Daklem,
osnovan je Zavod za odgoj i obrazovanje koji zasad uključuje ZHŽ i HBŽ. Ova tema bi se trebala baviti samim zavodom – njegovim zaposlenicima i funkciji koju obavlja, dok pravno-političke peripetije ostaju na podforumu „Politika“.
Sjedište zavoda je u Širokom Brijegu (a g'je drugo), s područnim uredom u Livnu. No to nije toliko bitno, prelazimo na ljude koji će uostalom i kreirati rad zavoda. Privremenom ravnateljicom je imenovana Jadranka Bošnjak iz Širokog, zamjenica je dr.sc. Danijela Kuna s Kupresa, a ima i neko Upravno vijeće kojemu je predsjednik Mijo Tokić iz Duvna (tko su ostali članovi tog vijeća nije navedeno). Pa evo za otvaranje da prokomentiramo tri spomenute osobe, odnosno njihove kompetencije, pa vi pridodajte informacije ako znate još neke stvari. Ja sam ovo uglavnom prikupio s interneta.
Jadranka Bošnjak – iskreno, nemam pojma tko je ona, pa ne bih prosuđivao. Reference, naravno, apsolutno nepoznate. Ne zna se ni što je završila, ni kad, ni gdje. Jedino što sam uspio iskopati na internetu je da je bila (ili je još) predsjednica sindikata osnovnih škola u ŠB. Ako je suditi prema komentarima s portala, koje treba uzeti sa zrnom soli, situacija ne izgleda bajno.
Dr. sc. Danijela Kuna – aj o njoj ima informacija na internetu, osim ako ne postoji neka druga Danijela Kuna s Kupresa koja je još i doktorica znanosti. Ukratko, završila kineziologiju u Splitu, gdje je i doktorirala, a
doktorat je dostupan i na internetu. Nadam se da ću ga stići preletjeti, ali naslov sugerira da je upoznata sa načinima usvajanja znanja i vještina (u ovom slučaju skijanja), a na nekom makro nivou principi iz učionice su slični. Tu s moje strane ima plus i čini mi se da ima znanja kojima bi mogla kroz zavod doprinijeti obrazovanju Hrvata. Radila je kao docent na Kineziološkom fakultetu u Splitu.
No sad ide i određeni „plot-twist“ kojim dolazimo do odgovora kako je dospjela do zavoda… Ona je bila (i još jest vjerojatno) aktivna sportašica, koja se bavila skijanjem i trčanjem na duge staze. Ove godine osvojila je maraton u Linzu, istrčala osobni rekord i izborila normu za Svjetsko prvenstvo u Londonu.
Nakon što je postigla sve što je željela u životu – akademsku karijeru, sportsku karijeru i nastup na veličanstvenoj smotri u Londonu – Danijela je odlučila pomoći svome napaćenom narodu u BiH, dala je otkaz na fakultetu, otišla u sportsku mirovinu i rasparala avionsku kartu za London i zaposlila se u zavodu da pomogne u poboljšanju obrazovanja budućih pokoljenja mladih Hrvata u BiH… Šalim se, naravno!
Naime, prokleti Austrijanci nisu mogli podnijeti da ih je „naš čovik“, u njihovim očima konjušar, pobijedio na njihovom terenu, pa su joj podmetnuli krvni doping i oduzeli titule. Atletska federacija ju je suspendirala, a izgubila je i posao u Splitu. Na sreću, zvijezde su se poklopile i upravo u to vrijeme se osnivao naš zavod. No, sve spomenuto je rezultiralo samo mjestom zamjenice ravnateljice, od koje sigurno ima bolje reference.
Mijo Tokić – neki pjesnik iz Kongore, ako je uopće to taj. Ništa drugo nisam našao.
Eto, prvi korak u raspravi je napravljen, za dalje poslušajmo Mao Ce-tunga…
