Ma koliko se Hrvatima u inozemstvu, a posebno onima u BiH, spočitava ‘uplitanje’ u hrvatsku državnu politiku, povijest pokazuje da glasovi izvan Hrvatske nikada nisu odlučili pobjednika bilo kojih izbora. Uvijek je to bio izbor ‘hrvatskih poreznih obveznika’, kako to vole definirati zagovornici ukidanja biračkog prava građanima u inozemstvu.
BiH živi na staklenim nogama i pod izvanjskim pritiskom i to iz razloga što je njeni stanovnici vide kao birokratskog monstruma koji im zatire ljudska i politička prava. Rješavanjem hrvatskoga pitanja – uspostavom barem izborne jedince koja jamči Hrvatima nesmetan izbor političkih predstavnika – BiH će riješiti značajan dio svojih unutarnjih problema.
Bilo je nekoliko (površnih) analiza o radu Vlade FBiH u odlasku. Kako sam ih kroz profesiju pratio malo detaljnije, a mnoge od ministara i upoznao, ne bi bilo loše podsjetiti na istinsku “ostavštinu” ove cirkuske skupine. Svoj rad Vlada je počela nelegalno. Sjednica Doma naroda na kojoj je izabran Predsjednik FBiH bila je mimo zakona, a Živko Budimir sa zamjenicima do danas nije preuzeo certifikate o preuzimanju mandata. Na žalost, nelegalnost je manji problem Vlade Nermina Nikšića.
Kampanja za izbore predsjednika Republike Hrvatske doima se kao vrlo maglovita i nezanimljiva. Kandidati vode kampanju uglavnom bez jasnijih odgovora na pitanja građana. Zanimljiva je bila posjeta triju kandidata Mostaru. Vidjelo se kako su oni koji su na bilo koji način povezani s tom državom pažljivo slušali i čitali što su kandidati tamo izjavili. Još su zanimljivije – opravdane! – oštre reakcije pojedinih portala.
Što ti se dogodi Rodijače, kud ćeš na Treći , pita se Ivkošić , čudeći se zemljaku Kujundžiji koji je samo nakon jednog pohoda u BIH , družeći se sa propalom pravaško platformaškom braćom usvojio unitarističku priču protiv Trećeg.
Aleksandar Dugin za kojeg se smatra da njegova promišljanja utječu i na najviše državne čelnike u Moskvi. Dugin je izgovorio sljedeći geopolitički program: „Mi ćemo osvojiti Europu, pripojiti je Rusiji. Europa će biti pod protektoratom Rusije u sklopu Euroazije“. Geopolitičkog nestašluka ne nedostaje niti novoizabranom predsjedniku Turske Recepu Tayypu Erdoganu. „Nitko ne može osporiti pravo Ankare da intervenira u Egiptu, Siriji, Iraku, Palestini i Bosni i Hercegovini“, poručio je Erdogan. Dakle, on ne govori o pomoći nego o „intervenciji“.
Umjesto bajke da Hrvatima pripada cijela BiH, i snova o Bratuncu i Kalesiji, gdje ih i nema, bolje bi bilo fokusirati se na krajeve gdje žive i gdje su opstali, i omogućiti im da tu upravljaju sobom i svojim resursima. Prošlo je vrijeme kad se Hrvate u BiH moglo promatrati kao vječne, odane graničare, nižu vrstu koja je uvijek tu kad zatreba, a inače ne mora imati politička prava ako tako smatra npr. američka ambasada.
Budući da dr. Milan Kujundžić, prema izjavi dr. Andrije Hebranga, nije ni sudjelovao u Domovinskom ratu, mi, branitelji oboljeli od PTSP-a, koji podržavamo Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, kao jednu od tri federalne jedinice u Bosni i Hercegovini, opraštamo se od kandidata za predsjednika RH, dr. Milana Kujundžića s pjesmom „Moj Milane, kad u vojsku pođeš“
Kujundžić je od danas persona non grata u BIH. Hrvati u BIH koji mahom glasuju za političke opcije koje u BIH zagovaraju federalizaciju i ravnopravnost neće mu dati niti glasa. Lik je sam tako odlučio. Isto tako svaki Hrvat iz BIH koji živi u RH ili iseljeništvu a koji se solidarizira s hrvatskim pitanjem u BIH ne treba mu dati glas. Kao i svi prijatelji Hrvata iz BIH u Hrvatskoj koji se solidariziraju s nama.
Kolika je licemjernost i neiskrenost namjera najbolje pokazuje baš Valentin Inzko, ne samo svojim odlukama koje su BiH sunovratili jedno 10 godina unatrag, nego općenito svojim ponašanjem i mentalnom ograničenošću koja ga čini izvrsnim izvršiteljem tuđe volje i namjera sviju onih kojima je u cilju tobože boriti se za pravednu budućnost BiH, a raditi sve da do iste ne dođe.
Izreka kako postoji „bosanski lonac“ u kojem uvijek vrije, ne odražava srž problema u BiH. Nemam problema javno priznati svoje stajalište koje glasi: postoje geopolitički lonci u kojima se stoljećima kuha Bosnu i Hercegovinu.
Topla, tiha noć, bez 'ćuva vitra', kišama natopljena zemlja u potpunom je raskoraku s plamenim jezicima koji ližu u nebo, 14. studeni ljeta gospodnjeg 2014. godine, gorjeli su magazini ljubuške Duhanske stanice, najstarije u BiH. Bio je to početak kanonade, koji mjesec kasnije gorjele su duhanske stanice u Čapljini i Širokom Brijegu, prije toga vatra je progutala duhansku u Čitluku. Grudska mnogo mlađa od Ljubuške, još je na uzgoru, stolačka skoro jednako stara, ruševna, propada, ne treba je ni paliti. Što ih je užgalo, što ih je ubilo?
Ekskluzivno otkrivamo tko stoji iza Martina Raguža.
Vlast u Bosni i Hercegovini možete formirati na najmanje dva načina. Jedan da poštujete njezino ustavno uređenje- koje kaže da je BiH unija dva entiteta i tri naroda- ili da to zanemarite.
Posve očekivano, u krugovima bliskim stranim diplomatima i sisančadima iz NVO sektora, desio se omanji zemljotres, jer to jednostavno nitko nije očekivao. Nitko nije očekivao da makar na jednoj razini ova zemlja može profunkcionirati bez zabrinutih babica iz stranih veleposlanstava i izvođača im radova. I tek sada kreću nove sabotaže i suze.
Kontaktirajte nas