Estonija je pretkraj prošlog stoljeća bila uzor ostalim zemljama Nove Europe - zavidnog i stabilnog gospodarskog rasta pokazivala je tendenciju da će postati prvi kandidat za izjednačavanje s bogatim europskim Zapadom. Dugododišnja vladavina dviju liberalnih stranaka koje su se desetljećima izmjenjivale na vlasti, model niskih i jednostavnih poreza (svi porezi su bili fiksni na 20 posto), lake i brze mogućnosti osnivanja startupa - to su bile prednosti koje su davale gospodarstvu vjetar u leđa i Estoniji dobar glas u svijetu.

Međutim, od 2021. priča za Estoniju se okreće u suprotnom smjeru - zemlja ulazi u recesiju iz koje se još nije izvukla, ima trenutno jednu od najviših inflacija u Europskoj uniji (najvišu u Eurozoni), a razvikane i uspješne firme bježe preko granica. Tijekom posljednje četiri godine Estoniju su po BDP-u per capita, prilagođenom kupovnoj moći, prestigle Poljska, Litva i Hrvatska. Što se dogodilo?

Analitičari Grupe Unicredit očekuju ove godine gospodarski rast u Hrvatskoj od 3,1 posto te u idućoj od 3,2 posto.

Dušan Šešok: Hrvatska će nas ekonomski pojesti za nekoliko godina

"Mi smo posljednja komunistička zemlja uz Sjevernu Koreju i Venezuelu", dodaje Dušan Šešok, glavni čovjek Iskre. I dobitnik nagrade Hrvatske.

Plen­ko­no­mika – eko­nom­ski model name­ta­nja visine plaća
Cijelo deset­ljeće vlast gos­po­dar­stvu diže obveznu mini­malnu plaću. Dosad za 130 posto. Pos­ljed­nje dvije godine neo­bični eko­nom­ski model upot­pu­njen je dras­tič­nim diza­njem plaća u držav­nom i jav­nom sek­toru. Plen­ko­no­mika, naža­lost, a oče­ki­vano, poči­nje poka­zi­vati ozbiljne nedos­tatke.
U tjednu u kojem u Saboru pre­mi­jer Andrej Plen­ko­vić iznosi svoje viđe­nje sta­nja nacije i u kojem poči­nje ras­prava o reba­lansu pro­ra­čuna za ovu godinu legi­timno je pita­nje kako defi­ni­rati eko­nom­sku poli­tiku koja se vodi već gotovo cijelo deset­ljeće, koliko je Plen­ko­vić pre­mi­jer. Slika je zamu­ćena činje­ni­com da se većina jav­nih poli­tika osmiš­ljava i usmje­rava direk­ti­vama i zako­nima koje u Bruxel­lesu nekon­zis­tentno smiš­lja voj­ska od tri­de­set tisuća biro­krata. Ali ostaje, recimo, dva­de­set posto slo­bode za neo­visne mjere eko­nom­ske poli­tike. Taj dio mogli bismo nazvati 'plen­ko­no­mika'.

Opsjed­nu­tost mini­mal­cem
Plen­ko­no­mika je ori­gi­na­lan eko­nom­ski model koji se teme­lji na ins­tru­mentu zakon­skog name­ta­nja visine plaća. Cijelo deset­ljeće gos­po­dar­stvu se diže obvezna mini­malna plaća koju pos­lo­davci moraju ispla­ći­vati. Dosad za 130 posto. A pos­ljed­nje dvije godine eko­nom­ski model upot­pu­njen je zakon­skom odlu­kom da se plaće u držav­nom i jav­nom sek­toru preko noći u pro­sjeku podignu za nevje­ro­jat­nih 28 posto. Nejasno je kako se pre­mi­jer na početku svo­jih man­data zak­va­čio baš za diza­nje mini­malca. Je li mu to netko natuk­nuo ili je sâm osje­tio poten­ci­jal? Plen­ko­vić iznimno pazi na to da ne daje broj­čana obe­ća­nja. Nema pos­tav­lja­nja ciljeva rasta BDP-a, turis­tič­kih pri­hoda, izvoza, broja mla­dih koji će biti vra­ćeni iz ino­zem­s­tva… Ako se i mora izaći s nekim bro­jem, pazi se da for­mu­la­cija bude pasivna, 'oče­kuje se', a nikako čak ni blago aktivna – 'oče­ku­jemo'. Jedino se za mini­ma­lac koji će pri­vatni sek­tor morati ispla­ći­vati (ideje moje, ben­zin vaš) ponosno naj­av­ljuje da je cilj dig­nuti ga do 2028. na 1250 eura. Moguće je da se o diza­nju mini­malca pri­vat­ni­cima i mak­si­malca držav­nom apa­ratu pro­miš­ljalo samo na razini popu­lis­tič­kih poli­tika i osi­gu­ra­va­nja gla­sova na izbo­rima. Ako se ipak išlo dub­lje, možda je ideja plen­ko­no­mike bila na tragu eko­nom­skih škola poti­ca­nja osobne potroš­nje kao gene­ra­tora rasta BDP-a. Ali to se radi u vri­jeme rece­sije, a ne u fazi buma koji, kakav-takav, traje pos­ljed­njih godina u Hrvat­skoj. Još dub­lje pro­miš­lja­nje moglo je rezul­ti­rati nada­njem da će se se tje­ra­njem pri­vat­noga sek­tora na veće plaće zapos­le­ni­cima pobolj­šati struk­tura gos­po­dar­stva. Podu­zet­nici će se morati potru­diti žele li da im nakon isplate plaća zapos­le­ni­cima išta ostane kao dobit, osmis­liti pro­jekte koji će ostva­ri­vati veliku dodanu vri­jed­nost. Pa će se pove­ća­nim porez­nim pri­ho­dima dodatno puniti državna bla­gajna. Onda će biti novca za još veće plaće držav­nom apa­ratu, koji će to tro­šiti – i tako ukrug. Pravi eko­nom­ski per­pe­tuum mobile.

Gaše­nje rad­nih mjesta
Naravno, eko­nom­ska poli­tika smiš­ljena prije svega za kup­nju gla­sova, a uz to izvan vre­mena i pros­tora real­noga pos­lov­nog života ne daje oče­ki­vane rezul­tate. Pot­vr­đuje to i naj­no­vija anketa koju je jav­nosti pred­sta­vila Hrvat­ska udruga pos­lo­da­vaca. Pola anke­ti­ra­nih naj­av­ljuje da će teško pod­ni­jeti diza­nje mini­malca na 1250 eura bruto do 2028. Svaka šesta tvrtka naj­av­ljuje zatva­ra­nje rad­nih mjesta. Isto­dobno 75 posto tvrtki ne može izdr­žati ritam diza­nja plaća koji nameće državni sek­tor kao pos­lo­da­vac. Više od pola onih iz pre­ra­đi­vačke indus­trije sma­tra da će silom namet­nuto diza­nje plaća, neve­zano uz rast pro­duk­tiv­nosti, nega­tivno utje­cati na inves­ti­cije. I dosad je bruto pro­fit hrvat­skih tvrtki po zapos­le­nome bio za čet­vr­tinu niži od pro­sjeka zema­lja sred­nje i istočne Europe. Uz dodatno opte­re­će­nje izdva­ja­nja za plaće, a bez ikak­vih naz­naka da bi moglo biti porez­nog ras­te­re­će­nja, neumje­rena će plen­ko­no­mika pos­tići efekte suprotne od oče­ki­va­nih. Rje­še­nje je jed­nos­tavno. Što je naj­za­nim­lji­vije, pos­to­jalo je na početku pre­mi­je­ro­va­nja aktu­al­nog pred­sjed­nika Vlade. Pos­to­jala je odredba da plaće u držav­nom i jav­nom sek­toru budu vezane uz rast BDP-a u pret­hod­nome raz­dob­lju. Već tada upo­zo­ra­vali smo da u uredbi nema rje­še­nja za situ­aciju u kojoj BDP pada. Onda je BDP pao zbog koro­na­krize i pre­ki­nuta je veza s pla­ćama. Ako je u te dvije godine i bilo raz­loga za druk­čiji pris­tup, kad se rast BDP-a učvr­stio, tre­balo se vra­titi sta­rom režimu. Pos­lje­dica plen­ko­no­mike sada se poči­nje vidjeti na reba­lansu pro­ra­čuna za 2025. Ako u dru­goj polo­vini ove godine ne bude pre­okreta, pro­ra­čun­ski će se defi­cit držati zubima za zrak da ne potone više od tri posto BDP-a. Oktro­irane plaće jedan su od uzroka. Plen­ko­no­mika, ima raz­loga za strah, neće biti zapam­ćena kao uspješna eko­nom­ska škola. Mogla bi se opi­si­vati kao brod čija je jedra uz izdašne fon­dove EU-a napi­njala neo­dr­živo visoka masa plaća. A za to da se kor­milo i sidro pri­preme za pogor­ša­nje u modelu nema rje­še­nja.

Molim da se izdvoji 100 milijuna za autoban od Mrkodola do Kamenskog, ne mogu više zabu slušati na drugoj temi gdje hejta viničke ceste.

DZS je revidirao podatke o rastu BDPa, rastemo brže, više i jače, 100 milijardi eura probijamo ove godine.

Kako Srbija prestiže po ukupnom BDP-?

Dakle, 100 milijardi eura BDP-a je tu. Kakve su sada tvoje procjene kada nas Srbija prestiže po ukupnom BDP-u? Koliko se sjećam, prije se spominjala 2028.?