HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: pet kol 23, 2019 10:04 pm.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 7 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Mostar u ratu 1992-1996.
PostPostano: pon vel 04, 2019 9:46 am 
Offline

Pridružen/a: pon vel 04, 2019 9:37 am
Postovi: 5


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Mostar u ratu 1992-1996.
PostPostano: pon vel 04, 2019 3:23 pm 
Offline

Pridružen/a: pon vel 04, 2019 9:37 am
Postovi: 5
https://youtu.be/sWhzFs0_aSU


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Mostar u ratu 1992-1996.
PostPostano: pon vel 11, 2019 4:33 pm 
Offline

Pridružen/a: pon vel 04, 2019 9:37 am
Postovi: 5
Hrvatski radio Zagreb o stanju u Mostaru prije izbijenja rata u tom gradu:

https://youtu.be/VrH8MefHXXk


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Mostar u ratu 1992-1996.
PostPostano: sub vel 23, 2019 11:39 am 
Offline

Pridružen/a: pon vel 04, 2019 9:37 am
Postovi: 5
https://youtu.be/wRyzl2i33hM


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Mostar u ratu 1992-1996.
PostPostano: ned tra 07, 2019 2:02 pm 
Offline

Pridružen/a: pon vel 04, 2019 9:37 am
Postovi: 5
https://youtu.be/A4yzveUBNMM


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Mostar u ratu 1992-1996.
PostPostano: pon tra 29, 2019 3:31 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: uto lis 05, 2010 12:48 pm
Postovi: 80943
Lokacija: Fuck you Greta
Citat:
Prije 27 godina HVO-u je povjerena obrana Mostara
tra 29, 2019

Posljednjih dana se, uz suradnju i pokroviteljstvo županijskih dužnosnika iz izvršne i zakonodavne vlasti, zloupotrebljavaju prostorije pojedinih osnovnih škola u Mostaru u kojima se govori o agresiji „ustaških zločinaca iz HVO-a“ i ratu u Mostaru koji je „u pravom smislu počeo 09.05.1993“.

Uzalud je zlonamjernike podsjećati svake godine kako je njihov otac nacije Alija Izetbegović samo malo prije tih 27 godina, zajedno s njima samima, još uvijek vagao je li to njegov rat ili ne, misleći kako će srpski agresor ispoštovati sporazum Zulfikarpašić – Karadžić iz srpnja 1991. Uzalud im je i pokazivati dokumente potpisane, također, od oca nacije Alije Izetbegovića koji je odlukama iz 04.04.1992 i 27.04.1992. „obranu i zaštitu grada Mostara i Hercegovine povjerio HVO-u“, kada je shvatio kako razorena, spaljena i ubijana Hercegovina znači zvjerski rat na koji on nije bio spreman.

Budući da je sve to uzalud, umjesto demantiranja laži, pričekali smo današnji dan. Naime, prije točno 27 godina, dana 29.04.1992., na osnovu Odluke Predsjedništva BiH potpisane od strane Alije Izetbegovića i Skupštine općine Mostar, zaštita grada Mostara u stanju neposredne ratne opasnosti se prepušta HVO-u. Pričekali smo ovu obljetnicu kako bi, čestitali braniteljima iz postrojbi HVO-a općinskog stožera Mostar obljetnicu osnutka njihove postrojbe. Tadašnji krizni štab Mostar je, po nalogu Predsjedništva BiH, a zbog „stanja djelomične okupacije od strane JNA i paravojnih formacija, koje vrše oružane napade po civilnim objektima, istovremeno pljačkajući gospodarske subjekte i obiteljske kuće, odvodeći u zarobljeništvo civile...“ obranu grada Mostara službeno predao u ruke HVO-a Mostar, kao tada jedine organizirane vojske.

Postrojbe HVO-a Mostar najzaslužnije su za obranu grada Mostara od JNA, s čime je dat obol obrani ne samo Hercegovine, nego i južne Hrvatske. Dok su se poslijeratni „heroji“ skrivali po podrumima i gledali kako trgovali humanitarnom pomoći koju je osiguravao HVO preko Republike Hrvatske, kao što su prije rata trgovali ukradenim umjetninama, branitelji HVO-a su ginuli i gubili dijelove svoga tijela kako bi obranili grad od JNA. Ti isti branitelji će 17.04.1993., nakon niza incidenata doživjeti vrhunac izdaje od strane svojih dotadašnjih suboraca kada je mučki iz zasjede pala prva žrtva besmislenog bošnjačko-hrvatskog sukoba pokojni Ivica Talić, pripadnik HVO-a.

Dragi i poštovani branitelji HVO-a grada Mostara, mi koji imamo privilegiju baštiniti vašu žrtvu, ovim putem vam zahvaljujemo za sve. Ponosni smo na ideale koji su vas vodili tada i nećemo dopustiti da ih itko okalja, bilo da dolazi iz reda hrvatskog naroda, bilo da dolazi od drugih. Na današnju obljetnicu zaslužili ste svečanost i javno priznanje, ali očigledno današnje dužnosnike hrvatskoga naroda vode neki drugi ideali i motivi. No, mi smo dokaz da niste i nikada nećete biti zaboravljeni. Nije bilo uzalud!

GO Mostar HRS
Silvio Bubalo

Dnevnik.ba

_________________
Adis Pokvić iz G. Vakufa je pravi patriJota.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Mostar u ratu 1992-1996.
PostPostano: pet lip 07, 2019 1:13 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet lis 22, 2010 2:26 pm
Postovi: 4013
Lokacija: where the wild roses grow
DA SE NE ZABORAVI

Operacija Hrvatskih snaga kodnog naziva: Čagalj-Lipanjske zore


7. lipnja u ranim jutarnjim satima krenula je vojno-redastvena operacija ''Čagalj-lipanjske zore'' kojom je zapovjedao, zapovjednik Južnog bojišta General Zbora Janko Bobetko

Akcijom je oslobođena dolina Neretve, Dubrovačko zaleđe, te grad Mostar. Povodom 27 obljetnice Vojno redarstvene operacije Lipanjske zore-Čagalj, Udruga Organizatora otpora HVO-a u Bosni i Hercegovini, želi čestitati svim Zapovjednicima, pripadnicima HVO-a, koji su sudjelovali u zadaći osobađanja Doline Neretve, te grada Mostara, a posebno se zahvaljujemo

Obiteljima poginulih branitelja koji su sudjelovali u oslobodilačkoj operaciji, kojih se posebno sjećamo i odajemo počast u operaciji koja je promjenila tok ratovanja.
Dana 7. lipnja 1992. godine pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, zapovjednika Južnog bojišta i zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar pukovnika Jasmina Jaganjca, počela je operacija Čagalj.

U ovoj akciji je diverzantski vod bojne Grude i diverzantski vod bojne Čitluk probio neprijateljske bunkere u Ševaš Polju i potisnuo agresora prema Gubavici i Domanovićima.Akcija je potpomognuta postrojbama brigada Knez Domagoj Čapljina, pukovnija Kralj Tomislav, 7. bojna, 8. bojna i 9. bojna Općinskog stožera HVO-a Mostar, bojna Stolac, bojna Neum, satnija Ravno, bojna Ljubuški, bojna Čitluk i bojna Imotski.

Hrvatski vojnici u osvojenom selu Klepci

Postrojbe Hrvatske vojske napadaju glavnim smjerom iz Metkovića prema selima Klepci i Prebilovci i pomoćnim smjerovima iz sela Dretelj prema selima Počitelj i Hotanj, te prema Prebilovcima. Spajanje borbenih skupina BG 1 i BG 2 bilo je u selu Hotanj. Od šest diverzantskih grupa na pravcima djelovanja, njih pet uspjele su se neopaženo primaknuti protivniku i izvršiti sve zadaće. Već u 8 sati ujutro probijena je obrana sela Klepci, pa su u 10 sati samo selo i okolne dominantne kote Klepešnica i Šunja Glava bile u rukama HV, a pri čemu najveće zasluge ima postrojba Hrvatskih obrambenih snaga koja je svladala strojnička i snajperska gnijezda na Klepešnici. Prvog dana poginuo je jedan pripadnik HOS-a, a pet ih je ranjeno. Uništen je i jedan hrvatski tenk. Jedna izviđačka skupina nije na vrijeme osvojila Crni vrh i na taj način zatvorila dolinu rijeke Bregave pa su se tamo uspjele izvući neke četničke snage. Ipak na dan napada do popodnevnih sati, Hrvatska vojska je kontrolirala šire područje oko rijeke Bregave. Sljedeći dan oslobođeni su Tasovčići i Prebilovci s okolnim zaselcima: Grlići, Hotanj, Kuline i Loznica. U Prebilovcima je zarobljen jedan VBR, više topova i minobacača, a u tim borbama zarobljen je i jedan tenk.

Ukupno tijekom prvih dva dana poginulo je 10 pripadnika HV-a. Gubitci protivnika nisu poznati. 8. lipnja 1992. od srpskog je agresora oslobođeno područje Čapljine u čemu posebnu zaslugu imaju postrojbe HVO-a iz Čitluka, Gruda, Ljubuškog i Čapljine te vojnici 4. gardijske brigade HV-a i 156. brigade HV-a.

Oslobađanje desne obale rijeke Neretve kreće 11. lipnja 1992. godine. HVO potpomognut 4. Splitskom brigadom HV-a kreće iz šest pravaca, a od postrojbi HVO-a u akciji sudjeluju Kažnjenička bojna, Poskok bojna, dvije postrojbe HVO-a iz Čitluka i Ljubuškog, 5. ilićka bojna HVO-a Mostar, 4. bojna HVO-a Mostar, te satnija 2. bojne rudničke HVO-a Mostar te pripadnici civilne i vojne policije. U Mostaru su u to vrijeme bile Vojna policija, civilna policija, dio 2. bojne HVO-a Mostar i Samostalni mostarski bataljun. Prvo je oslobođeno područje Kruševa i brda Orlovac, a zatim brdo Hum i zapadni dio grada Mostara.

Podizanje hrvatske trobojnice na vrhu Huma, kao bitne kote za nadzor Mostara, navjestilo je oslobađanje i istočnog dijela grada Mostara. Toga 11. lipnja hrvatske su snage ušle u Vojarnu "Stanislav Baja Kraljević" i naselja Rodoč i Jasenica te u krug razorene tvornice Aluminij svladavši žilav neprijateljski otpor. U tim borbama, uništena su dva tenka JNA T-34, koja su se nalazila na brdu iznad Jasenice. U samo jednom danu oslobođena je čitava desna obala rijeke Neretve. Tijekom 12. i 13. lipnja oslobođeno je područje Stoca, a 5 dana kasnije hrvatske snage su izbile na Ošanjiće, današnju međuentitetsku granicu.

U noći s 13. na 14. lipnja 1992. godine general Slobodan Praljak donosi odluku da se krene u oslobađanje lijeve obale rijeke Neretve. U Općinskom stožeru HVO-a u Mostaru zapovjednici postrojbi dobivaju zapovijedi prema kojima Neretvu treba početi prelaziti rano ujutro 14. lipnja i tako iznenaditi srpsko-crnogorskog agresora. Plan je bio, u tri sata ujutro započeti prelazak preko Neretve. Vojnici su morali čamcima prijeći Neretvu u samom gradu Mostaru na tri mjesta, a jedan dio je trebao prijeći preko tada još uvjetnog Starog mosta. Prijelaz Neretve s čamcima bio je na Buni.

Uz tenkovsku potporu Četvrte gardijske brigade HV-a iz Splita i topničku potporu Širokobrijeških slavuja, združene snage Izdvojenog zapovjednog mjesta Vrdi i Raška Gora pod zapovjedništvom legendarnog pukovnika Tvrtka Miloša i zapovjednika 3. bojne cimske Ilije Vrljića te postrojbe 1. bojne bjelopoljske i 5. bojne ilićke Općinskog stožera Hrvatskog vijeća obrane Mostar i Specijalne policije Policijske stanice Mostar prelaze na lijevu obalu te nakon žestokog okršaja kod Samostana školskih sestara franjevaka, počinju oslobađati prostor od Jasenjana do Vrapčića.

Operacija Lipanjske zore

U Cernici rijeku prelazi četvrta satnija Cernica Samostalnog mostarskog bataljuna HVO-a, predvođena zapovjednikom Karlom Džebom, a Druga bojna rudnička HVO-a Mostar dolazi iz Raštana uz stalnu potporu Vojne policije. Prema prvotnom planu, rijeku je Džeba trebao prijeći na Bunuru kod Doma izviđača, no rijeku je prešao na gotovo nemogućem mjestu, ispod srušenoga mosta na Musali i to kajakom. Džeba je preveslao na lijevu obalu rijeke te pomoću konopa uvezao mostobran i tako se, uključujući i njega, malim gumenim čamcima prebacilo dvadeset i sedam ljudi. Bio je to, ispostavit će se kasnije, ključni trenutak u oslobađanju istočnog dijela Mostara. Okupatorske snage su bile dobro obaviještene o namjerama HVO-a. O tome najbolje svjedoči podatak da je točno u 03:02, dok je Džeba u kajaku bio na sredini rijeke, nekih 200 metara iza njegovih leđa, točno na mjestu gdje je njegova postrojba po prvotnom planu trebala prijeći Neretvu, ispaljena svjetleća raketa. Ostali vojnici nisu uspjeli na dogovorenim mjestima prijeći rijeku jer su neprijatelji bili obavješteni o njihovom dolasku. Nekoliko ljudi je pri pokušajima prelaska poginulo, tako da su se sve ostale hrvatske snage povukle. Jedino je Džebina satnija prešla, upravo zahvaljujući odabranom mjestu za prelazak. Na tom mjestu je vidljivost mala, uvjeti za prelazak su skoro nikakvi, čime su u potpunosti iznenadili neprijatelja. Po izlasku iz korita rijeke, naišavši na žestok otpor, četvorica Džebinih suboraca bila su teško ranjena. Već oko 6 sati ujutro, pristiže veliki broj vojnika koji nisu prešli na drugim planiranim mjestima, Vojna policija HVO-a i snage HOS-a.

Vode se žestoke bitke, a snage HVO-a zauzimaju položaje oko Ulice Maršala Tita u istočnom dijelu Mostara. Oko podneva 14. lipnja, kada su se stekli uvjeti da se prijeđe preko Starog mosta, pristiže još hrvatskih snaga. Tu noć su hrvatski vojnici ostali na zauzetim položajima oko Ulice Maršala Tita. Sutra se nastavljaju borbe te se u sklopu združene akcije, korak po korak oslobođa cijeli niz naselja i mjesta na lijevoj obali Neretve. Toga 15. lipnja, snage HVO ovladavaju strateški važnim Sjevernim logorom (IV. bojna HVO "Tihomir Mišić" potpomognuta sa nekoliko boraca iz Bjelovara). Tada je oslobođen istočni dio grada Mostara te naselja Blagaj i Buna. Područje od Jasenjana do Vrapčića, čiji veći dio zauzima kotlina Bijelo Polje (naselja na lijevoj obali Neretve: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač, Podgorani, Humilišani, Prigrađani), oslobođeno je 19. lipnja 1992. godine. Tijekom akcije, 21. lipnja, uhićeno je nekoliko časnika Jugoslavenske narodne armije na Merdžan glavi i osvojena je vojarna na brdu Fortica iznad Mostara, s velikim količinama naoružanja.

Pri povlačenju digli su u zrak sve mostove, osim Starog mosta, jer je hrvatski snajperist ubio srpskog vojnika koji je imao zapovijed i taj most srušiti. HVO, odmah po oslobođenju istočnog dijela grada Mostara, okiva Stari most debelim daskama i gumama da bi ga zaštitio od granata. U čast briljantne pobjede i oslobođenja Mostara, sa Starog mosta u rijeku Neretvu zajedno skaču dvojica mladića, jedan s hrvatskom, a drugi s bošnjačkom zastavom u ruci. Tjeranje agresora nastavlja se predma Podveležju, Vrapčićima i Bijelom Polju, a 26. lipnja smatra se danom oslobođenja mostarske općine, tada je Kažnjenička bojna potpomognuta topništvom i ostalim potrojbama Općinskog stožera HVO-a Mostar neprijatelja odgurnula s releja na Veležu prema Nevesinju.

Rezultat operacije

Hercegovina nakon akcije Lipanjske zore i akcije oslobođenja Ravnog

Združene hrvatske snage (HVO, HV i HOS) operacijom Lipanjske zore su oslobodile dolinu rijeke Neretve odnosno općine Mostar, Čapljina i Stolac. Oslobođeno je područje od oko 1.800 četvornih kilometara s gradovima Mostar, Čapljina i Stolac te njihovom okolicom, a nekim mjestima (poput Ošanića kod Stoca) hrvatske snage su izbile današnju međuentitetsku crtu razgraničenja.

Tom odlučnom akcijom dijelom su spriječeni napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju što je u potpunosti spasilo Dalmaciju od katastrofe. Lipanjske zore su ujedno i prvi poraz JNA u ratu u Bosni i Hercegovini. Veličina pobjede je još veća jer je na području koje je oslobođeno bila iznimno velika koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoružanja i objekata.

U vojnom smislu, taktički poduzete radnje mogu biti predmetom izučavanja za neke buduće ratove. Te radnje se ne mogu podvesti ni pod jedne metode dotad poznatih doktrina ratovanja. Drugim riječima kazano, veliki dio je bila improvizacija, a aktivnih vojnih osoba s praktičnim znanjem bilo jako malo. Osobito uspješan i poseban dio akcije je oslobođenje dijela Bijelog Polja (naselja: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač, Podgorani, Humilišani, Prigrađani). Veliki značaj u operaciji je imala izrazita usklađenost rada i međusobna potpora vojnih jedinica: HVO-a, HOS-a, HV-a i policije te samog pučanstva.

Predsjednik Udruge Organizatora otpora HVO-a u Bosni i Hercegovini

Jadran Topić, Brigadir HVO-a

Petar Zelenika, Brigadir HVO-a



Dnevnik.ba



https://www.dnevnik.ba/vijesti/operacij ... njske-zore

_________________
“Oprošteno jest griešnima: Zulumčaru, ubojici,
Oprošteno svima, svima – Samo nije izdajici,samo nije izdajici”.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 7 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 10 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO