Nakon proguglanih desetaka stranica koje donose vijest o ovom odlikovanju, odlikovanje Ganića ostaje misterija. U svakom odlikovanju koje je Josipović danas dodijelio drugim pojedincima stoji pojašnjenje da se to dijeli zbog tog i tog. No u slučaju Ganića ne stoji nikakvo pojašnjenje. Odlikovan Ganić i šlus.
Parlament Federacije je dvodomni; DF raspolaze sa 19 zastupnika, HDZ raspolaze sa 25 zastupnika + kontrolnim paketom
I dok je, primjerice, u Grčkoj premijer izabran i vladajuća koalicija dogovorena za manje od 24 sata od zatvaranja birališta, proces uspostave vlasti u BiH zna potrajati i i godinu i pol. Toliko je, naime, proteklo vremena nakon izbora održanih 2010. dok nije formirano Vijeća ministara- svojevrsna savezna vlada BiH, dok izbor svih županijskih vlada nije završen ni u tom roku.
Seizovićeva knjiga sadrži, zapravo, jednu jedinu ideju: autoru se ne dopada koncept „konstitutivnih naroda“, smatra ga štetnim za Bosnu i Hercegovinu; kao neko alternativno rješenje, on nudi koncept „bosansko-hercegovačkog identiteta“ koji bi trebao biti spasonosan za Bosnu i Hercegovinu. Nešto specifičnije govoreći, čini se da Seizović koncept „konstitutivnih naroda“ smatra inherentno diskriminatornim, posebice u odnosu na takozvane „ostale“; ali, detaljniji argument od ovoga ovdje prezentiranoga mi u Seizovićevoj knjizi zapravo ne pronalazimo.
Recimo Praljak. Ta gromada od čovjeka, u Americi bi bio filmska ikona. U Hrvata će biti materijal za šprdanje. Najviše samim Hrvatima. Ako napišete za Praljka da je za vas gromada, junačina, heroj, iziskujete pljusku svih medija u Hrvata. I da vas prozovu fašistom. Ako pak u Americi njihovog Praljka nazoveš ubojicom, iziskuješ prijezir cijele meričke nacije. Al jebe se Hrvate za Praljka. Oni su u kinima. Gledaju meričkog snajperistu..
Papa koji se brine za narode koji su žrtve narušenih međureligijskih i međunacionalnih odnosa dolazi u Srajevo. Milan Sitarski, analitičar IDPI-ja piše, analizira papinu posjetu BiH.
Tri naroda žele bez ometanja biti u stanju izabrati svoje predstvanike. Bh. Hrvati svojim susjedima Bošnjacima i Srbima ne žele birati predstavnike, ali isto tako su siti nametanja vlastitih predstavnika. Siti su kojekakvih Zubaka, Lijanovića, Jurišića, umalo i Raguža. No, siti su i vjekovanja HDZ-a BiH, za koji su prisiljeni glasovati jer su ih susjedi Bošnjaci stjerali u kut iz kojeg ne vide drugog izlaza. Nakon osam godina Željka Komšića, i četiri platformaša, ni Borjana Krišto ne zvuči toliko užasno.
U sjeni potrage za kandidatima iz reda srpskog naroda, na sjednici Doma naroda FBiH 30. siječnja usvojene su izmjene i dopune Zakona o proračunima koji se izravno tiču grada Mostara. Unatoč brojnim zahtjevima upućenim HNS-u i zastupnicima u parlamentima, o ovim izmjenama se u javnosti nije raspravljalo. Razlog? Ove izmjene će zacementirati Mostar kao grad slučaj. Prijedlog izmjena je išao u proceduru na zahtjev HDZ-a BiH, SDA i DF-a. Sadržaj prijedloga je identičan onome iz 2014. godine kojeg je tada na zahtjev OHR-a predlagala Stranka za BiH.
Više od godinu dana je trebalo da nam u BiH stigne Ambasadorica SAD-a Maureen Cormack, kao nasljednica Patricka Moona. Sudeći po njenim prvim izjavama, akteri različiti, scenarij identičan. Patrick Moon je bio još jedan u nizu inozemnih diplomata koji su došli iz ničega u BiH i otišli u ništa iz BiH, kontaminirajući svakim svojim istupom i pojavom medijski , politički i društveni prostor tijekom svoga mandata.
Sada se i Hrvati pitaju (nadaju se) hoće li se, nakon što je Mirsad Kebo ispustio “duhove iz godinama hermetički zatvorene boce” i klupko zločina počinjenih nad Hrvatima središnje Bosne, u ratu i poraću, početi odmotavati. Zločini su brojni, strašni, a ovaj put ćemo tek navesti neke od njih, radi podsjećanja, jer smo u više navrata o njima detaljno pisali: strijeljanje 37 zarobljenih pripadnika HVO-a i hrvatskih civila u Maljinama, strašni zločini u Čuklama, Brajkovićima (8. i 9. lipnja 1993.), ritualna klanja u Orašcu i Čuklama, zločini u Zenici, u selima Šušanj, Bilivode, Čajdraš, u logorima u gradu, u stanovima…, zločini u Križanćevu Selu, Buhinim Kućama, Zabilju, u općini Vitez…! Što je s progonom više od 60 tisuća Hrvata s područja Zenice, Travnika, Bugojna, Novog Travnika, i 20 tisuća njihovih opljačkanih i uništenih domova. Što je sa zločinima u Bugojnu?
Međunarodna zajednica, zapravo Zapad (kojem smo uvijek bili vjerni) stigao je ovdje i nastanio se među nama. I opet smo doživjeli gorku pilulu naših prijatelja, ponovno su upravljali zemljom u svome interesu i opet smo im trebali samo kao upotrebna vrijednost u ostvarivanju njihovih interesa. U jednom trenutku, dapače, učinilo im se da smo jedina smetnja ostvarenju njihovih ciljeva. I kao takve uklonili su nas s političke pozornice. Uzeli su tek ponekog od nas za kojeg su znali da, iz ovih ili onih razloga, prihvaća službu u ostvarivanju njihovih interesa.
Ključan aspekt “hrvatskoga pitanja u BiH” jest nedostatak političkih institucija i sustav koji omogućuje da Hrvate u vlasti ne predstavljaju uvijek osobe koje imaju potporu hrvatskoga biračkog tijela. Ovo je najčešće omogućeno raznim pravnim i izbornim odredbama, međunarodno nametnutima. „Najdrastičnije o nepravednu sustavu govori primjer Mostara, jedinoga jačega grada s većinski hrvatskim stanovništvom. Visoki predstavnik 2004. nameće poseban Statut za Grad Mostar.
Nova politička kriza u Mostaru nastupila je nakon objave odluke Ustavnog suda BiH kojom se nalaže Parlamentu BiH da promjeni Izborni zakon BiH u djelu kojim se regulira način izbora vijećnika u Gradsko vijeće Mostar. To je dovelo i do odgađanja izbora za Mostar, što je bio svojevrsni presedan, jer su za sve jedinice lokalne samouprave raspisani izbori izuzev Mostara. SDA, kojoj su puna usta države BiH, prava, odmah se oglasila kako neće provesti te odluke jer su one uperene protiv Bošnjaka u Mostaru.
Iako je Paddy Ashdown tada izjavio kako novi Statut predstavlja kompromis te da će konačno njegovom provedbom grad biti bliže ujedinjenju, a građani Mostara dobiti ujedinjenu, jeftiniju i učinkovitu administraciju, kao u brojnim izjavama tijekom svoga neuspješnog mandata nije govorio istinu. Iako je njegovo donošenje značajan korak naprijed u reintegraciji grada, taj Statut je nedemokratski i segregacijski, u suprotnosti s europskom poveljom o lokalnoj samoupravi, tako da postao ponovni izvor stalnih političkih sukoba i kriza.
Pretjerani determinizam u vlastitim predviđanjima potrebno je izbjeći, no, s obzirom na dosadašnje rezultate američke izgradnje nacije u poslijeratnim društvima, BiH će, nažalost, vjerojatno još dugo ostati nemirna zemlja na Balkanu, razapeta između izvanrednih ovlasti, prekršenih obećanja i utopijskih snova o naciji.
Kontaktirajte nas