Kad on tebe vidi na svojoj teritoriji, posle par minuta bi ličio na mleveno meso.

Šešelju šašav si, samo u Tanzaniji su lavovi pobili preko 900 ljudi od 1990. naovamo.



3:45

900 ljudi za 30 godina je 30 ljudi godišnje prosečno. I nije baš impresivna brojka. Pojave se lavovi ljudožderi s vremena na vreme, ali to je anomalija, ne pravilo. Ako u savani kreneš da trčiš prema lavu, lav će pobeći od tebe, veruj mi.

U troje, leopard, hijena i divlja svinja. Iznenađujuć ishod

I još jedan s drugačijim, neočekivanim krajem

Leopard je najljuća mačka, ubije najviše ljudi od svih mačaka.
Najagresivniji je, svjestan je da je manji pa se osjeća ugroženije od strane čovjeka nego što se tigar osjeća i prilikom susreta se bori najjače što može, prilagođen je životu u suburbanim i čak urbanim područjima.
U Indiji kad tigar uđe u ljudsko naselje zbog veličine ali i "kurčevitosti" će biti vrlo brzo detektiran, ali leopard može živjeti u urbanom području bez da ga uopće primjete.
Leopardi doslovno žive u Mumbaiju i hrane se uglavnom psima, ljudi iz kvarta uopće ne znaju da je leopard u blizini većinu vremena.

1:29

Kako se zaletio, točno je vidio ravnu granu po kojoj se može zaletiti kao na autocesti. Kako se ispalio, koje ubrzanje, ko projektil.

Majmunu je jedina šansa bila da iskoristi da je manji i lakši i da se može prebacivati po tankim grančicama s vrha jednog drveta na drugo, i tako dok ovome ne dosadi. To je par puta i radio. Ali ni u jednom trenutku nije smio biti na istom drvetu s leopardom, leopard je čekao upravo na takvu grešku. U jednom trenutku je majmun predaleko pobjegao na suprotnu stranu drveta, i više nije bio blizu pozicije gdje može brzo skočiti na drugo drvo. I to je to, gotovo.

A vjerojatno nije imao nikakvu šansu ni na tlu. Jedina šansa mu je u čoporu.

Fakat su leopardi skoro savršen grabežljivac.

Brutalno je agresivan, zamisli veliku mačku koja stalno skače na tebe i napada te sa svih strana u pokušaju da ti presječe vratnu žilu.

Ljudi bar imaju ruke da obrane vrat.

I kako da se od toga obrane ova divlja goveda, koja imaju 4 noge i 0 ruku, govedo ne može ni privjesak oko vrata (npr. zvono) maknuti jer nema ruke. Ako ga uhvati za vrat, može samo skakati kao rodeo i rikati.

Bizarno na više načina

Nema baš medvjed kod nas pola tone, ovi što se sretnu najčešće su oko 100-150 kg, a maksimalno 300-400, ali ti od 300-400 se dobro skrivaju i u pravilu se ne sreću po danu. Isto se kao odrasli penju vrlo rijetko na drvo.

Sretao sam sve naše zvijeri i nije me nikad bilo strah, među lavove i tigrove ne bi išao jer ne znam kako se ponašaju. Inače za vuka u BiH je najbolji bio period Osmanskog carstva jer tada vlasti on nije previše zanimao. Kad je preuzela Austrougarska počeo je i državni program ubijanja vukova tako da su između 1880 I 1890 ubijali i do 1000 grla godišnje samo u BiH, a danas ih sve skupa ima toliko u cijeloj bivšoj Jugi.

Tako i danas Austrijanci i zapadnjaci s izuzetkom Skandinavije imaju manje vukova od Balkana , ali to im ne smeta da dociraju s visoka o svojoj ekološkoj osviještenosti jer njima je to jednako odvajanje smeća, a od svojih planina su napravili pitomi park.

Hm... tuljana za kucnog ljubimca? Ako imate bazen.

Žena ima dabra, zove se Justin Beaver i stalno pravi brane po kući od stvari

Inače sam primijetio jednu pojavu, a to je da su zaštitari životinja najčešće orijentirani globalno, a malo ili ništa informirani lokalno kakvo je stanje u šumama oko mjesta gdje žive. Tako recimo na ovom forumu se brine o tigrovima, a ne znam zna li se da je jedno od najboljih lovišta divokoza u Europi izvan Alpa prije 50-ak godina bio Prenj u BiH, koje je sad potpuno uništeno. Pa je poslije rata brojno stanje palo sa preko 1000 grla na 50.

Generalno je SFRJ ako se gleda samo u segmentu lovnog gospodarenja bila najozbiljnija država na ovim prostorima, a I šire, u tom periodu nijedna životinja nije istrebljena, a mnoge su se I izvozile u druge "napredne" države koje su svoje istrijebile.

To je zato što je Tito bio lovac.

Moj dida je imao knjigu (monografiju) Tito u lovu, koju je dobio u sklopu neke nagrade za nešto na poslu, sjećam se da sam ju čitao kao mali poslužila je kao enciklopedija, bilo je nešto informacija o životinjama i planinama u nas...

P.S. Evo je

Kad sam bio na Cresu pokazali su mi nekakav centar za bjeloglave supove, drže ih par ozlijeđenih ili tako nešto

To je jedan od faktora, ali ne presudni. I Franjo Ferdinand je bio lovac , a vjerojatno i svi predsjednici i kraljevi tog vremena pa je u AU recimo medvjed tretiran kao vuk, štetočina koja se mora uništiti a nakon 1945. je odmah stavljen pod zaštitu.

Bilo je još lokalnih istrebljenja u A-U , npr. ris u Hrvatskoj i Sloveniji pa reintroduciran u SFRJ 1973., onda divokoze na Velebitu isto tako reintroducirane 1974. I 1978. Tada je Tito već bio u svojim 80-ima I sigurno nije skakao po vrhovima i lovio divokoze.

Floridska puma/pantera, 200 komada ostalo

Postoje čuvene priče o njegovom lovu u Karađorđevu gde je stotinak udbaša trčalo okolo i nagonilo životinje Titu na blizinu ne bi li ih ustrelio.
Kad je omatorio totlano posdtojao je veliki rizik da će upucati jednog odnjih , pa su zadnje godine njegovog lova bile velika strepnja za živote udbaša.

To što si opisao je lov prigonom, jedna od dobro poznatih tehnika lova kad jedna grupa goni divljač prema određenom mjestu, a druga grupa je tamo dočekuje. To se radi redovito i ovi koji pucaju se ne moraju zvati Josip Broz Tito.

Jebo ti takav lov , neka uzmu onda minobacač i bataljon specijalaca pa nek uživaju.
Mogu razumeti da je takva vrsta lova OK ako nema vatrenog oružja , ali ovo je odvratno jer eto prevarili su mudro životinje.

Kad sam bio klinac u CG čuo sam za hajke na vukove zimi kad krenu ono baš puno da puno kolju ovce , pa se skupe seljaci u kreću u hajku jer vuka prosto ne možeš videti zašto što izbegava ljude i vrlo je pametan i pokretan.

Reče mu jednom šef lovišta u Bugojnu: - Druže Tito, dok je nas ovdje vi ćete imat šta ubit!

Hajke su prilično neefikasne, ali seljaci nisu znali za bolje. Ne znam kad si rođen i kad je to bilo, vukovima odgovara rat tako da je svako smanjivanje njihovog broja palo u vodu kad bi počeo rat. Tako recimo nakon 2. svjetskog jedine općine u BiH koje nisu imale štete od vuka na stoci su Bosanski Brod i Bosanski Šamac.

Što se tiče načina I opravdanosti lova, jasno ti je da se priroda može samoregulirati ako postoje predatori koji onda sami sebe reguliraju kao vuk i ris. U Slavoniji i Vojvodini nema nikoga na vrhu hranidbenog lanca i onda ako nema čovjeka, tko će biti?

Skandinavija je primjer kako jaki lov uopće ne dovodi do istrebljenja vrsta jer tamo valjda 70% stanovništva ide u lov, sve dok postoji očuvano stanište (čitaj manje cesta, pruga, mostova, građevina i krčenja šume općenito)