HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: pet stu 16, 2018 5:17 pm.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 8 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Žrtve rata o kojima se ne govori
PostPostano: pon lis 29, 2018 9:16 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet tra 14, 2016 12:13 am
Postovi: 4637
Upozorenja: 1
'Moj je otac u
Vukovaru ubijen u lipnju 1991.
Samo zato što je Srbin'



Jovan Jakovljević imao je 51 godinu kada je 29.
lipnja 1991. godine mučki ubijen u svojoj kući u
Vukovaru, na tadašnjem Trgu Slavije bb, u ulici
koja se danas zove Vatikanska. Bilo je to prvo
ubojstvo u samome Vukovaru 1991. godine, a
koje se može podvesti pod zajednički nazivnik
ratnog sukoba između Hrvata i Srba, iako se
službeno za početak borbenih djelovanja u ovom
gradu uzima 25. kolovoza 1991. godine. Njegovi
ubojice, kao i naručitelji ubojstva do danas nisu
privedeni pravdi, a Slobodan Jakovljević (50),
Jovanov sin, koji danas ima godina gotovo koliko
i njegov otac u trenutku smrti, njegova majka
Zorka i pet godina mlađi brat Zoran još uvijek
čekaju epilog istrage.

_________________
Na nama koplja se lome i vatra se gasi jer mi smo jaki,rodjeni sa vukovima.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: ŽRTVE RATA O KOJIMA SE NE GOVORI
PostPostano: pon lis 29, 2018 9:17 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet tra 14, 2016 12:13 am
Postovi: 4637
Upozorenja: 1
Moj je otac ubijen samo zato što je bio Srbin i
k tomu Srbin koji je u Vukovaru nešto značio s
obzirom na to da je bio poslovođa na odjelu
sporta u Veleprometu pa je bio poznat u
nogometnim i lovačkim krugovima, ne samo u
Vukovaru nego na području cijele Jugoslavije.
Nikome nije pravio probleme, niti je on imao do
tada bilo kakvih problema, a na kraju su mu bez
suda presudili naši susjedi. Njegovo ubojstvo bila
je poruka Srbima da nemaju više što tražiti u
Vukovaru, ali je poslužilo i kao način da se stvari
u našem gradu dodatno zakuhaju - uvjeren je
Slobodan Jakovljević, koji dan-danas živi u
Vukovaru i ne odustaje od potrage za istinom o
smrti svoga oca.
Malo se govori, malo se piše
O Srbima koji su u Vukovaru i njegovoj okolici
ubijeni ili nestali do 25. kolovoza, odnosno do
18. studenoga 1991. godine, kada je pala obrana
grada, u hrvatskoj se javnosti vrlo malo i vrlo
rijetko govori i piše. Na tu su činjenicu proteklih
tjedana ukazivali predstavnici srpske zajednice u
Vukovaru, oglašavajući se u povodu prosvjeda
koji je najavio, a potom i organizirao vukovarski
gradonačelnik Ivan Penava , nezadovoljan
učinkovitošću policije i DORH-a na procesuiranju
ratnih zločina nad Hrvatima u Vukovaru.
Čelnici lokalnog SDSS-a, kao i Srđan Milaković,
vukovarski dogradonačelnik iz redova srpske
zajednice, u tom su smislu p(r)ozivali Penavu
“zbog selektivnog pristupa žrtvi”, smatrajući da
bi takav prosvjed imao smisla “kada bi se na
njemu govorilo i o 50-60 Srba koji su u Vukovaru
i okolici ubijeni u ljeto 1991. godine”. Na
prosvjedu u Vukovaru, održanome 13. listopada
2018., mogle su se čuti mučne i tragične
ispovijesti hrvatskih branitelja i civila o
strahotama i torturama koje su proživjeli u
logorima u Srbiji, o silovanjima koja su doživjeli,
i to od ljudi koje su poznavali, o neuspješnoj
potrazi za njihovim najmilijima koji su negdje
ubijeni i do danas se vode kao nestali. Nikome to
nije bilo ugodno za slušati, pa tako ni članovima
obitelji ubijenih Srba jer oni, kako nam kaže
Jakovljević, znaju kakav je to osjećaj.

_________________
Na nama koplja se lome i vatra se gasi jer mi smo jaki,rodjeni sa vukovima.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: ŽRTVE RATA O KOJIMA SE NE GOVORI
PostPostano: pon lis 29, 2018 9:19 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet tra 14, 2016 12:13 am
Postovi: 4637
Upozorenja: 1
U osnovi smatram da je prosvjed takve vrste
potreban i to bi bilo u redu da je bilo bez fige u
džepu, da nije bilo jednostrano i politički. Figa u
džepu je i u Muzeju grada Vukovara i u
Franjevačkom samostanu gdje nema imena
nijednog od 43 ubijena Srba u Vukovaru, što je
broj onih čije je ubojstvo ili nestanak prijavljen.
Volio bih da sve to nije igrano s figom u džepu,
ali cijelo vrijeme je tako, a s time se može igrati
samo onaj kome nitko za stolom ne nedostaje.
Pa, valjda je veličina pobjednika da prizna i svoje
propuste i greške. Ali, ne! Kako da ja odem na
taj prosvjed ili kako odati počast nevino
ubijenima na Ovčari, a što bi bilo logično jer
znam što to znači tim obiteljima, kada se mene
stavlja u negativan kontekst svega? - pita se
Jakovljević, čija obitelj na vukovarskom području
vuče korijene od prije 400 godina.
- Mi nismo u Vukovar ušli na tenku. Ovdje smo
više od 400 godina - kaže.
Majka mu je, pak, podrijetlom sa zadarskog
područja, gdje se njezina obitelj Marinković
spominje od 1801. godine, a tamo su došli s
Velebita. Danas je jedan od rijetkih pripadnika
srpske zajednice u Vukovaru kojem je ubijen član
obitelji i koji je spreman o tome javno govoriti.
- Ranije su istupali i drugi, ali ljudi su se
jednostavno razočarali i umorili. Da ne govorim
kako su zbog toga znali imati i problema što na
radnim mjestima, što među svojim susjedima -
objašnjava Jakovljević, koji je u trenutku
ubojstva svoga oca imao 23 godine.
- Svi smo mi vidjeli da se nešto kuha, da se
nešto događa, ali opet mislili smo da neće baš
tako eskalirati. Ipak, nije nam bilo ugodno kada
su naši susjedi preko puta na katu svoje
nedovršene kuće postavili mitraljesko gnijezdo,
ali opet razmišljali smo da je to nekakvo
trenutno ludilo i da će se stvari smiriti - prisjetio
se Jakovljević ljeta 1991., a onda nam ispričao
što se dogodilo na dan ubojstva njegova oca.

_________________
Na nama koplja se lome i vatra se gasi jer mi smo jaki,rodjeni sa vukovima.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: ŽRTVE RATA O KOJIMA SE NE GOVORI
PostPostano: pon lis 29, 2018 9:22 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet tra 14, 2016 12:13 am
Postovi: 4637
Upozorenja: 1
Srbi primali prijetnje
- Bila je subota. Tata je tog poslijepodneva
pratio jednog prijatelja koji nam je bio u gostima
i kada je izašao iz kuće, vidio je kako na Slaviji,
ispod vodotornja, stoji grupa od 20-ak
naoružanih civila. U to se vrijeme znalo da su
neki na čudne načine dobili oružje, a većina njih
su bili vukovarski klošari. Neki od njih tada su
prošli kraj njega i tata ih je pitao što se događa.
Jedan mu je odgovorio: ‘Čut ćeš, Jovo’. On se
vratio u kuću, svi smo bili unutra, sjećam se da
je bila neka košarkaška utakmica navečer i
nakon što je ona završila, počeli smo se
spremati na spavanje, kad se oko 23 sata čulo
neko rondanje po dvorištu, a onda je netko
doviknuo: ‘Jovo, izađi van, policija je’ - prisjeća
se Jakovljević.
Njegov je otac pomislio da je možda netko
provalio u trgovinu kojoj je bio poslovođa pa im
je iz kuće odgovorio da je sada kasno i neka
dođu ujutro.
- Tada je netko izvana povikao: ‘Ne, izlazi van ili
ćemo kuću dignuti u zrak!’ Zamislite kako smo
se osjećali. Tata je potom krenuo prema ulaznim
vratima koja su bila s dvorišne strane i kada je
otključao bravu i upalio svjetlo, samo se čuo
rafal. Nakon toga čuo se topot i bježanija, a on
je ostao ležati mrtav glavom okrenut prema
podrumu. Tako smo ga našli majka, brat i ja.
Došla je Hitna pomoć, policija, napravljen je
očevid, fotografirali su sve, stavljali su mu
parafinske rukavice da utvrde je li i on pucao,
učinjena je obdukcija i kada su nam sutradan
predali tijelo, mi smo se spakirali i s njegovim
tijelom otišli u njegovo rodno selo Negoslavce,
tamo ga sahranili i više se nismo vraćali kući -
ispričao nam je Jakovljević i dodao da su i pri
izlasku iz Vukovara na kontrolnom punktu imali
probleme s grupom naoružanih civila koja je
pretresala njihove automobile i pogrebno vozilo.
- Do ubojstva mog oca neki vukovarski Srbi su
primali prijeteće pozive i poruke, miniralo se neke
srpske lokale, tjeralo ljude s posla..., a njegovo
ubojstvo bila je poruka da te prijetnje nisu
bezazlene. To je trenutak kada su ljudi u
Vukovaru počeli biti ubijani. To je prvo ubojstvo
u Vukovaru s bilo koje strane. Službeno je rat u
Vukovaru počeo 25. kolovoza, a ja sam već
nebrojeno puta na puno mjesta pitao koliko je
Hrvata civila nastradalo u Vukovaru do tog
datuma, koliko je hrvatske imovine uništeno,
minirano i zapaljeno do tog datuma.
Kad je riječ o vukovarskom području, prije
Jakovljevićeva ubojstva dogodio se masakr nad
hrvatskim policajcima u Borovu Selu te četiri
ubojstva Srba, tri u Bršadinu i jedan u Sotinu.
Ukupno je, prema podacima koje Slobodan
Jakovljević ima, zaključno sa 25. kolovoza,
ubijeno ili nestalo 23 pripadnika srpske
nacionalne manjine, a nakon toga, zaključno sa
17. kolovoza, još njih 20.
- Prema našim informacijama, realan broj je
višestruko veći, ali brojni ljudi to se iz straha
nikada nisu usudili prijaviti. Dosta Srba, civila, u
Vukovaru je ostalo i za vrijeme borbenih akcija,
skrivali su se zajedno s Hrvatima u skloništa i
podrume, a neki od njih su od tamo odvođeni
prema određenim popisima te potom strijeljani
kod željezničke stanice i ispred vrtića u Borovu
naselju. Sudbina 12 ljudi s popisa od 43, koji su
odvedeni iz svojih domova, i danas je nepoznata.
Moja priča zapravo je gotovo ista kao i priče
ostalih obitelji - istaknuo je Jakovljević, čija
obitelj nije uspjela ostvariti čak ni pravo na
odštetu po očevoj polici životnog osiguranja koju
je imao u Croatia osiguranju.

_________________
Na nama koplja se lome i vatra se gasi jer mi smo jaki,rodjeni sa vukovima.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: ŽRTVE RATA O KOJIMA SE NE GOVORI
PostPostano: pon lis 29, 2018 9:22 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet tra 14, 2016 12:13 am
Postovi: 4637
Upozorenja: 1
Majka je 10. 7. 1991. godina otišla u Vukovar
odjaviti oca s obzirom na to da je bio mrtav pa
je odmah predala i zahtjev za odštetu, koji nije
riješen jer je ubrzo počeo rat. Nakon mirne
reintegracije vodili smo sud s CO i izgubili ga
zato što nismo imali originalnu policu. Kao da je
oni u Zagrebu nisu imali!

_________________
Na nama koplja se lome i vatra se gasi jer mi smo jaki,rodjeni sa vukovima.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: ŽRTVE RATA O KOJIMA SE NE GOVORI
PostPostano: pon lis 29, 2018 9:22 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet tra 14, 2016 12:13 am
Postovi: 4637
Upozorenja: 1
“Očerupani predmet”
Jakovljević je još u vrijeme procesa mirne
reintegracije krenuo u akciju pronalaska
počinitelja i naručitelja ubojstva njegova oca.
Prvo je od prijelazne policije tražio odgovore o
tome što je utvrđeno očevidom i istragom 1991.
godine.
- Tada sam shvatio da taj predmet nikada nije
ozbiljno stavljen na stol da se rasvijetli i
razriješi. Odgovoreno mi je da nemaju ništa, da
je sve u ratu uništeno, izgorjelo. No, ja sam se
nastavio interesirati, jer sam znao da vukovarska
policija nije radila krvne delikte u to vrijeme, nego
osječka, i svi dokumenti bili su u Osijeku.
Godinama sam tražio i uspio izvući taj
‘očerupani’ predmet iz osječke policije, a on sada
stoji u Zagrebu u DORH-u kod Jurice Ilića već
sedam godina i ništa se ne događa.
Išao sam i do Strasbourga, ali ništa nisam
riješio. Ispostavilo se da 1991. nije bilo nikakve
istrage i da je policija tek nakon mirne
reintegracija obavila razgovore s određenim
ljudima. Znači, nije bilo interesa, a mislim da
dan-danas nema interesa da se razriješi to
ubojstvo, kao i sva ostala ubojstva Srba u
Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj. To je moj dojam i
ne može me nitko uvjeriti u suprotno - uvjeren je
Jakovljević, koji ipak ne kani odustati.
- Želim da se pitanje njegova ubojstva pomakne
s mrtve točke. Da se nađe nalogodavac i
izvršitelji, iako se to zna. Znalo se od prvog
dana, kao i za ostale ubijene. Ne zanima me
hoće li taj dobiti još koji čin ili povlasticu zbog
toga ili će robijati. Samo želim da se to ubojstvo
riješi i da se naš status riješi. Ja srećem ubojice
moga oca kad god sam u gradu i znam koji su
to ljudi, a to zna i policija. Znaju to i Fred Matić,
Stjepan Sučić i Ivan Grujić , s kojima sam
nekoliko puta o tome razgovarao. Pitam se kako
Tomislav Merčep nikada nije ništa upitan za
Vukovar, a ovdje je bio šef parade? U klubu
dizača utega ljudi su strujom paljeni, u staroj
klaonici, koja je danas vidikovac, ne može nikada
ništa biti lijepo, jer tamo puno duša luta...
Želim da se to riješi, da istina izađe na vidjelo,
da mene kao Srbina ovdje ne gledaju kao čudo
samo zato što sam Srbin. Pa i ja sam stradao. U
ovoj državi su i žrtve rangirane, a ja govorim o
srpskim civilnim žrtvama rata prije početka, a
onda i nakon početka rata. Mi nemamo nikakav
status. Želim govoriti samo o činjenicama i da se
stvari koliko god teške bile poredaju kronološki i
da se više toliko ne laže o Vukovaru - istaknuo je
Jakovljević, kojem govorimo kako kod dijela
hrvatskih stradalnika u Vukovaru vlada mišljenje
da priče o ubijenim Srbima nisu u tolikoj mjeri
točne, kao i da je ipak riječ o znatno manjem
broju stradalih u odnosu na Hrvate. Takve priča
čine ga još tužnijim.
- Nikada nisam sporio niti ću sporiti činjenicu
koja se dogodila. Za ono što se dogodilo na
Ovčari malo je i milijun godina robije, ali ako
ćemo govoriti o brojkama, onda nećemo govoriti
o ljudima, nego o jabukama i kruškama. Tako
nešto može izgovoriti onaj tko nije nikoga izgubio
ili onaj tko je svoj gubitak debelo naplatio. Puno
je relevantnija stvar da se u Vukovaru o žrtvama,
posebno civilnima, ne priča s figom u džepu i da
se te žrtve kronološkim redom ubojstva i
nestanka poredaju - rekao je Jakovljević, koji je
pročitao i izjave nekih hrvatskih stradalnika da
žele da se utvrdi istina za svakog ubijenog
Vukovarca, bez obzira na nacionalnost...
- Oni koji to kažu lažu. Zašto nas nikada nitko
nije pozvao da sjednemo i razgovaramo na tu
temu? Ovako ispada da Hrvati kojima se
dogodilo isto što i nama nemaju isti problem kao
mi. Ti koji tako pričaju, neka kažu kad je
Slobodan Jakovljević ubijen kao civil, a kad je
njegova obitelj počela primati nekakvu mirovinu.
Kad trebaju dobiti pare, onda se ispostavi da je
njihov ubijeni član bio pripadnik nečega da bi oni
ostvarili prava. Kako je riješen status civilnih
žrtava rata u Hrvatskoj? Nikako. Pa, tako ni
civilnih žrtava Hrvata, ako nisu riješili po nekoj
drugoj osnovi. Zašto je to tako? Moralo bi se
riješiti i Srbima. Pitao sam Matića, Sučića i
Grujića što trebamo napraviti da dobijemo status
civilne žrtve rata. Slijegali su ramenima. Ne
zanima me toliko materijalno, koliko status.
Postavljam pitanje - u čemu je razlika između
Hrvata ubijenog na Ovčari i mog oca? U tome da
moj otac tamo onome na Ovčari nije ništa kriv i
druga stvar moj otac je civil, a koliko ih je
ubijenih na Ovčari bilo civila, a njihove obitelji
primaju vojne mirovine - kazao je Jakovljević,
koji ističe kako ni kod političkih predstavnika
Srba u Hrvatskoj njihova muka nije tema.
- Znate kako je, kad nemate problem, to vas i ne
žulja. Ne živite s time. Gledajte, ja sam član
SDSS-a, ali i u svojoj, srpskoj, zajednici sam
prošao svašta. Laži, prevare... Izigrani smo. Ja
se zapravo Hrvatima ne čudim, jer ono za što su
krivi debelo skrivaju ispod tepiha, to se u DORH-
u drži na dnu ladice, ali politička elita koja se
trudi predstavljati Srbe me razočarala. Kad ste
čuli da je Milorad Pupovac , kad već prima pare
da zastupa Srbe u ovoj državi, rekao nešto
ozbiljno o žrtvama u Vukovaru. Ne želim ničiju
žrtvu minorizirati, ali Pupovac kad priča, on priča
o Bljesku, Oluji, Medačkom džepu..., nikada se
nije uhvatio Vukovara. Ni Srbe ne boli ako nisu
direktno stradali. Zašto se ne priča o stradavanju
Srba na području Hrvatske 1991., prije početka
rata? Srbi su ubijani u Vukovaru, Osijeku,
Vinkovcima, Zadru... Ja bih se ovdje mogao o
tome na megafon derati dok ne crknem i nitko
me neće čuti - razočaran je Jakovljević, koji ne
gaji nadu da će se to ikada riješiti.

_________________
Na nama koplja se lome i vatra se gasi jer mi smo jaki,rodjeni sa vukovima.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: ŽRTVE RATA O KOJIMA SE NE GOVORI
PostPostano: pon lis 29, 2018 9:26 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet tra 14, 2016 12:13 am
Postovi: 4637
Upozorenja: 1
Provode se izvidi. Desetljećima...
- To se neće nikada riješiti, ali ja nemam pravo
odustati. Moje su kosti istrunule na groblju u
Negoslavcima, moja krv je ostala na tom betonu
u toj kući, na tim stepenicama. Ubili su onoga
tko je mene stvorio i to samo zato što je Jovo,
zato što je Srbin - zaključio je naš sugovornik.
Na naš upit o ovim ubojstvima i nestancima, iz
DORH-a su nam odgovorili kako “Županijsko
državno odvjetništvo u Zagrebu ima u radu spis
u vezi nestanka civilnih osoba srpske
nacionalnosti odnosno prijavljen je nestanak
civilnih osoba srpske nacionalnosti u razdoblju
od 10. lipnja do 13. kolovoza 1991.”
“U vezi toga je u tijeku provođenje izvida od
strane Ravnateljstva policije, Službe za ratne
zločine. Tijekom dosadašnjih izvida obavljeni su
razgovori s velikim brojem osoba, a također je
veći broj osoba ispitan u državnom odvjetništvu
u svojstvu svjedoka te je prikupljena određena
dokumentacija. Dodajemo i da u odnosu na
stradavanje osoba srpske nacionalnosti u
mjesecima koji su prethodili okupaciji grada
Vukovara, odnosno do 18. studenoga 1991.,
postupa i Županijsko državno odvjetništvo u
Vukovaru, i to u predmetima protiv nepoznatih
počinitelja, odnosno u suradnji s policijom u
tijeku su potrebni izvidi radi otkrivanja počinitelja
tih kaznenih djela.
Do sada nije utvrđen identitet počinitelja zbog
čega se, u suradnji s policijom, i nadalje
poduzimaju sve potrebne radnje u cilju njihova
otkrivanja. O pojedinostima izvida državno
odvjetništvo, sukladno zakonskim ograničenjima,
ne može davati informacije”, odgovorili su iz
DORH-a.

_________________
Na nama koplja se lome i vatra se gasi jer mi smo jaki,rodjeni sa vukovima.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: ŽRTVE RATA O KOJIMA SE NE GOVORI
PostPostano: uto lis 30, 2018 9:13 am 
Online

Pridružen/a: sub vel 10, 2018 3:56 pm
Postovi: 1130
Lokacija: Zagreb, Republika Hrvatska
Kačamak je napisao/la:
'Moj je otac u
Vukovaru ubijen u lipnju 1991.
Samo zato što je Srbin'


Njemce su ubijali samo zbog toga sto su Njemci u Drugom svjetskom ratu. Pobili su ih 6 milijuna. To je razina pisanja.

Pokolj hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu, u svibnju 1991.

U lipnju 1991. zapocinje srbocetnicka agresija na Vukovar.

Brat Slobe Jakovljevića – Radivoje Jakovljević, zvani Frižider, jedan od najmonstruoznijih vukovarskih zločinaca. Sud u Vukovaru Radivoja Jakovljevića u odsutnosti je osudio na 20 godina zatvora. Odsjecao je ljudima glave.

Odsjevanje glave je sotonisticki ritual.

_________________
Pred okupaciju BIH 800.000 stanovnika, od toga 80.000 kristijana i 50.000 pravoslavnih. Poruseno preko 500 katolickih objekata
Bihac i Tudjman, https://bit.ly/2BpWYRI, https://bit.ly/2vSBkA6


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 8 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 7 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO