and printed in Latin letters in Rome in 1582, which also appeared in a larger edition in Rome the following year, republished by order of the blessed memory of Gregory XIII.

Spomenuti Katekizam je pisan štokavskom ikavicom, ne može suvremenije za to doba, bez ikakvih slonca



Iz ovog je jasno očito koliki si iskompleksirani svetosavni turčin koji ne može podnijeti što priča hrvatskim jezikom (doduše u 200 godina uprljanim od nepismenih Srba bez vlastitog jezika do besvijesti) zato što mu je narod 500 godina bio vjerno nepismeno tursko roblje bez ijedne knjige pa je jezik kojim danas priča morao ukrasti od Hrvata.

Što tek reći za bolesnu prljavu svetosavnu laž gdje je iskombinirao dva potpuno nepovezana citata od dvije potpuno nepovezane osobe Kristeka i posrednog spominjanja Temperice od strane Angela Rocce i izmislio da priča o ćirlici iz djela Anegela Rocce i spominjanje od Kristeka "sunce, istok, nad svim" za koje Kristek izrijekom navodi da su hrvatski jezik samo pisan rusinskim pismom, skupa daje srpsko-ijekavsku varijantu - WTF? srpska bolest laganja (usput, gdje je tu ijekavica?). Do kuda sežu bolesne laži svetosavnog ubogog jadnika bez svoga jezika.

Vidim spominješ Bartola Kašića, jel to onaj koji jezik Šokaca na kojem je bazirao svoju gramatiku izrijekom naziva hrvatskim jezikom

1613. Bartol Kašić obišavši Osijek, Vukovar, Srijem i ostala mjesta sjeveroistočnih krajeva Osmanskog Carstva podnio je izvješće vrativši se preko Dubrovnika u Rim u kojem piše da većinu katolika čine Šokci koji govore hrvatskim jezikom: »sokaci di lingua croata«



Izvorni dokument:



Sada imamo i definitivnu potvrdu da Bartol Kašić izrijekom zapadno štokavsko/šćakavsko narječje naziva hrvatskim jezikom, što je ionako iz čitave mase već poznatih dokaza i više nego jasno, ali sada imamo direktnu, izvorima javno dostupnu, potvrdu.

To je Bartol Kašić koji nikada nigdje nije niti spomenuo srpski jezik, jer u njegovo vrijeme književni srpski jezik nije niti postojao, samo crkvenoslavenski koji je bio neka verzija bugarskog.



Lik koji je svoju gramatiku napisao u bespućima Sibira u njoj vuče na proruska gramatička rješenja. Šokiran sam. Da i? Potpuno nebitan lik u stvaranju hrvatskog književnog jezika, "Gramatika" mu je prvi put objavljena 1950.